Ono što mi je onomad falilo, više ne fali:
Uz ostalo, i onaj „skok u zagrljaj“ je ovjekovječen... (0.12-0.15)
P.S.
Postoje dva davna filma koja su u mojoj filmoteci među najtužnijim. U njima sam upoznala Angelininog oca, Jon Voighta, kasnije nedovoljno viđanog i popularnog, i manje „sretnog“ glumca. Vjerujem da je njegova kćer ostvarila ono što on nije mogao ili stigao.
I vjerujem da, a posebno večeras (25.09.) iz nekih osobnih razloga, djeca mogu, pored svojih snova, ostvariti ili dovršiti i dio naših, možda baš onih, najnedostižnijih.
Još P.S.
Za one koji još uvijek dvoje između Radio taksija Zagreb i taksi službe Cameo, savjet: isplanirajte svoje vrijeme, probajte Cameo i uz vrhunsku uslugu, uštedite novac.
Istina, telefonski dugo čekate na kontakt, ali slušate dobru muziku: pored Janis Joplin i Ive Robića, tu je i „ponoćni kauboj“... ‘Everybody's Talking’…
Tako bijaše prije dvadesetak dana.
Post je objavljen 26.09.2011. u 00:30 sati.