Jebena država je upropastila Jadran film.
BRANKO LUSTIG, svibanj 2013.
Ovog ljeta imali smo kao goste jednu super njemačku familiju. Muž, žena i dvije cure, srednjoškolke. Prije nekoliko godina ljetovali su na Floridi i malo skoknuli do tamošnjeg Orlando studija. Kakva luda priča. Red vožnje brodom između dinosaura iz Jurskog parka, red posjeta dvorcu iz Harry Pottera, red 3D tuče između King Konga i T. Rexa, red morskog psa iz 'Ralja' itd ... itd ... nešto kao nekadašnji lunapark na riječkoj Delti samo puno bolje. Prokoćario sam malopo jutjubu i mogu reći da je stvarno fora.
Čak i onima koji se kuže u film i preferiraju isključivo trosatne ruske psihološke drame snimljene u šest kadrova (humor i to loš).
Ne moramo mi ići skroz u Ameriku. Tamo je normalno da more glupih turista hodočasti bar jer je tamo u jednoj od epizoda Carrie iz 'Sex and the city', zamisli, pojela muffin. Ili, štajaznam, ne moramo mi ići ni po šumama i gorama Novog Zelanda gdje će idućih tisuću godina turisti grabiti stazama Froda Bagginsa.
Nema to smisla.
Mi smo ipak jedna mala zemlja koja je uspjela (i još uvijek uspijeva) usrati apsolutno sve što valja. Tko se sa mnom ne slaže neka se jednostavno pomiri s činjenicom da je obična budala. Inače u mladosti sam bio strahovito ponosan i na Zagreb film i na Jadran film i na zagrebačku školu crtanog filma.
Profesor Baltazar, Surogat, Animavizije, Animafest, a tek dodjela nagrade za životno djelo Chuck Jonesu (obavezno pogledati klip) ....
... bila su to vremena kad je sasvim normalno bilo da Dinamo razvaljuje u kupu UEFA i Ligi prvaka.
Za one kojima je 'Jadran film' relativno nepoznat pojam evo malo kopipejsta s wikipedie:
'' ... Jadran film je poduzeće za proizvodnju i distribuciju filma koje je osnovano 1946. godine u Zagrebu. U periodu od 1960-ih do 1990-ih bio je jedan od najvećih i najpoznatijih filmskih studija u srednjoj Europi. U tom razdoblju u Jadran filmu je snimljeno oko 145 međunarodnih koprodukcija i 124 domaća filma. Jadran filma je ugostio neke od najvećih filmskih, redateljskih i glumačkih zvijezda tadašnjeg filma. U Jadran filmu snimale su ekipe iz SAD-a, Italije, Češke, Rusije, Njemačke, Švedske i Austrije. U najbolja vremena paralelno se snimalo i po nekoliko filmova, na raznim lokacijama. U studijima Jadran filma i njegovih koperanata građene su kulise novih gradova, koji su predstavljali Rim, Jeruzalem ili američki Divlji zapad.
Prvi inozemni filmovi snimljeni u pogonima Jadran filma bili su talijanski, to se već zbivalo potkraj 1950-ih. Početak je bio s biblijskim filmovima B produkcije poput Davida i Golijata koji je bio iznimno popularan i u Americi. Talijani koji su često snimali u Hrvatskoj, pomogli su Jadran filmu da nauči filmski posao, i organizira čitav niz potrebnih službi i specijalista za potrebe snimanja; kaskadere, konje, scenografe, statiste, ukratko sve što treba. Jadran film je bio u stanju izgraditi stari rimski grad, vikinško selo, Egipat. U to doba i okružje je išlo na ruku Jadran filmu, tako su hoteli bili znatno jeftiniji nego drugdje po Europi, a bili su dobri.
ZAGREB,
27. 09. 2015.
