MALI SUNCOKRET
30.09.2011., petak
ČEKAM..."NAGRADU"ŠTA BI MI BEZ NAS? Našli smo se tu, u raljama novih vremena. Ti već postaješ You, a mi banda starih kretena. Još se palimo na bonton, na savjest i solidarnost. Bolje prirodni balkon, nego plastična popularnost ! Generacija stripova na hladnoj pivi. Sretni bez razloga još uvijek smo živi ! Šta bi mi bez snova, da život čuje naš glas ? Šta bi mi bez ljubavi ? Šta bi mi bez nas ? Bili smo Novi val. Muzika ljutih drugara. I plesali posljednji bal u ritmu oštrih gitara. Htjeli smo bolji svijet, onda je nestalo novca. Pa se naš dobri zec, pretvorio u ljutog lovca. Generacija stripova na hladnoj pivi. Sretni bez razloga još uvijek smo živi ! Šta bi mi bez snova, da život čuje naš glas ? Šta bi mi bez ljubavi ? Šta bi mi bez nas ? "Tragovi u sjeti" Zorana Predina & Matije Dedića Priznati slovenski kantautor Zoran Predin i vrsni pijanist Matija Dedić udružili su se na zajedničkom albumu "Tragovi u sjeti" koji će 3. listopada 2011. biti objavljen u izdanju Aquarius Recordsa "Tragovi u sjeti": 1. Još jedan prođe dan 2. Jesen u meni 3. Te noći kad umrem 4. Magla 5. Ti si mi u krvi 6. Tvoje nježne godine 7. Azra 8. Šta bi mi bez nas 9. Što te nema 10. Galeb i ja 11. Priča o Vasi Ladačkom 12. A sad adio Na pitanje kako je došlo to tog da pjeva tuđe pjesme, Predin je odgovorio: „Kao nagrada. Svatko od nas ima svoje omiljene pjesme koje ga prate kroz život. Napokon sam se ohrabrio i skupio ih na jednom albumu.“ ....... "Izbor svake pjesme krije svoju priču. Svaka je pjesma biser. 'Azru' volim pjevati pod tušem, uz 'A sad adio' razbio sam prvu čašu, 'Maglu' sam s Josipom pjevao u Cankarjevom domu, kad je slavila svoj rođendan kao gošća mog koncerta na Valentinovo. Bregovićevu pjesmu, jednu od najdražih, često sam pjevao u ranu zoru s prijateljem iz mladosti kojeg više nema", kaže Predin.“ IZVOR: YT, J.L. |
28.09.2011., srijeda
ZELENO I CRVENO75 GODINA OD SMRTI: FEDERICO GARCIA LORCA (1898. -1936.) 40 godina šutnje: od 1936. do 1975., od Pjesnikove do diktatorove smrti, u Španjolskoj se o Lorki nije govorilo. “Frankova vlada je pokušala da uništi uspomenu na Lorku, tako što je uništila sva njegova dela, a spominjanje njegovog imena je bilo strogo zabranjeno. Kako je bio među prvim i najslavnijim žrtvama građanskog rata, Lorka je ubrzo postao simbol žrtve političke represije i fašističke tiranije.” OPROŠTAJ Umrem li, ostavite balkon otvoren. Dete narandže jede. (Vidim sa svog balkona) Kosac žito kosi. (Čujem sa svog balkona.) Umrem li, ostavite balkon otvoren BALKON Lolita pevuši seate. Toreadori u horu uzdišu dok berberi po taktu uzdišu dok berberi po taktu glavom njišu. Između metvica i bosioka Lolita crnooka pevuši seate. (Ona Lolita koja netremice u cisterni ogleda belo lice) A POSLE Iščezavaju lavirinti što ih vreme stvara. (Samo pustoš ostaje.) Iščezava srce, izvor želja. (Samo pustoš ostaje.) Iluzija zore i poljupci, sve iščezava. Samo pustoš ostaje. Pustoš valovita. …………… “MOJ prvi direktni kontakt sa fascinantnom temom Lorkine smrti, desio se u Madridu, u proleće 1976. godine, nepunu godinu posle Frankove smrti, u vreme kada je počela da se budi ona druga Španija, a njena prognana deca da se vraćaju u domovinu. “Odlazite li nekada na koridu?” Čovek koji mi je postavio ovo nenadano pitanje, a tek smo se bili upoznali, zove se Fransisko Garsija Lorka. Sem možda po živim andalužanskim očima, u ovom starom gospodinu koji više liči na trgovca nekretninama nego na intelektualca, nikada ne biste prepoznali rođenog brata slavnog Federika Garsije Lorke. Fransisko je tek stigao iz Amerike. Tamo je bio u izbeglištvu, tamo žive njegova deca i deo porodice Lorka. Otišao je iz Španije pre četiri decenije. Vratio se sada kada generala Franka nema više među živima i kada su mnogi počeli da se vraćaju u domovinu. Pronašao sam ga preko zajedničkih poznanika u jednom madridskom hotelu i požurio da sa njim razgovaram pre nego krene u rodnu Granadu. Tamo sada mnogi kreću, jer Lorka više nije tabu tema. Čak se slobodno piše i o njegovom smaknuću i njegovom grobu bez ukopa. ”Znate zašto vas pitam da li idete na koridu, kaže mi Fransisko, koga zovu Pako. Zato što ćete onda lakše shvatiti i razumeti kako je umoren moj brat. Federika su ubili kao bika. Polako, uz odbrojavanje, mučenički. Tako je i sa bikovima u areni: bore se tobože na smrt i na život, a da njihov život šanse uopšte nema...”