SPIG
srijeda, 24.06.2015.
PRVI BLOG UVRŠTEN U ŠKOLSKI PROGRAM
|
Svi smo čuli za tu famoznu 'državnu službu'. Znate one priče 'da mi se bar uvalit u bilo kakvu firmu koja u nazivu ima 'hrvatski' (fond, udruga, ministarstvo, zavod, kurac palac ... etc ... etc ...). Dok glupi Amerikanci cijeli život maštaju o nekim kadilacima, vilama s bazenima, Havajima, odlascima u Svemir, Pamelama Anderson kod nas je situacija bitno drukčija. Tuga, čemer i jad kojom smo okruženi mnoge je natjerala da snize svoje kriterije, odreknu se snova i kao krajnje ostvarenje svih životnih ciljeva traže 'bilo kakav posa' a kao svojevrsni uspon na Životni Olimp bilo bi - zaposliti se u državnoj službi. DAME I GOSPODO, DOBRODOŠLI U NOVU EPIZODU 'SPIG' - a! Potpisnik ovih redova je kao svaki čestiti Hrvat zadnja dva desetljeća radeći isključivo u kapitalizmu osjetio sve njegove blagodati. Kao neke od tih blagodati naveo bih rad bez plaće, svakakve šefove, sudske parnice i onaj osjećaj kad ujutro proklinješ samog sebe jer moraš na posao, a istovremeno te svi tapšu po leđima 'muči, imaš posa'. Jebo te posa! Održavanje osnovnih životnih funkcija. Radio sam ja i skoro cijelo desetljeće u jednoj firmi gdje sam se jedino osjećao kao čovjek, ali se prateći suvremena hrvatska gospodarska strujanja - ugasila. Poput plama na luči. Predzadnji posao? Šef je u prvom razgovoru rekao da je početna plaća .... (mižerja, mižerja ... tek pusta mižerja), a ako se pokažeš dobar onda je granica nebo. Nebo visine donjeg kuhinjskog elementa. Tu sam granicu preletio jako brzo potonovši u minus što mi se nikad u životu nije dogodilo. Znam ja da uvijek postoji ono 'drž' to dok nađeš nešto bolje'. To 'bolje' je najčešće isto ili gore samo 30 km dalje pa se ne isplati. 'Muč', mali, ne seri, imaš posa'!' Ahahahahahahhahahahahaha ... DAN KAD SAM OSJETIO CROATIAN DREAM Prateći suvremena hrvatska ekonomska strujanja ta se predzadnja firma isto suzila i rješila viška djelatnika. Bilo je to jedno veliko olakšanje, majkemi mile! Ništa gore nego kad radiš i pritom si glup samome sebi. Teško ćeš tako doseći nebo. Ahahahhahahahahahaaa ... šaljiv li sam. Na Zavodu za zapošljavanje proveo sam puna četiri (4) dana. U inat svim onima koji mi vječito cvile kako je prije bilo bolje, a da sad ništa ne valja. Osim što bi imao redovan posao, dobio stan od firme, išao na ljetovanje, odškolovao djecu, promijenio dva tri auta bez osjećaja omče oko vrata ... Doduše, nisi smio puno pričati da ti Karam ... neki udbaš ne zakuca na vrata ... No, dobro! Dakle, igrom slučaja, početkom veljače počeo sam raditi kao kućni majstor u srednjoj školi. Zamjena za jednog dragog kolegu koji je išao na bolovanje. Ovim putem ga srdačno pozdravljam. Plaća solidna, stiže u minut točno, putni troškovi plaćeni, vikendi slobodni ... a štaš' pričat? Socijalizam u svom najljepšem obliku. Moram samo spomenuti kraj svog prvog radnog tjedna. Moja najdraža teta čistačica (kojoj je u tih par mjeseci rada s mojom malenkošću, u nekoliko navrata, srce skoro zastalo od smijeha) u petak u 14.00 sati rekla mi je:''Ajde, bok, vidimo se u ponedjeljak, ugodan vikend!'' Tri kvarta petka, subota, nedjelja, kvarat ponedjeljka. Svaki vikend mini godišnji. Vidite li Vi sad što je to 'Croatian dream'? Cure u dućanu koje početkom svake sezone od gužve i ludila u jednom trenutku počnu pričati same sa sobom nikad neće saznati kakav je to osjećaj. Samo za dobiti ga trebaš biti član stranke, imati jaku vezu ili kao u mom slučaju poznavati dobre ljude i imati malo sreće. Ovo treće je najrjeđi način. Ako se za ostvarivanje svojih snova oslanjaš samo na diplomu, radne navike, poštenje, čestitost ... za početak treba kupiti avionsku kartu i odletjeti što dalje odavdje. No, dobro, vratimo se mi na temu. Zahvaljujući svom poslu u zadnja četiri mjeseca upoznao sam puno odličnih ljudi. Nekima sam vjerojatno bio i bez veze jer kad nosiš stigmu 'kućnog majstora' ti si kao druga liga. Radnik. Dno društvene ljestvice. Govno iz nosa. A tebi dobro i nije te briga. Čak zna biti i zabavno. Jebi ga ovu zemlju su stvorili radnici, a upropastili političari i menadžeri. Sve dok je proslava Praznika Rada za mnoge sprdačina nama nema budućnosti. Samo toliko. Bilo je u školi stvarno svega i svačega, ali, eto izdvojit ću dva detalja koja su mi specijalno draga. Moja mlada kolegica Ana koja mi je bila svakodnevno društvo i za priču i za zafrkanciju jednom prilikom je došla na posao, a nije se javila meni i teti čistačici. Zaboravila cura, šta ćeš. Onda sam joj poslao slijedeći sms: Ane, hoćeš li da spomenem sebe, tebe, tetu čistačicu, tvoj odnos prema nama i dvije vrste voća u samo četiri riječi. Odgovor je, normalno, bio - ajde! Odgovor stiže: ANA NAS NE ŠLJIVI Nisam je vidio u trenutku kad je dobila sms, ali pretpostavljam da je pukla. A onda je došao legendarni 21. april. DAN KAD JE 'SPIG' UVRŠTEN U ŠKOLSKI PROGRAM Moja draga prijateljica prof. Marina (koja inače u dotičnoj školi predaje hrvatski ) svoj nastavni program često oplemeni i nečim malo drukčijim. Još prije Nove Godine mi je najavila da bi na jednom blok satu voljela kao temu obraditi blog i dovesti mene kao gosta. Ludilo. Kad mi je to priopćila bio sam zaposlen u firmi u kojoj sam dosegnuo nebo visine kuhinjskog elementa i nije mi ni na kraj pameti bilo da ćemo biti kolege. Život je stvarno fora. Kako razred kojem je to bilo namijenjeno slovi kao živahan kroz glavu mi je prošlo da ću iz učionice izaći s korama od banane na glavi i da ću na leđima imati zalijepljen papir na kojem će pisati MAGARAC, ali ništa od toga. Cure i dečki su bili za pet, a sat je bio toliko zabavan da to nisu istine. Prvo što me oduševilo kad se oglasilo školsko zvono je što je neki mali uletio kod dežurnog i pitao.''Jel' došo taj bloger?'' Evo ga stoji tu kraj tebe, kume. Drugo što mi je bilo smiješno bilo je da kad me Marina uvede u razred učenici ne kažu:''Domaru, odi ća, sad će doć taj neki bloger'' Uglavnom, na prvom satu su analizirali ulomak iz legendarne epizode iz rujna 2014. koji se Marini jako dopao. Evo ga ispod. .................................................................................... .................................................................................... PRIČA DRUGA PET GODINA KASNIJE (ulomak iz epizode KAO PRVO NE MORAM JA NIŠTA Posve je prirodno da u