'SPIG' - ova POSJET 'JADRAN FILMU
'Vozite 400 metara, a onda skrenite lijevo', rekla je gospođa Garmin spojena na otvor auto upaljača od 12V, a na radiju je svirala 'Sve je lako kad si mlad'. Jeba te, 'Prljavo kazalište'!! Rawk en roul! Bodalecovo prenemaganje inače ne gotivim bogznakako, ali ovako u srcu zagrebačke Dubrave moram priznati da je baš fora. Kako mi moj dragi kum već dvije godine priča da prilikom prve posjete Zagrebu moram vidjeti studio Jadran filma ovaj sam ga put odlučio poslušati. Bio sam doduše u Zagrebu nekoliko puta, ali posjet me uvijek mimoišao.
Oni inače žive relativno blizu pa je Jadran film redovita štacija prilikom vožnje biciklom. Moram priznati da po njegovoj priči nisam očekivao baš onaj Orlando Florida filing s početka priče, ali nisam mogao ni pretpostaviti koliko je to sve skupa jadno.
WIKIPEDIA
'' ... U studijima Jadran filma snimljeni su i neki Oscarom nagrađeni filmovi poput američkog filma Sofijin izbor, redatelja Alana Pakule za koji je glumica Meryl Streep dobila Oscara, kao i njemački film Limeni bubanj Volkera Schlöndorffa koji je 1979. osvojio Oscara za najbolji strani film. U Zagrebu je 1962. snimljena i ekranizacija Kafkina Procesa koju je režirao poznati američki redatelj Orson Welles.
Najpoznatiji koprodukcijski serijal koji je rađen u Jadran filmu je saga o Winnetou , ukupno deset filmova (od 1962. ), u kojim su manje uloge odradili mnogi domaći glumci i lokalni stanovnici. U Zagrebu su snimljena i dva nastavka američke serije Dvanaestorica žigosanih, te dio filma Noć lisice, i neke epizode nagrađivane tv serije Vjetrovi rata, te dio serijala Rat i sjećanja ...''
DUBRAVA, 27.09. 2015.
Ulaz je reprezentativan, mora se priznati.
Kako me neodoljivo podsjećao na neku vojarnu sjetio sam se anegdote kad je moj susjed 80 i neke išao na regrutaciju. Neljubazni glupan iz komisije pitao ga je gdje bi volio da ga pošalju, a ovaj je najljubaznijim mogućim glasom pokušao objasniti da je završio pomorsku školu pa bi bilo fino da ga ode u mornaricu. Na to je ovaj ljubazni glupan pogledao u svog kolegu debila pored sebe i prasnuo u smijeh:'' Mornarica, kažeš? E ne'š!''
Poslalo ga sirota u obližnju Ćupriju. I dan danas me uhvati smijeh kad se sjetim kako su on i mater to popodne preko kuhinjskog stola rastegli zemljopisnu kartu i očajnički tražili Ćupriju (krenuli su optimistično od Slovenije). Kad su je nakon nekih dvadesetak minuta našli u samom srcu Srbije njega su oblile suze.
E ne'š!
Vratimo se mi u studio Jadran filma.
Za početak pogledajmo deponij modela kočija iz vesterna i mafijaških automobila iz tridesetih i četrdesetih godina prošlog stoljeća. Znam da će mi netko tko se razumije bolje od mene objasniti da je riječ o običnim modelima i replikama koji nemaju bogzna kakvu vrijednost, ali ja isto tako znam da bi u rukama ekipe iz Orlanda ovo postala prvorazredna atrakcija.
Zašto? Zato jer ako su Slovenci iz Šenčura napravili pravi pravcati brend (i spomenik i feštu) u čast mladog krumpira valjda bi i ova pusta vozila turistima bila atrakcija.
I tako ti autići uredno trunu i propadaju. Možda malo previše vuku na antifašizam što je u današnje vrijeme totalno out.
Inače, turistička promocija bilo čega je nešto najednostavnije na svijetu.
Kao što je fino objasnio Roko Prč u Malom mistu.
