SPIG
nedjelja, 29.03.2015.
NAJČUDNIJA INVESTICIJA U POVIJESTI KLADIONICE
 Postoje te stvari koje mi apsolutno nikad neće moći ući u glavu. HNL, na primjer. Ideš na gostovanje omiljenog kluba, drukaš, mrzneš, na tribini kisneš kao pizda, paraš glasnice urlajući na svoje ljubimce, brže, bolje, više, jače, zabij ga govno traljavo, trči mamu ti jebem nepismenu, ma pucaj govno kilavo .... Na put, kartu, topli sendvič, deset piva i đoint koji te uopće nije pukao potrošio si skoro tristo kuna ... po završetku tuča ispred stadiona, šupci iz suprotnog tabora tebe i tvoje zasuli kamenjem, šest sedam puta palicom po glavi, trčiš po nepoznatim ulicama, skrivaš se u nekom portunu koji smrdi na mačju pišalinu, prilazi ti neka baba i traži kunu, hvataš zrak, srce luđački lupa ... Za par dana u novinama - fešta. Ovaj donji kopi pejst iz Jutarnjeg jednostavno ne smije stajati zaboravljen u bespućima interneta. Godina je 2010., ali može ionako biti bilo koja. Croatia Sesvete - Zadar 1:2 - igrači Sesveta dobili 22 tisuće eura da puste utakmicu Slaven Belupo - Croatia Sesvete 4:0 23. kolo, 3. travnja - osumnjičeni igrači Sesveta primili oko 20 tisuća eura da izgube s više od dva razlike Rijeka - Croatia Sesvete 4:2 (poluvrijeme 2:1) 25. kolo, 14. travnja - igrači Sesveta dobili 40 tisuća eura da Rijeka vodi na poluvremenu i pobijedi na kraju Slaven Belupo - Zadar 2:1 25. kolo, 14. travnja - kapetan Zadra Surać dogovorio poraz i sam se kladio, uložio 10 tisuća kuna Varteks - Croatia Sesvete 4:1 27. kolo, 24. travnja - igrači Sesveta i Varteksa dobili 26 tisuća eura da domaći pobijede s najmanje dva razlike, obje ekipe zabiju gol, a moralo je pasti više od četiri pogotka. Sesvete - Zagreb 1:4 28. kolo, 30. travnja - Sesvećani se masovno kladili na pobjedu Zagreba s 2 ili više razlike uz barem 4 postignuta gola s tim da su obje momčadi morale zabiti Cibalia - Sesvete 5:0 29. kolo, 8. svibnja - igračima, treneru i sportskom direktoru Sesveta 40 tisuća eura za pobjedu Cibalie s 2 i više razlike uz barem 4 postignuta gola, a usput su gosti morali skriviti penal i primiti gol u ranoj fazi utakmice Hajduk - Međimurje 4:1 29. kolo, 8. svibnja - igračima Međimurja i Darmopilovom menadžeru 35 tisuća eura za pobjedu Hajduka s 3 ili više razlike uz barem 4 postignuta gola te da oba sastava daju gol Meni je ovih par redova zanimljivije nego gledanje kako dvije ekipe stoje sat i pol oko centra i napucavaju loptu 16 metara u zrak. Onih šest sedam utrčavanja u šesnaestarac tijekom tih sat i pol ionako služe da bi se ostvario unaprijed dogovoren rezultat. Baš je super kako ljudi mazohistički uživaju u trećerazrednoj izrežiranoj predstavi. Nekog strastvenog navijača, npr. magistra ekonomije, u zdrav mozak jebe desetak klupskih kokošara sa završenih osam razreda osnovne škole. Šteta, jer nogomet je inače super stvar. Huk iz nekoliko tisuća grla i refren 'Dalmacijo, moja ružo procvala' sa sjeverne tribine poljudskog stadiona spada u one trenutke koji se nikad ne zaboravljaju. Šteta što se sve toliko srozalo. Jebat' ga. DAME I GOSPODO, DOBRODOŠLI U NOVU EPIZODU 'SPIG - a' Ništa me ne nervira kao ljudi koji non stop njurgaju protiv ove zemlje. To su oni tipovi koji u svemu gledaju crno i negativno. Eto, npr. zar nije fascinantno kako je u proteklom desetljeću efikasno riješen problem prosjaka i narkomana. Da ne bi prosjačili kao neki jadnici svim tim nesretnicima pružena je prilika da skupljaju plastične boce. Nema radnog vremena, čovjek sam određuje koliko će taj dan zaraditi. Znam jednog gospodina koji je od podne do osam navečer skupio čak 44 kune. Nego, nemojmo se sprdati sa sirotinjom i posvetimo se problemu narkomana. Kad sam bio mulac bila je ta neka kultna knjiga 'Mi djeca s kolodvora Zoo'. Znam da se o njoj pričalo sa strahopoštovanjem kao kad bi se u mrkloj noći oko upaljene vatre pričale priče o duhovima. Narkomani su od tog dana u mojoj percepciji bili i ostali nešto jezivo. Valjaju se po asfaltu, pišaju poda se, buncaju, haluciniraju, prde, rigaju, nerazgovjetno govore ... ono društveni talog. No u slobodnoj, suverenoj i demokratskoj Hrvatskoj narkomani su dobili zanimaciju kakve nema nigdje. Njeno ime je - sportska kladionica. Nema više izgubljenog bauljanja, halucinacija, depresije. Mami ili nagluhoj babi se ujutro ukrade 5 kuna (koliko je država obzirna vidi se po tome što je najmanji ulog samo dvije kune - tko u toku dana ne može nažicati 2 kune