današnja vremena radnici nisu zadovoljni s gazdom niti gazda s njima. Budući da iznimka potvrđuje pravilo neobično mi je drago da sam deset godina radio u firmi koja se niti u jednom trenutku nije uklapala u taj stereotip. Radili smo dobro, plaće nam nisu kasnile i ono što je najbitnije, osjećali smo se kao ljudi. Bar ja. Bezbrojna druženja, roštiljanja, pijanstva ... velika obitelj. Možda malo njurgava i disfunkcionalna, ali ipak obitelj. Gazda je bio čovjek za kojeg nitko ni dan danas nema ružnu riječ. Ljudina. Pošten i fer igrač što mu se bezbroj puta obilo o glavu. Tome i dan danas svjedoče liste dužnika koji su ga koštali i zdravlja i živaca. Ona prokleta narodna poslovica 'pomozi sirotu na svoju sramotu' ovaj put se pokazala sto posto istinita. Ne kažu Nijemci bez veze 'daj čovjeku na dug i dobio si neprijatelja'. Doduše, u mom slučaju to ne vrijedi jer ja bih se radije ubio nego iznevjerio povjerenje čovjeka koji mi je pomogao, ali mene ionako nitko ništa ne pita. NAJBOLJI POSAO NA SVIJETU JE ISPUMPAVANJE CRNIH JAMA JER PUNO JE BOLJE IMATI POSLA S GOVNIMA NEGO S LJUDIMA. Jezerska narodna Inače, za posao privatnog vođenja takve firme u nas prvo i zlatno pravilo je da moraš biti gad. Gaziti preko mrtvih, muljati, lagati, varati, krasti. Pošten čovjek tu nema što raditi. Jednom sam prilikom upoznao direktora 'Badela' koji je jedan jako drag i pristojan čovjek i iako umirovljen i sa više nego dobrom mirovinom i dan danas daje sve od sebe kako bi ta naša čuvena firma opstala. Jedan mu je novopečeni tajkun rekao da mu je to njegovo zalaganje za radnike i za firmu smiješno i da je 'socijalistički tip direktora'. Humanost i moral u današnjem svijetu odavno ne vrijede ni jedne jedine lipe. Iako smo se svi, kao, okrenuli vjeri. Mo'š mislit'. Nego, da se vratimo mi mom bivšem gazdi. Njegova priča mi je, nažalost, još jedno dragocjeno iskustvo. Zamislite život u kojem Vam non stop zvoni mobitel, a svaki poziv je stres za sebe. Nema onog sad ću ja nakon ručka sjesti na kauč, dignuti noge na stolić i sat vremena ubiti oko. Većina tih pokušaja bila bi prekinuta zvonjavom mobitela. Nekad bi ga ugasio, ali onda te čekalo pet propuštenih poziva pa ti dođe na isto. Ovaj nije platio, ovaj poslao nešto krivo, ovaj dužan pa se prestao javljati na telefon ... 4,5,6 ...10 kava dnevno, par kutija crvenog 'Marlbora', večernja opuštanja uz roštilj, gemišt ... i teška glava do sutra ujutro, a onda opet sve iz početka. Stres, stres, stres, iz dana u dan ... sve do veljače 2009. U jednoj jedinoj sekundi sve je postalo nebitno. Moždani udar. Nepotrebno je i naglašavati da je u kombinaciji sa krizom i općom depresijom firma krenula prema provaliji. Jednom prilikom o ovoj sam temi razgovarao sa jednim hm ...propalim poduzetnikom. Rekao sam mu da nijedan posao i niti jedni novci nisu vrijedni ljudskog zdravlja. Još sam dodao i da bi i dan danas bio možda sretniji da je radio neki 'običan' posao za puno, puno manje novaca na što mi je on odgovorio da taj moj hipijevski stav i nedostatak velikih ambicija nisu nikakvo rješenje. Možda je i u pravu. Ma, zapravo, sto posto je u pravu. Ali on nikad neće znati kako je to kad u društvu dragih ljudi jedeš prst ... školjke na buzaru, piješ fina buteljirana vina i slaviš škotski referendum za nezavisnost kao što smo mi to sinoć napravili. U ponoć se izvadila mala bočica škotskog viskija od jednog decilitra, svi smo gucnuli Škotima u čast i uz gitaru zapjevali 'Mull of Kintyre' iako nitko nije znao ni jednu riječ teksta. Tek ujutro smo saznali da budale nisu izglasale otcijepljenje, ali to i nije bilo toliko bitno jer me vilice još uvijek bole od smijeha. To je ono što gospodin propali poduzetnik neće doživjeti nikad u životu. Sjest će u svoj auto koji je duplo skuplji od moga (ne'š ti njega) i posprdno se nasmijati jadniku koji za razliku od njega nikome nije dužan ni jedne jedine lipe i koji za razliku od njega svakog može pogledati u oči. I koji se u ova teška vremena ima još uvijek snage smijati. I ne fali mi apsolutno ništa. Imam i više od njega. Osim onih sto eura koje ionako fale svima nama bez obzira koliku plaću primamo. A i čisto sumnjam da ću se ikad sakriti iza zavjese kad mi vjerovnici pokucaju na vrata. Za tako nešto mi nedostaje ambicija. Eto, moždani udar kojeg je doživio moj bivši šef mi je kao što sam rekao, nažalost, jedno od najdragocjenijih iskustava u životu. Volio bih da do toga nikad nije došlo i nikad mi neće biti jasno zašto dobri ljudi na kraju uvijek najebu. Želim mu da poživi još dugo. Zato što je Ljudina. .......................................................................................................... .......................................................................................................... (NASTAVAK) I, na idućem satu u razred uletila moja malenkost. Neko čudno gledanje, smijuckanje, čuđenje ... to je to. Za početak smo upalili projektor i na zidu pogledali masterpiece ... na velikom ekranu izgleda premoćno. U nastavku smo pričali o 12 čuda otoka Murtera. Na zidu slike i o svakom čudu par riječi. Marina je dodala i 13. čudo. Nekadašnju nadaleko poznatu legendarnu kvaku na betinskoj crkvi. Njen oblik je u davna vremena simbolizirao plodnost, a danas su druga vremena i legenda kaže da je neke bakice skoro strefio infarkt kad su je vidjele. Za one koji ne znaju kvaka je neodoljivo bacala na falus. Kako ni učenici nisu najbolje shvatili o čemu se radi uzeo sam kredu i na ploči nacrtao vrata, prag i kvaku nakon čega se razredom prolomio gromoglasan smijeh. Pričali smo još i svašta o blogovskoj umjetnosti, anagramima i kraj začinili Z'mbatom. Sve u svemu - ništa specijalno. Minijatura koja život čini ljepšim. Jedna mala simpatična epizoda i u životu i na 'SPIG' -u. Jedino što sa sigurnošću tvrdim je da bi se sa 'SPIG' - ovih satova jako rijetko bježalo. A i svijet bi bio puno ljepše i kvalitetnije mjesto. Al' mene ionako nitko ništa ne pita. Jebi ga.  P.S. Svadba prošlu subotu. Prilazi mi jedan momak. Poznata faca. Ne mogu se sjetit'. Ne mogu ga nigdje svrstat'. Jebi ga, toliko je ljudi prošišalo u zadnjih par godina, ne mogu ih sve pohvatati. On se smije. Vi ste radili u školi. Pričali ste nam o blogu. Bilo je odlično. To je to! |
- 18:26 - Komentari (7) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 15.06.2015.