Kad voziš njemačke turiste kraj kuća zapaljenih u ratu kažeš im da su ih zapalili Talijani. Kad vodiš pak talijanske turiste kažeš im da su ih zapalili Nijemci. A ako je grupa miješana, znači njemačko - talijanska kažeš im da smo ih zapalili mi sami.
Skroz jednostavno.
Sve fino truli, trune i propada ...
A ono što me istinski oduševilo je Dom kulture kao da je preuzet direktno iz 'Alan Forda'. Mislim da savršeno odgovara današnjem vremenu. Jeba te, koja ironija.
I malo iz drugog kuta. Btw, jučer sam iz pouzdanih izvora čuo da po srednjim školama čitavi jebeni razredi, svi do jednog, slušaju cajke. To bi ja potrpao sve u Dom kulture.
WIKIPEDIA
'' ... Nekako s početkom Domovinskog rata, počele su nevolje Jadran filma, - sve ono što je nekada predstavljalo prednost koju je Jadran film imao u odnosu na konkurentske zemlje (Slovačka , Češka , Mađarska , Poljska , Rumunjska ...) istopilo se na brzinu. Studiji Jadran filma su opustjeli, od 300 ljudi, spalo se na svega 80 - vanjski suradnici su se razbježali, oprema, pogoni i inventar kuće počeo se raspadati i rastakati. Na to je došla pretvorba i privatizacija, koja je još više gurnula Jadran film prema dnu.
Velik teren u Dubravi, na kojem su se nekad gradile kulise (koje su glumile povijesni Rim ili tatarsko selo) prodano je investitorima koji tamo grade shopping-centar. Oko prodaje tog zemljišta izbila je afera u koju je upleten novinar Denis Kuljiš, koji je prije prodaje bio predsjednik Nadzornog odbora Jadran filma, i koji je po nekim tvrdnjama zemlju rasprodao na sumnjiv način.
Kako vrijeme ide tako se Jadran film sve više osipa, i slabi, danas više i nema kapacitete za velike koprodukcije kakve su se nekad snimale. Zato nije čudo da je Jadran film produkcijsko-filmski studio, zabilježio u prvoj polovici 2007. godine 3,9 milijuna kuna gubitka što je za tri milijuna kuna više nego godinu dana ranije ...''
DUBRAVA, 27. 09. 2015.
Kao što rekoh znam da će mi neki intelektualac sigurno znati objasniti zašto će na zemljištu nekadašnjeg Jadran filma izniknuti velebni trgovački centar. Više nismo konkurentni sa svjetskim filmskim silama, nema novaca, nema kadra, nema tehnike, nema ničega ...
Ja mu na to mogu samo potvrdno kimnuti glavom jer smo dobili točno ono što smo i tražili.
Za kraj jedna slika kraj stvarno tog autobusa. Povijest, jebi ga. Nekom dobra, nekom usrana, ali povijest.
Neki radnik kojeg smo tamo zatekli nam je objasnio da ipak ide na restauraciju.
UMJESTO KRAJA ...
Da ne bi baš sve bilo tako pesimistično završit ćemo u malo svjetlijem tonu.
Prema pisanju Jutarnjeg lista od lipnja ove godine jedan od najpoznatijih književnih serijala Marije Jurić Zagorke, “Grička vještica”, napokon će dobiti svoju televizijsku inačicu, i to više od 90 godina nakon što se ta ideja prvi put pojavila.
Produkcijska kuća Fremantle iz Londona, jedna od najvećih svjetskih medijskih kompanija i dio goleme Bertelsmann grupe, skupa sa zagrebačkim Jadran filmom, koji “Gričku vješticu” priprema godinama, ulazi u više milijuna eura vrijedan projekt televizijske serije “Grička vještica”, ali i, kako nam javlja izvor blizak organizatorima konferencije, puno više od toga.