. Korida na koju sam, svakako, išao ime je za borbu sa bikovima. Ona se skoro svakog nedeljnog popodneva organizuje u arenama španskih gradova. Bikove zaista ubijaju sporo, nemilosrdno, u fazama, uz treštave zvuke muzike i ritualno ljudsko kočoperenje. Ta borba sa bikom traje dvadesetak minuta, a završava se smrtnosnim zamahom toreadorovog mača, koji za izmučenog, iskrvarenog bika, koji se jedva drži na nogama, dođe maltene kao samilost. Kad sam razgovarao sa Lorkinim bratom Pakom u Madridu je bila u toku fijesta “San Isidro“, najveći spektakl borbi za bikovima u svetu. Dvadeset dana uzastopce, svakog dana “tačno u pet po podne”, kako je pevao i Lorka, u monumentalnoj areni “Las Ventas” toreadori ubijaju šest bikova zaredom… Pesnik bez oporuke (Lorka) DODATAK: 26.09.2011. POSLJEDNJA KORIDA U BARCELONI – ŠPANJOLCI SE OPROSTILI OD MATADORA Nakon odluke Katalonije, niz gradova, uključujući i Madrid, donijelo je odluke u kojima koridu proglašavaju kulturnim nasljeđem. (T. Rudeš, J.L.) |
26.09.2011., ponedjeljak
"...JEDAN BRAT U OVOM SVEMIRU..."Ono što mi je onomad falilo, više ne fali: Uz ostalo, i onaj „skok u zagrljaj“ je ovjekovječen...  (0.12-0.15)P.S. Postoje dva davna filma koja su u mojoj filmoteci među najtužnijim. U njima sam upoznala Angelininog oca, Jon Voighta, kasnije nedovoljno viđanog i popularnog, i manje „sretnog“ glumca. Vjerujem da je njegova kćer ostvarila ono što on nije mogao ili stigao. I vjerujem da, a posebno večeras (25.09.) iz nekih osobnih razloga, djeca mogu, pored svojih snova, ostvariti ili dovršiti i dio naših, možda baš onih, najnedostižnijih.  Još P.S. Za one koji još uvijek dvoje između Radio taksija Zagreb i taksi službe Cameo, savjet: isplanirajte svoje vrijeme, probajte Cameo i uz vrhunsku uslugu, uštedite novac. Istina, telefonski dugo čekate na kontakt, ali slušate dobru muziku: pored Janis Joplin i Ive Robića, tu je i „ponoćni kauboj“... ‘Everybody's Talking’… Tako bijaše prije dvadesetak dana.  |
25.09.2011., nedjelja
BEREM, BEREM...Dan za berbu grožđa se bira. Kažu da od količine sunca, vlage i vjetra ovisi kvaliteta vina. A današnji dan je bio idealan...Blag, rekoše. Puno grožđa, godina vinorodna, a berača svake godine manje. Jedni su otišli, druge bolest stigla, a mnogi onemoćali. Moje prve susjede, sestre, maturantica i studentica, uvijek spremne za posao, pjevaju: Berem, berem grožđe dok čuvar ne dođe, a kad čuvar dođe, obrano je grožđe. Mogu li ja malo biti „čuvar“, pitam nakon par sati gibanja na suncu... One se smiju smijehom koji me opušta. Sjednem na praznu okrenutu kantu da zapalim cigaretu. Ruke mi ljepljive, s lica curi znoj, pčele zuje, a stršljeni u suludom letu kruže. Mislim o igri uz nešto drugačiju pjesmicu koju i ja pamtim iz najranijeg djetinjstva: Djeca prave krug, pjevaju i kretnjama oponašaju berbu grožđa. Jedno dijete stoji u krugu i ono predstavlja čuvara grožđa. Nakon pjesme, djeca se razbježe, a čuvar ih kreće loviti. Koga ulovi, preuzima ulogu čuvara. Iskreno, nisam voljela tu igru. Znam i zašto. Bilo je djece koja su glumila sporost, samo da bi postajali čuvari, a onda jurili uvijek za istima, kao stršljeni. Gasim cigaretu, okrećem kantu i krećem prema novom redu. Škarama siječem od vrha veće i bogatije grozdove da se kanta brže puni. Tako mi je lakši početak. Djevojke prelaze u moj red. Kažem im: Čuvar se vratio, a grožđe neobrano. Ponovo se smiju, saginju i nastavljaju brati. |
23.09.2011., petak
DOBAR DAN, JESENI!Jesen je službeno počela u 11h 04 min. |
22.09.2011., četvrtak
