SPIG
četvrtak, 31.12.2015.
OSNOVE PLATONSKE LJUBAVI (director's cut)
|
Al ljubav nam bila je jača od ljubavi mnogih Što stariji bili neg mi - I mudriji mnogo neg mi - I niti anđeli, gore na nebu, Ni podmorski demoni zli Ne mogu mi razdvojiti dušu od duše Lijepe Annabel Lee.“ EDGAR ALLAN POE Srce, uzdasi, poljupci, sise, usne, strast, vrućina, dahtanje, žmarci, lizanje, grickanje ušnih resica, guranje jezika u uho … Drago čitateljstvo! Ovu zadnju ovogodišnju epizodu nećemo posvetiti seksu, kao što ste prvo pomislili, već nečem puno, puno čišćem, puno prozaičnijem, ljepšem i svetijem. Ljubavi! I to ne običnoj, petparačkoj, već ljubavi čija opora moć grize iznutra, ljubavi koja magli vjeđe, ljubavi koja vodi u alkoholnu izmaglicu, ljubavi od koje se na bicepsu urezuju srca, ljubavi koja vodi u autodestrukciju, ljubavi zbog koje je Vasa Ladački umro … Znam da je u današnje vrijeme samo spominjanje ljubavi nešto demode i luzerski, ali nisam ja kriv što sam tako emotivan. Dobrodošli u čarobni svijet Platonske ljubavi! Doduše, svih šest čitatelja SPIG - a je zna otprije, ali to nimalo ne umanjuje snagu ove čiste literarne esencije. VJERUJ U LJUBAV… Ljubav počne osjećajem zaljubljenosti! Do ove čudne manifestacije u ljudskoj psisi dođe kad čovjek odjednom osjeti neodoljivu privlačnost prema ženi, muškarcu, ovc … Zaljubljenost se manifestira poput leptirića u trbuhu, tijelo vri od neobjašnjive topline, a s lica se ne skida osmijeh koji izgleda kao da si se nadimio najsočnijih vrhova indijske konoplje … a nisi … samo si … zaljubljen. Sam osjećaj je ispočetka super, ali nakon nekog vremena ta strast koja iznutra izjeda, goni čovjeka da napravi slijedeći korak i objektu svoje požude obznani svoja čuvstva. Nevezano za ovo, znam slučaj jedne cure iz Zg koja, nakon što je ostala trudna, nije mogla sa stopostotnom sigurnošću utvrditi tko je otac. Dario, Slaven, Sven, Ivica, Mustafa ili Matej (prava imena poznata uredništvu.) Budući da je tulumčina na kojem je zanijela bila odlična - sa čestim izmjenama - ljudi su se pribojavali da ne rodi malog afganistanskog hrta, ali na kraju je sve završilo sretno. Mislim da su joj te večeri kad je zanijela leptirići u trbuhu bili stran pojam … Od pustih udova koje je držala u rukama ... … JER LJUBAV JE SVE … Što je uopće Platonska ljubav? Platon je bio čuveni grčki filozof zamotan u one lancune, na bosim, knjastavim nogama nosio je trinka trake (znate ono kad Asterix mlatne rimskog vojnika, vojnik odleti, a ostanu sandale. E, to mi u Dalmaciji zovemo trinka trake), imao je bijelu bradu, živio u Grčkoj, a po njemu je Platonska ljubav dobila ime (slobodno recite - ako nemaš pojma nemoj srat' bez veze …) Dakle, ne znam za Vas, ali ja sam kao svaki pravi emotivac osjetio đavolji ugriz Platonske ljubavi. Sreo sam je slučajno jedne jeseni. Upoznali smo se, postali super prijatelji, ona voli iste stvari kao ja, ona se smije mojim vicevima, ona uporno ponavlja kako nikad nije srela lika kao ja … Meni to godi i promatram oblik njenog krhkog tijela, njene usne, njen smijeh koji zvoni poput najslađe simfonije, a njena nježna tjelesna konstitucija je takva da bi je u datom momentu bez problema svojim snažnim, muškim rukama digao i spust ... VJERUJ U LJUBAV … E, i šta je sad tu čudno? To naše druženje traje i traje i traje… Ona hoda s nekim bezveznjakom i sve se jadna meni povjerava kako je on u banani, a ja joj dajem savjete i cijelo vrijeme imam nešto na vr' jezika, ali se bojim izgovoriti … I tako se mi i dalje družimo … Jedina razlika između mene i bezveznjaka je u tome što bezveznjak ima auto. A auto je u tim nježnim godinama produžetak spolovila. Idemo na piće, smijemo se, družimo se, dobro nam je! Dobro nam je pizdu materinu! Da je neka šlapa, odete na piće, probaš je vlažno poljubiti pa je nježno malo dolje ćapneš, a ova ili veselo prihvati ili ti zabije nokte u oči, a tebi dobro u svakom slučaju, ali ovo … ovo nije šlapa. Ovo se voli! Slagali smo se super! Ona, valjda, nije ni slutila da sam opčinjen. Ja se bojim da me ne odbije, da se ne razočara, da ne prokockam njeno povjerenje, njeno društvo … Vjerujem da su se upravo tako osjećali Ujevići, Cesarići, Tadijanovići i njima slični kad su pisali svoju liriku. Koliko god pravim iskonskim jebačima, ovo zvuči abnormalno, na netu postoje cijeli sajtovi sa ispovijestima ljudi koji su si zahvaljujući Platonskoj ljubavi dobro usrali život. Neki je Englez tako sebe zavlačio punih - sedam godina. Sedam (7) jebenih godina! I na kraju popušio! Đeni ja bi tebi nakon što sam u zadnjih sedam godina 10 000 funti potrošio na makijata ipak rado skinuo gaće. PLJUS! Ju sik maderfaker! Gdje si bio nigdje, šta si radio ništa! Ti b' ulazio u prijatelj'ce, a ? Drke drke đon ...! A ovo je ujedno i odgovor na pitanje zašto Rocco Siffredi nije objavio zbirku pjesama. Nema čovjek vremena za leptiriće. Platonska ljubav je u 99 % slučajeva 'privilegija' muškaraca, a najčešći odgovori koje žene daju nakon što lola skupi muda i istrese sve što mu je na duši su čista budalaština. Pazite sad ovo: a)''Ne bi to išlo … ti si mi kao brat!'' ili b)''Ne mogu vjerovati, ipak ste vi svi muškarci isti!'' ili moj osobni favorit: c)''Previše te volim da bih bila s tobom!'' MOJ PRIJATELJ MALI (ZAMET, RIJEKA) - NAJVEĆI EKSPERT ZA PROBLEM PLATONSKE LJUBAVI I tako sam ja onako platonski ošinut došao po savjet kod mog prijatelja Malog. On je tad bio u emotivnoj vezi s djevojkom koju je obljubljivao nekih godinu i