Fremantle i Jadran film će napraviti seriju namijenjenu svjetskom tržištu, s obzirom na to da su Zagorkini povijesni romani već požnjeli iznimne uspjehe u kojoj god bi se europskoj zemlji pojavili.
Kako je prije pisano, samo u Slovačkoj je prodano više od 300.000 primjeraka njezinih romana, a izdavački pothvat EPH, u kojem su ove godine reizdana najznačajnija i neka dosad manje poznata Zagorkina djela, ostvario je senzacionalan uspjeh od ukupno stotinjak tisuća primjeraka u Hrvatskoj.
Fremantle je jedna od najvećih svjetskih distribucijskih kuća i prisutna u više od 50 zemalja. Stoga će njihova produkcija Zagorke biti na vrlo visokoj razini - “Grička vještica” zamišljena je kao hrvatski “Harry Potter”.
Da li će od toga šta biti pojam nemam, ali bar sam današnju epizodu završio u svjetlijem tonu.
DžEPNI VODIČ KROZ SMAKOVE SVIJETA (director's cut)
Nedavno je zbog požara u Vodicama nestalo struje.
Nema struje, ne rade klizna vrata i kase. Ne rade klizna vrata i kase, ne rade butige. Ne rade butige, nema kruha. Bezizlazna situacija. Doma se na srednjoj ploči od plina griju punjene paprike, a ja puna takujina nemam kamo kupiti kruh. Riješio sam problem zahvaljujući jednom poznaniku, ali ta me glupa situacija skupa s onim jučerašnjim krahom internetskih veza ponukala da iz arhive izvadim jednu svevremensku epizodu.
Na radost i veselje svo troje poklonika 'SPIG' - a.
DAME I GOSPODO, DOBRODOŠLI U NOVU EPIZODU 'SPIG' -a!
''...A ča je, a?
Ijadu godin se arči i činidu monade, a i nikome ništa, a tilo bi nam se još ijadu, je li bogati?
Ma ča mi govoriš? Arš, kvragu !
Sve će odletit, sve u ariju !
Dobiće ova zemaljska balota po cukarijeri. Ja ti govorin!
Ni krpaš od nje neće ostat'.
Sve će se dežgat, smečit, raspast, ruvinat, kalamaštrat. Kupiće nas po ariji !
Slušajte Vi mene ča Van ja govorin.
Ijadu ši, ma još ijadu no !
Mille non piu mille!...''
ŠTO JE TO UOPĆE SMAK (R. M. Točak, Crna Dama, Ulazak u harem, Domaći zadatak ...) SVIJETA?
Današnju epizodu započeli smo legendarnom recitacijom iz pjesme 'Mille non piu mille' koju je na 'SPLITU '82' skupa sa sinovima izveo Boris Dvornik.
Smiješno je da mi se od svih hitova sa te plave 'Jugotonove' kazete ('Karoca', 'Zaboravi Espanju',' Niko neće u mornare', 'Vrati se', 'Ima jedan svijet'...) u pamćenje najviše usjekla baš ta benigna pjesmica.
Bit će da je zbog tematike.
Što je uopće smak svijeta?
Prema vjerovanju, neki ludi starac zamotan u krpe (Sveti Steram?) stoji na brdu i dere se kao jarac.
Kune, proklinje, širi ruke.
Baljezga da je kucnuo neki čas.
Blesava raja trči lijevo - desno, buni se protiv HNS - a, a i dalje glasa za HDZ, nebo se crni, pada kiša i pucaju munje, mrtvi se dižu iz grobova, Svevišnji se isto nešto dere ... poplave, potresi ...
Neki rođo prodaje gospine fluorescentne kipiće kao blesav.
Zijev!
Dosadno.
Nula bodova!
Možete li zamisliti one američke budale koji rasprodaju svu svoju imovinu i idu za nekim bolesnikom koji nagovijesti ovakav maloumni model smaka svijeta i predvidi čak i točan datum.
