Jesen 1992.
Đoni, Đrk i Đole te večeri bili su vidno uznemireni.
Nema gandže ni za lijeka – Đoni će
Dexy se danas vratio iz Mostara sa terena. Nabavio je nešto sitno – reče Đrk pušući u dlanove
Ma bit će već nešto. Samo se moramo strpit 10-15 dana – optimistično će Đole

Suša.
Jebena suša…suša za popizdit.

Vadi rizle – reče Đole Đrku
A? Vidi je brale…kol`ko topova, jarče mišu. Gruvat će sa svih strana – Đrk će
Dobro, poštedi me tih glupih opuzenskih poskočica – reče Đole uznemireno
Alo…Beaves&Buthead! Daj posolite to i malo manje serite. Ne želim se bespotrebno smrzavat ovdje večeras zbog dvije budale – izdera se Đoni na rubu živaca
Ok, ok…peace bro – reče Đrk na svojstveni đrkovski način
Otišli su iza obližnjeg grma kojeg je lokalno stanovništvo zvalo «grm koji dimi».
Džox je brzo kružio desetak minuta u mrtvoj tišini.

Samo je jednom u povijesti «grma koji dimi» bila narušena tišina.
To je bilo onoga petka kada je Speedy bio počasni gost dimnog rituala.
Kada je na Speedy-ja došao red on je uzeo džox i laprdao o geopolitičkoj situaciji u Tadžikistanu dok su ga Đoni, Đrk i Đole promatrali režući poput tri hijene.
Ujutro se probudio na traumatologiji sa slomljena četiri rebra i laganim nagnječenjem mozga.
Od toga se dana niti jedan počasni gost «grma koji dimi» nije usuđivao progovorit za vrijeme rituala.

Dakle, nakon desetak minuta šest crvenih točkica promatralo je vozilo kako se parkira kraj obližnjeg kioska.
Bila je to standardna noćna policijska patrola.
Jebote…ima Boga – reče Đrk hihotajući
O čemu ti?? – Đoni će
Pa vidiš da je Mile u smjeni??
Vidim, pa šta?
Dexy mi reče da u suvozačevu pretincu auta ima vutre da «igra rokenrol cela Jugoslavija».
Odakle on to zna??
Zna jer mu je rekao Gile. A Gile sve zna.
Da, fakat. Ako itko sve zna, to je Gile – Đoni će
U tišini šuškajućeg grma skovan je genijalan plan.
Đole i Đoni nonšalantno su se došetali do policijskog auta.
O Mile, školski…šta ima?? – Đole će
Ej Đole, od kuda ti ovako kasno i…šta radiš sa ovim smradom?? – Mile će podrugljivo
Kome ti da je smrad?? – Đoni se nagnuo naprijed sa isturenim kažiprstom.
Đole ga je odvukao malo dalje, zagrlio i nešto šapnuo.
Đoni se smirio.
Nego Mile… - nastavi Đole - …čujem da kod tebe ima vutre za nabavit.
Tko ti je to rekao??
Dexy.
Odakle on to zna??
Zna jer mu je rekao Gile. A Gile sve zna.
Da, fakat. Ako itko sve zna, to je Gile – Mile će
Imao sam, ali nema više – Mile će iskreno
U biti, Mile nije ni slutio koliko je u stvari govorio istinu, jer dok su ga Đole i Đoni zapričavali, Đrk je lagano otvorio suvozačeva vrata i iz pretinca izvukao veliki svežanj prvoklasne robe.
I baš kada se Đrk iskradao iz auta zazvoni mu mobitel.
Mile se naglo okrenuo.
Đrk!!! Ostavi to…majku ti jebem!!!
Đrk je bio visok oko 1.80m i nije bio teži od 60kg.
Bio je jako poletan momak. Hoću reći, uvijek je bio zec u utrci.
Čuješ!!! Vrati to, đubre usrano!!! – zavijao je Mile u poluplaču
A onda je repetirao službeni pištolj i potrčao za njim.
Mile! – povika Đole
Ne smiješ bez odobrenja pucat na civile.
Mile je zastao.
Ne smijem? Jel ne smijem??????
Počeo je nasumice pucati u njihovu pravcu.
Đole i Đoni bacili su se iza auta i rukama pokrili glave.
Mile se okrenuo ponovno u pravcu u kojem je nestao Đrk i nastavio trčati.
Đrk je trčao ne osvrćući se, te je disao doslovno na škrge.
Dočepao se luke u kojoj je tog dana bio privezan teretni brod koji nije prevozio naftu.
Trčao je prema slabo osvjetljenom kranu.
Na pola puta vidio je obris čovjeka kako sjedi na poluosvjetljenoj klupi.
Bio je to Strokewski, to jest ja.
Moja faca.
Strokewski??
Reci stari.
Pomagaaaaaaj.
Izvadio sam masku za astmatičare iz svog ruxaka i dodao mu.
Đrk mi je izbio masku nogom iz ruke.
Strokewski, ne treba mi maska. Pomagaj stari. Progoni me.
Tko brate??
Mile…hoće da me ubije – jecao je
Ma neće tebe Mile – rekao sam šarajući nešto u svoj rokovnik.
Meni se radi o životu ili smrti, a ti nešto piskaraš. Šta je to??
Priča.
Kakva priča??
O Rebi, Šeli i dvije prazne pivske boce.
Ooooo sudbo kleta, što si se nadvila nad mene – nastavi Đrk sa jadikovkom
Slušaj Đrk, vidiš onaj kamen tamo?? – pokazao sam mu prstom
Vidim.
Tamo kraj njega siđi među trske i neće te pronaći.
Jesi siguran.
Naravno. Ipak ja odlučujem kako će se priča odvijati.
I ne miči se od tamo dok ti se netko ne javi. Jasno??
Jasno.
Nakon dvije minute do klupe je dotrčao Mile.
Strokewski, jesi možda vidio Đrka da ovuda trči??
Jesam, otišao je u onom pravcu – pokazao sam mu smjer koji će ga udaljit od Đrka
Šta to piskaraš u rokovnik? – pitao je Mile
Priču.
Kakvu priču??
O Rebi, Šeli i dvije pivske boce.
O Rebi, Šeli…?
Da, a Reba će upravo sada naići.
Nakon pet sekundi čula se jaka škripa automobila na cesti.
Yugo45 – rekoh
Da, to je Reba i njegov Yugo45 – Mile će
A onda se ponovno čula škripa i jaki udar 3-4 puta.
Zvučalo je kao lančani sudar.
Dolazilo je iz pravca gdje su Đole i Đoni ostali ležati.
Mile je potrčao u tom pravcu. Imao je što vidjeti.
Tri policijska vozila zabila su se u njegovo parkirano.
Ostalih pet policijskih auta uspjelo je savladati zavoj.
Izgleda da slijede Rebu – reče Đole Đoniju dok su ležali iza svog grma