taj nek se stvarno ubije), ode se do kladionice, pogledom se pojede mirisna teta iza pulta, uzme se olovka i - udri. Kako uzbuđenje ne bi brzo splasnulo biraju se utakmice koje se odigravaju malo popodne, malo navečer i to je to. Čitav dan fino prikovan za teletekst naš vrijedni narkoman križa, kombinira, kalkulira ... nema majci praznog hoda. ZAGORCI NE POZNAJU TARABICE Davne 2008. u moju je nikad prežaljenu trgovinu došao kontigent televizijskih prijemnika u boji. Poslao ih je nekadašnji trgovački gigant 'Elektromaterijal' koji je, prateći aktualni hrvatski gospodarski trend, u međuvremenu propao. Televizori u boji bili su marke 'BIRA'. Jedno vrijeme sam bio uvjeren da je 'BIRA' skraćenica za 'bosanska industrija radio aparata' kako je to već netko bio bacio patku, ali radilo se o firmi koja je bila dio Gorenje grupacije, a svoje pogone ima u Srbiji. Mi smo se svi uglavnom s tom 'BIROM' sprdali jer je bila jako jeftina, bezvezna i ljudi su redovito kupovali po par komada za opremanje apartmana. I tako je jedne jesenske večeri u trgovinu ušla omanja grupa zagorskih bauštelaca prekrivenih sasušenim komadićima žbuke i svi do jednog su imali crvene noseve. Vani nije bilo hladno. Jedan od njih mi je prišao i rekao ''Dobravečrmortkupitontamtelevizorkajtidelaimošmidatpopusta?'' Normalno da može! Par minuta kasnije zadovoljno su izašli. 'BIRE' su se stvarno prodavale kao blesave. Iduće jutro dolaze mi opet sva trojica i ovaj koji ju je kupio ljut kao pas ''Padobrovragtezemikajsimionoprodal?''. Meni ispočetka nije bilo jasno o čemu je riječ, a kad sam shvatio što priča tome se smijem i dan danas. Čovjek si je kupio TV prijemnik samo, isključivo i jedino da može pratiti rezultate kladionice. Ne zanima ga ni ciklus 'Smrtonosno oružje', ni 'Story super nova talent', ni 'Uzurpadora' ... oće teletekst i ništa više pizda mu materina. Jel' puno traži? Problem je nastao zbog toga što 'BIRA' jedan dio svojih proizvoda šalje na istočno tržište, a drugi amo. Ove naše je neki Delboy uvalio Elektromaterijalu, a bile su namijenjene Rusima. Ne možeš vjerovat' ali teletekst je bio na ćirilici bez ikakve šanse da se prebaci na latinicu. Čačkaš po daljinskom, ali nema šanse. Tarabice, rekao bi Pexa. Meni je to bilo toliko smiješno da sam čovjeka probao udobrovoljiti u 'SPIG' - ovskoj maniri tipa: - Pa to Vam uopće nije problem - C Vam je S, X Vam je H, svi samoglasnici su isti osim I i U ... Ova dvojica koji su bili s njim su plakali od smijeha, a ovaj me zamalo stjerao u kurac. Na kraju više i ne znam da li je kupio šta drugo ili sam mu vratio novce. PREKO ŽENSKOG NOGOMETA DO OSTVARENJA SVIH SVOJIH SNOVA Par godina prije toga moj radni kolega Krešo redovito je uplaćivao kladionicu. Jednog dana, po završetku radnog vremena, rekao je da idem s njim. To bi moglo biti uzbudljivo jer se u sportsko klađenje razumijem kao Mara u krivi kurac, ali idemo, pa šta bude. 'beš pet kuna. Prvo što sam uočio bila je mirisna teta za pultom, zidovi prekriveni isprintanim A4 papirima i neka budala koju više nikad nisam sreo. Krešo je marljivo gledao u parove tumačeći mi osnove kladioničarske koeficijenistike, a meni je to bilo dosadno i s jednog papira na kojem se nudilo mali milijun parova, iskrižao nekih 7 - 8 i odnio ga kod mirisne tete. Ona je odmah skužila da sam tele jer sam se kladio na svjetsko nogometno prvenstvo za žene. Sutradan ujutro, pregledavajući listić - sreća! Nekih tristotinjak kuna! 'Super je ova kladionica', pomislio sam, 'prava stvar, kad ostaneš bez novaca fino daš pet kuna i kapne tristo - četiristo. Stvarno odlično zamišljeno.' Idućih par dana nisam dobio ništa, a četiri godine kasnije uletio je antologijski zgoditak kojem je posvećen kraj ove priče. Normalno, nakon nekog vremena počeo sam proučavati kladionički tjednik i kad sam dobro naučio tko je prvi, tko zadnji, tko je favorit, a tko ne, iz koje zemlje je hokejaški klub Jokerit, koji je to klub Mlada Boleslav VIŠE NIKAD NISAM DOBIO NI LIPE. Uglavnom to kladioničarsko iskustvo trajalo je nekih mjesec dana i bilo je stvarno zabavno. U međuvremenu bih kao i većina uplatio neki loto, a kladionicu uplatim tu i tamo. Porez na budale. ANTOLOGIJA Dakle, mislim da je to bilo 1999. Pljus - opet dobitak od nekih tristotinjak kuna. Odlično! Inače, za mene je kladionica skupa s onim kioscima za otkup zlata pravo dno dna ljudske civilizacije. Profit na ljudskom očaju. Jednom prilikom je u nekom