JARUNSKA PROSLAVA 1000. BROJA 'KVISKOTEKE - GODINU DANA POSLIJE
|
Na današnji dan Anno Dominni 2014. navršilo se točno godinu dana od legendarne Jarunske proslave 1000. broja 'Kviskoteke'. Moja je malenkost imala čast osvojii pehar za anagram zbog kojeg se i dan danas prestrašim kako mi je to uspjelo. U ovo sumorno vrijeme stiže mali podsjetnik na taj Pauletićev vulkan pozitivnih vibracija. Nije klasični copy/ paste ... SPIG se nikad ne služi tim jeftinim trikovima. DAME I GOSPODO. JOŠ JEDNO IZVANSERIJSKO IZDANJE 'SPIG' -a Na jučerašnji dan navršilo se točno dvije godine otkad mi je umro stari. Točno ga zamišljam s kojim bi guštom ljudima pričao kako je njegov sin ... '' u 'Kviskoteci' sastavija ... sastavija ... najbolji anagram o' filma i ... daj, Igore, ti im objasni šta si ono sastavija ...'' I zato me veseli što se sve skupa poklopilo u isto vrijeme. Dobrodošli u još jedno izvanserijsko izdanje 'SPIG' - a. Bolje nije moglo ispast'. Inače, 'SPIG' -ova letvica je podignuta toliko visoko da sam morao smanjiti tempo objavljivanja novih epizoda. Nema švercanja sa nekim poluproizvodima, ali zato je svako novo druženje postalo pravo, pravcato literarno sladostrašće. Mislim da je ovu moju problematiku ipak najbolje opisao John Lennon.. ''..Vrijeme koje uživaš trošiti bez veze, nije utrošeno bez veze ...'' JOHN LENNON MALI PODSJETNIK NA TAJ LEGENDARNI NASLOV  Kako je nastao? Proces je jednostavan. Uzmeš djetetu pločice sa slovima iz igre 'Riječ na riječ'. Točnije 53 slova koje tvore naslov filma 'Što je Iva snimila dvadeset prvog listopada dvije tisuće treće?'. Onda ženu i djecu staviš na spavanje i počneš... ''...Mama, sa' ka je tata dobija puno kuni kupiće mi igicu Pauer renđers..'' MOJ MALI OD 4,5 GODINE PAR DANA PRIJE ODLASKA PO PEHAR ... Dok sam hodao prema frizerskom salonu pala mi je na pamet ona legendarna anegdota dok sam živio u Rijeci. Bila je zima i došao sam na posao sa nekom socijalnom, tamnoplavom vunenom kapom kupljenom na pijaci. Kad me kolega vidio pitao me zašto ja uopće nosim tu kapu. Ja sam mu odgovorio da je nosim zato da bih bio ljepši. On me na to pitao: - Znaš li kakva bi trebala biti kapa da bi ti bio ljepši? Pogledao sam ga u čudu, a on je odgovorio: - Do poda! Kako sam u međuvremenu postao izuzetno zgodan i atraktivan muškarac teta Kornelija nije imala većih problema sa kreiranjem frizure. Znala je gdje idem i da će biti fotoreportera, snimatelja pa je ozbiljno prionula poslu. Veliki pozdrav Frizerskom salonu 'Jasenka' u Jezerima. '' ... Bravo maestro. Napokon su tvoje neshvatljive pizdarije urodile plodom ...'' MOJ PRIJATELJ MATE S METERIZA POLAZAK .... Pored mene je sjedila neka zgodna mlada djevojka rasparanih traperica, puna piercinga, golog pupka i nekih abnormalno velikih platformki na nogama. Izgledala je malo ocufano, ali nisam imao ništa protiv. Dapače. Jedino me razočarala kad smo ulazili busom u Otočac. Pričala je na mobitel i rekla sugovorniku da upravo stajemo. Ovaj je pitao gdje, na što je ona odgovorila: - Evo, ima neka tabela i na njoj piše 'ČEKAONICA' Oćale su mi se od smijeha skoro zamaglile. PROLAZIMO KROZ KARLOVAC ... Kao i u svim hrvatskim međugradskim busevima iz zvučnika su dopirali zvuci Narodnog radija. Zvonko Bogdan 'Tko te ima taj te nema'. Inače nisam baš neki ljubitelj tambure, ali Zvonko je Bog(om) dan. Njegova dikcija i naglašavanje riječi na prvom slogu su toliko neodoljivi i šarmantni da stvarno trebaš biti jadan za reći bilo što kontra. Zato mi je pola sata kasnije bilo jako smiješno kad smo napokon napustili Hrvatsku i ušli u Zagreb. Kažu mi, prijatelji da je Zagreb isto u banani i da je sve to isto, ali eto ... ja to tako ne mislim i mo'š ga frigat. Bože čuvaj Hrvatsku, od'o ja u Zagreb! Dakle dok je autobus klizio ulicama zbog kojih bi nas bar 2/3 iz moje županije palo na vozačkom ispitu pojavila se reklama za 'Green Gold Club'. Bio jednom, plesale su neke striptizete, opio se i meni je bilo super, ali onda su mi iz pouzdanih izvora objasnili da je to snobovsko mjesto. Na reklami je bio napisan čitav tjedni program od kojeg mi je event četvrtkom trenutno navukao osmijeh na lice. Nakon intrigantnog Urban Wednesdaya slijedi urnebesni Tambura Thursday. Tambura Thursday, nemo'š vjerovat'. Nešto kao janjeća džigerica breakfast. Ne znam kako ljudsko biće može biti toliko glupo i malograđanski nastrojeno. Zar mu nije bilo lakše napisati - Slavonian bechar's finest wood instrument with strings Thursday. Ne miješaj mi salaš i Chicago, majmune bez škole. Onaj tko je ovo smislio vjerojatno misli da naziv 'Kauboji' savršeno pristaje hrvatskim rukometnim reprezentativcima. ''... Ako Vam izgledam slobodan to je zato što sam uvijek u bijegu ...'' JIMI HENDRIX RESTORAN 'LIDO', JARUN, PODNE I PO Za one koji još uvijek ne znaju u nedjelju je u Zagrebu održana gala svečanost u čast 1000. broja 'Kviskoteke'. Podijeljeni su pritom pehari pobjednicima nedavnog enigmatskog prvenstva kao i specijalne nagrade najuspješnijim sudionicima svih dosadašnjih prvenstava. Na jednom u se mjestu našla najpoznatija kvizaška i enigmatska imena sa područja bivše države. Uključujući i jednog zbunjenog blogera iz Jezera na otoku Murteru koji se ne srami priznati da odavno nije ovoliko guštao. Kao prasac. U odličnom društvu, vrhunskoj hrani i piću i činjenici da su me ljudi prepoznavali prema fotografiji iz novina. Dolazim prema restoranu, a sa svih strana stižu fini, kulturni i lijepo obučeni ljudi. Odjednom iza sebe čujem: ''Ovo ti je onaj Jelovčić koji je sastavio pobjednički anagram ...'' He, he ... sad znam kako se osjeća Boris Novković prije koncerta. ''...Kad sam bio mlad žudio sam za slavom i novcem. Sad kad sam ostario slava mi više i nije toliko bitna ...'' HOGAR STRAŠNI Razlog mog dolaska, dakle, pjevaju i Hitchcockove ptice iako ga u mom bližem okruženju većina njih još nije shvatila, a svo je to ludilo najslikovitije opisao jedan moj fb - kolega. Pa, uživajte! '' ...Ova tvoja 'Iva' se raširila ... U ponediljak je bila i pitanje na pub kvizu. Pitanje je bilo kako je tvoja premetaljka pobijedila u Kviskoteci, i tražilo se kako se zove film ...' SAMMIR MILA, poznati šibenski DJ i glazbeni urednik na Radio Ritmu ''....morali smo nekoliko puta provjeravati taj Jelovčićev (izmišljeno prezime Mauricea Spigorovskog - op.a.) ludi anagram. Jednostavno nismo mogli vjerovati da je potpuno korektan, do zadnjeg slovca...'' UREDNIŠTVO KVISKOTEKE O MOJOJ 'IVI', 07,05,2014. ''... a kolkoš dobit para?...'' PITANJE JEDNOG SIMPATIČNOG, ALI PRIPROSTOG MOMKA PUNA TACNA PRUSTOVIH MEDLAJNICA Uvodni dio programa bio je malo putovanje kroz vrijeme. Pa kakva! Priča o 'Kviskoteci' kao TV kvizu, a potom kao i o životnom projektu Roberta Pauletića. Objaviti 1000 brojeva enigmatskog magazina, iz tjedna u tjedan u ludoj zemlji kao što je naša zaslužilo je citat Ota Reisingera koji se u ovom slučaju savršeno odnosi na Roberta. Naime, kad su u jednoj emisiji na HTV - upitali Reisingera je li mu teško svakodnevno crtati 'Peru', čovjek je odgovorio: - Nije. To bi i svaki drugi genij mogao! Mislim da je 'genij' u ovom slučaju zaista prava riječ, bez ikakvog dodvoravanja. 