Da. Te kobne večeri Reba je pokušao prijeći granicu sa 500 šteka bijelog Marlbora.
Naravno, na crno.
Nisu ga dobro plaćali na ratištu. A ionako je bio sitna riba, jebi ga.
I baš se okomili na njega. Koji peh.
Još kada se uzme u obzir da je nakon tri mjeseca na terenu pod paljbom granata malo i skrenuo glavom…eeee čovječe.
Reba je inače slabo vidio i smiješno je izgledao prikovan za volan svog ljubimca.
Kada je vidio da mu je patrola sve bliže i bliže, sjetio se frenda Šele i skrenuo u njegovo dvorište.
Ugasio je svjetla automobila i pokraj kuće otrčao u obližnji vinograd.
Postrojbe specijalne policije opkolile su Šelinu kuću.
«Izađi podignutih ruku i garantiramo ti da te nitko neće ozlijediti» - čulo se na megafonu
«Predaj se. Nemaš izbora.»
Šele je zbunjeno otvorio vrata čuvši nekakvu buku vani.
Onda ga je par ruku zgrabilo i bacilo na pod.
Tukli su ga barem pet minuta dok nije stigao carinski službenik.
Tukli su ga, a to nije bilo dobro.
Zašto??
Zato jer se upravo vratio sa terena gdje je tri mjeseca sa Rebom proveo pod paljbom granata.

Ljudi…to nije on.
Kako nije??
Lijepo…to nije on. Onaj je bio manji rastom i nosio je naoćale.
Oprostite gospodine…mora da je došlo do zabune.
Ma nema veze – reče Šele cvileći
Pričekajte trenutak – rekao je i ušao u kuću
Vratio se sa ručnim bacačem granata.
Specijalne postrojbe policije raspršile su se na sve strane u roku od 3,9 sekundi.
A onda je Šele nazvao Rebu na mobitel i uljudnim ljupkim glasom ga pozvao da se nađu sutra na pivu.

Šele.
Reci Reba.
Ljutiš se??
Ma ne. Događa se i najboljima.
Hvala ti. Pravi si drug.
Nego Reba…jedino me malo zasmetalo što sada susjedi pričaju da ja dilam drogu.
Ali nema veze, jel tako Reba??
Tako je druže stari.
Živio – Šele je podigao bocu da nazdravi
Živo stari – Reba će
Na iskap??
Naravno. Na iskap.

Kada su popili pivo Šele je smireno primio bocu za grlo i razbio je Rebi o glavu.
Poteklo je malo drugarske krvi.
Reba ja pukao od smijeha sjedivši mirno dok mu se krv slijevala sa čela prema očnim šupljinama.
A onda je Reba primio svoju bocu za grlo i razbio je Šeli o glavu.
Sada je i Šeli malo prokrvarila glava. Junački se nasmijao.
Hehehe…pa dobro Reba, zašto si mi uzvratio??
Ma ja ti najviše volim kada ostane neriješeno.
Hahahahahaha…. – krenuli su zagrljeni prema obližnjoj ambulanti

Za to vrijeme Đole i Đoni sjedili su sa mnom na klupi na rivi i čitali kraj ove priče.
Pa dobro Strokewski… – reče Đoni - …a šta je sa Đrkom??
Želite znati??
Da.
Izvadio sam dvogled iz svog ruxaka i pružio im.
Đrk je još uvijek čekao dobro sakriven na obali suprotne strane rijeke da mu se netko javi kada bude sve čisto.
Jadničak se smrzavao tamo petnaestak sati.
Đole ga je nazvao na mobitel.
Halo, Đole…jesi to ti??
Ne, majka je Terezija.
Daj ne seri. Di ste??
Pogledaj preko puta. Vidimo te govnaru!!!
Aaaaa, đubradi jedna!!! – derao se Đrk
Hahaha…jesmo te malo, a?? – vesela će lica Đoni
Hahaha…baš ste smiješni.
Samo ne znam tko će se zadnji smijat, jer…kod mene je roba – mahao je svežnjem
Đonijevo i Đolino lice se skamenilo.
Naglo su skočili sa klupe i potrčali prema autu.
Toga trenutka sam pretpostavio da Đrk ponovno postaje lovina.
Uzeo sam dvogled i pokušao pronaći Đrka sa druge strane rijeke.
Već je bio u punom šprintu kroz luku.
Ostatak priče ne znam i ne želim znati jer je Đrk pomalo postao sebično đubre.
E, pa neka se sam sada vadi iz govana.