talk showu u prime timeu gostovao nasmijani mladić u lijepoj košulji, trapericama i mokasinama koji, eto, živi od kladionice. Dobiva redovito puste stotine tisuća kuna, publika u studiju mu plješće, a djeca pred televizorom dobila su novog idola. Ne znam za Vas, ali ja mislim da kad mulac od 13 godina na kladionici dobije tri tisuće kuna on nije sretni dobitnik već osoba sjebana za cijeli život. Točno znam o čemu misli. Moji glupi mama i tata rade za neku siću, a vidi kako je život jednostavan. Par godina kasnije obično krene amaterski alkoholizam. No vratimo se mi mom legendarnom dobitku. Ne znam na što se troše novci osvojeni na kladionici, ali, ako ćemo u postocima, mislim da se na knjige troše nekih 0,18%. Potpisnik ovih redova svoj je zadnji dobitak na kladionici prije niti 16 godina potrošio upravo na to. I to ne bilo kakvu knjigu. Knjigu koja je bila i ostala ponos moje kolekcije. Najbolje publicističko djelo ikad napisano na ovim prostorima. Djelo vrlo, vrlo znakovitog naslova. Laku noć!  |
- 21:05 - Komentari (5) - Isprintaj - #
nedjelja, 22.03.2015.
GROOVE S OKUSOM SOLI
|
Po gitari sam počeo lupati sa nekih 15 - 16 godina. Zatvoren u sobu, po krevetu razbacani tekstovi i akordi Azre, Balaševića, U2, Bitlsa ... Ne zvuči nikako, ali dobro ti je. A prsti bole za poludit. Navučen na vudstoke, lenone i mekartnije uvjeren si da s pjesmom možeš promijeniti svijet. Puno, puno godina kasnije pretvorio sam se u jednog najobičnijeg ciničnog gada. Kao i velika većina živim tu neku imitaciju života ne vjerujući kako smo zbog politike, zlobe, zavisti i štajaznam čega sve ne polako, ali sigurno prestali biti ljudi. Inače, na mom otoku su četiri mjesta. Određen broj ljudi iz ova dva mjesta misle da su najpametniji. U ova dva preostala oni to ne misle. Oni to znaju. Antagonizmi na svakom koraku. Sve štufo, sve nabrijano ... a onda se dogodio prelet preko tišnjanskog mosta i bjelosvjetski jebivjetri su rekli što misle o nama Hrvatima: Ovo je moj omiljeni: '' ... crazy Russians ...'' I onda se pojavila - pjesma. Pjesma za koju je jedna gospođa rekla da je nakon dugo, dugo godina vidjela napokon nešto - zdravo. Odličan opis. Odmak od svakodnevnice. DOBRODOŠLI U NOVU EPIZODU 'SPIG' - a! (identitet autora donjih komentara poznat uredništvu) - Nije loše, ali brate mili, predugo! - Bar da ne piva na engleskom. Pola njih ne razum ni beside - Da se razumimo, meni je dosadno, ali ste uspili postići šta ste tili. - Ja san mislila da će to biti nešto smišno. Neka zajebancija. - Nije mi stvarno jasno zašto svi toliko pričaju o tome. Meni je to bez veze.  ............................................................... Ova stvar i spot su Vam super. VLATKO FRAS, glazbeni kritičar, jedan od urednika 'Poleta' i skoro pa murterski starosjedilac ............................................................... Kako bi priča o 'Vaporu' dobila epizodu kakvu zaslužuje predlažem da krenemo od samog početka. Prva priča u povijesti 'SPIG' - a uz koju možeš nogom davati ritam. 00:03 VAPOR PARTI INTRO 'Vapor parti' je inače tradicionalni napjev koji jezerski KUD Koledišće izvodi godinama. Ta mi je melodija toliko srcu draga da točno zamišljam kako su se morali osjećati mornari dok su je nekad davno slušali na rastancima. Dva teška kufera, izgrižena donja usna i plač do neba. Inače, ti su rastanci bili simbol nekih davnih, mračnih i teških vremena kad se u bijeli svijet bježalo trbuhom za kruhom. Otprilike kao i danas. Evo vapor ča je zaplovija i za rivon triput zasvirija to su znaci da vapor parćiva bila vila da suze proliva Vapor parti i zamuti more Zbogom dragi mili razgovore Zbogom kućo i jelova vrata Zbogom dragi jabuko od zlata. Pravi, pravcati arhaični blues. Već jedno deset godina po glavi mi se motala ideja kako bi dame bilo dobro dovesti u studio i to zabilježiti za sva vremena. Mnogi kažu da se svaki put naježe kad ih čuju. 00:30 GROOVE S OKUSOM SOLI Prijatelj Saša iz šibenskih 'Fogsellersa' za bubnjevima. 'Fogsellersi' inače nastupaju u postavi bubanj, bas, truba i laptop. Prije dvije godine svirali su kao predgrupa Rambu Amadeusu i čovjek ih je samo tako nahvalio. Izvozni proizvod. Dron prolazi kraj lanterne na Maslinjaku. Bas je toliko moćan da taj A mol tuče direktno u želudac. Crtica sa snimanja koja se već toliko puta prepričavala - Kad je nakon šest minuta snimanja Žile ugasio i rekao da je gotovo Tino je digao glavu i pitao:''Šta već?'' Eto, upravo zbog toga volimo glazbu. PORTAL 'ŠIBENIK IN'  1:03 FISHIN, FUNKIN' EVERYDAY ... Najveći problem od samog početka bio je tko će to odrepati. Nekako je bio red da to izvedem ja, ali me muče c, z, s, č, ć. š i još jedno pet, šest slova. Onda se pojavio jedan povučeni, samozatajni betinski graditelj gitara ... a kad mu je još uz to nadimak Grunf ... Treća strofa dok gliser juri prema Suncu je čisti adrenalin. 