EXITAforizam Aforizam je riječ grčkog porijekla (aphorismos), a među prvima ju koristi Hipokrat u svojoj zbirci kratkih medicinskih savjeta - Aphorismoi. Tu kratku jezičnu formu definirao je frazom "u malom tekstu velika snaga". Aforizam je, prema Wikipediji, oblik kratke i jednostavne tvrdnje ili sažete misli, sa izvjesnim svojstvima paradoksa. Kako su aforizmi obično duhovite i humoristične prirode, stoga su i interesantna i vrlo tražena književna vrsta. REKLI SU o aforizmu: Aforizam je punoljetna misao. Dribling duha na malom prostoru Pravi aforizam je svemir u kaplji vode. Aforizam je koncentrirana misao, pa u svijetu misli znači ono što u književnosti znači pjesma. STARI aforizmi: Drugovi, pomaknite platformu, tu nafte nema. Ništa nas ne smije iznenaditi, čak ni bolji dani. Berekini laju, krediti prolaze. Dosta je bilo ringe-range s rajom. Dosta je bilo priče, pređite na memoare! Naš filozofski nazor: stolicizam. Oprostite nam za sve u što ste nas uvalili! Vaše delo je originalno. Ni na što ne liči. Cilj opravdava bumerange! Dajte mi sredstvo, cilj ću naći sam. NOVI aforizmi: Optimizam je nedostatak informacija. Griješiti je ljudski, a za potpuni kaos potrebno je računalo. Čudno je to kako nula, stavljena na kraju, povećava vrijednost. Kod nas teče med i mleko. A snimljene su i druge reklame. Da kapital ulazi u zemlju, dokaz je sve bogatije podzemlje. Recite mi koliko već dugo ništa ne radite, ako nije poslovna tajna. Naši tuneli su specifični. Mračni su na oba kraja. Bože pomozi nam! Nismo ti se obraćali 50 godina! Sebi ne nalazim mane. Plašim se subjektivnosti. IZVORI: razni (poznati i nepoznati autori) EXIT: (‘ebo te led :-)) Bog je htio da budemo sretni i zato je usadio u nas potrebu za srećom, ali on je htio da budemo sretni svi zajedno, a ne pojedinačno i zato je ugradio u nas potrebu za ljubavlju. Stoga, ljudi mogu biti sretni samo kada budu voljeli jedni druge. (Lav Nikolajević Tolstoj) Ono što je najljepše u iskrenoj i dubokoj ljubavi na kojoj je sve lijepo, to je da, u odnosu prema onome koga volimo, nijedna naša mana ne dolazi do izražaja. Jer puno toga što je zlo u nama izčežava, a ono što je dobro ustostručuje se. (Ivo Andrić) (Ljubav - 1000 antologijskih aforizama Profil, 2008.) |
20.09.2011., utorak
2750 GODINA OD SMRTI: BRANKO MILJKOVIĆ (1934. – 1961.) Danas sam nečujno prošetala Ksaverskom šumicom. Lila je kiša. Dan je teško disao. U glavi sam nosila cvijeće i uz drveće, za one koji su otišli sa 27, polagala po: Jedan maleni cvet Jedan maleni cvet još ni progovorio nije a već je znao sve tajne Sunca i sve što zemlja krije. Jedan maleni cvet još nije ni prohodo a već je umeo sam da se hrani svetlošću, vazduhom i vodom. Jedan maleni cvet na zna da čita i piše, al' zna šta je život, šta je cvet, i miriše, miriše. „Miris je vreme koje je posedovao cvet“ |
18.09.2011., nedjelja
UZ NEDJELJNI DORUČAKViše od godinu dana moji muškarci čitaju naglas naslove o tajnama Berlusconijevih baldahina i navijaju, „maštaju“, zezaju se... Jutros, dok spremam doručak, čujem smijeh i ono poznato: Slušaj ovo: „pred vratima je bilo 11 žena, opalio sam ih samo 8“. Ili: „Berlusconi je svojoj prijateljici rekao da ga ne može naći jer u 'svoje slobodno vrijeme radi kao premijer'...“ a: „Putin je poručio da njegova talijanskog prijatelja napadaju iz zavisti“. Pitam je li mu što poručila Kancelarka, i smijući se odem do kompa i kažem: Slušaj ovo: To sam sinoć pronašla... IZVOR: YT, J.L., I. Bešker, NOVI TRANSKRIPTI |
17.09.2011., subota
YEAH, YEAH...HEY, HEY...