Ovi idioti čekaju, plaču, mole, jauču, a umjesto smaka svijeta dočeka ih ... odgoda smaka svijeta!
Pa tako cijeli život.
''Kad me netko zaustavi na ulici i počne pričati o skorašnjem smaku svijeta ja ga samo zamolim da mi da svoju bankovnu karticu.''
WOODY ALLEN
1. SCENARIJ
KOMETI, METEORITI, ASTEROIDI I SLIČAN SVEMIRSKI HRELIĆ
Jednom daaavno sam negdje pročitao da je neki znanstvenik izračunao (vjerojatno na onom džepnom digitrončiću koji dobiješ u prašku iz Palmanove) da je od kraja do kraja Svemir dug 300 milijardi svjetlosnih godina.
Metar više - manje!
Njegove kolege mrtvi ozbiljni potvrdno klimaju glavom.
'Dignite mu plaću!', viče jedan od njih.
U daljem tekstu iznio je točan datum i godinu sudara Zemlje sa nekim stranim nebeskim tijelom (vidi shemu...Zemlja malo baca na PIK - ovu fetu mortadele).
Nisam zapamtio datum, ali znam da se to već trebalo dogoditi, a ako je do sudara došlo nadam se da mu je svom snagom pogodilo kuću.
Inače, ovakva verzija smaka svijeta je uvijek bila plodno tlo za Hoolywood.
Američkih zastava, mačo priče i patriotizma do granice povraćanja.
Jedan od tih filmova zvao se, ja mislim, 'Žestoki udar' i u njemu se trebao odigrati upravo ovaj scenarij.
Da bi se izbjegla smrt tolikih ljudi iskopani su podzemni bunkeri i, pazi ovo, organizirana je lutrija za obične smrtnike. Dobiješ na lutriji ideš u sklonište... 83 ... 12 ... 73 .... 5 .... CINKVINA! MOGU LI JA U SKLONIŠTE?
Oni zaslužni (?) nisu trebali igrati lutriju već idu direktno u sklonište (npr. Aaron Spelling, Obamin pas, Sarah Palin, Bob Dole, Hulk Hogan, dr. Phil McGraw iz 'Oprah showa'....).
Zamislite sad ovako nešto u Hrvatskoj.
U bunker direktno idu hebrang, linić, severina, mamić, a mi ostali gledamo Superbingo, blejimo u listiće i molimo Boga da nas ne izvuku.
2.SCENARIJ
ATOMSKE BOMBE, SKAJNETOVI, PAMETNI ROBOTI I SLIČNA ZLA ELEKTRONIKA
Polovicom osamdesetih hladni je rat između gladnih Rusa i Amerikanaca dosegao kulminaciju.
Samo se čekalo tko će pritisnuti taj crveni botun (vidi shemu).
Svi se sjećamo one scene eksplozije iz filma 'Dan poslije' kad se ljudi u sekundi pretvaraju u užarene kosture.
Izgledalo je da nam nema spasa, ali je između Reagana i Gorbačova potpisano primirje.
Razočarani tehno frikovi nisu dočekali scenario iz 'Terminatora', ali je onda, srećom, eksplodirao Černobil pa smo i mi osjetili čari atomskog doba. Doduše, osim pojačanog pranja rige, raštike, kelja, blitve, boba, radića, matovilca, boba, heljde, majčine dušice i salate za nas i nije bilo baš nekih osobitih posljedica.
Scenarij u kojem pametni roboti preuzimaju vlast i pokoravaju ljudsku vrstu može proći jedino na natječajima za 'Najbolju hrvatsku SF priču'.
A sjećate li se Nove 2000.godine i milenijskog buga.
A koliko ih se onda samo ubilo? Nedovoljno ako mene pitaš.
O matere ti Isusove, abnormalnih li ljudi.
Smak svijeta zbog podmukle elektronike?
Normalno, nula bodova!