1000 brojeva 'Kviskoteke' je stvar koja bi jednog dana trebala ući u udžbenike. Možda bismo ponovno postali nacija koja zna - misliti. Ili bar ne bismo zaboravili da smo nekad znali. ''... Kad svi misle isto onda se tu ne misli mnogo ...'' NARODNA Kako bismo lakše pratili nastavak ove priče predlažem da malo poslušamo 'Supertramp' i 'Child of vision'. Htio sam staviti onu legendarnu priču o Kviskoteci krcatu arhivskim snimkama, ali su je izgleda makli zbog autorskih prava. Supertramp su sasvim solidan izbor. Moram priznati da me ova glazbena tema razvali apsolutno svaki put kad je čujem. To su moji komadići mladosti. Podsjetnik na bezbrižnost i vremena kad je najobičniji TV kviz doslovno praznio ulice. Kad je pobjeda u 'Kviskoteci' bila nezvanična akademska titula koja je otvarala sva vrata. Zato mi je ta uvodna priča bila takav vrhunski udar nostalgije kakvog nisam osjetio nikad do tad. Pravo putovanje kroz vrijeme i to u društvu Laze Goluže, Maje Jurković, Mirka Miočića, Deana Kotige, Olivera Mlakara, Tarika Filipovića, Nine Badrić ... A svakako treba spomenuti i kolege iz Srbije, Bosne i Crne Gore koji su svojom nazočnošću uveličali proslavu. Zato su i zaslužili ogroman aplauz. ''...Djetetu vrijeme neće nikad proći, a odjednom ti je pedeset godina ...'' NARODNA Molim hardcore fanove 'SPIG' - a da ne zamjere na mom ispoliranom leksiku jer sam upravo na fešti saznao da na moj blog ćirne i gospodin Slavko Bovan, inače glavom i bradom urednik 'Politikinog zabavnika' i još dosta kulturnog i obrazovanog svijeta pa se moram probati bar jednom ponašati pristojno. Bit će teško, ali može se.  Najbolja reklama za neki frizerski salon ikad. Moram priznati da kad sam na video zidu vidio svoju glavurinu da mi je to bilo jako smiješno. Tarik me najavio rekavši da kad je vidio 'Ivu' da dva dana nije mogao vjerovati da su to istine. A kad ti zaplješće i dida Lazo Goluža onda su to trenuci koji se nikad ne zaboravljaju. U pozadini Oliver i Tarik, a pehar mi u ruke predaje glavom i bradom dr. Vladimir Kuterovac - Kviskotekina legenda. Gospon Tariku se još jednom zahvaljujem na komplimentu te se i ovim putem ispričavam što sam Vas morao ispraviti da Jezera ipak imaju naglasak na drugom, a ne na prvom slogu kao što pogrešno izgovara dosta njih. Iz JEzera dolaze šarani, smuđevi i kečige. Inače, mrzim pizdeke koji uvijek nešto prigovaraju, ali ovo je bio jedan jako emotivan i povijesni lokal patriotski trenutak pa sam morao reagirati. Iz JeZEra, dakle, dolazi zasad jedini lik koji je otoku Murteru donio vječnu i besmrtnu enigmatsku slavu. Iako pola njih još uvijek ne shvaća što sam to složio. A čini mi se i da neće. Što mi je u cijeloj priči najveselije. Moram se zahvaliti i Ribafishu koji je mobitelom snimio gornju fotografiju i stavio je na fejzbuk. Toliko me razveselio da bih mu bio od gušta platio pivu veličine plinske boce, ali je otišao malo ranije. Nema veze, bit će prilike. Riba, hvala još jednom i veliki pozdrav, ma gdje bio. Za stolom sam sjedio sa ekipom koju su većinom činili Dalmatinci. Odmah do mene bio je najbolji dalmatinski anagramist Rudolf Reić. Po njegovom vlastitom priznanju anagram imena Marka Perkovića Thompsona sastavio je u vrijeme kad su ga novine i televizija bile pune, a glasi - KRENI HRVATSKOM PO POMOĆ! Mate Ivandić iz Sinja je pak godinama objavljivao u 'Slobodnoj', a zbog jednog je aforizma imao gadnih problema. KLANJE PRASACA RADI TOVA SVINJA! Esencijalno! Moram priznati da je fora slušati priče o enigmatici iz usta ljudi kojima je to istinska strast. Vjerujem da ih je bilo par malo udrenih mokrom krpom koji su tu večer, slabo jeli i pili, ali zato su u glavi sastavili dvije - tri križaljke i dok se 99% ekipe zabavljalo njih je mučilo 17 okomito, ali generalno gledano ekipa mi je bila stvarno odlična. Nikad bolja! Saznao sam npr. da jedan naš križaljkaš objavljuje križaljke u nekim engleskim novinama i da honorar za to iznosi lijepih 700 eura. U moru zajebancije najviše me oduševila Reićeva pitalica: Kako se zove jedini grad u Hrvatskoj koji u svom imenu ima tri slova LJ? RIJEČ, DVIJE O ZORANU Sa Zoranom Radisavljevićem se družim preko fejsa, a sad sam ga imao čast i upoznati. Autor knjige 'WORLD OF ANAGRAMS' koja je nakon dugih pet godina napokon zasjala na mojoj polici. Darovao mi je i svoju knjigu pitalica PUT KA VRHU iz koje jednostavno moram izdvojiti jedan 'SPIG' - ovski detalj jer je stvarno genijalan. Dakle, polovicom osamdesetih Zoran je kao 16 - godišnjak deset puta zaredom pobijedio u legendarnoj emisiji 'Brojke i slova'. U jednoj od emisija složio je riječ od osam slova - POVALITI. Dr. Klaić je ledenim izrazom lica prelistao rječnik i rekao. '' Da, da - povaliti sijeno!'', a nakon emisije prišao mu je Lazo Goluža i rekao: ''Zorane, morate birati gospodske riječi. Poanta ove priče je u tome što postoji urbana legenda da je uprvo ovaj detalj poslužio ekipi iz Top Liste Nadrealista za onaj njihov besmrtni skeč kad je riječ JEBAČINA dr. Karaklaić preveo kao KRKAČINA, TARABLJENJE.  Kako cijeli dan guštam listajući Zoranovu knjigu izdvojit ću par anagrama koji su me razvalili i nasmijali do suza. Knjiga je toliko moćna (napisana na engleskom) i mogu je bez problema zamisliti u ama baš svakoj svjetskoj knjižari. Nadam se da će je Zoran uspjeti nekako plasirati jer ovo je stvarno antologijsko remek djelo. Idemo nasumce... UPRLJANA ROBICA - PRAONICA RUBLJA UPORNA HISTERIJA - NEUROPSIHIJATAR CLINT EASTWOOD - OLD WEST ACTION THE FLAMENCO GUITARIST PACO DE LUCIA - DELICATE, MAGIC TOUCH OF TRUE SPAIN THE MONA LISA PAINTING - AN ENIGMA IS ON THAT LIP Evo ih i par sa enigmatskih portala: TAJ ISTOM PUŠI K.... - MUŠKA PROSTITUCIJA VOJSKA - KO VAS J --- TRES I ADIO - ASTEROIDI TRENJE K...A I JAJA - JUTARNJA EREKCIJA TI SLABA, PA JE MRAK - BATERIJSKA LAMPA VEZ DO PICE - PODVEZICE SISA K----- - SEKSI CURA GORI OD PSA - GOSPODARI IMA I RED PUSTINJE, A NIJE IRAK - UJEDINJENI ARAPSKI EMIRATI i moj favorit: NAJEBU NA VETRU K'O NIKO - OBUKA VOJNIKA NA TERENU Mogao bih ja ovako do jutra jer Zoranova knjiga ima 2700 anagrama, a po sajtovima svako toliko naiđem na neki koji me oduševi. PLANIRA SE KRESNUT' - SEKSUALNI PARTNER KUTAK ZA DOSADU - SUDOKU ZADATAK POPA ČEKA TOST - POČETAK POSTA KARAM SE - MASERKA NAJEBU NA VETRU KO NIKO - OBUKA VOJNIKA NA TERENU RIJEČ DVIJE O HALIDU BEŠLIĆU Kao ortodoksnom rokeru Halid mi se na prvu nije svidio kao izbor, ali sad povlačim sve što sam mislio. Bog. Pravi, pravcati Bog. TREBA JOŠ MAZNUTI KOLAČ, POPITI PUTNI GEMIŠT I SPREMATI SE ZA PARTENCU ....  Maksim Antić, najbolji enigmat šibensko - kninske županije i moja malenkost. EPILOG Eto, ta je prošla godina prošla u znaku tog mog anagramčića, 2015. je obilježio 'Vapor party', a šta će biti 2016. nemam pojma. Smislit ćemo nešto. LINKOVI ZA HARD CORE FANOVE (svo četvero ahahhahahaa ... humor) http://www.dalmacijanews.hr/clanak/4mo5-robert-pauletic-uz-paradu-zvijezda-obiljezio-1000-broj-kviskoteke http://sibenskiportal.hr/2014/07/07/jezeranin-igor-jelovcic-trijumfirao-na-paradi-genijalnosti/ https://www.facebook.com/tisno.opcina/posts/406080779531054 Pjesma uz koju je nastajala Iva neodoljivo podsjeća na 'Vapor'. Kreativno ludilo niti jedna znanost nije uspjela objasniti. |
- 16:58 - Komentari (3) - Isprintaj - #
petak, 12.06.2015.