pol (i to, nećete vjerovati, bez emocija ), a imao bi ih uvijek šest-sedam sa strane (da ne bih koristio pogrdan izraz 'šlape' ja sam ih zvao 'nanule' što nam je i dan - danas jako smiješno) Evo Vam još jedan podatak od kojeg će se moj prijatelj Mali veselo nasmiješiti ... Ta cura je, Božemeprosti, stvarno bila komad ovce i kad je nakon godinu i pol dana napokon shvatila zbog kakvog divljaka već godinu i pol ima meku stolicu odlučila je reći - dosta! Malom je to toliko slomilo srce da ju je nakon godinu dana, kad su se slučajno sreli, bez problema ponovno rutinski obljubio, a ova je ronila suze radosnice, živahno skakala po njemu tad se sjetila da je na riječkoj fontani čeka zaručnik sa kitom, kitom, kitom cvijeća … (živa istina, ona se zaručila. Vidio ja i zaručnika. Zreo, nevelik muškarac. Tek nešto viši od stalka za kišobrane. Uglavnom, ja sam mu otprilike izreferirao svoj problem - kako se svojoj Ljubičici bojim reći što mi je na srcu da me ne bi otkantala, rekao sam mu da to traje mjesec i pol, da mi je stvarno stalo do nje, a njemu nije bilo jasno jel' sam ja mentalno poremećen ili koji mi je kurac. Osjetio je da sam pun strasti i bilo mu je puno žao. Nakon cca 3 sekunde razmišljanja rekao je jednu od najmudrijih rečenica ikad (ženama će čudo biti drago). …DAJ MI SVOJU RUKU ZNAJ; PRAVA LJUBAV VEŽE NAS… ( Olivere, tišina! Jako je napeto ! …Ljudi, nije to ta rečenica !) Sve Ljubavologije, self help priručnici i složene studije na temu muško ženskih odnosa su za ovu rečenicu jedno veliko, veliko ništa. Zvuči stvarno sirovo, primitivno, jadno i svi mi koji ne upražnjavamo animalne odnose već vodimo ljubav od nje se zgražamo. Upravo zato što je u njoj sva srž opstojnosti ljudske vrste. Dakle, Mali je šeretski povukao dim cigarete, otpuhnuo ga i rekao: ''Dakle … ako želiš osvojiti žensko srce moraš je za početak … poj …. kao kravu!'' Fuj! Manijak! Tretiranje žene kao najobičnijeg objekta. Bljak! Kako prizemno! Na prvu sam ga htio poslati u pizdu materinu jer je moju Pahuljicu stavio u isti koš sa onim svojim rasplodnim junicama. E, kume, zajebao si se! Pahuljica je tip djevojke koju sam ja na plaži mogao držati pet sati u naručju, šaputati joj na uho i gledati krijeste morskih valića, a on meni odmah PUF u glavu iznosi te svoje gadarije. Nije da ja ne bih volio da mi sjedne na nos, ali to mora biti tek onda kad žudnja eruptira! Nakon pet sati krijesti morskih valića. Da bi dokazao da misli ozbiljno, tad je još dodao : ''O'š da je ja poj …. kao kravu?'' Alo, jesi ti blesav? Sama pomisao na njegovu dlakavu guzicu i na njegovu pandulu koja se sa zaletom zabija u moju Tratinčicu dok ova leži na haubi zelenog stojadina, čupa brisače, jodla od sreće i što je najstrašnije - još joj teku suze radosnice me ispunila gađenjem. A Petrarca? A 'My heart will go on'? A bombonjera 'Volim te'? A čupkanje maslačka? A romantične komedije? A 'Always on my mind'? A držanje za ruke? A trčanje po livadi punoj proljetnih jaglaca? A ispijanje 'Fante' iz jedne čaše s dvije slamke? A 'voli-ne voli' sa čupkanjem latica? Izjava mog prijatelja Malog me toliko iznervirala da sam napokon odlučio nešto poduzeti. Dokazat ću ja svima da istinska ljubav pobjeđuje! Sutradan sam se frajerski počešljao, zaprao pazuhe, četkicom za zube ostrugao jezik, namirisao se, potrošio metar zubnog konca, obukao frajersku košulju, kupio plik autobusnih karata (tko zna gdje ćemo završiti) i … pozvao je na piće … ................................. NAJČEŠĆI ŽENSKI ODGOVORI (JOŠ JEDNOM): a)''Ne bi to išlo … ti si mi kao brat!'' b)''Ne mogu vjerovati, ipak ste vi svi muškarci isti!'' c)''Previše te volim da bih bila s tobom !'' ................................. I tako smo mi sjeli na piće. Ona oduševljena što je napokon našla najboljeg frenda kojem može reći apsolutno sve što je tišti. Finog dečka kojem se može povjeriti, a svoju bijelu golu sisu će nakon toga u usta ipak staviti drugom. I tako sam ja onako kroz smijeh i šalu otvorio dušu i srce. U, jebo te. Znaš ono kad strelica na bojleru sa crvenog pređe u eco pa u plavo i na kraju padne skroz lijevo vodoravno. Što bi rekao Bruce - I'm goin' down, down, down ... E, to se desilo sa atmosferom. Da sam ja žena i da mi neki dečko prospe toliko emocija u par minuta sigurno bih se rasplakao, ugrizao se za donju usnu i bacio mu se u zagrljaj. Gledala me kao da ispred nje stoji Hannibal Lechter, sisu ti jebem! Nesta smješka, nesta šale, nesta sunca! Rekla je … pod b) Ne mogu vjerovati, pa svi ste vi isti! Ja isti? Ma ko je isti pizda mu materina? Žališ se cijelo vrijeme da hodaš s majmunom, a ja isti, alo? Mala, ne pizdi! Ko je tu blesav? U toj usranoj atmosferi neki očajnički pokušaj poljupca završio je čvrsto stisnutim usnicama, a da sam je izvježbanim pokretom pokušao čvrsto ćopiti vjerojatno bi mi onom velikom smeđom pepeljarom 'Zlatorog' porazbijala sve zube. VIŠE SREĆE DRUGI PUT! 'Konobar, da platim?' ''… Ain't no sunshine when she's gone …'' Kupio plik autobusnih karata zakurac! Od tog dana više nikad nisam zaronio u čarobne dubine Platonske ljubavi … Život je za te pizdarije stvarno prekratak!!! Doduše, dobio sam pedala i pedala, nekad i omastio brkove, ali bar su živci sačuvani. Priđeš, budeš otpiljen i nakon toga mirno nastaviš piti pivu i pričati s dečkima kao da se ništa nije desilo … A ti Mali, imaš 'Karlovačku' i šteku cigara po izboru iako sam odavno prestao pušiti!!! |
- 09:29 - Komentari (5) - Isprintaj - #
srijeda, 23.12.2015.