02:05 MURTERSKI SPAGHETTI WESTERN Jezerski 'duelling banjos'. Najdraži dio. Specijalno kad dron oblijeće oko crkve. Direktna posveta Enniu Morriconeu. Damirova mandolina, Žiline legendarne čegrtuše i groove koji izuva iz cipela. To je to. Ljubitelji subliminalnih poruka nek' dobro pogledaju kadar na 2:34. 03.08 GARDEN Bruce Lee mlati Hana točno u ritmu melodije, a nakon toga Silvio skupa s tetama s 'Garden festivala' svira onaj solo. Snimali smo ga cijelu večer u sto pedeset varijanti. Ova je najbolje legla. 04:26 SLANICA Moj prijatelj Antun je za 'Vapor' rekao da je to etno funk, mi smo složili izraz 'otočka soul opera', a činjenica je da je tema na mandolini solo skupa s kadrom murterske plaže Slanica nešto što je jako, jako teško svrstati u bilo koji glazbeni pravac. A čemu uopće svrstavanje? 04.56 DALMATINSKI BLUES Te smo ljetne večeri Slaven i ja bez nekog valjanog povoda redali bevande, a čovjek je sutra morao otputovati. Da ne otputuje bez veze sjeli smo u auto i snimili solo za kojeg on i dalje tvrdi da mu taj srednji tempo nikako ne paše i da je mogao biti još bolji. Mišljenja smo da nije. Ovo je dalmatinski blues. 05.12 KLAPA Tamo negdje oko Božića pjesma je bila uredno snimljena, a klapa je svoju dionicu otpjevala na melodiju refrena jedne naše jako, jako , jako poznate klapske pjesme. Onako, ne budi lud, poslao sam mail i snimku samom autoru glavom i bradom. Potpisat ćemo Vas kao koautora i sve će biti super. Nakon cca desetak dana stigao je slijedeći odgovor: '' ... primio sam Vaš mail, ali morao sam prvo kontaktirati sa svojim nakladnikom i publisherom. Nadam se da moj negativan odgovor neće omesti Vašu ideju ....'' Normalno da neće, baš si nas razveselio, idemo ispočetka. Snimamo niti devet mjeseci. 05:29 FINALE Matin solo i općenito njegova gitarijada od početka do kraja - audio vizualni vatromet. 05.44 OUTRO Damir u podlozi svira jezerski narodni ples 'Balarin', a preko toga ide lagani ljetni jamm session na saksofonu. Bubanj i bas praše sve u šesnaest i sve lagano ide u fade out. I dalje se mučimo jer ne znamo kamo bi svrstali taj tip glazbe, ali to više stvarno nije ni bitno. To je jednostavno 'Vapor party' .............................................. Za sam kraj idu prigodna fotografija i tekst sa splitskog portala 'DALMACIJANEWS'  ........................................................................................ POSLUŠAJTE 'VAPOR PARTY' PJESMU KOJA JE GLAZBENO UJEDINILA OTOK MURTER Tradicionalni napjev "Vapor parti" iz Jezera na otoku Murteru postao je inspiracija za glazbeni projekt koji već dva tjedna ne prestaje oduševljavati stanovnike i prijatelje otoka Murtera kao i šire okolice. Ova otočka "soul funky opera", čija je realizacija trajala gotovo godinu dana, okupila je ekipu od čak 17 glazbenika s cijelog otoka, a pridružili su im se i prijatelji iz Šibenika i Ljubljane. Naš poznati glazbeni kritičar Anđelo Jurkas rekao je da je riječ o zanimljivom poigravanju funka sa obalnim melosom, a da je sama pjesma velika, strašna i od srca. Autor "Vapora", Jezeranin Igor Jelovčić, kaže da je glavni "krivac" za ovaj projekt murterska kulturno umjetnička udruga "Zaokret" i Darko Živković - Žile u čijem je studiju pjesma i snimljena. Osim same pjesme treba spomenuti i zanimljiv video spot koji uz dokumentarne snimke sa snimanja kombinira i atraktivne panoramske snimke cijelog otoka, a koje potpisuje mariborska tvrtka "Soundbiro". Iako im to nije bila namjera Igoru i ekipi iz "Isola del morte crewa" (Posada s otoka Murtera) najveći kompliment predstavlja to što im mnogi već sad govore da su izmislili jedan potpuno novi način brendiranja. "Vapor party" je najava za skorašnju kompilaciju "The best of isola del morte 2" na kojoj će se nalaziti pjesme otočkih bendova. ZAHVALE Hvala Samiru Milli sa šibenskog 'Radio Ritma' kao i ekipi sa šibenskog portala. A najveća zahvala ipak ide gospodinu Žili jer trebalo je to izgurati do kraja. |
- 20:21 - Komentari (5) - Isprintaj - #
petak, 20.03.2015.
