Eh, kad se sjetim prve polovice 90-tih.
To je bilo definitivno ludo razdoblje za mene. Nisam volio sve što vole mladi, al volio sam nešto što ne vole svi mladi. Dakako….volio sam svašta, al opet, nećete me navuć….pušitemipulli.
Ne, ne……neke stvari ostaju zaključane u ormaru uspomena 80 milja pod zemljom.

80 milja i 3 metra iznad ormara uspomena sjedio sam na jednoj grani i jeo šljive.
Nisu bile bog-zna-šta , al pošto sam bio u nekom «svirikurcu» raspoloženju bilo mi je svejedno. Odozgo je bilo sve jasnije. Mozak bolje radi definitivno.
Zato vam preporučam…….nabavite i vi svoju šljivu na kojoj možete sjedit, a da vas ne može dohvatit nosorog iz reklame T-mobile-a.
Šljivu možete postavit u sobni kutak kuće, stana, ureda, ili u najbizarnijem slučaju zasadit je u vrt.
Ako nemate svoj vrt, ukradite par metara četvornih u susjeda. Kako?
Pomaknite svoju ogradu par metara bliže njegovoj kući…po mogućnosti da se operacija radi između 2 i 4 sata ujutro čisto da ne bi prekidali dječje aktivnosti susjedove djece ili susjedino vješanje tek oprane robe na sušilo.

Što se tiče učinkovitosti tog plemenitog voća, moram naglasiti da se od njega dobijaju 2 fantastična proizvoda na Š, i to :
1. Šljivovica i
2. Štrcalica
Prvi proizvod pospješuje vaš egoizam do krajnjih granica, dok se drugi dobiva kombinacijom prvog i suhih smokava.
Za drugi proizvod, uz sve to, preporučujem neko tiho mirno mjesto (po mogućnosti wc).
Molim da pripazite da se djeca ne približavaju wc-u dok se koristite Štrcalicom.
Najbolje je u tom slučaju objesit na vrata natpis ŠTRC OFF.
Najčešće nuspojave drugog Š su svrabež dupeta i otrnjenje obaju nožnih (tomislav) butina zbog poduljeg sjedenja na dasci wc školjke.

Ej…..tu sam. Još sam na šljivi da vam šljivu jebem.
Šta ste se toliko uhvatili jadne šljive.
Oćete jednu na oku…..ha??? Il` možda dvi-tri…..četr-pešest.

Evo ih……idu Marko i Nikola. Točni su svaki dan – šesnaest : nula : nula. (baš kao dva Lassie-a)
Koračaju prašnjavim putem prema voćnjaku, al danas se nekako čudno vuku….poput tifusara na Neretvi.
To su dva najhladnokrvnija čovjeka koja poznam (rade u ogromnoj hladnjači sa voćem i povrćem i krv im se ledi u žilama).
Oni su po struci ljetni profesionalni galebari i love čehinje i ostale mađarice.
Kada su prišli bliže vidio sam da Marko vuče Nikolu.
Pusti me……mogu sam – reče Nikola. Marko ga je pustio, no ovaj je odmah zalomio glavom u prvu granu.
Jebem ti šljivu….da ti jebem….mmmmmm…..ne znam više di da se držim od boli.
Šta ti je Nikola…šta te zadesi – rekoh
Sjebao mu Igor leđa – Marko će
Koji Igor?? – upitah
Ma onaj sa Predolca što mu je brat silovao onu prodavačicu iz Vjesnikova kioska.
Aaaa….taj Igor. Nije ni čudo da ti je sjebao leđa. Šta se koji kurac kačiš sa njim??
Ma ko se kači……mmmmmm…..jebem mu milu majku….aaajooooj.
Pa šta je onda zapravo bilo momci?? – pitao sam

Marko je započeo priču…..
Bio je ovo uobičajeno nenormalan dan kao svaki drugi. Standardno smo radili i pripremali selektirane breskve za utovar na kamion.
U podne smo imali standardnu stanku za ručak. Tada je Igor došao i sjeo do mene. Užinali smo nekakav grah sa kobasicama i popili po pivu. Igor me pitao vatre. Pripalio sam mu i tada je otišao.
Odjedanput mi je bljesnulo kroz glavu da toga čovjeka, od kada radimo zadnjih mjesec dana, srećemo samo kada dolazi na posao, užinaje i kada idemo kući.
Čuj…..veliko je ono skladište u kojem radite – rekoh
Da, ali slušaj……
Danas smo ja i Nikola imali malo više vremena da švrljamo skladištem. Zašli smo u jedan dio gdje rijetko ko zalazi kako bi mogli razgovarat o našim ljetnim planovima galebarenja.
U sred razgovora čuo sam di nešto šuška. Zastali smo i osluškivali, ali nikoga nije bilo.
E………i??
I nastavimo mi spiku, kada Nikoli padne nekakav smotuljak papira na glavu.
Sagnuo se i odmotao. Bio je to omot od čokolade "Životinjsko carstvo".
Pogledali smo gore. Ništa. Samo naslagana roba.
Svašta – rekoh
Odulji se razgovor još par minuta, kad padne meni kutija bijelog Marlbora na glavu.
Čak je i upaljač bio unutra.
Nikola… - rekao sam mu - …neko ode nas dobro drka, a?
Jebote, koja jeza….haha – prozborio je
Ovo se samo nama može dogodit – rekao je i nastavio – eeee….kad ovo budem pričao… - u tom kobnom trenutku čulo se naglo komešanje i šuškanje 2 metra iznad nas.
Vidio sam samo nekakvu gromadu kako poklapa Nikolu po leđima. Mene je, na svu sreću, promašio.
To je bio Igor. Bio je dobro zaspao. Imao je noćnu moru u nezgodno vrijeme.
Gore je bilo njegovo sklonište među mekim Paloma proizvodima.
Sada mi je bilo jasno gdje on nestane za vrijeme cijelog radnog vremena.

Gledao sam rolu wc papira koja je skakutala i odmotavala se po skladištu poput nekog white carpeta. Obećao sam Igoru da ga neću cinkat pošto je on obećao meni da će u protivnom moja leđa nalikovat Nikolinim.
Dobro si postupio Marko – rekoh.
Sišao sam sa šljive i pomogao Marku da uprtimo Nikolu između sebe.
Krenuli smo pješke….a noge nam teške.