Pregled posta

ŽIVI MRTVACI

Zombiji grizu ljude pa onda i oni postaju zombiji, a skupina preživjelih kao futuristička verzija 'Pale sam na svijetu' lutaju Amerikom ...
Ala zapleta - reći će 99% ljudi koji poznajem.
Najbolji strip u zadnjih deset godina - reći će jedan američki kritičar kojeg ne poznajem.
Nakon pročitanih 2200 stranica u nekih 15 - ak dana mogu ne samo reći da potpisujem nego da se radi o nečem najluđem što su moje oči ikad vidjele (a vidjele su dosta).
Toliko fenomenalnom da me nakon četiri odrađene televizijske sezone megapopularna serija više uopće ne zanima.
Treći 'Fibrin' omnibus neću kupiti jedino u slučaju trećeg svjetskog rata ... ili najezde zombija.



DAME I GOSPODO, DOBRODOŠLI U NOVU EPIZODU 'SPIG' -a!

Prije nego uronimo u najnovije izdanje red je da napokon objavim fotografiju koju mi se nije dalo stavljati na fb jer fb čita svatko, a 'SPIG' samo oni koji trebaju. Dakle radi se o najčuvenijem zombiju sa ovih prostora, a njegov spomen ljude dijeli na fan club, hate club i 'boli me kurac' club ... buffalo soldier ... in a heart of america ... o jo jo o jo jo ... (ovaj treći klub okuplja većinom introvertirane i ležerne intelektualce i hedoniste koji vole život, ljubav, smijeh, glazbu i zajebanciju)
Fotografiju sam prigodno nazvao TITO PARTIJA ...



... jer vidjeti ga kako partija se može vidjeti samo na 'SPIG' - u.
Pravi partijaner.

O ZOMBIJIMA OPĆENITO

Do pojave 'Hodajućih mrtvaca' zombiji su za me bili potpuno luzerski junaci horora.
Siroti jadnici.

Hodaju u čoporima, bauljaju bez pravog cilja, ništa ne rade, nemaju grama mozga i samo prave štetu.
Na izborima u Hrvatskoj imali bi visoku prolaznost.
Prve falše zombije u životu sreo sam u filmu 'Omega man' sa Charltonom Hestonom (remake tog filma je 'Ja sam legenda' Will Smitha, ali ovaj prvi mi se više usjekao u pamćenje valjda zato što sam ga gledao kao dječarac).
Sjećam se da taj film nije bio baš lak zalogaj za mulca od sedam-osam godina.

O onim pustim mrtvačinama utjelovljenim u filmovima Georgea A. Romera čitam cijeli život kao o klasicima nad klasicima, a ja za te pizdarije nikad nisam imao ni volje ni živaca.
Ionako je nakon 'Exorcista' svaki naredni horror obični labuđi pjev.

Idući susret sa zombijima upriličio je legendarni Vincent Price (pitaj Boga da li je sirota živ) u sceni kad Michael Jackson u onoj svjetlucavoj crvenoj jaknici (koju je osamdesetih imao svaki cigančić koji je držao do sebe) i ona njegova preslatka crnkinja u 'Thrilleru' prolaze kraj groblja.
Tko može zaboraviti onu zlokobnu recitaciju i spodobe koje izlaze iz grobova:

''...Darkness falls across the land
the midnite hour is close at hand.
creatures crawl in search of blood
to terrorize your neighborhood...''

Moj prijatelj Ozi je te davne '84. iz Australije donio video kazetu 'The making of Thriller' koju smo tog ljeta pogledali brat bratu petsto puta. Onog mrtvaca koji, nakon što okruže Jacksona i dragu, zatvori usta pa mu iz gubice krene gusta crna slina sam sanjao noćima jebo mu ja mater strašnu.

Idući susret sa mrtvačinama se dogodio 1986. u prvoj i ponajboljoj epizodi Dylan Doga pod nazivom Doktor Xabaras.
Točno taj tip zombija žari i pali u seriji.
Nakon 1986. nikad se više nisam susreo sa zombijima, ali nije bilo ni potrebe jer su ranih devedesetih TV Dnevnici u 19.30 isporučivali sasvim pristojnu dozu užasa.
Btw, nedavno sam čitao kojom lakoćom neki idioti u Bosni spominju i rat kao 'moguću opciju'.
Dok se svima nama iz 'boli me kurac' cluba ... buffalo soldier ... in a heart of america ... o jo jo o jo jo ... od takvih stvari ledi krv u žilama vjerujem da još sasvim pristojna količina onih koji s nestrpljenjem očekuje promijeniti svoje stare i dotrajale frižidere, video rekordere i televizije ukradene iz susjedove kuće prije dvadeset i nešto godina.
Oni će taj svoj patriotski čin opravdati u ime nekih viših ciljeva.
Mr'š!



PARALELA IZMEĐU STRIPA I SERIJE

Jebo te, ovaj podnaslov spada u one za koje bi jedan moj prijatelj rekao da je 'intelektualno preseravanje siguran bijeg od vlastite tuge, očaja i jada', a kako trenutno nisam ni jedno ni drugo ni treće stvarno nema smisla previše mudrijati.
Koga zanima net je tu.
Ipak napomenut ću da je najveća razlika to što su braća Dixon, Merle i Daryl, kao i T-Dog koji pogiba u trećoj sezoni, izmišljeni za potrebe serije i ne postoje u stripu. U seriji se također, tijekom prve dvije sezone, poteže ljubavni trokut između Ricka, Shanea i Lori, iako je to u stripu prilično ublaženo jer su Shane i Lori bili zajedno samo tijekom jedne noći.
Eto!

NEVJEROJATNO ČITALAČKO ISKUSTVO

Prvih 8 brojeva u izdanju beogradskog 'Darkwooda' nabavio sam od svog omiljenog slavonskog 'dealera' u razmaku od neke dvije godine. Prolistao ih i stavio na policu. Nije to štivo za iščitavanje dok čekaš autobus.
Jeba te, koliko su današnje generacije zakinute.
Nikad neće znati koji je gušt čitati strip dok čekaš bus.
Doduše to nisam nikad napravio, ali pretpostavljam da je gušt.

Prije nekih dvadesetak dana ulovio se temeljitog iščitavanja i toliko se navukao da bih preko dana jedva čekao kad ću odraditi iduću epizodu. A kad je bilo najnapetije i kad sam shvatio da sam odradio tek 1200 stranica sjeli smo u auto i via Zadar.
The show must go on.
Božić je.
Vrijeme darivanja.
Ionako nam ništa ne treba kad sve imamo.
Ipak.
Samo jednom se živi.
(doduše ovo na slici je prva knjiga, ali nema veze)



Za sam kraj citirat ću samog sebe.

'' ... neke stvari je ljudima jako, jako teško objasniti. A zašto kome uopće treba šta objašnjavati ...''