GALERIJA MARKA J (5)
|
Strašno mi idu na živce roditelji koji se non stop hvale svojom djecom. O čemu god počneš priču, e tako kod njih isto samo puno bolje. Jel' Vaš mali zna plivati? A je, je evo pustio se ovo lito. Aaaaaaaaaaaa, nije to ništa, naš na dah preroni ispod broda dugog 18 metara. A, jel' Vaš mali zna pisati? A je, je, malo su mu slova još nesigurna, ali dobar je. Aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa, nije to ništa, naš je s 4 godine indijski ep 'Mahabharatu' preveo na portugalski. Aaaaaaaaaaaaaaa, s koliko je Vaš prohodao? Tu diskusija obično prestaje jer je njihov dok se rađao najvjerojatnije sam išetao van. Poznam jednu gospođu koja je toliko savršena da mi se uopće nije dalo spominjati da je moja mala ni manje ni više već državna prvakinja u veslanju. Prva. Number one. Over the top. GALERIJA MARKA J.(5) Današnja epizoda 'SPIG' - a predstavlja raritet u svjetskim okvirima. Toliko sam ponosan da je to nemoguće riječima opisati. Moj mali ima talent za crtanje. Nije da ga nije imao od koga naslijediti, ali isto me to strašno veseli. Crtanje je zakon. Svaka čast laptopima i plejstejšnima, ali kreativnost je kreativnost. Sjećam se da sam kao mulac najvolio kišna popodneva. Ne možeš van, kiša lupka po onim limenim klupčicama pod prozorom, a ja - crtam. Šilju, Spajdermena, auto, neke svoje stripove ... sasvim nebitno. Super osjećaj. U legendarnom 'Spunku' je izlazila Škola stripa i sjećam se da sam danima vježbao sjenčanja i slične ludosti. Doduše, taj mi realizam nikad nije baš išao od ruke, ali za jednog mulca to nije bilo tako ni loše.  Crtanje je tako bilo i ostalo jedna moja velika ljubav što je na 'SPIG' - u bezbroj puta i ovjekovječeno. VAŠ MALI LIPO CRTA .... ... rekla nam je jednom prilikom teta u vrtiću. Znali smo mi to i sami, ali eto, isto ti je drago kad ti to kažu drugi. Kupili smo mi tako jedan veliki blok, flomastere, bojice, gumice i krenuli u avanturu. Crteži koji će danas osvanuti na 'SPIG' - u su mi toliko srcu dragi da već idem sam sebi na živce zbog toga što ih još nisam uokvirio. Mjesecima se spremam, a nikako. Dakle, krenuli smo sa standardnim repertoarom - kućice, loptice, obavezno Sunce veličine kvarat papira, livade, cvijeće itd ... itd ... a onda mi je na pamet pala jedna stvarno originalna ideja. Za početak par Markovih kreacija sa samog početka. Legendarne jabuke su izazvale opći val oduševljenja.  Nakon njih je slijedila ptica za koju je jedna moja prijateljica rekla da je ni Picasso ne bi bolje izveo i da je crtež stvarno sjajan. Potpisujem.  Kod 'Mačke' se već primijetio stanoviti napredak mada mi je žena kasnije rekla da ju je ipak precrtavao iz neke slikovnice.  ... a onda je jednog dana poslije ručka sjeo za stol i nacrtao nešto stvarno zgodno. Najviše me fasciniralo što je padobranac okrenut prema nama, a ruke i noge su mu u drugom planu. Petogodišnji osjećaj za perspektivu bez premca.  A ONDA JE SLIJEDILA KULMINACIJA .... I tako mi je jednog dana na pamet pala jedna originalna ideja. Kako bi izgledalo kad bi petogodišnjak išao crtati nešto što nisu kućice, mačke, loptice, sunce i oblaci? Postupak je slijedeći. Ja sjedim za svojim komadom papira i crtam dio po dio, a on gleda i precrtava. Ti nesigurni potezi meni su toliko zabavni, a opet ima u njima nešto što netko s likovnom akademijom ne bi znao izvesti. Znam da ovo zvuči možda malo pretenciozno, ali po meni je Jimi Hendrix nešto najluđe što sam ikad vidio. Idemo redom .... Likovi iz Alan Forda su nam bili malo dosadni, Zagor isto, Asterix i Obelix malo preteški tako da je krajnji odabir pao na ...  