2015 - INVENTURA
 Na kraju smo još jedne kalendarske godine. Ne znam za druge, ali meni je bila dobra. Pače odlična. Zamislite godišnji pregled u kojem se niti jednom ne spomene HDZ ni SDP. E to te ja pitam! SIJEČANJ Dobio otkaz! I napokon doživio prosvijetljenje. Bio je to jedan od onih poslova u koje se čovjek uljulja jer ima - sigurnost. Jest da plaća nije bogzna kakva, jest da redovito kasni, jest da se ne nazire nikakva budućnost, ali ima se - sigurnost. Sigurnost je u današnje vrijeme najbitnija. Jest da je plaća potrošena i prije nego je stigla, jest da je većina djelatnika nezadovoljna, ali ima se - sigurnost. Pravi relikt socijalizma. Da sigurnost ahahahaha ... tko te jebe budalo! Za to si glasao kad si birao kapitalizam. Još ovaj naš, čobanski. U siječnju sam, dakle, shvatio da je to što mnogi od nas zovu 'sigurnost' jedno najobičnije samozavaravanje koje omogućuje jedino tiho umiranje. I zato sam neobično zahvalan svojoj bivšoj firmi. Riješio sam se sigurnosti. VELJAČA Nakon deset godina sanjarenja o 'pjesmi nad pjesmama' napokon je snimili. Većini se svidjela. Nekima i nije. I to je super. Razlike vesele. Jedan od najboljih hrvatskih glazbenih kritičara je pohvalio. Zatim, jedan od bivših urednika 'Poleta' također. Meni, što se mišljenja tiče sasvim dovoljno. Za razliku od njih 'Slobodna' nije htjela objaviti ništa. Jebi ga, izgleda da pjesma nije dovoljno idiotska da bi javnom mnijenju bilo zanimljivo. Zato mi je na kraju možda čak i drago. 'Nakon dugo vremena napokon sam vidjela nešto zdravo', rekla je moja rodica koja pjeva uvodni dio i to je to. 'Vapor' je Hrvatska u kojoj bih ja volio živjeti. Kreativnost, pozitiva, ljubav, zajedništvo! Čista stopostotna utopija ... Play it again, Sam! OŽUJAK '' ... prena mi je banila neka Slovenka i pitala di može kupiti kandele za groblje. Ja san je ljubazno uputija na poštu. Malo kasnije se vratila i vidija san da nosi kandele, dršku za metlu, plastične pijate i čaše, zidni sat i zemlju za cviće. Još mi je dodala da nam je pošta super opremljena ...'' 'SPIG' doživio svoje prvo javno čitanje na oduševljenje publike. Priča o seksi shopu 'Gaunić' (doduše, dosta umivena) pobrala je simpatije iako me bilo strah da me ne upute na specijalistički pregled. Začudo nisu. Izgleda da im se stvarno svidjela (doduše, valja naglasiti da me više nisu zvali što ostavlja prostora sumnji, ali ne, mislim da je 'SPIG' ipak pretežak zalogaj za normalne ljude.)  TRAVANj Travanj me prvo asocira na ponos zbog pravog naramka kćerinih zlatnih medalja. Kud ćeš više? Ah da, u travnju smo dobili ponudu da 'Vapor party' izvedemo uživo u glazbeno scenskom spektaklu 'Lijepom našom'. Propustili smo priliku (...) SVIBANJ Inače nikad ne komentiram vijesti po portalima, ali ovaj put nisam mogao odoljeti. Vijest je bila toliko blesava da je moje mišljenje bilo stvarno neophodno, a raji se moj glupi komentar svidio. Što bi Vama prvo palo na pamet kad bi Vas 'Indeks' pitao koga biste Vi izabrali za statiste u najnovijem velebitskom filmu o Winettou?  Nakon ovog više nikad nisam komentirao po portalima. Svibanj pamtim i po tome što su dečki iz zagrebačkog MIOC - a na informatičkom natjecanju u Floridi osvojili prvo mjesto. Za Hrvatsku ovo je mala i beznačajna vijest. Par dana kasnije momak iz VK 'Trešnjevka' na europskom prvenstvu u Poljskoj osvaja zlato. Novinski člančić o tome sutradan se izgubio jer su dvije stranice bile posvećene Dinamu i Mamiću, a jedna kickboxingu. Inače dečko je 2010. na svjetskom prvenstvu u Novom Zelandu osvojio i zlato, a njegovo ime Hrvatskoj i dalje nije bitno. Svibanj će ostati zapamćen i po jednoj tužnoj stvari. Napustio nas je B.B.King. Svaki put kad mi bude teško, kad mi se ništa ne bude dalo i kad mi se učini da nemam snage za dalje sjetit ću se da je starina sa svojih 89 godina imao i do 200 nastupa godišnje. Dvije. Stotine. Nastupa. Godišnje. Inače B.B. King je poznat po tome, da je u najplodnijim godinama imao i preko 400 nastupa. U ono doba kad su se svirala po dva koncerta za redom na istom mjestu. "Early show" i "late show" Jedan koncert recimo u 8 onda ekipa izađe, uđe druga, pa još jedan koncert u 10. Respect do poda! LIPANJ Ljeto, sunce, more, cure u bikinijima. Volim ljeto. Jebeš jeseni i zime. Jebeš gledanje kroz prozor orošen kapima kiše. Jebeš pubertetsko slušanje 'Goodbye cruel world'. Za to se više jednostavno nema vremena. Ljeto je zakon. Ako ništa dani su puno, puno duži pa stigneš svašta. Ako si normalan.. Evo dva zgodna fb statusa iz lipnja 2015. Prvi je o sigurnosti iz uvoda ... 08. 06. 