'SPIG' - ov HOMMAGE 'JADRANSKIM SUSRETIMA'
|
Davno je bila ta 1974. Jako, jako davno. Oliver je razvalio Prokurative legendarnom 'Copacabanom', Meri je više od 60 puta ponovila more, more, a Tereza je po meni otpjevala jednu od naših najljepših melodija ikad. Te davne 1974. moj je stari imao godina kao ja otprilike sad. Taman je prodao fiću i kupio novu TAS - ovu bubu. Ne moram napominjati da je i jedan i drugi auto kupio u kešu. Običan poslovođa u građevinskoj firmi. Četrdesetak godina kasnije njegov je sin također ostvario nedostižan san mnogih naših sugrađana. Naime, jučer sam platio zadnju ratu kredita, također za auto. Mnogima od onih koji non stop kritiziraju ono što je bilo prije golfovi jedinice su sasvim dovoljne. Teti u banci sam prošli mjesec rekao da ću prilikom plaćanja zadnje rate sa sobom dovesti tamburaše, ali ona me, nenavikla na vrhunski humor, pogledala kao da sam bolestan. Ovca. Vraćamo se u 1974. Godinu dana nakon kupnje auta moj je stari od firme dobio stan. GRO Jadran koja je u doba mraka izgradila pola Rijeke i Opatije na taj se način odužila svojim radnicima. Zanimljivo, ali prva zgrada u susjedstvu bila je u vlasništvu '3. maja.' Onog istog '3. maja' u kojem radnici ove godine (sad kad je bolje) samo 4 mjeseca nisu dobili plaću. U tim zgradama danas vjerojatno ima dosta pojedinaca koji će doživotno pljuvati po onom što je bilo prije. Rezignacija događajima s početka 90 - ih kod mnogih je uzrokovala uvjerenje da prije toga nije postojalo ništa. Empty. Prazan skup. To je meni neobično zabavno. Većina takvih žive u pretrpanom zajedničkom kućanstvu i ostatak života će strpljivo čekati da im umru roditelji kako bi i sami postali ponosni vlasnici stambenih kvadrata. Sad dok im je bolje nego prije teško da će ih steći. Strpite se. ljudi! Umrijet će mater i otac. Ima Boga. Sve će biti u redu. I Vi ćete jednom živjeti kao ljudi. Vrag odnija i prišu. GRO Jadran je ulaskom u bolje početkom 90 - ih propala, a ono što mi se dogodilo 20 ak godina kasnije doslovno izaziva žmarce. DAME I GOSPODO, DOBRODOŠLI U NOVU EPIZODU 'SPIG' - a! Te davne 1974. na televiziji je postojao samo jedan TV program. Jako popularan je bio Kojak sa Telly Savalasom, a prime time subotom u 20.30. bio je rezerviran za 'Jadranske susrete'. O njima malo više kasnije. Kako sam za 'Jadranske susrete' bio ipak malo premlad moj su izbor bile 'Igre bez granica' (franc. Jeux Sans Frontieres).. Čudan spoj Eurovizije i Turbo Limach Showa, ali sjećam se da je meni kao mulcu to bilo strahovito zabavno. Na wikipediji postoji jedan vrlo, vrlo bitan podatak.Naime, piše da su igre bile jako maštovite i da su jednom prilikom igrači morali vaditi divovske kestene sa divovskim žlicama iz divovskih šalica sa šlagom (?) Za one koji nikad nisu vidjeli kako to izgleda evo jednog karakterističnog isječka. Prva asocijacija mi je Monty Python, ne znam zašto. Vratimo se sad na 'Jadranske susrete'. '' ... Jadranski susreti“ danas su mojoj generaciji nešto kao morska razglednica s natpisom „Pozdrav iz djetinjstva“, ono od čega su sačinjena nostalgičarska sjećanja na Jadran kakav je nekad bio, s limenim glazbama i natjecateljskim timovima naših malih mista koji nisu morale oblačiti smiješne „povijesne“ kostime i glumiti u nemuštim kratkim filmovima. U njima su voditelji bili Oliver Mlakar, Helga Vlahović, Ljubo Jelčić, a suci Hrvoje Macanović, Mladen Delić, Vlado Štefančić. Ali, ne svi zajedno, kao danas kad u „Jadranskim igrama“ imate četvero voditelja i šest sudaca. Fodor, Rene, Karmela i Marina trude biti duhoviti, ali im to rijetko uspijeva. Prije će se dogoditi da će Karmela izvaliti kako će iz „grozdova poteći grožđe“ (umjesto vina), kao prošle nedjelje. „Jadranski susreti“ su prenosili autentično oduševljenje primorskog puka tim natjecanjem i Oliver Mlakar trebao ih je „samo“ elegantno voditi, onako kako samo on to zna - talijanski ležerno, ali japanski precizno - a nije se morao kostimirati niti kreveljiti, što od njega ionako nitko ne bi tražio ...'' (SLOBODNA DALMACIJA, 30. 08. 2012.) Među najpopularnijim disciplinama bilo je potezanje konopa (Jure potegni, Mate popusti) i skidanje pršuta s vrha jarbola. Kako je to uistinu izgledalo možete vidjeti u idućem isječku (iz 1980.) kojeg je učitao jedan moj prika iz Pirovca. S ove vremenske distance mogu reći da ovo izgleda čak i malo psihodelično. Šta malo - ovo je čisti Syd Barret. Davno je bila ta 1974. Jako, jako davno. Oliver je razvalio Prokurative legendarnom 'Copacabanom', Meri je više od 60 puta ponovila more, more, a Tereza je po meni otpjevala jednu od naših najljepših melodija ikad. U ČAST VREMENIMA KAD NAM NIJE BILO BOLJE ALI SMO MISLILI DA JE Te davne 1974. na Jadranskim susretima su sudjelovala i Jezera. Natjecatelji su na sebi imali majice napisane onim smiješnim, starinskim fontom kakvog ja mislim nema više niti jedno računalo na svijetu. Smiješna, neugledna slova, ali i dan danas griju dušu i srce.  Nakon izrade svoje lijepe police (vidi epizodu 'OLTAR DEVETE UMJETNOSTI) odlučio sam se još malo poigrati Gepetta. Dok bi se većina za pomoć obratila staklaru i izabrala jedan od 50 konfekcijskih okvira to u ovom slučaju nije dolazilo u obzir. Niti jedan staklar na svijetu ne bi razumio moju ideju da okvir mora biti - psihodeličan. Možda ne bi razumio iz prostog razloga što ni sam nisam znao što hoću. Znao sam samo kakav otprilike mora biti. Arhaičan, originalan, jedinstven. Kao i ono što uokviruje.  Malo igre s bezbojnim lakom.  I za kraj vraćamo se na sam početak priče. Krajem prošle godine nazvao nas je naš bivši susjed iz Rijeke. Čovjeka nisam vidio dobrih 15 godina. Nakon klasičnog 'di si. šta si, kako si' rekao nam je da očeva bivša firma isplaćuje neke otpremnine. Nakon 20 godina. Skoro da smo zaboravili i da je postojala. Ne mo'š virovat'. Mislim da je vjerojatnost za to jedan naprama milijun. Čovjeku smo dali punomoć i nakon par mjeseci naš je susjed sve sredio i poštar je stvarno donio novac. Ne bi to bilo ništa čudno da nije došao baš na taj dan. Baš na taj i niti jedan drugi. Nitko mi ne može reći da je to slučajno. Iako i sam u podsvijesti znam da je posrijedi naj, naj, najobičnija slučajnost neki vrag kao da mi ne da mira. Bilo je to točno na moj 40 - ti rođendan. Starog nema za koji dan skoro pa tri godine, ali, eto, sjetio se. Kad mi već ne može pokloniti nešto konkretno evo bar novaca da si sam nešto uzmem. Ne moram ni napominjati da je svojevremeno majicu sa Jadranskih susreta obožavao. Onaj osjećaj kad si u bijelom svijetu pa imaš nešto po čemu se zna gdje pripadaš. I dan danas imam neke fotografije koje tome svjedoče. Život je ponekad stvarno jako, jako čudan.  |
- 14:55 - Komentari (7) - Isprintaj - #
petak, 05.06.2015.