3. SCENARIJ
VANZEMALJCI, SVEMIRSKE LIČINKE, SPORE I BRZE (ahahahahhaa .. humor, jesam lud u pizdu materinu)
Filmovi Rolanda Emmericha (Godzilla, Dan poslije sutra, Dan nezavisnosti, Danas majko ženiš svoga sina) funkcioniraju po principu 'šareno, budali drago'.
Ulupano novaca da to nisu istine, a rezultat ... nako ... ni vrit ni mimo ...
Više Sedlar, nego Michael Mann.
Već je toliko puta razorio Bijelu kuću i Kip slobode tako da vjerujem da je mrziteljima U. S. E. (nase i podase) upravo on najdraži režiser.
Prema najnovijoj teoriji zavjere Amerikancima je pod hitno potreban novi rat jer je to, kao što svi znamo, ipak najbolji biznis.
Kako su razlozi apsolutno svih njihovih ratova glupi, besmisleni i prozirno naivni, neprijatelj se odlučio potražiti ... gore.
U nepreglednim svemirskim prostranstvima.
Nije neobično da se na američkim televizijama s vremena na vrijeme baci upljuvak o pustim letećim tanjurićima i onda se nacija noću boji dignut' i ić' pišat' pa stišću do zore.
Iako je ovo obična glupost, nije mi uopće teško zamisliti one seljačine iz Cincinatya kako im futraju glavu da se spreme za obranu jer bi im se Alien mogao noćas spustiti u vrt, silovati mu mater, ženu i sestru, a u njegov trbuh usaditi svemirske spore (i brze).
Točno ga zamišljam kako u maskirnoj uniformi čađavog lica stoji naoružan na vr' brda, i urla:
''SLUŠAJTE SAD PORUKU OD U. S. ARMIJE ,
NEĆETE U CINCINATI NISTE NI PRIJE...''
VIRUSI, BAKTERIJE, AMEBE, PAPUČICE, EUGLENE, TUČCI I CITOPLAZME
Nedavno je iz laboratorija pobjegao super virus čak osamsto puta jači od onog super virusa koji je pobjegao prije dva tjedna.
Ako kojim slučajem upadne u pitku vodu moglo bi umrijeti oko miljardu i šesto milijuna ljudi.
Rezultat kravljeg ludila?
Genocid nad sirotim kravama i to bi bilo otprilike to.
Rezultat ptičje gripe?
Nekoj babi Bari iz Podsuseda zaklali tri kokoše, pet tuka i onog jadnog starog pivca kojem je 'bilo kasno jer i petlu vreme ide'
Rezultat svinjske gripe?
Sve svinje preživjele. Neke u Vladi, neke u opoziciji. Bivši ministar zdravstva cijepljen. Jedini na planeti.
Ali bitno da su se puste pare potrošile na cjepivo.
Virusi?
Ništa. Idemo dalje.
Novac se nekoć davno nije trošio na plaćanje pustih režija i računa već se zahvaljujući njemu istinski uživalo. Tko ga je imao. A imali su ga rijetki.
Ljudi su zahvaljujući nedostatku novaca bili puno zdraviji.
Družili su se, smijali, pjevali. Da se ne čuje kako im kruli u želucu.
Svaki seks - trudnoća. Više seksova tijekom života - više trudnoća.
Sva su djeca imala krvava koljena i laktove jer su skakali na čistom zraku od jutra do mraka.
Da zaborave na glad.
Danas znaš da je sve u redu ako tri sata čuče u sobi (a vani sunčan dan), bulje u monitor i šute.
No, dobro ... vraćamo se na temu.
Kod nas u Dalmacijama se u normalnim kućama zadnjih petsto godina griju kuhinja i dnevni, a u sobama je samo par stupnjeva toplije nego vani.
Zato se skineš u pidžamu najbrže što možeš, uletiš u krevet, pokriješ sa šesnaest slojeva popluna i stišćeš uz voljenu osobu.