2015. Sjedim na kavi na jednoj lijepoj terasi. Stol do mene sjedi gospođa i neki mlađi tip. Nakon par minuta dolazi prva cura. Rukuju se. Gospođa je pita da li je donijela životopis. Ova joj ga pruža. Počinje razgovor. Onako blic krig. Neki kurčev posao u kurčevom dućanu. Plaća oko 2500 kuna plus prevoz. Nije loše. Za održavanje osnovnih životnih funkcija, a i ostane ti za baterije za daljinski. Cura je jako simpatična i želi ostavit dojam. Kaže da bi joj to bilo jedno novo iskustvo. Dolazi druga cura. Ima završen faks. Kaže da joj je sad žao što ga je završila. Jako je simpatična. I ona želi ostavit što bolji dojam. Ipak je u pitanju kurčev posao u kurčevom dućanu. Koji se dogovara u kafiću. I to ispred nepoznatih ljudi, srce ti jebem. Dolazi treća cura. Isto smišna i draga. Udana. Ima djecu i treba joj posao. Kaže da je radila u najpoznatijem šibenskom trgovačkom lancu. Odlično. Znači da ima iskustva. U nadoknađivanju manjka kojeg nije napravila ... Onda sam platio svoju kaficu i otišao. Pretpostavljam da je puno cura došlo. I sve su nastojale ostaviti što bolji dojam. Ja im želim od srca sve najbolje. I da budu sretne. Što dalje od kurčevih poslova u kurčevim dućanima. Ali mene ionako nitko ništa ne pita. Šteta. ... drugi je o ženskom sudaranju ... Parking ispred trgovačkog centra. Vruće za popizdit. Mlađa ženska s ditetom na zadnjem sicu izlazi u rikverc. Odjednom se čuje - TUK! Opalila u provu nekog parkiranog auta u kojem isto sede neke ženske. Sve izlaze van. Šteta parsto kuna. Malo ogrebanog lima i to je to. Odma se okuplja desetak znatiželjnika. Onih koji na taj način opravdavaju uzaludnost svog postojanja. Ova žena koju je pogodilo pita:''Pa dobro, kako to voziš?'' Ulazim u butigu potražiti ima li čega na akciji. Desetak minuti kasnije ženske stoje oko auta, ćakulaju i smiju se. Valjda čekaju policiju. Toliko su se zbližile da me ne bi čudilo da su razminile neki recept za kolač. I dok bi muški jedan drugom jebali mrtvu majku, tili se pošaketati, tražili pištolje po pretincu i urlali di si bija devesprve - one ništa. Onda su se još malo makle u hlad da im nije vruće. Eto, ako neki tvrde da žene ne znaju voziti bar se znaju sudarati. SRPANJ Još jedan fb status koji mi je specijalno srcu drag. Podsjeća me na ono kad je jednog našeg ovdašnjeg zeta, inače rođenog Srbina početkom 90 - ih diglo u HV. Bili su na položaju i odjednom je negdje roknula granata. On se rastrčao, a ostatak ekipe ga pita: ''ŠTA JE?'', a ovaj odgovara:'' MA BIŽI U KURAC, MOJI ROKAJU PO NAŠIMA!!!'' 07. 07. 2015. LJUBAV JAČA OD IDEOLOGIJE Zagreb prije par godina. Preimenovanje neke ulice. Prosvjedi. Klasika. S jedne strane stoje ovi za stari naziv. Ima ih malo. Među njima i jedan dida. S druge strane ovi koji su za novi naziv. Ima ih puno više. Među njima i didov unuk. Pičkara se sve u šesnaest. Skrika i urlici. Učestalo se spominju imenica 'mater' te glagol 'jebati'. Atmosfera dovedena do usijanja. Odjednom unuk prelazi na didovu stranu. Did ga pita da koji će on kurac tu kad je do jučer bio za novi naziv. Unuk odgovara da je i dalje za novi naziv ali da je došao jer dok je on živ niko njegovog dida natamburat neće. Da nije za plakat' bilo bi smišno... Pregled srpnja završavamo sa gospodinom Nickom Ercoline i gospođom Bobbi Kelly. Za one koji ne znaju ovaj legendarni par sa omotnice Woodstocka i dan danas je zajedno. Peace, brothers!  KOLOVOZ ... nemoj sine nikud ići, tu je kamen, maslina i zdrača ...  Legendarna pričica dogodila se 12. kolovoza i svaki put se nasmijem kad je se prisjetim ... Mali i ja se vozimo po šibenskim Vidicima. Sa jednog zida strši veliki grafit A. C. A. B. (engleska kratica za nešto ružno o policajcima). Mali se na zadnjem sicu smije. - Tata! - Šta je, dragi? - Vidi, tamo na zidu je neko krivo napisa AC/DC. 25. kolovoza pohodili smo koncert hrvatskog Tommy Emmanuela i ostali PAF! RUJAN 01. 09. 2015. KO NE PLATI KURBU PLAĆA LIKARA Vikendaš tu nedi na otoku naručija 'meštra' da mu diže zidove. Meštar sve zasra. Vikendaš dolazi viditi šta je napravija. Odma se uvatija za glavu - Majstore, pa ovi zidovi Vam idu ukrivo. - A znan, jebi ga, vidin i sam. - Pa kako to? Jeste li Vi normalni? - A znan kume, jebi ga ja vam sve radim sam. I zidam i šalujem i mišam maltu. Jebeno je to! - To mene uopće ne interesira! Mi smo se dogovorili, a da li ćete Vi raditi sami ili će raditi vas deset to nije problem. I šta ćemo sad? - Šta ćemo, šta ćemo ... Bogati, ispraviće žbuka. Ni prvi ni zadnji put, ali odma da van rečen to će vas dojti malo skuplje. - Kako skuplje? - A jebate luda čovika, pa vidiš kako su krivi zidovi ... No dobro ... Ljetne zafrkancije u garaži rezultirale su ....  ... a odricanje od sigurnosti iz uvoda sasvim lagodnim životom u kojem se našlo mjesta i za popunjavanje dugo željene kolekcije (svakako obratiti pažnju na drveni aviončić na sredini fotografije ...)  Kraj rujna bio je rezerviran za legendarnu priču o Jadran filmu ... LISTOPAD U listopadu je postalo jasno da je hrvatsko izdanje Rolling Stonea propalo. Možda nije u redu što to spominjem, ali u svibnju sam im poslao mail sa 'Vaporom' i rekli su da će objaviti. BTW, daleke 1999. u trećem i zadnjem broju 'Feral musica' osvojio sam CD koji čekam, eto, već 16 godina. Ups! 12 listopada moj kolega Zoran Radisavljević inače jedan od najboljih svjetskih anagramista sastavio je anagram za vječnost: KOMUNISTIČKA PARTIJA ili u Zoranovoj verziji S TITOM JAKI PA KURČINA!!!!!!! ahahahahahahahhahahaa .... Krajem listopada ostvario mi se moj davni san da onako ležerno zasviramo na trgu neke europske metropole. Ne znam za Munchenčane (jel se tako kaže?), ali mi smo to nedjeljno popodne guštali!  STUDENI I PROSINAC (ne volim ih - ljeto je bolje) ili UMJESTO KRAJA ... Svim čitateljima SPIG - a želim Sretan Božić i sve najbolje u Novoj 2016. za koju je baba Vanga rekla da će biti jebena! Živi bili pa vidjeli! Na kraju ide pjesma ... i to kakva pjesma. Šta se mene tiče jedna od deset najboljih ikad napisanih na ovim prostorima. Pozdrav Maurice |
- 06:59 - Komentari (5) - Isprintaj - #
četvrtak, 17.12.2015.