Zanimljivo, ali danas mi Hogarove baze nisu upola jake kao što su bile nekad. Ipak, rado ću citirati jednu od njegovih najboljih izjava ikad: '' ... kad sam bio mlad zanimale su me samo dvije stvari - slava i novac. Sad kad sam ostario slava mi više i nije tako bitna ...'' SKITNICA Nedavno sam na nekom satelitskom programu gledao neki film Charliea Chaplina. Zanimljivo, u naše vrijeme Stanlio i Olio, Charlie Chaplin i posebno Tarzan sa John Weismullerom imali su tu neku magnetsku privlačnost i živo me zanimalo da li će s tolikim vremenskim odmakom i dalje imati onu draž. Šta se mene tiče, slobodno može svaku večer. Za - kon! Charlie Chaplina nismo uspjeli izvesti iz prve, ali kad je priveden kraju Marku sam dao pet. Esencijalno!  ROCK AND ROLL HALL OF FAME Slijedi trolist crteža iz galerije 'Rock and roll hall of fame'. Prvi je John Lennon. Marko je ispočetka htio crtati Ringa Stara jer ga je valjda podsjećao na lik iz crtića, ali nakon nekoliko neuspjelih pokušaja prebacili smo se na Johna. Sve je tu! Victory, peace i akustična gitara sa sedam žica. JOHN RULES!  Iduća slika zadala nam je puno muka jer smo je crtali dva dana i bar je pet neuspjelih pokušaja završilo u špaheru. Četiri glave u prostoru nisu jednostavne ni za nekog starijeg, ali mislim da bi Bono i Edge ovu sliku da je vide sigurno uokvirili i stavili na zid u studiju. U2 by Marko J.  I za kraj ove nevjerojatne galerije - grand finale. Slika je to koja spada u stvarno nešto najluđe što su moje oči vidjele - ikad. Jedan, jedini i neponovljivi Jimi Hendrix. Moj predložak je bio neki kovrčavi crnac sa nevješto naškrabanom gitarom koja je mom malom bila jako teška za izvesti pa je ruka krenula sama u nešto fantastično. Čizme, frizura, trapez hlače .... Wild thing!  Eto, bilo bi to sve za večeras! Veliki pozdrav onim mutavcima koji i dalje klikću na stari 'SPIG' i ništa im nije jasno. Svim ostalima želim ugodnu večer i laku noć! |
- 22:09 - Komentari (13) - Isprintaj - #
utorak, 17.03.2015.
PJEVAČ
|
FILE '' ... iz odaja mog srca čuo se vapaj. Zvučao je kao krik ranjenog galeba u noći bez mjesečine'' .... mmmmmmm ...... točka. Dobro je to. Doduše nikad po noći nisam čuo galeba, a uz to i ranjenog, ali šta ima veze. Postoji dosta žena koje ove moje postove vole čitati. Patetično. Ljigavo. Plitko. Bar ja tako mislim. Doduše volio bih kad bi bar jednu priču pročitao netko tko se kuži i volio bih kad bi mi rekao da li te priče imaju ikakvu literarnu vrijednost. Ja mislim da nemaju. Čitatelji (najčešće ženskog spola) me non stop hvale. Šta me briga. Vremena, hvala Bogu, imam. Fora je u tome što nikad u životu nisam pisao ništa. Osim 'Hajduk' olovkom na klupu. Ovo mi je sad totalno otkriće. Jastuk pod glavu, laptop na prsa i kuckaj. Kad mi dosadi malo na facebook, malo na youtube i malo na youporn. Stvar navike, šta ćeš? Prije sam išao češće, ali sad kad to više nema smisla samom sebi izgledam kao dijabetičar koji naručuje kremšnite. Znaš miris, znaš okus, zamišljaš koji je to gušt, ali ne smiješ i ne možeš. Bi, ali ne možeš. Inače, nisam se ni predstavio. Baš sam bez veze. Moje ime je Filip. Za prijatelje File. Ove jeseni ću napuniti 25 godina. KONOBAR File, kažeš? Sićan se, kako ne? Ima tome isto jedno godinu dana. Godinu i po, kažeš? U jeba te, kad brže? Ma to se moralo dogodit' prije ili kasnije. Da nije bija File bija bi neko drugi. I znaš šta? Meni strahovito idu na živce oni koji ga brane. Kako ga možeš branit, jeba ti ja mater? Da je File neko tvoj da li bi ga i onda branija? Ja sam te večeri radija za šankom. Bilo je puno ka šipak. Srednjoškolci u spitfajericama zamotani u navijačke šalove. Svaka druga glava obrijana. Kad je ovaj zapiva vrtili su jaketama iznad glave. Sve pijano. I žalosno. Pivač se ljuljuška. Takvu muziku volim čuti jedino na ribarskim feštama. Kad krenu prvi taktovi prošetam se kilometar dalje. Neko je i zapalija đoint. Dobro mirisalo i žali Bože radi čega se zapalilo.Takvih sam se 'zabava' u životu nagleda fala Bogu. Obriješ se, istuširaš, obučeš najlipšu košulju i izajdeš van u nadi da ćeš upoznati neku