“O’ŠO BRACA…” YEAH, YEAH, YEAH… She Loves You She loves you, yeah, yeah, yeah She loves you, yeah, yeah, yeah She loves you, yeah, yeah, yeah, yeah You think you lost your love, When i saw her yesterday. It's you she's thinking of And she told me what to say. She says she loves you And you know that can't be bad. Yes, she loves you And you know you should be glad. ooh! She said you were to know That she almost lost her mind. And now she says she knows You're not the hurting kind. She says she loves you And you know that can't be bad. Yes, she loves you And you know you should be glad. ooh! She loves you, yeah, yeah, yeah She loves you, yeah, yeah, yeah And with a love like that You know you should be glad. And now it's up to you, I think it's only fair, If i should hurt you, too, Apologize to her Because she loves you And you know that can't be bad. Yes, she loves you And you know you should be glad. ooh! She loves you, yeah, yeah, yeah She loves you, yeah, yeah, yeah And with a love like that You know you should be glad. HEY HEY HEY… Satisfaction I can't get no satisfaction I can't get no satisfaction 'Cause I try and I try and I try and I try I can't get no, I can't get no When I'm drivin' in my car And that man comes on the radio He's tellin' me more and more About some useless information Supposed to fire my imagination I can't get no, oh no, no, no Hey hey hey, that's what I say I can't get no satisfaction I can't get no satisfaction 'Cause I try and I try and I try and I try I can't get no, I can't get no When I'm watchin' my T.V. And that man comes on to tell me How white my shirts can be But he can't be a man 'cause he doesn't smoke The same cigarrettes as me I can't get no, oh no, no, no Hey hey hey, that's what I say I can't get no satisfaction I can't get no girl reaction 'Cause I try and I try and I try and I try I can't get no, I can't get no When I'm ridin' round the world And I'm doin' this and I'm signing that And I'm tryin' to make some girl Who tells me baby better come back later next week 'Cause you see I'm on a losing streak I can't get no, oh no, no, no Hey hey hey, that's what I say I can't get no, I can't get no I can't get no satisfaction No satisfaction, no satisfaction, no satisfaction |
16.09.2011., petak
APLAUZ ZA "APLAUZ""Želite nekome reći da ga zaista volite? Poklonite mu PLAVU ružu! Stoljećima je plava ruža bila predmetom neostvarene ljubavi i potrage za nemogućim. Sada će, međutim, tehnologija omogućiti da se neke ljubavi možda ostvare Plava ruža, koja je dugo predstavljala simbol nedohvatnosti, od ove će se jeseni pojaviti u trgovinama diljem SAD-a i Kanade. Imenovana 'Aplauz', ruža je genetski modificirana da sintetizira delphinidin, pigment koji se može naći u većini plavog cvijeća, priopćila je kompanija Suntory . Ruža je prvi puta predstavljena u Tokiju 2009. godine, nakon 20 godina istraživanja od strane Suntoryja, japanske kompanije koja destilira viski, te Florigene, australske podružnice Suntoryja.U srijedu je Suntory najavio kako će se ruža od studenog moći nabaviti kod odabranih cvjećara diljem Sjeverne Amerike. Očekuje se da će cijena biti deset puta veća od 'normalne' ruže. Iako će se cvijet više činiti srebrno ljubičastim nego nebesko plavim, Aplauz je najbliži pokušaj znanstvenika da naprave plavu ružu. Ruže se među ljudima nalaze više od 5000 godina otkako je čovjek kultivirao tu biljku. Plave su ruže oduvijek bile predmet mita, a ponajviše stoga jer se do nedavno nisu mogle uzgajati. Ruže dolaze u brojnim nijansama crvene, ružičaste, žuta i bijele, no nemaju prirodnu mogućnost proizvodnje plavog pigmenta…" (J.L.) P.S. To što nije baš baš plava, ostavlja nam još malo prostora za snove. (A.Dedić - A.Dedić - A.Dedić - M.Došen) Zagreb,1981. |
15.09.2011., četvrtak
GARAGE SALEU vremenu traumatično prekinutog godišnjeg odmora, reče mi: Za godinu dana će tražiti da se vratim. I dok ja u ovom post traumatičnom razdoblju od mjesec i nešto uveliko pripremam Garage Sale, zove me jučer u podne i kaže: Nudi mi šef da se vratim! Kaže da je odluka bila ishitrena. Rekao sam: Neću. Što ti misliš? Malo šutim, pa kažem: Nemam pojma kome ćemo uvaljati ovu duplu robu: klime, ormare za kartone, zavjese, stabilizatore, procesore, tipkovnice, monitore, stolice sa i bez kotača, miševe, pametne kartice, printere, skener i kopirku, radne stolove i sve ostale drangulije...u ormarima s ormarima... P.S. EKG...ne prodajem! |
14.09.2011., srijeda