ŽIVI MRTVACI
 Zombiji grizu ljude pa onda i oni postaju zombiji, a skupina preživjelih kao futuristička verzija 'Pale sam na svijetu' lutaju Amerikom ... Ala zapleta - reći će 99% ljudi koji poznajem. Najbolji strip u zadnjih deset godina - reći će jedan američki kritičar kojeg ne poznajem. Nakon pročitanih 2200 stranica u nekih 15 - ak dana mogu ne samo reći da potpisujem nego da se radi o nečem najluđem što su moje oči ikad vidjele (a vidjele su dosta). Toliko fenomenalnom da me nakon četiri odrađene televizijske sezone megapopularna serija više uopće ne zanima. Treći 'Fibrin' omnibus neću kupiti jedino u slučaju trećeg svjetskog rata ... ili najezde zombija. DAME I GOSPODO, DOBRODOŠLI U NOVU EPIZODU 'SPIG' -a! Prije nego uronimo u najnovije izdanje red je da napokon objavim fotografiju koju mi se nije dalo stavljati na fb jer fb čita svatko, a 'SPIG' samo oni koji trebaju. Dakle radi se o najčuvenijem zombiju sa ovih prostora, a njegov spomen ljude dijeli na fan club, hate club i 'boli me kurac' club ... buffalo soldier ... in a heart of america ... o jo jo o jo jo ... (ovaj treći klub okuplja većinom introvertirane i ležerne intelektualce i hedoniste koji vole život, ljubav, smijeh, glazbu i zajebanciju) Fotografiju sam prigodno nazvao TITO PARTIJA ...  ... jer vidjeti ga kako partija se može vidjeti samo na 'SPIG' - u. Pravi partijaner. O ZOMBIJIMA OPĆENITO Do pojave 'Hodajućih mrtvaca' zombiji su za me bili potpuno luzerski junaci horora. Siroti jadnici. Hodaju u čoporima, bauljaju bez pravog cilja, ništa ne rade, nemaju grama mozga i samo prave štetu. Na izborima u Hrvatskoj imali bi visoku prolaznost. Prve falše zombije u životu sreo sam u filmu 'Omega man' sa Charltonom Hestonom (remake tog filma je 'Ja sam legenda' Will Smitha, ali ovaj prvi mi se više usjekao u pamćenje valjda zato što sam ga gledao kao dječarac). Sjećam se da taj film nije bio baš lak zalogaj za mulca od sedam-osam godina. O onim pustim mrtvačinama utjelovljenim u filmovima Georgea A. Romera čitam cijeli život kao o klasicima nad klasicima, a ja za te pizdarije nikad nisam imao ni volje ni živaca. Ionako je nakon 'Exorcista' svaki naredni horror obični labuđi pjev. Idući susret sa zombijima upriličio je legendarni Vincent Price (pitaj Boga da li je sirota živ) u sceni kad Michael Jackson u onoj svjetlucavoj crvenoj jaknici (koju je osamdesetih imao svaki cigančić koji je držao do sebe) i ona njegova preslatka crnkinja u 'Thrilleru' prolaze kraj groblja. Tko može zaboraviti onu zlokobnu recitaciju i spodobe koje izlaze iz grobova: ''...Darkness falls across the land the midnite hour is close at hand. creatures crawl in search of blood to terrorize your neighborhood...'' Moj prijatelj Ozi je te davne '84. iz Australije donio video kazetu 'The making of Thriller' koju smo tog ljeta pogledali brat bratu petsto puta. Onog mrtvaca koji, nakon što okruže Jacksona i dragu, zatvori usta pa mu iz gubice krene gusta crna slina sam sanjao noćima jebo mu ja mater strašnu. Idući susret sa mrtvačinama se dogodio 1986. u prvoj i ponajboljoj epizodi Dylan Doga pod nazivom Doktor Xabaras. Točno taj tip zombija žari i pali u seriji. Nakon 1986. nikad se više nisam susreo sa zombijima, ali nije bilo ni potrebe jer su ranih devedesetih TV Dnevnici u 19.30 isporučivali sasvim pristojnu dozu užasa. Btw, nedavno sam čitao kojom lakoćom neki idioti u Bosni spominju i rat kao 'moguću opciju'. Dok se svima nama iz 'boli me kurac' cluba ... buffalo soldier ... in a heart of america ... o jo jo o jo jo ... od takvih stvari ledi krv u žilama vjerujem da još sasvim pristojna količina onih koji s nestrpljenjem očekuje promijeniti svoje stare i dotrajale frižidere, video rekordere i televizije ukradene iz susjedove kuće prije dvadeset i nešto godina. Oni će taj svoj patriotski čin opravdati u ime nekih viših ciljeva. Mr'š!  PARALELA IZMEĐU STRIPA I SERIJE Jebo te, ovaj podnaslov spada u one za koje bi jedan moj prijatelj rekao da je 'intelektualno preseravanje siguran bijeg od vlastite tuge, očaja i jada', a kako trenutno nisam ni jedno ni drugo ni treće stvarno nema smisla previše mudrijati. Koga zanima net je tu. Ipak napomenut ću da je najveća razlika to što su braća Dixon, Merle i Daryl, kao i T-Dog koji pogiba u trećoj sezoni, izmišljeni za potrebe serije i ne postoje u stripu. U seriji se također, tijekom prve dvije sezone, poteže ljubavni trokut između Ricka, Shanea i Lori, iako je to u stripu prilično ublaženo jer su Shane i Lori bili zajedno samo tijekom jedne noći. Eto! NEVJEROJATNO ČITALAČKO ISKUSTVO Prvih 8 brojeva u izdanju beogradskog 'Darkwooda' nabavio sam od svog omiljenog slavonskog 'dealera' u razmaku od neke dvije godine. Prolistao ih i stavio na policu. Nije to štivo za iščitavanje dok čekaš autobus. Jeba te, koliko su današnje generacije zakinute. Nikad neće znati koji je gušt čitati strip dok čekaš bus. Doduše to nisam nikad napravio, ali pretpostavljam da je gušt. Prije nekih dvadesetak dana ulovio se temeljitog iščitavanja i toliko se navukao da bih preko dana jedva čekao kad ću odraditi iduću epizodu. A kad je bilo najnapetije i kad sam shvatio da sam odradio tek 1200 stranica sjeli smo u auto i via Zadar. The show must go on. Božić je. Vrijeme darivanja. Ionako nam ništa ne treba kad sve imamo. Ipak. Samo jednom se živi. (doduše ovo na slici je prva knjiga, ali nema veze)  Za sam kraj citirat ću samog sebe. '' ... neke stvari je ljudima jako, jako teško objasniti. A zašto kome uopće treba šta objašnjavati ...'' 
|
- 22:37 - Komentari (3) - Isprintaj - #
srijeda, 09.12.2015.
