SPIG
nedjelja, 10.01.2016.
ŠEST NAJLJEPŠIH DALMATINSKIH PJESAMA
|
Šest pjesama za šesti rođendan. Prilično nezahvalan zadatak. Niska dalmatinskog glazbenog biserja je ipak malko poduža, ali smatram da je zadatak uspješno obavljen. Nek' se miris borovine, soli, bevande, gradelade, cvrčkovine i čeških ulja za sunčanje razmili međumrežjem. Što je cvrčkovina nemam pojma, ali skroz dobro zvuči. Viva Dalmatia! DAME I GOSPODO, DOBRODOŠLI U NOVU EPIZODU 'SPIG' - a. Pretpostavljam da će epizoda biti vrlo, vrlo nadahnuta tako da ako se uspišem kao i obično mogli bi tamo negdje iza treće pjesme napraviti malu pauzu. Kako smo već navikli. Inače, stvaranje bilo kakvih glazbenih 'best of' lista je jedno od najglupljih područja ljudske djelatnosti uopće. Najdraži primjer mi je kad je krajem prošlog stoljeća u izboru jednog hm ... glazbenog magazina kao najbolja pjesma svih vremena izabrana 'Everything I do I do it for you' (1991.) g. Bryan Adamsa. Proljev. Nešto kao kad u emisiji 'Želje i pozdravi' netko naruči 'Hotel California' Kladim se kad se gorespomenuti glazbeni urednik zaželi dobre rokije stavi 'Scorpionse', a g. Adamsa može samo biti sram gdje je bio 1991. Znam da nema veze sa današnjom temom, ali jednostavno moram spomenuti CD pirata iz Poljske koji je daleke 1995. napravio jedan od najgenijalnijih poteza u povijesti glazbene industrije uopće. Ovo je na SPIG - u već jednom negdje spomenuto, ali stvarno vrijedi ponoviti. Dakle, te mi je godine u ruke dopao dupli (piratski) CD 'made in Poland' na kojem se nalazila kompilacija 'The best of Moody blues'. Zamislite koliki kralj moraš biti da među 40 - ak pjesama (za koje svakog normalnog čovjeka zaboli kita) ne uvrstiš 'Nights in white satin'. The best of Moody blues' bez 'Nights in white satin' My man. 'SPIG' - ova TOP LISTA 6 NAJLJEPŠIH DALMATINSKIH PJESAMA SVIH VREMENA Pjesme nisu izabirane po nekom specijalnom redoslijedu (osim prve). Znam da ovaj naslov zvuči pretenciozno, ali nitko Vas ne sili da čitate. Netko će reći da su 'sabrana opća mjesta dalmatinske pjesmarice' kako bi to rekao Zlatko Gall, a u mom slučaju to je nezaobilazni dio 'emocionalne prtljage' (kako je to za Oliverove pjesme lijepo sročio pokojni Dražen Vrdoljak) koju nosim svud sa sobom. I slušam ih tolike godine i još mi nisu dosadile. Ni neće. VI Sastaviti ovakvu listu bez naslova Olivera Dragojevića može biti znak nekog ozbiljnog psihičkog poremećaja. Zato, da bih otklonio sumnju, u startu počinjemo sa vječitim velolučkim mladićem i čovjekom za kojeg je netko svojevremeno rekao da kad bi uz pratnju klavira čitao restoranski jelovnik da bi to i dalje zvučalo vrhunski. Inače, oni koji se razumiju u glazbu kao najbolju Oliverovu pjesmu uvijek biraju 'Molitvu za Magdalenu'. Rozgina publika preferira 'Žuto lišće ljubavi.' Ja se u glazbu, nažalost, dovoljno ne razumijem samo znam da je volim. Pjesma s kojom otvaramo današnju listu za razliku od pjesama 'Da te mogu pismom zvati', 'Konoba', 'Večeras je naša fešta', 'Dalmatinac sam', ili 'Sićaš li se di je Lungo mare' nije toliko učestala u pijanom repertoaru društava bez sluha kojima u vrućim ljetnim noćima pod prozorom neke babe koja Poljacima nije htjela spustiti cijenu od 55 eura pa se sad trese da ujutro ne odu ća, nije mrsko zarevati neki od gornjih naslova. Malo je složenija. Zato je i sasvim zasluženo na listi. Lijepa, fantastičnog teksta koji se fino zalijepio za melodiju. Oni koji se razumiju u glazbu te su joj ljetne večeri prije 40 (?) godina dodijelili solidno - osmo mjesto. Puno godina kasnije proglašena je za najljepšu pjesmu sa 'Splita' uopće. Ako mene pitaš možda zato jer i je. Glavni lik ove pjesme danas najvjerojatnije nije među živima jer u prosjeku dožive 30 godina. Zato predlažem da poslušamo pjesmu u čast njegovog bjelosvjetskog rođaka koji doživi duplo više. Atmosferom je slična. Odjećom također. Nadam se da nitko neće zamjeriti jer SPIG ipak slavi smijeh, ljubav i život. Ala zadnje rečenice ... mogao