HAMILTONRichard William Hamilton, (24 February 1922 – 13 September 2011) Umro otac pop-arta R. Hamilton Britanski umjetnik Richard Hamilton, kojeg mnogi smatraju ocem pop- umjetnosti, umro je u 89. godini, priopćeno je iz njegove galerije. Uprkos svojim godinama, Hamilton je radio do prije nekoliko dana na velikoj muzejskoj retrospektivi svojeg rada, koja je trebala biti predstavljena u Los Angelesu, Philadelphiji, Londonu i Madridu. Hamiltonov najpoznatiji rad je kolaž iz 1956. godine pod nazivom Što je to što današnji dom čini toliko drugačijim, toliko privlačnim? Pojedini povjesničari umjetnosti smatraju da ovo djelo označava rođenje pokreta pop-umjetnosti. Izvor:HRT, 13.09.11. Prije 35. godina si mi jedne ljetne večeri oduševljeno rekao: Ovo moraš vidjeti! I upoznao me s Hamiltonom. Tad ti se nisam zahvalila...pa, evo, možda je Njegov odlazak pravi trenutak za: Hvala! |
"1984"„Posledice svakog čina sadržane su u samom činu.” (G.O.) Jučer me proganjao Orwell i njegova „1984.“ Sjetila sam se plavih kombinezona kao odore istosti, slogana ‘Rat je mir‘, ‘Sloboda je ropstvo‘ i ‘Neznanje je moć’, novogovora i tri megadržave: Oceanije, Euroazije i Istazije. Naravno da sam se sjetila i Velikog brata i Farme, i ekrana, i pera kojim je pisao dnevnik i ministarstava: ljubavi, istine, mira i obilja. I tog, kako je Vinson Smith započeo pisati svoj dnevnik: “…On umoči pero u mastilo i zastade samo trenutak. Utrobom mu beše prošao drhtaj. Obeležiti papir predstavljalo je odlučujući čin. Sitnim, nezgrapnim slovima, on ispisa: 4. april 1984. Potom se zavali u stolicu. Beše ga ubuhvatilo osećanje potpune bespomoćnosti. Pre svega, nije ni bio siguran da je godina zaista 1984. Morala je biti tu negde, pošto je bio prilično siguran da ima trideset devet godina, a verovao je da se rodio 1944. ili 1945; ali precizirati datum u okviru jedne ili dveju godina bilo je nemoguće. Za koga, odjednom mu dođe pitanje, za koga on to piše ovaj dnevnik? Za budućnost, za nerođene. Misao mu se za trenutak zadrža nad sumnjivim datumom na stranici, a zatim nalete na novogovorsku reč dvosmisao. Prvi put postade svestan veličine onog što je preduzeo. Kako se može saobraćati sa budućnošću? To je po prirodi nemoguće. Budućnost će ili ličiti na sadašnjost, i u tom slučaju ga neće ni slušati, ili se razlikovati od nje, i tada bi njegova muka ostala neshvaćena. Neko vreme je sedeo i tupo gledao u papir. Sa telekrana se čula treštava vojna muzika. Bilo je čudno što je ne samo izgubio moć da se izrazi, nego čak i zaboravio šta je prvobitno želeo da kaže. Za ovaj događaj se bio pripremao nedeljama, i ni u jednom trenutku mu nije padalo na pamet da bi mu bilo potrebno išta sem hrabrosti. Pisati je bilo lako, kako mu se činilo. Trebalo je samo da prenese na papir onaj neprekidni i nesmireni monolog koji mu se doslovno godinama odvijao u glavi. Međutim, u tom trenutku je čak i monolog bio prestao. ….......... Odjednom poče pisati u paničnom strahu, samo delimično shvatajući šta piše. Sitan ali dečje nezgrapan rukopis mu je glavinjao po stranici, ispuštajući prvo velika slova, a najzad čak i tačke. 4. april 1984. Sinoć bioskop. Sve ratni filmovi. Jedan vrlo dobar o brodu punom izbeglica bombardovanom negde u Sredozemnom moru. Publiku veoma zabavljali kadrovi u kojima neki krupni debeljko pokušava da otpliva od broda a helikopter ga prati, prvo se videlo kako se valja u vodi kao morska kornjača, onda kroz nišan mitraljeza na helikopteru, onda sav izbušen a more oko njega ružičasto i najzad, kako tone tako naglo kao da je kroz te rupe prodrla voda. Publika urlala od smeha kada je potonuo. Onda se video čamac za spasavanje pun dece i helikopter kako lebdi nad njima... ………….. Izbijanje sata mu začudo dade snage. Više nije bio samotna utvara što izgovara istinu koju niko nikad neće čuti. No dokle god ju je izgovarao, trajnost je na neki nejasan način bila obezbeđena. Nasleđe čovekovo se ne prenosi saopštavanjem svojih misli nego čuvanjem duhovnog zdravlja. On se vrati do stola, umoči pero u mastilo i napisa: Budućnosti ili prošlosti, vremenu u kome je misao slobodna, u kome se ljudi razlikuju među sobom i ne žive usamljeni - vremenu u kome postoji istina i u kome se ono što je učinjeno ne može povući: Iz doba jednoobraznosti, iz doba samoće, iz doba Velikog Brata, iz doba dvomisli - pozdravi! ………….. Dva prsta desne ruke bila su mu umrljana mastilom. Upravo takve sitnice izdaju… On ode u kupatilo i pažljivo opra mastilo oštrim mrkim sapunom koji je strugao kožu kao šmirglpapir te tako bio pogodan za tu svrhu. Zatim stavi dnevnik u fioku. Bilo je sasvim beskorisno pomišljati da ga sakrije, no mogao je bar da ustanovi da li je otkriven ili ne. Dlačica zataknuta među listovima bila bi previše očigledna. Vrhom prsta, on podiže jedno prepoznatljivo beličasto zrnce prašine i stavi ga u kraj korica, odakle bi moralo spasti ako bi ko pokrenuo knjigu.” George Orwell, Hiljadu devet stotina osamdeset četvrta |
12.09.2011., ponedjeljak
ČVORUtorkom odvoze smeće. Nakupi se tog tijekom tjedna i uvijek kanta puna. Kako nema kontejnera za papir, bacam ga uz razno. Ne stignem pročitati sve novine, pa obično ponedjeljkom odvojim par sati za propušteno, što upravo radim. Ima puno tog što sam izdvojila kao top vijesti, ali me nekako najviše zagolicalo ono kad ti bivši lapi i wc školjku i kadu. I taman sam se htjela zabrinuto solidarizirati po ženskoj liniji, kad danas već iznenađujuća vijest o namještanju novog stana „oštećene“ vizavi sanitarnog čvora, u centru grada zavidne kvadrature. Čvor se razvezao. To odmah hitim. Dobro je da sam naišla na članak o Medini Begić (14). Iako me rasplakala, bar mi je skrenula pažnju s gluposti, za koje sam se po tko zna koji put zarekla da ću ih preskakati. Najbolji komentari: • Bravo! Your homeland, Bosnia, is proud of you and we are expecting your concert soon ;) maseke191 prije 1 tjedan 20 • Ah što me rasplaka dzaba!!!! :) <3 Felysa5 prije 3 dana • bravo mala... :] 007Milos007 prije 3 dana • amazing Berryshott prije 2 dana • ubija cura,svaka joj cast! TheHukiee prije 23 h |
KINOTEKA30 GODINA S "RAMBOM" I. 1982. Naslov originala: First Blood Žanr: akcija, drama Trajanje: 97' Godina izdanja: 1982. Zemlja: Sad Linkovi: imdb Uloge: Sylvester Stallone, Brian Denehy, Richard Crenna, David Caruso Režija: Ted Kotcheff Scenario: David Morrell Producent/i: Buzz Feitshans Prvi film o John Rambu, vijetnamskom veteranu u interpretaciji Sylvester Stallonea. Poslijeratne traume iz Vijetnama eksplodiraju u glavi ratnog veterana Ramba kada je bezrazložno pretučen u zatvoru, u koji je dospio samo zato jer se vratio u u gradić Hope iz kojeg su ga otjerali. Tada uspije pobjeći iz zatvora u šumu, a snalazi se zahvaljujući upravo vještinama koje je naučio Vijetnamu. Prvi film u serijalu je dobio miješane kritike, što je puno bolje od nastavaka koji su generalno popljuvani. Bilo je kritičara koji su hvalili realističnost i uzbudljivu akciju, a i dramsku stranu filma koja je pokazivala suosjećajnost prema traumatiziranim vijetnamskim veteranima. Manje poznata informacija je da je prvi dio ekranizacija knjige Davida Morrella iz 1972. Film se jako razlikuje od knjige koja se više koncentrira na nasilje koje Rambo počini. On nije prikazan kao heroj nego poludjeli traumatizirani veteran koji instinktivno ubija šerifove ljude, koji ga s pravom gone. II. 1985. Naslov originala: Rambo: First Blood Part II Žanr: akcija Trajanje: 94' Godina izdanja: 1985. Zemlja: Sad Linkovi: imdb Uloge: Sylvester Stallone, Richard Crenna, Charles Napier, Steven Berkoff Režija: George P. Cosmatos Scenario: Sylvester Stallone, James Cameron Producent/i: Buzz Feitshans Rambo je ponovno u zatvoru, a njegov bivši zapovjednik održi obećanje i oslobodi ga pod jednim uvjetom: mora osloboditi američke zarobljenike iz logora Vietkonga. Rambo se potpuno sam zaputi u akciju u kojoj ni američka vlada ne može ništa učiniti, obzirom Vietkong tvrdi da kod njih nema američkih zarobljenika. Ogroman uspjeh pri izlasku, Rambo 2 je najprofitabilnij film iz serijala, no i kritički najsasječeniji. Kritizirano je bezumno nasilje, a nisu ga niti zaobišle Zlatne maline (film, glumac, scenarij, pjesma). Kao