SPOMENIK NULTE KATEGORIJE
|
''U Europu se ne ulazi. Europa se postaje.'' RAMBO AMADEUS Svaki naš primitivac koji na zvukove turbo folka reže vene i razbija čaše užasava se kad netko kaže da je Hrvatska dio Balkana. 'Mi smo oduvijek bili dio Evrope!', reći će onako kulturan i pijan i izrigati se domaćinu u vazu s cvijećem. Da bi stvar bila još zabavnija na referendum za ulazak u EU ili nije izašao je glasao protiv. Doduše, o odnosu Europe prema nama imam najgore mišljenje. Cijeli život se uvlačimo nekim Austrijancima i Nijemcima koji nas smatraju za najobičniji ološ, a istovremeno ne podnosimo jedni druge.Čudno je to. Zato sam još krajem 2012. odlučio podići spomenik u čast hrvatske kulture. Čekati da nas MOST ujedini i završi pregovore postalo je, brate, prenaporno. Ovo je priča o gradnji spomenika nulte kategorije. Čista literarna ekstaza. DAME I GOSPODO, DOBRODOŠLI U NOVU EPIZODU 'SPIG' - a! ''Da je zidarija teška ne bi je se 'vata svaki Bosanac!'' DIRK DIGGLER Moj dragi kum Dirk Diggler čovjek je s kojim dijelim toliko toga zajedničkog (ako zanemarimo činjenicu da mene ne zanima sport i tvrda pornografija, a njega strip i glazba i ... i da je on zeru ljepši od mene ... a i nije bogznašta zgodan), no s vremena na vrijeme čovjeku se, kao i svima nama, sa usta ponekad omakne neka notorna glupost. Gornja rečenica svakako spada u sam gornji red nebuloza koje je ikad izrekao, ali mu isto ne zamjeram. Zašto? Pa zato što rečenica nije njegova već je citirao jednog našeg prijatelja poznatog po činjenici da se u životu i nije baš nešto previše oznojio. Zidarija je za one koji ne znaju jako, jako zajebana stvar. ŠTO JE TO KULTURA? Zamislite iduću scenu! Hodate ulicom noseći dva najlona puna kruha, mlijeka, putra, brašna i 'Konzumovih' kataloga i odjednom Vas zaskoči neka TV novinarka pa priupita:''Što je to kultura!'' Ja bih se vjerojatno unezvjereno osupnuo i na brzinu spetljao nešto ala: ''Kultura je ukupnost duhovne, moralne, društvene i proizvodne djelatnosti društva ....'', na što bi me ona pogledala u čudu i rekla: ''Ne citirajte Anića već recite svojim riječima!''. SPOMENIK NULTE KATEGORIJE Rafaelo, Tizian, Michelangelo, GRO Jadran, Industrogradnja, GRO Konstruktor, Alija Sirotanović, Bob the builder ... Lista je beskrajna, ali činjenica je da se još nitko nikad nije uhvatio gradnje spomenika baš u čast hrvatske kulture. Meni je smiješna ona vječita gluma i malograđansko inzistiranje na nekoj operi, kazalištu, klasičnoj glazbi i uvjeravanju svijeta u nešto što nismo (bar nije velika većina) kad je općepoznato da je jako velik broj naših sunarodnjaka zadnjih 50 godina proveo maštajući o tome koji bi bio gušt ugristi za sisu Nedu Ukraden. ODABIR LOKACIJE I PRIPREMA TERENA Kao i u feng shuiju prilikom gradnje spomenika nulte kategorije posebnu pozornost treba posvetiti lokaciji. Susjedima možda i nije drago kad im se ovaj vid kulture slavi pod prozorom tako da je trebalo naći pogodnu poziciju na sredini terena. Poželjno je i da je vidljivo sa ceste, a i da ima dosta prostora okolo kako se ne bi pravile velike gužve kad znatiželjni japanski turisti budu htjeli fotografirati.  Za one koji se ne snalaze objasnio bih da su na gornjoj fotografiji karijola (tačke, građevinska kolica), bujol (kanta za maltu, sić, hamper), rasparana vreća (pocipana vrića) i sveopći nered (kao npr. Hrvatska nakon izbora). Totalni kaos, ali temelj za spomenik nulte kategorije je udaren!!! NABAVKA MATERIJALA Kad je čovjek (kao ja tad) nezaposlen ima jako malo novaca, a bez novaca gradnja zna biti jako, jako teška. Kako je bez materijala izuzetno teško graditi morao sam se osloniti na svoj nevjerojatan osjećaj improvizacije. Dvije sive blokete stare trideset godina vamo, tri siporex ploče namo, par normalnih cigli amo, betonska kocka tamo, pol vreće cementa simo, kvarat vreće građevinskog ljepila mimo ... i uz nadljudske napore uspio sam. Izgledalo je lijepo kao Lady D nakon prometne nesreće, ali žbuka danas čini čuda.  U legendi ispod ove fotografije vrijedilo bi napomenuti da aljkavost, traljavost i nered vrište iz svakog kvadratnog centimetra i vjerujem da kad bi mi dva zagorska bauštelca u dvorištu slučajno napravila ovakav kaos da bi ih prvo zatukao, a onda dva do tri puta, preko njihovih tijela, prešao vlastitim osobnim automobilom. No kako sam autor ovog kaosa upravo ja onda skupa sa Vama i sam istinski uživam. SLAVOLUK POBJEDE I onda je tog 23.siječnja došlo do prave eksplozije moje kreativnosti. Zašto baš 23. siječnja? Pa nemam pojma! Kakav je to spomenik nulte kategorije bez slavoluka pobjede? A još se uz to slavi naša kultura, činjenica da smo dio Europe i pojeftinjenje kranjskih kobasica. Šalovanje slavoluka je izazvalo oduševljenje prolaznika (a non stop je netko prolazio i dobacivao opaske, prijedloge i komentare)  Dakle, između dvije savijene plastike širine cca 20-ak cm nalio sam beton najjače marke i ova čudovišna konstrukcija sušila se par dana. Okretanjem fotografije vidjet ćete monumentalno betonsko 'U' koje bi mnogi od naših dičnih sugrađana htjeli imati među hortenzijama u svome vrtu. Tu prvenstveno mislim na one koji (kako sam to nedavno negdje pročitao) svakog ljeta na plus 40 svoju djecu obuku u dimnjačare da bi vidjeli Thompsona na motoru, ali takvi, nažalost (ili na sreću) ne čitaju 'SPIG'. Bilo kako bilo slavoluk pobjede ostavlja bez daha. MONTAŽA SLAVOLUKA POBJEDE TE PRIPREME ZA NADGRAĐE Od piramida u Gizehu, preko Semiramidinih visećih vrtova, preko čuvenog Kineskog zida pa do Bujl ur Araba arhitektonski dosezi historijskih neimara su uvijek izazivali divljenje i strahopoštavanje običnog puka. Pitanje koje me vječno muči je kako su stari meštri klesali one kamene pravilne blokove od jedne, dvije, tri deset tona, spajali ih bez malte i u unutrašnjosti nikad ne bi bilo vlage. Nikakve ljepenke, hidroizolacije, sikafilli, akvastopovi ... goli,golcati kamen ... a nema kapi vlage do dana današnjeg. U svezi glede ugradbe slavoluka pobjede na svoj velebni spomenik nulte kategorije koristio sam sofisticirani električni uređaj (na slici dolje) u kojem se heksagonalno paralelopipedne mrvice pijeska i cementa međusobno isprepliću te u dodiru sa vodom stvaraju svojevrsnu reverzibilnu koheziju koja rezultira žitkom, koezinstentnom masom koja u dodiru s molekulama zraka isparava te nastaje tvrda i postojana materija ... tzv.beton koji se dosad najčešće koristio kao krucijalan segment u devastaciji jadranske obale. Jarko narančastom bojom uređaj je oličen da prilikom noćnog vučenja istog po npr. auto putu bude uočljiviji kako ne bi došlo do unesrećenih.  