žensku. Onda završiš u tom kokošinjcu, nagucaš se dima, naliješ glavu i nakon svega vrhunac večeri bude burek kod pekara u pet uri ujutro. I u autu slušaš Moralesa da ispereš tu ljigavost iz ušiju. Nego, di je File sad? Ima je onu zgodnu curu. Otkad se to dogodilo nemam više pojma o ničemu. CURA Znam da je to što sam napravila svinjski i mrzim samu sebe, ali šta sad? Mislim da je razumio. Jednostavno nisam spremna. I nikad ga nisam vidila da plače. Baš sam smeće. Da bi stvar bila bolja te jebene večeri njemu se uopće nije izlazilo vani. Hodali smo nekih par mjeseci i činio mi se jako, jako ozbiljan. Što se tiče naše veze, normalno. Takvih sam se tipova, inače, uvijek plašila. Ono kad popijete par pića, pojedete dvije pizze i on bi te odmah ženio. Doduše, Filip o tome nije pričao, ali ja sam stekla taj dojam. Ima auto, radi, u T coma, ima dobru plaću, živi kao podstanar, ima puno prijatelja, svi ga vole, a on nije bio baš tip od nekih druženja. Volio je puno čitati. Klasike. Police su mu bile krcate knjigama. Najdraža glumica Claire Danes. To mi je bilo fora jer je rođena na isti dan kad i ja. 12. četvrtog. Ovan. Odnosno ovca. Nego da se vratimo mi na tu večer. Bilo je oko četiri sata ujutro. Mi smo se cijelu noć valjali po kauču. DVD sa 'Vukom s Vol strita' se vrtio bez veze. Leonardo je s ekrana cijelu večer imao dobar pogled na jednu zdravu, mladenačku jebačinu. Filip je non stop govorio da budemo tiši da ne probudimo susjedu. Susjedina soba je u odnosu na naš dnevni boravak bila na sasvim suprotnoj strani i ne bi je probudio ni top. Bar sam tako mislila. I tako, tamo negdje oko tri sata ujutro kad smo se, je li, umorili, mene je puklo na glad. Hoću topli sendvič. Mislim da bi me u tri ujutro svaki drugi muškarac poslao u k...... i pokazao prema frižideru da namažem malo putra i marmelade, ali ne i Filip. Dok je onako gole guzice po dnevnom tražio bičve i mudante skoro mi ga je došlo žao. Da bi stvar bila još bolja uopće nije pitao da li ću i ja ići s njim. Navlačio je gaće od trenerke i obuvao patike i non stop me gledao. Valjda sam mu se sviđala onako gola, zamotana u plahtu. Pekara je bila dvi ulice dalje. Ma, pet minuta tamo i nazad. Natočila sam si čašu soka i daljinskim nabadala programe bez veze. 'Vuka s vol strita' ćemo pogledati sutra. Ni repriza ove večeri ne bi bila loša. Jedva sam čekala da donese sendvič. Napomenula sam mu da mu, ako ima, stavi unutra malo kukuruza. Na satelitu je bio neki dokumentarac o Australiji i neka se koala taman spremala zagristi u list eukaliptusa kad se začuo prasak. Škripa guma i prasak. Izletila sam na balkon. S osmog kata pogled nije baš najbolji.Na raskršću neki bijesni auto probio zaštitnu ogradu i završio ispod ceste. Netko leži. Na okolnim zgradama popalila se svijetla. Raškaju rolete. Susjedi u pidžamama nakrcali balkone. Rasvjeta je slaba. Ne razaznaje se baš najbolje. KLOŠAR Ja sam ti brale, te večeri obilazija kontejnere i skuplja boce. Radija san u škveru 25 godin i onda su me poslali doma ka tehnološki višak. Imam nešto s biroa tu i tamo odem na maltu, a boce skupljam redovito zadnje tri godine. Znam točno kad je kamion od smeća u kojem kvartu i malo prije njih obajdem kontejnere. U početku je bilo gadljivo, a sad je posa ko i svaki drugi. Nekad se skupi i po tri, četiri vriće, jebi ti to. Taman sam obaša kontejner preko puta pekare (to su mi uvik najdraže pošte) i skupija masu limenki kad se začulo kako škripe kočnice. Diga san glavu i iz daljine vidija veliki ferrari kako vozi po sredini ceste, pa malo cik cak, pa opet po sredini .... Opalija je po gaščini i onda se taj nesritnjak u crnoj trenerci naša isprid njega. Ma to ti je, moj kolega, trajalo sve skupa niti po sekunde. Momka je bacija jedno dvajset metri, a on je probija ogradu i završija ispo' ceste. Ispri' pekare je bilo dosta svita, ženske