redatelj je potpisan George P. Cosmatos, kasniji redatelj također Stalloneovog akcića Cobra, no saznalo se da je Stallone imao kontrolu nad filmom u svojim rukama. III. 1988. Naslov originala: Rambo 3 Žanr: akcija Trajanje: 101' Godina izdanja: 1988. Zemlja: Sad Linkovi: imdb Uloge: Sylvester Stallone, Richard Crenna, Kurtwood Smith Režija: Peter MacDonald Scenario: Sylvester Stallone, Sheldon Lettich Producent/i: Buzz Fetishans Treći u nizu Rambo filmova o usamljenom, prepunom teških uspomena, svemogućem borcu za pravdu, u kojem ga vidimo kako je okrenuo leđa životu ratnika te se povukao među budističke svećenike na Tajlandu. Pukovnik Rautman dolazi k Rambu u samostan i traži ga da mu sa pridruži u misiji opskrbe oružja afganistanskim Mudžahedinima koji se bore protiv Sovjeta. Rambo odbija, ali nakon što je Trautman zarobljen Rambo kreće spasiti svog pukovnika. Iznimno visokog budžeta za tadašnje prilike, posljednji nastavak Ramba nije požnjeo očekivani uspjeh. Budžet je bio 65 milijuna dok je zarad u Americi bila oko 50 milijuna. Film se nalazi u Guinnessovoj knjizi rekorda kao najnasilniji film sa 221 nasilnim činom i minimalno 108 nasilnih smrti. Iz današnje perspektive zanimljivo je da se Rambo bori sa Mudžahedinima... IV. 2008. Naslov originala: Rambo Žanr: akcija, drama, triler Trajanje: 93' Godina izdanja: 2008. Zemlja: SAD / Njemačka Izdavač/Distributer: Lionsgate Entertainment / Pa-Dora Linkovi: službena stranica Uloge: Sylvester Stallone, Julie Benz, Paul Schulze, Matthew Marsden, Graham McTavish, Rey Gallegos, Tim Kang, Jake LaBotz, Maung Maung Khin, Ken Howard Režija: Sylvester Stallone Scenario: Sylvester Stallone Producent/i: Kevin King, Avi Lerner, Sylvester Stallone Stallone je neuništiv! Baš kada su svi očekivali odlazak u mirovinu, on postaje Rambo, najopasniji ratnik ikad, i hrabro odlazi u boj. Ratno polje: Burma. Radnja filma odvija se dvadeset godina nakon događanja iz 'Ramba 3'. Vijetnamski veteran John Rambo (Sylvester Stallone) skrasio se u sjevernom Tajlandu, u blizini granice s Burmom te uživa u prirodi i izolaciji. Vrijeme provodi u lovu i ribolovu, ne mješajući se u građanski rat između burmanskih militanata i plemena Karen koji već šezdeset godina hara tim krajem. Njegovu mirnu svakodnevnicu prekida nekolicina misionara i boraca za ljudska prava koji žele unajmiti vodiča koji bi ih odveo u ratnu zonu. Sarah (Julie Benz) i Michael Bennett (Paul Schulze) predvode misionare i čuli su da je u blizini čovjek koji bi im mogao pomoći. Nakon što objasne Rambu da je preopasno ići kopnom do izbjegličkih kampova jer je burmanska vojska postavila mine, zatraže od njega da im bude vodič. On isprve odbija, ali nakon što shvati da su u pitanju nevini životi pristaje pomoći. Dva tjedna kasnije, pred Ramba dolazi pastor Arthur Marsh (Ken Howard) s lošim vijestima – misionari se nisu vratili – i prijedlogom da uz pomoć unajmljenih plaćenika oslobodi taoce. Stallone se zbilja unio u ovaj posljednji nastavak popularnog serijala. Odglumio je glavnu ulogu, režirao, napisao scenarij te se upisao i na listu producenata. Svoj silni angažman komentira ovako: 'Emotivno sam jako vezan za lik Ramba i ono što on predstavlja. Sigurno da je lakše dati nekome drugome da odradi posao, ali bi mi onda kasnije bilo žao. Na ovaj način ja ću u potpunosti biti odgovoran za uspjeh ili propast filma.' 23/08/2011 14:30 “Rambo 5 ponovno na radaru? Ima li poznati akcijski junak Sylvester Stallone još jedan Rambo film u rukavu? Nakon komercijalnog uspjeha Stalloneovog četvrtog filma o Rambu, planovi za izradu petog nastavka bili su u tijeku. …….. Svi vjerujemo da gospodin Stallone ima snage i volje napraviti još jedan krvavi Rambo film, pa dok će ove jeseni biti zauzet snimanjem “The Expendables 2“, nadamo se da će imati vremena posvetiti se ovome projektu sljedeće godine.” (IZVORI: HD TV, FILMSKI NET, YT) Parafrazirajući autora posljednjeg priloga, pitam se: imamo li mi „snage i volje“ za Rambo, part V! |
10.09.2011., subota
"PAZI, PAZI..."
