MALI SUNCOKRET
25.09.2011., nedjelja
BEREM, BEREM...Dan za berbu grožđa se bira. Kažu da od količine sunca, vlage i vjetra ovisi kvaliteta vina. A današnji dan je bio idealan...Blag, rekoše. Puno grožđa, godina vinorodna, a berača svake godine manje. Jedni su otišli, druge bolest stigla, a mnogi onemoćali. Moje prve susjede, sestre, maturantica i studentica, uvijek spremne za posao, pjevaju: Berem, berem grožđe dok čuvar ne dođe, a kad čuvar dođe, obrano je grožđe. Mogu li ja malo biti „čuvar“, pitam nakon par sati gibanja na suncu... One se smiju smijehom koji me opušta. Sjednem na praznu okrenutu kantu da zapalim cigaretu. Ruke mi ljepljive, s lica curi znoj, pčele zuje, a stršljeni u suludom letu kruže. Mislim o igri uz nešto drugačiju pjesmicu koju i ja pamtim iz najranijeg djetinjstva: Djeca prave krug, pjevaju i kretnjama oponašaju berbu grožđa. Jedno dijete stoji u krugu i ono predstavlja čuvara grožđa. Nakon pjesme, djeca se razbježe, a čuvar ih kreće loviti. Koga ulovi, preuzima ulogu čuvara. Iskreno, nisam voljela tu igru. Znam i zašto. Bilo je djece koja su glumila sporost, samo da bi postajali čuvari, a onda jurili uvijek za istima, kao stršljeni. Gasim cigaretu, okrećem kantu i krećem prema novom redu. Škarama siječem od vrha veće i bogatije grozdove da se kanta brže puni. Tako mi je lakši početak. Djevojke prelaze u moj red. Kažem im: Čuvar se vratio, a grožđe neobrano. Ponovo se smiju, saginju i nastavljaju brati. |
Hvala Đorđe! 