su počele skričat, a momci su potrčali na cestu da vide šta je s tim momkom. On je sirota leža i nismo znali je li mrtav ili živ. Ipak, najluđe je bilo kad je ovaj iz ferrarija uspija otvoriti vrata. Kad je ekipa vidila ko je nisu mogli virovati. Bija je pijan majka zemlja. Tup, staklasti pogled i glava otekla od alkohola. Ja mislim da se on ni dan danas ničega ne sića. Neko je okinija mobitelom sliku koja je sutra izašla na svim naslovnicama. Znaš ono: 1000 kuna - snimio čitatelj. Tek tako, da svi skupa imamo uspomenu na tu gažu. FILE I što na kraju reći? Ništa! Znalo se da će se to dogoditi. Jedino je malo zajebano što se moralo slomiti na meni. Ma nije ni to toliko zajebano. Uvik mi padne na pamet Gary Sinise u Forrest Gumpu kad se na jarbolu broda za vrijeme one oluje svađao s Bogom. Ja se ne svađam ni sa kim. Tu i tamo mi kroz glavu prođu suicidalne misli, ali onda se sjetim da ima onih kojima je puno, puno gore. Samo se trenutno ne mogu sjetiti nikoga. Ajde dobro, pjevaču na primjer. Kad se sutradan rastrijeznio i kad je napokon shvatio da taj njegov duševni poremećaj nije nikakva zajebancija. Novinarima je bila fešta. Natjecanje tko će objaviti bombastičniji naslov. Raspravljalo se o visini moguće odštete. Eto, do tog trenutka nisam ni znao da moje tijelo od kuka nadolje ima točnu tržišnu vrijednost. U lipu. Raspravljalo se hoće li mu policija napokon zabraniti da sjedne za volan. Opasno je uzimati vozačke svakom. Nikad ne znaš da li bi se čovjek mogao naljutit'. Nego, dosta o tome. Dobio sam već prvi komentar. Claire. Ne znam da li me ko zajebava kad si je dao takav nick, ali nema veze. Šta piše? Da joj se sviđa kako pišem, ali da je ovo s 'noći bez mjesečine' ljigavo do bola. Ljigavo, ljigavo, šta to ima veze? Normalno da je ljigavo. Kako može pisati kripl u invalidskim kolicima nego ljigavo? Sad će mi doći mater. Idemo malo vani nadisati se zraka. Adio. NAPOMENA VIDEO KLIP S PRIGODNOM PJESMOM GLUPOM I NEDUHOVITOM DO BOLA STVARNO NIJE POTREBAN. |
- 19:24 - Komentari (3) - Isprintaj - #
nedjelja, 15.03.2015.
'SEKS, POLITIKA I GOSPODARSTVO' ON THE ROAD AGAIN
|
SEKS, POLITIKA I GOSPODARSTVO by MAURICE SPIGOROVSKY Dame i gospodo, pozdrav! Velika mi je čast i zadovoljstvo objaviti da sam, ovako smotan i sa ovako knjastavim prstima, uspio ponovno pokrenuti stari, novi SPIG. Vi kojima je ovaj blog postao sastavni dio života vjerojatno od sreće treperite, a Vi koji njime i niste bili baš nešto ono posve zadovoljni najvjerojatnije ste isto malo u ku.... banani, ali to stvarno nije moj problem. Šest godina, petsto epizoda, upoznavanje novih ljudi, puno češće razočarenje u ove druge, sreća, tuga, jedan antologijski anagram, Rambo i Koja, Klaus, baba Džuna, boca vina stara pola stoljeća, svjetle priče iz doba mraka, puno glazbe, zajebancije i jedna pjesma. Jedna velika pjesma koja se neće puno vrtjeti na radiju, ali to nije ni bitno. Pjesma nad pjesmama. Skroman kakav jesam uvrstio sam je u svoj TOP 20 s lijeve strane i 'SPIG' neće više nikad biti mutav. Neko će reći da je ovo novo ruho šareno, kičasto, bez veze i da je prije bilo puno, puno bolje. Taj je više dosadan. Inače, tih izraza tipa 'prije', '...jeba te jel se sićaš kad smo mi ...', '... e da mi se vratit ...'. '...di su ona dobra stara vremena...' mi je stvarno više puna kapa. Jel' dosta više te cvileži? Tu smo di smo. Sve je u banani i nećemo se izvući. Prošli smo pola života, bliže nam je smrt nego rođenje i šta sad? Cijeli život plakati zbog 'Ane' i Vlade Kalembera? Ma, ajde .... Bože ne daj bolesti, a na ovo oko nas smo se ionako navikli. Dakle, nova adresa, novi dizajn, isto ludilo. Podrške i komentara najvjerojatnije na prste jedne ruke i to od drvosječe, ali šta je tu je. Jedan, jedini, jedinstveni 'SPIG' Dočekajmo kraj svijeta s osmijehom! Jer Domovine jesmo! Kao što i obećah!  |