MALO ĆEMO...JOŠ...
|
06.09.2011., utorak
JESENJA SHEMAOvaj post je posvećen junaku, tj. liku iz jedne pričice koju sam čula prije nekoliko godina. Možda je to samo proširen vic, općepoznat, ali do mene je došao iz usta poznanika koji je pričao o pred i izbornim događanjima u svom selu. Kako se jesenja shema vraća na tevee, a „jesen“ na htv, a i izborna retorika već grije medijske stupce umjesto vrućih celzijusa, evo i mog priloga, Imućni seljanin odluči skupiti potpise i kandidirati se na dolazećim izborima. Kako je mnogima činio tog ljeta i jeseni besplatne ratarske usluge svojim moćnim strojevima, skupljanje potpisa je uspješno obavio. Razmišljajući o rezultatima izbora, kalkulirao je zadovoljavajućim brojem očekujući poene onih zahvalnih, iako ne baš svih, i sigurnih 5 glasova poklonjenog povjerenja članova najuže obitelji - žene i četvero djece. Nakon prebrojavanja na dan izbora, što se u selu brzo i lako, uglavnom, obavi, slijedilo je ne samo razočarenje u nezahvalne susjede i seljane, nego i šok: Dobio je samo 4 (četiri) glasa. Bijesan dojuri kući, postroji najbliže i započe istragu: „Majku mu...govori ko nije glasao za mene!“ Nije ga toliko žalostila nezahvalnost i podsmijeh sela, nego „izdaja“ jednog od najrođenijih. Zaštićen tajnošću glasovanja, „izdajnik“ je ostao zadugo, iako ne i zauvijek, skriven, Zbog tog „malog“, pobunjenog člana obitelji, pišem ovaj post.
|
04.09.2011., nedjelja
KOLODVOR K.Požurite gospođo, govori šofer ženi na sjedalu br.5. Ona ga zbunjeno gleda: Pa, nije ovo K. Jeste, jeste, nastavlja on i ne gaseći motor kreće prema prtljažniku autobusa. S torbom u ruci, žena pita: A šta je sad ovo? Pokazujući jednom i drugom rukom, prema ogromnim leđima prizemnih zdanja. On odgovara: Ovo vam je strani trgovački lanac, a ono je domaći. Bože, bože...ponavlja žena. Vrata se zatvaraju. Žena stoji, mi odlazimo. Sigurno je nije dugo bilo, pomislim gledajući u svjetleće reklame. Ne zna da grad K. nema više autobusnog kolodvora. Ostala mu je možda neka petina ili šestina od onog što prvi put vidjeh prije tridesetak godina, kad rekoh: Lijepog li grada! Ovako je već nekoliko godina. Godine ružnom ne brojim, jer one se i same duplaju. Dugo već ne pušim onu jednu ili dvije cigarete u pauzi. Nema restorana, čekaonice, kioska, parka i parkinga, ljetnih terasa i nekoliko brojeva perona. Samo jedan, posut šljunkom, koji nas i čeka i ispraća. Kolodvore dobro pamtim. Oni su prvi dodiri s gradom, nježni ili grubi. Događa se da kažem: znam taj grad iako ga nisam upoznala. Slutim ga iz negdje pohranjenih slika neke klupe bijele ili zelene sa spuštenom torbom uz ogradu; cvijeta koji visi u posudi ili drveta uz stazu u blizini česme; nekog lica, ili pohabane turobne kulise viđene na kolodvoru nekad, u prolazu. Volim lijepe kolodvore. Na njima su susreti veseliji, čekanje kraće, kave slađe, a odlasci i rastanci lakši. S jednog takvog sam se upravo vratila. I pokušavam na kratko odložiti sve što će mi uskoro stići s kolodvora, neizgovoreno a svakim pokretom rečeno u našem skoro običnom razgovoru: On meni: Ne brini... Ja njemu: Čuvaj se... On meni: Sredio sam ti skype... Ja njemu : Sretan put... On meni još nešto, na što ja htjedoh još nešto jako važno dodati...ali ne rekoh ni riječi. |
02.09.2011., petak
COLORSČekajući da mi bude svejedno što grmi, što kiše dolaze, što počinje školska godina, što ću obuti cipele i pokriti laktove... prolazi još jedna u dugogodišnjem nizu rano rujanskih večeri u kojoj razmišljam o bojama. |
Hvala Đorđe! 