Nekad stiskanje završi snošajem, nekad koljenom u rebra.
Uglavnom jako brzo bude lijepo i toplo. Nerijetko se toplina pospješi puštanjem vjetra.
U Zagrebima je pak vani -17.
U stanovima s centralnim grijanjem u svim prostorijama radijatori su na 'max' i temperatura je ugodnih 42.
Zrak je suh, boli glava, svi su štufi, živčani, ali bitno da šeću u potkošuljama ...
I onda Rusi jedne godine zatvoriše plin (vidi prikaz) i eto ti belaja.
Radijatori se ohladiše.
Ice bucket challenge.
Potkošulje zamijeniše ovčji kožusi.
U cijelom Zagrebu temperatura kao na našim podnim pločicama u zahodu.
Nema snošaja.
Samo noge u rebra.
I to noge u duplim vunenim bičvama.
Zima i za prdnut'.
A šta sad?
Tad sam prvi put shvatio da se ova civilizacija može raspasti za čas.
Bez obzira na pustu tehnologiju.
Evo vam ovaj friški primjer.
Oliver sedamdeset i neke pjeva 'Dvi ijade i druge sve će biti na botune', a 2012. nakon one mećave Splićani zamalo zapjevali 'Kada umrem umotan u bilo'.
Da je onaj kijamet potrajao mjesec dana prvo bi nestala voda, pa struja, pa bi za koji dan bila tuča ispred 'Konzuma' jer nije došlo dovoljno kruha, pa bi bernardinci s onim bačvicama oko vrata otkopavali mrtve ...
I eto nas u srednjem vijeku!
Bez obzira na high tech!
Zagreb se smijao, kao što smo se mi smijali kad im je isključilo grijanje.
Ovo je jedini scenario kojeg se plašim.
Dakle, poremećaji vremena?
Ima tu nešto, ali riječ prepuštamo profesoru Marti Misteriji.
PROFESOR MARTI, EKSKLUZIVNO ZA 'SPIG'
Neobična mi je čast da me netko iz Bjelorusije zove radi tako važne teme. (Hrvatske, majmune, Hrvatske, jebala te Bjelorusija i tvoje puste diplome) Inače, dok nisam znao za SPIG bio sam uvjeren da je Croatia obična vukojebina, a sad kad sam ga počeo pratiti vidim da sam imao pravo.
Stvarno ste Alabama.
Što se tiče smaka svijeta ne bih htio puno talasati.
Tekst koji držim u ruci je toliko kontroverzan da bi, siguran sam, nastao opći kaos.
A i sumnjam da Vam se da Vašim knjastavim prstima ponovo kuckati dva-tri sata.
Obznanit ćete Vi to njima prije ili kasnije.
Šupak sam, znam, ali vjerujte mi da je ovako bolje.
Ton ... ide ... kamera ... ide ...
Srdačno Vaš
Marti Misterija
'SPIG' ZA KRAJ
Veliko hvala, profesore!
Samo ne znam na čemu.
Za kraj donosim ove potresne fotografije kao neoborivi dokaz globalnog zatopljenja.
SPIG ima malih tehničkih problema.
Izgorio mi je hard disk.
Svi dragocjeni podaci su jednostavno ... he, he pohranjeni na USB sticku. Ne vjerujem ja ovom high techu tebe Bože ništa. Tko se jednom opeče taj i na hladno puše. Dok smo bili klinci matere su nas slikale s onim ruskim špaherićima od foto aparata limitiranih na 24 ili 36 slika. Eno tih slika i dan danas, sve do jedne posložene po izlizanim fotoalbumima.
Danas nema čovjeka koji nema 16 - 17 tisuća fotografija, ali stare, dobre 'old school' slike ni za lijek. Čekaju na CD - u razvijanje koje se nikad neće desiti. Kad ih za jedno pet godina razdragano staviš u laptop nakon kraćeg grebuckanja lasera po mediju na ekranu će se samo ispisati ERROR CD.