Gradilište na fotografiji izgleda kao da osam pijanih Zagoraca nije dobilo plaću tri mjeseca pa se nakon popijenih trideset litara nekog jeftinog kiselog flaširanog otrova Joža s krampom uputil kak bi se šefu mamice najebal, a nakon što ga je Štef u tome spriječil poubijaše se međusobno.  GRADNJA ISPUŠNOG SUSTAVA (SAMO ZA LJUBITELJE PRIOBALNOG CLUBBINGA I OBRAČUNA ZLATNE MLADEŽI) Na sam vrh svog spomenika nulte kategorije sam najponosniji. Jedne večeri zvao me jedan mještanin jer 'ej, a di si ... slušaj, jel bi moga sekund dojti jer mi ko' babe u kužini nema svitla.' Neko grlo je bilo u kratkom spoju, sredio sam i čovjek je sav zadovoljan pitao što je dužan. Neki novci nisu dolazili u obzir, ali sam igrom slučaja uočio hrpu itong ploča. I to ne bilo kakvih itong ploča. Bile su to ploče koje su ostale nakon adaptacije vodičke 'Haciende'. 'Hacienda', man you know? Move your hands in the aiiiir TUBC - TUBC - TUBC .... David Guetta, Sandre Afrike i legendarni obračuni zlatne mladeži? Spomenik u slavu hrvatske kulture sa ispušnim sustavom napravljenim građevinskim materijalom iz jednog od najpoznatijih jadranskih klubova? To te ja pitam! Još samo da dodam 'SPIG' - ov zaštitni znak i možemo dalje.  GODINU DANA KASNIJE ... Kako je komin bio u funkciji, a kako mi u Dalmaciji većinu dana provedemo ležeći otvorenih usta ispod smokve i čekajući da nam ista upadne u usta nije bilo neke veće volje i potrebe za dovršavanjem spomenika (...) Zapravo, svako malo bih zalijepio malo kamena, navukao malo sepa ... Najveća fora bila je dok sam lijepio kamen. Svaki kamen obrađen je brusilicom, fugiran i očišćen sa toliko ljubavi da se nešto takvoga skoro ponoviti neće. Moja je susjeda gledala što radim i nije krila oduševljenje, a istovremeno je i sama u dvoru imala neke pijane kvazimajstore Zagorce. Ovi su joj tako kvalitetno izasrali sve što se izasrati moglo da sam plakao od smijeha slušajući njeno vikanje i njihove pijane isprike. DANAS POPODNE ... I tako sam nakon samo tri godine 'krvi, znoja i suza' svoj monumentalni pothvat priveo kraju. Nekom se možda neće svidjeti što sam svoj spomenik nulte kategorije uobličio da neodoljivo podsjeća na najobičniji komin za roštiljanje, ali sa umjetnicima čovjek nikad nije načisto. Isto tako svaka priča o hrvatskoj kulturi u ova barbarska vremena nekulture i primitivizma sve više i više gubi smisao. Za kraj još par lijepih fotografija ... Ovu donju pepeljaru posjedujem otkad sam živ i nemam pojma otkuda mi. Prikazuje neku talijansku ljevaonicu željeza iz vremena dok rad nije bio sramota. Zato je toliko i volim.  Tijekom radova na otvorenom ponekad se dogode stvarno bizarne stvari. Sreća da u blizini nije bilo Obeliksa.  Ova donja odavno prazna bačvica je poklon mog vjernog čitatelja Antuna. Tako se voli 'SPIG'!  Bilo je to sve za večeras! Lijep pozdrav. Maurice |
- 21:57 - Komentari (8) - Isprintaj - #
petak, 04.12.2015.
CARSTVO ČULA
|
Suton. Djevojka u bijelim kratkim hlačicama i bijeloj majici sjedi na obali. Bosonoga je. Nigdje ni žive duše. Jedino što se čuje je žubor valova i kliktaji galebova. Odjednom se par metara od nje zaustavlja veliki crveni kabriolet. Izlazi neki zgodan preplanuo mladić u bijelim trapericama i potkošulji. Oko vrata mu svjetluca zlatni lančić. Ona ga pogleda i nasmiješi mu se. Ovaj joj priđe bliže i samo sjedne. Par sekundi jedan pored drugog gledaju u daljinu. Šute i smješkaju se. Lijepo je. U jednom trenu nebom proleti par galebova. Mladić se okrene prema djevojci i kaže: - Kako li je pticama lijepo! Djevojka se nasmiješi, otkopča mu hlače, izvadi mu đekija i ... mljac!. Njemu milo. Tri metra dalje moj prijatelj Mali i ja. Ja sjedim na kauču i držim daljinski, on na fotelji i obojica umiremo od smijeha. 1993. je, digli smo u video klubu neki besmisleni film da bismo uz njega mogli dignuti ovaj iz uvoda. Da smo bili pametniji mogli smo se fino 2 - 3 dana prijaviti u rat i sad bi možda bili u penziji. Jebi ga, da je pameti. Prije gledanja Mali kaže da se ovaj put ne koncentriramo na dosadne scene seksa nego da više pratimo fabulu. Znaš kako je, sa 18 godina upijaš kao spužva. Učiš od najboljih. Možda uloviš neku fintu za smuvat curu koja odvaljuje na 'ol det ši vonc' grupe 'ejs of bejz'. Doduše, već smo onda primijetili da je bavljenje porno industrijom magnet za blago retardirane ljude, ali nema veze. Uzrečica 'kako li je pticama lijepo' me i dan danas svaki put oduševljava. DAME I GOSPODO, DOBRODOŠLI U NOVU EPIZODU' SPIG' - a! Imao sam nekih 14 godina kad sam u nekom časopisu čitao rubriku 'pitanja - odgovori'. Danas u vrijeme interneta to izgleda smiješno, ali onda su te rubrike (specijalno pitanja iz područja ljudske intime) bile jako, jako popularne. Neki je sirota muž tražio savjet koji mi se kao mladom adolescentu usjekao u pamćenje. Ne da je smiješno nego je presmiješno. Jadnik se tuširao i zaboravio, jelte, zaključati vrata. Legao lola u kadu pune tople vode. Od pare se