Ovaj post je posvećen junaku, tj. liku iz jedne pričice koju sam čula prije nekoliko godina. Možda je to samo proširen vic, općepoznat, ali do mene je došao iz usta poznanika koji je pričao o pred i izbornim događanjima u svom selu.
Kako se jesenja shema vraća na tevee, a „jesen“ na htv, a i izborna retorika već grije medijske stupce umjesto vrućih celzijusa, evo i mog priloga,
Imućni seljanin odluči skupiti potpise i kandidirati se na dolazećim izborima. Kako je mnogima činio tog ljeta i jeseni besplatne ratarske usluge svojim moćnim strojevima, skupljanje potpisa je uspješno obavio. Razmišljajući o rezultatima izbora, kalkulirao je zadovoljavajućim brojem očekujući poene onih zahvalnih, iako ne baš svih, i sigurnih 5 glasova poklonjenog povjerenja članova najuže obitelji - žene i četvero djece.
Nakon prebrojavanja na dan izbora, što se u selu brzo i lako, uglavnom, obavi, slijedilo je ne samo razočarenje u nezahvalne susjede i seljane, nego i šok:
Dobio je samo 4 (četiri) glasa.
Bijesan dojuri kući, postroji najbliže i započe istragu:
„Majku mu...govori ko nije glasao za mene!“
Nije ga toliko žalostila nezahvalnost i podsmijeh sela, nego „izdaja“ jednog od najrođenijih.
Zaštićen tajnošću glasovanja, „izdajnik“ je ostao zadugo, iako ne i zauvijek, skriven,
Zbog tog „malog“, pobunjenog člana obitelji, pišem ovaj post.
Post je objavljen 06.09.2011. u 17:02 sati.