PASIVNI I AKTIVNI TURIZAM (director's cut)
|
Masovni turizam, elitni turizam, zdravstveni turizam, rekreacijski turizam, kongresni turizam, zastarjeli turizam, sirotinjski turizam, planinski turizam, 'žali Bože živciranja' turizam (kad ti se govno cjenka za pet eura, a nakon tjedan dana devastacije i lokanja ostavi za sobom smeće kojim su naši susjedi napunili devet (9) crnih vreća smeća). Vrijedi spomenuti i ksenofobni turizam (kad bi polio benzinom i zapalio sve one dotepence koji uzurpiraju tri kvadrata plaže, imaju troje gologuze dječice i cijeli dan, umjesto da troše, piju vodu i jedu breskve i čentrune). Pada mi na pamet i kineski turizam. To je nešto jako primamljujuće.  Iako postoje stotine vrsta turizama u današnjoj ćemo epizodi to raščlaniti na dvije esencijalne grupe: tzv. pasivni turizam i tzv. aktivni turizam. DOBRODOŠLI U ČAROBNI SVIJET 'SPIG'-a! PRIČA PRVA Plaža. Ljudi se prže, djeca se štrapaju u plićaku, iz obližnjeg beach bara trešti 'Narodni radio', u zraku se miješa miris ulja za sunčanje i hot doga. Odjednom, iz dubina Jadrana izranja i na rivu izlazi, glavom i bradom, podvodni ribolovac. Vidi gnjurca voda mu do k ... Na ostima mu nešto veliko! I živo! Klepeće! Al' ne nanulama već na ostima. Na plaži dolazi do mreškanja! Aktivni turist će od puste radoznalosti za čas potrčati prema njemu, pitati ga što je to, di je kupio masku, ima li kostura na potopljenim galijama, ima li u Jadranu potopljenih nosača aviona iz 2. svjetskog rata jer je on nešto čitao dok je studirao, da li mu se galeb ikad posrao u dihalicu, da li ronilačko odijelo propušta prdac, da li se može slikati za uspomenu … Pasivni turist ga možda malo pogleda kroz poluotvoreni kapak i samo će se okrenuti na drugu stranu jer ga zaboli kita i za ronioca i za osti i za ulov koji klepeće, a posebno za ovog daveža koji se uskokodakao. PRIČA DRUGA Skiper vozi grupu menadžera u Kornate. Sunce se polako diže, ali još nije previše vruće. Brod reže krijeste morskih valova, ekipa u svim mogućim pozama razbacana lješkari po jedrilici. Sa zvučnika dopire Nelly Furtado. Vjerujte mi na riječ kad kažem da se ovaj osjećaj ne može uporediti ni sa čim. Nirvana. Vjetrić lagano mrsi kose, motaju se jointi, potežu prve hladne 'Bavarie' samo jedan svako toliko pokazuje na sat i non stop se vrti, okreće i tipka po mobitelu. Njegov kolega, plavokosi Zvonko, nudi ga pivom, ali ovaj upravo nekog zove i rukom mu pokazuje da neće. Ljutito pita skipera ima li tu signala, a ovaj potpuno flegma odgovara da nema. Ovaj je već polulud. Obraća se Zvonku: ''Sad je 8, tam smo oko 11, ručak smo dogovorili oko 1. Nakon ručka bih ja, tam negdje iza 3 skočil do one uvale o kojoj smo pričali i onda ćemo se kupat' do jedno 6 i 30 ili 7, večeru sam dogovoril oko 8 jer Štef mi je prije nego smo krenuli rekal da upravo kreću iz Dubrovnika a onu u Šibeniku mora pokupit' ženinog brata pa onda … Skiper ga pogleda krajičkom oka i kaže: - Ako u roku odma' ne ugasiš taj mobitel moga bi te skupa s njim baciti u more! Opći smijeh. Ovaj se malo štrecne, uzima 'Bavariu' i još nešto malo čačka po mobitelu, a onda ga sprema u džep. Lud je. Još uvijek ne zna dal' ženin brat dela do tri ili do četiri. PRIČA TREĆA Društvo iz Rijeke u dva auta ide u Veneciju. Parkiraju aute u predgrađu odu u kafić i toliko se ubiju od alkohola da ih je trebalo dizati s poda. Jebeš gondole, kanale, trgove, kulturne znamenitosti... Vino Amaro. Jebeš Veneciju. Ukucaš 'Google slike' pa Venecija i otvori ti se krcat ekran. Čemu se mučiti bez veze? Ovo je možda i najradikalniji primjer pasivnog turizma. SAMO UMETAK …NE BROJI SE KAO PRIČA Temeljna razlika između turista i lokalnog stanovništva je u tome što je domaćima odlazak na plažu prava noćna mora. Kad bi netko Stipu iz škvera vidio kako sa ženom ide na plažu i nosi rozog napuhanog krokodila od tri metra, jadan čovjek bio bi obilježen do kraja života. Lokalni živalj (doduše mlađi) obično ide na plažu gol do pojasa, bos ili u patikama spuštenog kraja tako da im se vide šporke i hrapave pete, a ako i nose šugaman njegova veličina nikad ne prelazi format 'Slobodne Dalmacije'. U kratke traperice, kojima su nogavice odrezane škarama, tamo bliže boku se zatakne Walter Wolf, a u foliju od cigareta se natisne 20, 50, 100 kuna. Iz prakse je poznato bezbroj primjera kad se nakon zadnje popušene cigarete kutija frajerski zgužvala skupa sa utisnutim banknotama te ubacila u kontejner od smeća. Turisti su, pak čista suprotnost. Kad vidim odraslog muškarca kako namazan nekim bijelim uljem za sunčanje potrbuške leži na plaži odmah me lovi muka. Većina ih izgleda poput vratara druge njemačke lige.Dok im koža cvrči često se dogodi da i spokojno zaspu i vjerujem da bi ga velika većina lokalnog življa od gušta probila nogom. Sasvim zasluženo. Ili si muško ili si lignja, pizda mu materina. PRIČA ČETVRTA Lingvistička asimilacija (kakav izraz) sa domaćim stanovništvom je dosta često obilježje aktivnog turizma. Evo par primjera: ''Jeli smo neku mnogo finu ribu,mislim da se zove gradele.'' ''Naveče zaduva neki vetrić, mislim da se zove bonaca.'' ''Omiiii, kom ! Omiiiiiiiiii,kooooooooom!'' ''Omere, izlazi iz mora kad te mater zove!'' ''Ća je, ba?'' ''Kade si, bolan?'' ''Tataaaa, vidiiii izronio sam srpa !'' ''Rolande, to nije srp, nego trp !'', a onaj što mu se u patikama vide šporke pete, dovikuje:''Nije trp, nego morski kurac!''. Dvije plavokose Zagrepčanke koje sjede malo dalje se kikoću kakve su ovo seljačine. Vrijedi spomenuti i jednu djevojku s Malte koja se svojevremeno kupala u Ičićima kraj Opatije. Kad su je navečer pitali gdje su bili ova je odgovorila - on Ići Ići Bič. PRIČA PETA (ALI NE HRAPAVA I ŠPORKA) Prije nekih par godina moj je prijatelj dmg iz Zagreba hodočastio naš lijepi otok. Apartman parsto metara od plaže, niti te tko vidi niti te tko čuje. Tri dana se kupaju, jedu i piju, a navečer eventualno prošeću po rivi i poližu sladoled. On je uzeo neki triler od 700 stranica i nije mu na kraj bilo čime poremetiti tu idilu. No, žena ko žena, čačka po inernetu i hoće u Kornate, na Slapove Krke, đir do Zadra, Splita .... Svrdla, svrdla, svrdla ... aj' dobro! Sutradan su skoknuli do Vodica, pola sata tražili parking, posvađali se na mrtvo ime, popili neku besmislenu kavu i ostatak odmora proveli na relaciji apartman - plaža. Kako i dolikuje! Jebeš odmor nakon kojeg ti treba par dana da se malo odmoriš. Eto! Ljeto nam se vraća! Pasivno ili aktivno, potpuno nebitno! Neka nam ga! |
- 13:32 - Komentari (11) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 01.06.2015.