orosila prozorska stakla i ogledalo. Prdne i gleda si tople mjehuriće. Lijepo mu je kao onom paru iz uvoda. Samo nema kliktaja galebova. Kako mu je žena (valjda) imala one dane u mjesecu ili je bila kao onaj protestantski par iz 'Smisla života Monty Pythona' koji je gledao susjede katolike koji zbog siromaštva prodaju djecu za medicinske pokuse .... ... čovjek se krenuo malo dirati. Ono fino. Topla voda, krv nabujala i tako to. Malo ono gnjaškaš, ništa strašno. Taman kad mu je krenulo na vratima se pojavila supruga. Šok! Umjesto da se nasmiješila, pomogla mu ili šta drugo ova je dobila živčani napad i već sutradan (udahnite duboko!) - zatražila razvod braka. Pa se ti sam opuštaj u kadi. Sirota čovjek. Traži savjet po novinama. Nego kad sam se već dotaknuo Monty Pythona i tog fašističkog licemjerja oko zaštite obitelji vrijedilo bi napomenuti da je ona krasna gospođa koja se najviše trudila oko te svete misije imala fini biznis s kontracepcijskim pilulama. Jedno sereš - drugo radiš! Takvi su mi najdraži. Licemjerno i ljigavo! Fuj, fuj, fuj! U svezi eventualne obrane dotične gospođe na svaki Vaš 'ali ..' mogu samo tužno konstatirati da ste glupi kao kurac. I idemo dalje. KAD ZALJUBLJENOST POSTANE PSIHIČKI POREMEĆAJ Bilo je to tamo negdje dok sam još živio u Rijeci (pozdrav Kvarneru). Jedan je moj prijatelj imao curu. Bili su lijep par i mnogo su se voljeli. Baš onako filmski. Njihove ljubavi bile bi pune ulice kojom su prolazili. Nakon sedam godina veze kad je već sasvim uobičajeno da u društvu voljene osobe prdneš na kauču (i uljudno se ispričaš zbog toga) oni su se još slijepo voljeli. Pa kako. Ljubav veća od zlata. Jednog dana čekali smo zajedno bus i kraj nas je prošlo ... nešto što je dragi Bog vjerojatno napravio samo za sebe, ali mu je uspjela pobjeći. Žena iz snova. Čudo i gotovo. (puno godina kasnije u Murteru sam doživio nešto slično kad je u butigu ušla jedna prekrasna Talijanka u kupaćem kostimu. Svjetlucava od kreme za sunčanje, pare ( ne novci već ona šarena marama za plažu) vezan iznad pupka, obline kakve se samo poželjeti mogu. Jedna od onih za koje bi moj susjed rekao 'kako je dobra, govno bih joj pojeo'. Prišla mi je na nekih metar i pitala nešto na talijanskom, a meni je od pogleda na to savršenstvo otpala donja vilica. Inače nemam nekih problema sa komunikacijom, ali taj put se dogodilo da je moj odgovor bilo neko zamuckivanje koje je zvučalo otprilike ovako:'' flje .. mlje ... blje .. blje ...'' Kolega koji je radio sa mnom se od smijeha skoro upišao u gaće, objasnio Talijanki što ju je zanimalo i 'ciao, bella', a ja sam i dalje blejao kao tele.) Nego jebeš Talijanku (to sad radi sigurno neki talijanski odlikaš) vratimo se mi na busnu stanicu. Dakle, cura prolazi i budući da je jako zgodna mislim da je sasvim normalno da malo baciš pogled. Ma samo pola sekunde. Nitko zbog toga ne bi smio zamjeriti. Jedna mi je prijateljica puno godina kasnije rekla da i žene obožavaju vidjeti zgodno žensko stvorenje. Nije to sklonost prema istom spolu. Nije to psihički poremećaj. To je nešto sasvim normalno. Zgodna žena je zgodna žena i basta! Nisam ćirnuo samo ja. U njen prolazak bleji većina muške populacije na busnoj stanici. Uvijek sam mrzio one papke koji bi u tim situacijama počeli nešto glasno komentirati ili dobacivati, ali ovo je sasvim normalna ljudska reakcija. Malo ćirneš. Nije to nevjera. Nije to grijeh. Ipak, moj kolega je ostao ukočena pogleda. Ja sam ga lagano badnuo laktom, ali ništa. Zaljubljen, vjeran i nepokolebljiv u svojoj vjernosti. Vjerojatno je mislio koliko sam jadan. Zanimljivo, ali par mjeseci nakon ove crtice njegova ljubav života našla je drugog paripa. Zbogom Brzi, jebem se s drugim. Nakon toga se valjda počeo osvrtat'. Kreten. Da su se voljeli manje bilo bi ih još i sad. ĐIHA, ĐIHA Ala podnaslova Ala toka svijesti. Misaoni Slapovi Krke. Neka, neka. Tko voli, voli. Ostali su stvarno nebitni. Kako je 'SPIG' - ova ljubav prema stripu već odavna stvar opće kulture (kao i npr. Branimir Mihaljević kad je onomad u emisiji Red Carpet nakon novinarove provokacije da se predstavi za sebe rekao upravo to - da je on stvar opće kulture ... ahahahahaha ... kakav glupan) u jeba te, teško mi je i samom ponekad pratit ove svoje tokove svijesti. Dakle, nema mi ništa gluplje nego kad se neko etablirano ime popača u tzv. 'crtanje stripova jednom rukom'. Za one koji ne znaju legenda hrvatskog stripa Andrija Maurović u svojoj jednoj fazi nacrtao je olovkom toliko (za današnje pojnove) demode crno bijele jebačine da su te njegove ukoričene erotske fantazije doživjele svoje, eto već, treće izdanje. Sreća da me ne čita neki povjesničar umjetnosti jer bi ove riječi sigurno protumačio kao svetogrđe. Uz dužno poštovanje legendi meni je to sve skupa tragikomično. Toliko tragikomično da nisam htio kopi pejstat niti jednu tablu 'Kandaula' (tako se zove ako nekog zanima) jer me sram pa evo jednog karakterističnog kadra. Ovo desno je konj.  Erotske fantazije stare pijančine. Stripovski Tin Ujević samo sa puno, puno više novaca na računu, šta ćeš? Vjerujem da ste ovaj gornji odlomak već zaboravili, ali zato će ovaj naredni biti zanimljiv. ČOVJEK KOJI JE UKALJAO SVETO IME 'ALAN FORDOVO' O 'Alan Fordu' i njegov značaj za ovdašnju kulturu nema smisla trošiti riječi. O njegovim autorima još manje. Ipak, kad sam zadnji put na svojoj omiljenoj stripovskoj stranici naletio na ovo moram priznati da je moje prvo pitanje bilo 'zašto?' Autor glavom i bradom Magnus. Niti je smiješno, niti je zanimljivo, a prijevod je tako majstorski da bi nekom trebalo razbiti nos. Ne mo'š virovat' i gotovo! LINK ZA MAGNUSOV ... HM ... EROTSKI STRIP Ne moram napominjati da temu seksa danas nismo niti okrznuli. 'SPIG' - dočekajmo treći svjetski rat s osmijehom! |
