Dexy je tog dana bio umorniji nego inače.
Zaspao je na plaži i spavao satima.
Bila je to plaža blizu mjesta Gradac na Makarskoj rivijeri.
Dexy radi na crno za Vindiju, tj. pomaže pri istovaru raznih napitaka od Metkovića do Makarske.
Kako obožava ljeto i kupanje, njegovi ga kolege iskrcaju na povratku kući na njegovu omiljenu plažu.
On tamo odmara do predvečer, a onda stopira natrag kući.
Tog je dana bio preumoran i moren brigama kako vratiti dugove.
Bio je jedan od onih bolesno-opsesivnih kladioničara.
Imao je neku staru Opel Astru koju je prokockao za jednu večer na kartanju.
Sada mora dizati prst za svaku udaljeniju destinaciju.
Danas ga je morila najveća briga; kako vratiti Đrku 4000kn koje je ukrao jučer dok su se provodili pijući pivo u rezidenciji Đrkovih staraca.
Lovu je uplatio isto popodne na jedan jedini par finske hokejaške lige.
Dobitak 100%. Očistit će sve dugove nagomilane u zadnje vrijeme.

***
Kako ga je uhvatila noć, Dexy je odlučio prespavati na plaži.
Na ručnom satu navio je alarm da ga probudi ranije, oko 5 sati.
Javio je vozaču kombija da ga ujutro ne čeka u Metkoviću, već da ga pokupe kada budu nailazili prema Gradcu.
Spasio se ovu noć, jer ga je Đrk već nekoliko puta tražio doma.

Dexy je sanjao ledenu površinu na kojoj kliže gomila nabildanih zvijeri.
Smiješan sport. Svi jure za jednim pakom i udaraju ga. Besmisleno, zar ne??
Pod sklopljenim kapcima odvijala se prava drama.
Rožnice bi se često trzale zbog prečestih upućivanja odaraca na protivnička vrata.
A onda je došlo do prekida susreta.
Ugledao je sebe kako stoji na sred terena. Nije bio siguran kako se tamo našao.
Nastala je grobna tišina.
Nitko od igrača više nije želio pak. Toga trenutka Dexy je bio meta.
Prvo su se kapetani dviju momčadi sjurili na jadnog Dexyja, a onda svi ostali.
Na tankom je ledu plesao taj momak.
Prvo su ga udarali šakama, pa, kada je pao, nogama, i na kraju, palicama.
Bi-biip…bi-biip…bi-biip – čuo se alarm
Trznuo se naglo. Trebalo mu je barem dvije minute da se pomakne jer je bio zaspao na ruci koju je prikliještio, pa je došlo do zatrnjenja jedne strane tijela.
Sjedio je dvadesetak minuta sav promrznut ispod dva velika bora što su se nadvila nad plažom.
Prvih deset minuta nije bio svjestan šta on tu uopće radi, ali u preostalih deset mu se pamćenje lagano bistrilo.

***
Kada ga je ekipa skupila, odradio je turu od Gradca do Makarske.
U Makarskoj je sjeo na rivu u jedan kafić kako bi popio jutarnju kavu.
Nazvao je buraza na mobitel.
- Ej, buraz. Kako si mi jutros?? – reče Dexy
- Šta je pederčino?? Zoveš radi rezultata, jel tako? Ma nema šanse da palim teletext…odjebi – reče buraz i poklopi
Nazvao je opet.
- Daaaaj, molim te. Još samo ovaj put. Neću te više gnjavit. Molim te.
- Govori…aj.
Dexy mu je rekao koji rezultat da provjeri. Buraz mu je odgovorio i Dexy je prekinuo razgovor. Srknuo je kavu i pripalio cigaru. Neki tmurni oblaci iskakali su iza Brača.

Tu me iskrcajte – rekao je
Zašto tu?? – pitao je vozač
Ma, imam nekog posla.
- Ok – rekao je vozač čudno ga pogledavši
A i kako se ne bi čudio čovjek kada ga je iskrcao na cesti gdje je najbliža kuća udaljena 3-4 km.

***
Sišao je sa ceste i sjedio na obali uz Neretvu. Promatrao je rogotinski most u blizini. Sjetio se nekih sretnih trenutaka iz djetinjstva što mu je izmamilo osmjeh na lice. A onda se sjetio oca koji je imao moždani udar prije dvije godine. Od tada pati od "ideatorne apraksije", tj. više ne može raditi kompliciranije pokrete.
Ponekad mu se dogodi da prvo obuje cipele na gole noge, a zatim na njih navuče čarape. Otac mu je prije moždanog udara radio kod jednog prijevoznika prevozivši uglavnom voće i povrće za Istru.
Sjetio se i majke koja bi mu cijeli mjesec davala lovu za "kavu", jer bi on plaću spiskao u roku od dva dana na klađenje. Toliko je bolesno-opsesivan prema klađenju bio.
Žao mu je bilo i buraza kojeg su starci protjerali iz kuće jer je oženio neku bosanku za koju se pričalo da nema tko ju nije imao prije njega.

Kako god bilo, Dexy je želio bolje za sebe i njih. Želio je brzo doći do love kako bi pokazao starcima da i on nešto vrijedi u ovom jebenom sistemu. A to ga je dovelo do situacije da sada stoji nad obalom hladne rijeke sa tupim izrazom lica.

Nakon pola sata premišljanja skinuo je majicu i odšnjirao cipele koje je ostavio sa strane. Majicu je lagano presavio i složio na cipele. Nakon toga je skočio. Opustio je sve mišiće. Riječni tok ga je vukao nizvodno.
Nakon stotinjak metara dogodilo se nešto zaista čudno. Osjetio je kako ga je nešto zgrabilo i povuklo vani. Opet se našao na obali rijeke. Pred njim je stajala spodoba pod crnim plaštom i kapuljačom. Lice joj nije mogao vidjeti ma koliko se trudio.
- Tko si ti?? – pitao je drhtajući dok ga vjetar šiba
- Možeš li pretpostaviti tko sam?? – reče glas
- Crni anđeo?? – pitao je
- Ne. Ja sam smrt, ali sam na godišnjem odmoru.
- A kada je smrt na godišnjem odmoru, onda vi obični smrtnici dobijete još jednu šansu – reče glas
- Znači, dobio sam još jednu šansu – reče Dexy
- Da – smrt će
Dexy se naglo okrenuo i pokušao ponovno skočiti u rijeku. Smrt ga je povukla ka sebi.
- Ne iskušavaj moj gnjev – reče
A onda ga odvuče do ceste i reče : Ovom cestom kući kreni.
I krenuo je Dexy u jednom smjeru, a smrt u drugom. Nakon petnaestak prijeđenih metara zazvoni mobitel. Dexy je pipao po džepu, ali njegov mobitel je ispao u rijeci. Okrenuo se naglo i vidio smrt kako drži mobitel na uhu.
- Ok, ako tako mora biti – reče smrt i, okrenuvši se, uputi prema Dexyju
Tada je Dexy začuo jaku prodornu sirenu. Okrenuo se.
Zadnje što je uspio vidjeti bio je natpis «MAN» na kabini kamiona.