VODIČ ZA ANTINUTRICIONISTE part 1 - ČAROBNI SVIJET SALAMA (director's cut)
|
(iz 'SPIG' - ove arhive vadimo ovo remek djelo iz studenog 2012. Ako se nekom ne čita jer je, kao on to nešto čitao pa mu je poznato, njegov problem) 'VIC' KOJEM SAM SE SMIJAO DALEKE 1982. Maloj Barici se upalila minđa. Peče i svrbi za popizdit'. Išla je kod mame, a ova joj je rekla da je natrlja salamom. Jadna Barica je poslušala, ali ništa. Išla je kod tetke, a ova je rekla da je istrlja četkom (Mesinganom? Čeličnom? Zahodskom?). Opet ništa. Onda je išla kod Jure, a ovaj joj ga je zaprdio i Barica je od veselja zapjevala: ''Jebem ti mamu i njezinu salamu, Jebem ti tetku i njezinu četku, da nema Jure i njegovog kure pukla bi pička od temperature...'' Ako Vam je ovaj glupi vic smiješan odmah bi Vam u startu napomenuo da niste normalni, ali mene zanima nešto drugo. Sama premisa dosjetke u kojoj se upalna iritacija uzrokovana vaginalnom infekcijom može sanirati utrljavanjem suhomesnatog proizvoda duž sluznice iste inspirirao me je da ovaj put podignem literarni spomenik jednom legendarnom antinutricionističkom kultu. DOBRODOŠLI U ČAROBNI SVIJET SALAMA Znate ono kad Vam prodavačica počne rezati jeger, a Vi joj kažete da biste radije posebnu, ona Vam počne rezati posebnu, a Vi biste radije rolanu pancetu. Ona počne rezati rolanu pancetu, a Vi vidite odličnu vinteru pa joj kažete da biste umjesto pancete radije vinteru. Ona Vam u tom trenutku kaže da je ulovite za sise. Vi se čudite i pitate: ''Zašto?'', a ona spremno odgovara: ''Kad me netko jebe volim da me drži za sise!'' Salame naprijed, ostalo stoj! Ima da prdimo i podrigujemo do zore ... PRIČA IZ ŽIVOTA Ženina prija iz Drniša nam je nedavno ispričala presmiješnu anegdotu. Prije par tjedana su načeli pršut i po milijunti put se išli uvjeriti kako je to, uz paški sir i janjetinu definitivno najbolja spiza u povijesti čovječanstva. Drniški pršut je ekvivalent višestrukom orgazmu i pobjedničkom golu u zadnjoj sekundi. Nepčano slavlje bez konkurencije. Narezali su, dakle, malo sira, vrućeg kruha ispod peke, domaće paprike i navalili. Njezina kćer (12 godina) je sjedila za stolom i taj prizor gledala potpuno nezainteresirano. Pored autentičnog drniškog pršuta (za koji je engleska kraljica u Drniš poslala priznanje) mala je mirno rezala – Piko parizer (svinjsko i goveđe meso 62%, voda, svinjsko masno tkivo, kuhinjska sol, začini, ekstrakti začina, emulgator E450 i E451, pojačivač okusa E621 i E635, zgušnjivač E407, E412, E415, antioksidans E301, bojilo E120 i konzervans E250… (onako usput; dok sam ovo pisao u dnevni boravak je uletila žena i vidjela kako čitam foliju od parizera i prepisujem nešto na laptop …nije mi ništa rekla, ali sam točno znao što misli.) RADI LAKŠEG SNALAŽENJA SALAME SMO PODIJELILI U NEKOLIKO GRUPA 1.PODRIGUŠE (CRNE, POSEBNE, TIROLSKE, PARIZERI S POVRĆEM…) '' ... Iako ste ga svrstali u podriguše, meni kao finoj opatijskoj frajlici najdraži je bio parizer s povrćem. I kad budem senilna i dementna uvijek će mi biti urezano u pamćenje da ga je proizvodila slovenska Emona. I to je jedan jedini parizer s povrćem koji priznajem i kojemu ni do dana današnjeg nisam našla ni približnu zamjenu ...'' WIND, 28.11. 2012. Dalmacija je puna bauštelaca iz hrvatskog zagorja. Možda bi bilo i Slavonaca, ali jadni nemaju za gorivo. Jer su siromašni. Al' su zato svi k'o jedan za Glavaša. Samo što onim izdajnicima na benzinskoj pumpi to ne znači ništa. Lokalni dalmatinski neimari ne vole zagorske bauštelce jer drastično obaraju cijene, a dosta često zaseru ono što rade (nedavno su čovjeku u Murteru morali raskrivati potpuno novi krov jer je puštao kao vrša. Taj krov je bio najvjerojatnije napravljen isključivo za sunčano vrijeme.) Onako usput, ovo nije rasizam ni separatizam ni dalmatinski nacionalizam. Samo činjenice! Omiljeni prehrambeni artikl zagorskih šljakera je kvarat kruha, piva i deset deka podriguše. Jeftini šrot izaziva trenutni osjećaj sitosti (bolje rečeno: zaštopa te kao da si iz fangle pojeo polovicu netom zamiješanog gipsa) i zato je tako omiljeno među građevinskom populacijom. Za pojedine vrste podriguša je karakteristično da, gledano u presjeku, imaju po sebi one male bijele krugove od masti. Vjerujem da bi se gledajući ih pod mikroskopom mogla vidjeti mlađ salmonele kako pleše kozaračko kolo. Iako su podriguše, uz parizer, bile dosta često dio mojih školskih obroka patološka mržnja koju danas osjećam prema njima se ne može iskazati riječima. Ona priča da sve hrenovke i salame nastaju nakon što mesar pomete mesnicu i iskrene škovaceru u kotao i nisu toliko neutemeljene. Da vidimo što na tu temu kaže Otto Reisinger:  Zanimljivo je da postoje mlade majke koje se od krava razlikuju samo po tome što oko vrata ne nose zvono. Bez imalo grižnje savjesti svome djetetu ujutro umjesto čaše mlijeka i fete kruva namazane putrom i marmeladom daju debelo narezanu podrigušu. Onda malac to zalije sa mlakom Fancy kolom (2 litre cca 4,50 kune), pojede do ručka vrećicu čipsa od čilija i vrećicu gumenih cola bombona, za ručak sukne dva pjata juhe iz vrećice i gulaš iz konzerve, a za večeru plane neki mesni doručak prepun one rahle bijele želatine …i kad u bliskoj budućnosti dijete umre materi na rukama kriv joj je sustav … Doduše, nisam čuo da je netko tako mlad umro od nepravilne ishrane, ali mi je bitno da se svi skupa dobro zabavljamo. Jel' tako? PARIZERI Roza boja svojstvena čmaru peradi, izrazito jak i prodoran miris, sposobnost 'znojenja' ako ostane malo duže u frižideru, elipsaste rupice u presjeku…da, to je njegovo veličanstvo: Parizer. Hrana našeg djetinjstva! Ime je vjerojatno dobio po Parizu, ali ja ne znam zašto. Jednom mom susjedu iz zgrade gdje sam živio mater ga je prije škole redovito pohala. Dakle, odreže se jedna šnicla debljine nožnog palca, provalja u brašnu i jajima, baci na vruće ulje, a zamamni miris se za tili čas proširi kuhinjom. To frigano govno nikad nisam imao prilike probati, a sad sam malo prestar za te stvari. A i nije da me baš nešto zanima. Fuj! Vezano za parizer sjećam se i da je sa mnom u vojsci bio momak iz istarskog Svetog Petra u Šumi. Moj prijatelj dmg i ja smo ga non stop zajebavali da nam kaže kako se zovu stanovnici njegovog sela Svetopetarušumljani, Svetipetriušumarku…. Mater mu je radila u nekoj obližnjoj parizerani (valjda u Pazinu?) i svaki vikend bi donio punu torbu crvenih mesnih tromblona koje je nesebično dijelio na veselje mladih guštera. A jooooooooj, a živo mi je u sjećanju i ono kad je Poli parizer imao onu GMO aferu (valjda su htjeli napravit salamu koja svijetli u mraku) pa kad su nakon toga zakupljivali čitave stranice u dnevnim novinama i ispričavali se narodu. Inače u stripovima je 'PTUJ' onomatopeja kad netko pljune. Ako ne čitamo šta piše na foliji, parizeri, jednom mjesečno, znaju biti ugodan početak dana…. Buon apettit! ČAJNE Rođendani urbane socijalističke djece su znali biti prave male svetkovine (pazi ovo 'urbane'…u mojoj bivšoj zgradi su bili radnici GRO 'Jadran' i jednom je ćaća bio dizaličar, drugom vozač kamiona, trećem skladištar, sve došlo iz sela u kojima Bog puca kornere, u sušionama se