bih pisat' političke govore. Ili kolumne u publikacijama za liječene narkomane. V Pjesmu pod rednim brojem pet uvijek ću pamtiti iz čisto emotivnih razloga. Prije nekih desetak godina donijela nam je finu dnevnicu. Da bi stvar bila još luđa bili smo taman na odlasku, ali ljubazni domaćin (inače jedan od onih povratnika koji se nakon 40 - ak godina u prekooceanskoj pečalbi čude da u Hrvatskoj ima asfalta, plastike, stakla, kanalizacije, vode i struje ... i interneta čak) te je večeri bio malo pod gasom (čitaj: do auta ga malo kasnije odnijela dvojica) i nije mogao odoljeti da mu umilni akordi rane dušu i srce ogrubjelu od udaraca u tuđem svitu. Jedan je tuzemni čitatelj SPIG - a prije dvije godine bio na splitskom koncertu Miše Kovača. Mišo bi između svake pjesme održao dugačke govore u kojima ga većina ne bi razumjela ni jednu jedinu riječ, ali onda bi se u toj hrpi brundanja razaznalo - 'Torcida' i dvorana bi se trenutno užgala. Taj bi rusvaj bendu bio znak da započnu iduću pjesmu. Ova lista bez Miše Kovača? Nemojte me zajebavat'! IV Iduća skladba spada u sam vrh domaće produkcije uopće ... može, može ... Vidio sam par ljudi da je sviraju onako, ništa specijalno, 'plažerski', a onda slučajno naletio na link u nastavku. Pa, brate mili, tu je odsvirano više akorda nego na cijeloj estradi u zadnjih 25 godina. Sting bi za ovo ubio. Kakav Fragile. Čovjek ne mora svirati gitaru da bi uočio koliko li je ovo fantastično. Magic ... pure magic ... I to u svjetskim okvirima. Ispod moga prajca ... III Tu sam u uvodu najavio pauzu, ali mislim da nije potrebno. Fino nam ide, brzo, zanimljivo, tečno, odličan ritam izmjena riječi, duhovite crtice, pregledno, lako se čita, gdjekad naleti i kakva vrckava poskočica ... (Ide livadom Bebek, vidi malog poskoka i zapjeva:'' Hop cup, poskočiću, drugu curu poljubiću .... (humor)) Slijedi my favourite song. Obožavam vrbovati lijepe cure koje lijepo pjevaju da mi lijepo otpjevaju upravo nju. Ako kojim slučajem neke od njih čitaju, (a čitaju) ja ih lijepo pozdravljam. Rijetko savršena dalmatinska pjesma novijeg datuma. Inače, spadam u red ljudi koje nije sram priznati da 'Love actually' i 'Jerry Maguire' pogledaju bar jednom godišnje. II Prva pjesma znam koja će biti (i to bez šanse da je ikad itko skine sa trona), ali druga mi je zadala problem. Nedavno sam (najvjerojatnije) jedini u Hrvatskoj na rasprodaji kupio biografiju dotične gospođe. Bilo je to više nego ugodno popodne. Ova pjesma me svojevremeno toliko takla da sam ovom gospodinu koji je prije dvije godine bio na Mišinom koncertu pa bi Mišo pričao nešto nerazumljivo, a kad bi se razaznalo 'Torcida' dvorana bi sa užgala, pa bi bend počeo sa svirkom, neobično zahvalan što mi ju je otkrio. 99% naših ljubavnih pjesama funkcionira po principu - sad sam sam, alkohol, nikad više, puklo srce, tebe drugi ljubi, jadan ja, vino toči, pjesma dira dušu, svoju bijelu sisu drugom među usne stavljaš, teško je , budan do zore, suze u očima ili kako je moj prijatelj D. jučer opjevao raspad veze dvoje imućnih Hrvata '' ... ako se dušo moramo rastati, pravi je tren da se počnemo vrijeđati okiniću glavu tvojemu paunu, a ti se poseri u moju saunu ...'' A sad se uozbiljimo. 'Kad se jednom vratiš ti' me neodoljivo me od prvog trena podsjećala na gđu Gloriu Gaynor. Kakvo plakanje, kakvo ridanje ... mr'š smeće jedno. Ubij se, govno! Preživjet ću i bez tebe! Možda ti dođem na sprovod! Kakva pjesma! Kakva interpretacija! (prije stavljanja linka, poslušao je pola minute i naježio se po n - ti put) Youtube komentari govore sve: '' ... Postoji li itko (osim NJE) s ovakvom energijom, emocijama, vrhunskom interpretacijom i istinitošću ...'' ILI '' ... Amazing. Absolutely paralyzing. This girl (?) does more for Croatia than millions thrown out for advertisment ...'' ............................................................................................................................. I Trenutak koji se ne zaboravlja. |