Diz bijo nidi.
Štaz radijo ništa.
Zbogom zajedničke večere, krštenja, Pave koji se napio pa su mu na glavu stavili tutu, a Eliza kraj njega riga od smijeha i u ustima joj se vidi kako žvače komad janjetine, zbogom 400 slika na kojima su samo glave, zbogom ona slika kad je stricu Jozi iz gaća ispalo lijevo jaje ... itd ... itd ...
'SPIG' - ov TOYS ART' ide dalje!
Oborio sam Guinnesov rekord u pravljenju najmanjeg Bonellijevog junaka u povijesti. 15 milimetara. Trijumf mazohističkog utopizma. Ima i obrve. Slike govore tisuću riječi.
Ovo ljeto je proteklo u marljivom kolekcioniranju Jerryevih avantura. Jedne sam noći nakon svirke došao doma u tri ujutro i ulovio se čitati netom kupljenu strip knjigu i ostao budan još dobrih sat vremena. Za one koji žele znati više naveo bih da je epizoda u rangu najboljih trenutaka Ala Pacina iz filmova kao što je Pasje popodne. Napeto, maštovito i inteligentno. Bez zajebancije.
Jerry je zakon i gotovo.
Zato mu se Libellusove knjige u nakladi od samo 300 komada i razgrabe za dan i pol.
U današnje vrijeme kad na listama najprodavanijih naslova u zagrebačkim knjigama prvoplasirani dosegnu čak i do 11 prodanih naslova.
SPIG - ov HOMMAGE
Komad daščurine bačen u kantunu dvorišta činio mi se kao savršen početak još jedne ludosti iz 'SPIG' - ove radionice.
Kako se u obradu drva razumijem tek nešto više nego Mara u krivi kurac odlučio sam ignorirati čvor ili tzv. friž sa strane koji je ubrzo ispao ostavivši ružnu i neuglednu rupu. Auto kit čini čuda.
Srebrna krila, na krilima ljubavi, flying on the wings of love, krila leptira, avionu slomiću ti krila, ona je krila pogled ... tužn srca priznam da nikad nisam bio bogzna kakav ljubitelj aviona. Sudbina je zato htjela da budem električar na MIG - u 21 i danas molim Boga da nas netko zračno ne napadne ....osim eventualno kamenjem kako je i Einstein predvidio ... ahahahhahahahahaa ...
Suvremena psihologija nije utvrdila kakav se to krivi spoj u mozgu mora dogoditi da bi osoba od 40 godina išla praviti Jerryevo poprsje visoko samo 15 milimetara, ali to nije ni bitno. Osoba je sama isplatila svoj kredit, nema minus na računu, nikom nije dužna ni lipe, a ljude dijeli na govna i one u manjini koja to nisu.
Zato su joj tzv. mišljenja sve manje i manje bitna.
Za one koji žele znati više volio bih naglasiti da je kipić napravljen od gline, da ima one bijele zaliske kraj ušiju i da je piturivan rijetkom tehnikom 'čovječe, ne ljuti se' koja se sastoji od umakanja vrha tankog malog čavlića u boju te nanošenja na podlogu.
Najljepši hommage jednom od najjačih likova u povijesti popularne kulture.
Toliko lijepih kišnih popodneva i uživanja u slobodi.
Čistoj, istinskoj slobodi.
Slobodi od loših vijesti, slobodi od Big Brothera, slobodi od gluposti, zavisti i primitivizma, slobodi od politike, slobodi od ljudi koji će nakon pogleda na mrtvo trogodišnje dijete shvatiti kolika su stoka, slobodi od doživotnog veličanja sumnjivih predaka, slobodi od dvoličnosti i licemjerja ...
Šteta što taj život ne postoji.
Bar ne na ovim prostorima.
A ni brazilske prašume nisu što su nekad bile.
One of these days stvarno ću morati change my evil ways ...