ribao kiseli kupus, u kadama su se klale kokoši, na balkonima bi visila panceta, a u vazama bi se sadio petrusimen i selen. Onako da ima za juhu…Sve urbano u pičku materinu…) Dakle, za rođendan bi se napravila torta, neki kolačić, a na ovalima bi bilo sira, pršuta i neizbježna….Gavrilovićeva zimska. Uz topljeni 'Zdenka' sir, Fla-vor-aid sokiće (ono kad ti jezik poplavi kao da si pred smrt), Gavrilović paštetu, 'Frondi' kekse, 'Thomy' majonezu, 'Pipi' narančadu, 'Bajaderu' i…štajaznam šta još, Gavrilovićeva zimska je bila i ostala nepokoreni kralj u svijetu mladenačkih okusa nas socijalističkih mamlaza. Za deset deka skupocjene zimske dobiješ skoro trideset i više deka podriguše. Koliki je ugled ovog 'Rolls Roycea' među domaćim salamama najbolje svjedoči karikatura iz daleke 1960. koju je objavio časopis 'Time'. Riječ je o nekom kurčevom summitu nesvrstanih u zgradi UN-a. Konobar se prepotentno sprda sa svojom klijentelom (doduše i izgledaju kao putujući freak show) ne znajući da će njegovoj djeci i unucima ta bahatost i prepotencija pola stoljeća kasnije prisjesti.  ŠUNKE '' ... ma sad je sve gola hemija .... žena mi je prehrambeni tehnolog za mesne proizvode, jako mi je poznato šta se radi..npr., stišnjena šunka, jedan od kao kvalitetnijih prozivoda, otprilike na kilogram suve materije ima 4 kg vode koja se iglama ubrizgava u istu, a koja se zadržava zbog raznih prethodno ubačenih hidrofilnih hemijskih supstanci, itd ...'' PEXA. 27. 11. 2012. Jedan od pravih gastronomskih fetiša moje mladosti koji kao i pohani parizer nikad nisam imao prilike probati bila je ona kuhana šunka u ovalnoj jajolikoj konzervi. Proizvodio ju je, ako se dobro sjećam, '29. Novembar' iz Subotice. 29. Novembar? Nešto kao 'Sloboda', 'Progres', 'Napredak', 'Naprijed'…. Obratimo za početak pažnju na ovo uistinu kretensko ime za tvornicu mesnih prerađevina i prebacimo ga u prezent. Otvarate mesni doručak, a na njemu piše: '…proizvodi 'Dan Državnosti, Varaždin'. Ta je prokleta konzerva bila toliko skupa da si je skoro pa čuvao za, ne daj Bože, doktora. Uz šteku 'Marlbora' i bocu whiskeya. Rijetki sretnici koji su je zagrizli kažu da je to bio i ostao sinonim za nepatvorenu istinsku aromu šunke. Titranje okusnih populjaka na epitelu jezika. Gastronomska erekcija. Nutricionistički grč sladostrašća. Danas te sve jebene šunketine više - manje zaobilazim u širokom luku jer se neke svojom prodornom aromom mogu slobodno svrstati među najgore podriguše. A kemijski sastav im je sličan kao u kroksica. Najjače su mi tzv. Šunke za pizzu. Za 20 - 30 kuna možeš dobiti kilogram vlažnog, masnog, ljigavog i oznojenog mesnog blata čija je svijetloroza boja slična pokvarenim sirupima za kašalj. Vrijeme je za barba Reisingera:  MORTADELE Od domaćih mortadela 'PIK'-ova nije loša, 'Gavrilovićeva' mi nije bogznašta, a sa ostalima ni ne želim eksperimentirati. No ipak ima jedna koja se svojom kvalitetom može svrstati rame uz rame sa 'Gavrilovićevom' zimskom. Ako Vas put nanese u 'Mercator' umjesto da se već kod ulaznih vrata počupate sa ženom, podmetnete joj nogu i slomite kišobran jer Vas je na silu odvela u shopping prošetajte do police sa suhomesnatim proizvodima. Tamo Vam se smije jedina prava talijanska Gorizza promjera long play ploče. Zamolite prodavačicu 10-15 dkg i pažljivo promatrajte dalji tijek zbivanja. Dok Vam u trećerazrednim trgovinama prodavačice sa cigaretom iza uha režu salamu koja na kraju izgleda kao da je rezana kutnom brusilicom i djeluje kao da ju je netko po dućanu šutirao nogama, 'Mercatorova' teta s kapicom će prvo ugoditi debljinu reza, narezati nekoliko pravilnih krugova, složiti ih u foliju presavinute poput ikebane, rubove folije zavariti i na kraju to sve staviti u papirnu vrećicu. Tih deset deka mortadele slobodno možete pokloniti voljenoj osobi. Nikad Vas neće ostaviti. Nadam se da će gospodin Todorić nakon kupnje 'Mercatora' nastavit ovu lijepu tradiciju. Ako odjel sa salamama ne postane rodilište. BONUS TRACK Paštete i hrenovke nisu baš zaslužile neki gastronomski pokal da bih im u 'SPIG'-u posvetio čitave epizode. Kako sam upravo pročitao ovaj tekst u cijelosti učinio mi se jako dobar, ali nekako prebrzo završi pa ćemo se u 'Bonus tracku' osvrnuti na još jedan antinutriconistički kult – paštete i hrenovke. Ako mlada majka u životu nikad nije imala želje i volje za naučiti pofrigati dva jaja i pomfrit uvijek može pripremiti dobru, vruću viršlu jer je priprema ove svesezonske delicije uistinu jednostavna. Dakle, u zdjelu se nalije topla voda kako bi proces pripreme bio čim kraći. Ako se zna upaliti plin, zdjela se stavi na ploču s plinom, a ako ne zna na ploču sa strujom. Otvorenim dlanom se samo provjeri da li se ploča nakon zakretanja gumba zagrijava. Ključanjem vode hrenovka se raspukne po šavu te se vanjska stijenka obmota oko sredine što možda oku nije ugodan prizor, no Vašem ste suprugu koji je od jutros 'Hiltijem 74' srušio dva kata neke kuće upravo pripremili visokovrijedan i hranjiv obrok. O ovoj tužnoj temi sam već pisao u legendarnoj epizodi 'Disasterchef' i u većini slučajeva suprugov gnjev što mu supruga ne zna ništa kuhati se kompenzira tako da ona kraj peći na brzinu pročeprka i podgrije pizdu pa je nesretnik gladan kao pas opali na kuhinjskom stolu. Dok se ne zasiti. Hrenovke su, uz fažol, u vrijeme moje mladosti bile stigmatizirane kao sirotinjska hrana. Danas su neke vrste toliko bezobrazno skupe da se pitam tko je tu lud. Em te truju, em te pljačkaju. ........................................ '' ... Gavrilović ti je nekad delal viršle, hrenovke za vojsku. I dio američke, a i za mrsku nam JNA. Nekad mi je teta delala u Gavriloviću, pa sam imal exclusivu, na neke produkte. Prvi put, kad sam kod tete bil poslužen s njima, pa zapikel zube u njih: -mmmm, kaj je ovo, ovo mi nisu obične hrenovke? Ona se nasmijala na to i rekla da to nisu obične hrenovke, već hrenovke za spomenute armade, druga receptura ...'' ALLEX, 26. 11. 2012. ........................................... A o pašteti nećemo trošiti previše riječi. Nedavno smo se u kafiću jednoglasno složili oko jednog obroka koji će svima zauvijek ostati 'summer favourite'. Dakle, ljeto je. Vruće kao u paklu. Nebom leti zrakoplov i vuče traku na kojoj piše 'Jagermeister summer tour'. U hladnjacima trgovina sve su pive tople jer se ne stignu ohladiti. Na parkinzima nema mjesta. Poštaru je ona plava košulja potpuno mokra. Mačku je zgazio auto. Toliko je vruće da se ljudima ne da ni masturbirati. Jedini spas je rashladiti se u modrom plavetnilu. Nakon povratka s plaže u pekari se kupuje vekna bijelog hljeba (štruca friško' kruva - op.a). Dođe se doma, mokre gaće se bace u lavandin, a šugamani se objese na balkon. Prdne se kroz hladnu guzicu koja se nije stigla osušiti. Ima li u tom trenutku što bolje od fete bijelog kruha namazanog 'Gavrilovićevom' paštetom i hladne, tvrde, sočne i sićušnim kapljicama vode orošene pomidore? Kombinacija okusa koja bi posramila i razvikanije delicije. Onaj tko se kuži favorizirat će zapečeni losos punjen heljdom, đumbirovim korijenom i metvicom, al' takvi, srećom, ne čitaju 'SPIG'. Niti mi u životu trebaju…. |
