SPIG
petak, 23.11.2018.
DOMOLJUBNA SLOVARICA - DRUGI DIO
 U nepreglednom univerzumu domicilne nepismenosti jedan od 'omiljenih' izraza svih nas koji se volimo rugat', beljit' i kreveljit' polupismenima svakako je prezent glagola 'sumnjati' u prvom licu jednine muškog roda. Čest izraz kod ljudi koji u fb komentarima žele ostaviti dojam nedoumice. Na primjer: ''...ćisto sumljam da če precjedniku ..." Osim nedovoljno izbrušene pismenosti ova kratka rečenica krije još jednu nelogičnost koja mi je skoro pa simpatična. On nesritnjak, naime, kod drugih korisnika želi ostaviti dojam da - misli. SUMLJAM ZA NEZNALICE Po skromnom mišljenju potpisnika ovih redova radi se o zasigurno vizuelno najodurnijoj kombinaciji samoglasnika i suglasnika u cjelokupnoj povijesti ljudske pismenosti. Kad malo bolje razmislim nije mi jasno kako psihički zdrava osoba sa osam razreda osnovne škole, četiri razreda srednje škole, godinu dana auto škole i dvije godine obavljanja funkcije zamjenika predsjednika kućnog savjeta može napisati nešto slično ... ali može. Sumljam. Ne možeš vjerovati. Pogledajte dobro na što taj brabonjak od riječi liči. Poput užeglog, mljackavog psećeg govna ostavljenog na vrućem asfaltu sredinom kolovoza. Fuj! Da bi stupanj gađenja spram ovog izraza i u Vama podigao na n - tu potenciju predlažem da na brzinu proletimo kroz riječi koje u sebi imaju tu spornu kombinaciju suglasnika M i LJ. Dakle - zemljačina, Kremljanskoj, zatomljenošću, pripitomljavajući, mljackajući, samlješe, žemljicama ... Uglavnom, ne bi se dragi Bog sastao sa nekom normalnom, svakodnevnom i suvislom riječi kao što su npr. glačalo, prijetvornost, svrsishodnošću, začkoljica ... PRAVILNO PISANJE Onima koji nikad nisu glasali za HD ... koji barataju osnovama pismenosti sve ovo je možda smiješno, ali siromašnom pojedincu kojem još uvijek nije jasno zašto je Dublin postao meka za perače suđa iz Hrvatske - nije. Pa, pomozimo čovjeku. Nije sramota ne znati. Sramota je ne htjeti naučiti. Dakle, za ispravno pisanje glagola 'sumnjam' nužno je jagodicom kažiprsta kljastavog na tipkovnici pritisnuti slova S, U i M. E sad nastaje problem. Srećom, rješiv je. Umjesto uobičajenog slova L kao LOPOV, prst treba premjestiti na slovo N kao, štajaznam, NIŠKORISTI. Možda neće uspjeti iz prve pa za vježbu ne bi bilo loše tuckati po slovu N desetak minuta. N - N - N - N - N -N - N - N ... Samo po N. Nikako ne po 'L' jebo mu ja mater. Znači N. Jel' OK? Nakon njega idu: - J - A - M SUMNJAM!!! "...Čisto sumnjam da će predsjedniku ..." Spektakl! Čitalačka publika umjesto posprdnog osmijeha prvi put u životu usprkos nebulozama koje pišete stekne dojam da i Vi možete misliti. Zahvaljujući tome i Vaši somabulni tokovi svijesti automacki dobivaju na težini. Jer, kako je netko to lijepo i poetski sročio - misliti i srati nije isto. A prvi put nakon toliko godina plasiranja internetskih komentara na intelektualnoj razini puha s posebnim potrebama biti doživljen kao pismena osoba je uistinu fantastičan osjećaj. Zato je biti pismen nešto jako, jako dobro. Usudio bih se reći - neprocjenjivo. I lijep pozdrav svima koje je ovo 'automacki' u gornjoj rečenici automatski zasmetalo. Bilo je, namjerno, ofkors. Eto. U idućoj epizodi Vaše i naše slovarice pozabavit ćemo se stilskim figurama. |
- 20:24 - Komentari (5) - Isprintaj - #
petak, 09.11.2018.
DOMOLJUBNA SLOVARICA
 GLAVA PRVA NEZNAM ili NEZNAM Osupnut i pomalo zgađen količinom nepismenosti među ljudima koji bi nam svoju ograničenost nametali kao poželjan model života odlučio sam napraviti nešto jako lijepo. I humano. Približiti im pismenost. Za početak ćemo naučiti točno pisanje izraza 'ne znam'. 'Ne znam' je u svijetu nepismenosti uz pisanje riječi kao što su npr. hrvackom, sumljam, zatim posuđenice tipa 'da napraviš', 'da odeš' zatim kuča, politićari, noč, maćka, pobječi i šupćina zasigurno jedno od općih mjesta domicilne nepismenosti. Već sad me veseli što ćemo nekog obogatiti za jedno sasvim novo saznanje. Znanje je lijepo. Naučiti nešto novo je korisno. Znanje je moć Dakle - ne znam. Idemo. Prvo ćemo napisati slovo N (ako je na početku rečenice piše se velikim slovom, ali ne bih odmah htio pretrpavati ljude s gradivom ... polako). Zatim 'e'. Kao 'erekcija' (he, he - malo humora). E sad dolazi najbitniji dio. Znam da je u želji širenja svojih političkih ideja, misli i slutnji prst ponekad brži od mozga, ali tu je onaj trenutak gdje nastaje problem. Umjesto na slovo 'z' jagodicu kažiprsta kljastavog treba spustiti na tipku SPACE (tzv. razmaknicu - jedina tipka dužine polegnute polovice hrenovke) i događa se nešto nevjerojatno. Ona treperava crtica skače jedno mjesto udesno. He, he. Nego šta. Neće valjda ulijevo. Razmak. Yes! Nakon toga ide 'Z - n - a - m' Dobili smo NE ZNAM! Eto! Prilično blesav post, ali nekom će možda pomoći. Nije Ljudevitu Gaju bilo lako, srce ti jeb ... Za kraj mala provjera: Da li ćeš nakon ovoga 'ne znam' i dalje pisati zajedno? a) neznam b) ne znam  GLAVA DRUGA IJE i JE Poćetno bjelo polje ili početno crveno polje. Ključno pitanje zbog koje propada sve. Osim prodaje avionskih karata za Irsku. Prije nego počnemo još samo nešto. Ograničavajući pravopisni faktor prilikom ostavljanja komentara na domaćim portalima kod većeg broja korisnika nije samo činjenica da su njihovi kućni ljubimci inteligentniji od njih već još nešto. Brzina. U želji da se neistomišljenika čim prije pošalje u tri pičk ...obezvrijedi zanemaruje se pravopis, dijakritički znakovi, stilske figure ... itd ...itd... tako da komentari nerijetko izgledaju kao unutrašnja strana vrata javnog zahoda. A sad idemo. IJE I JE Mi u Dalmaciji (naročito u Zagori) s tim ne bismo trebali imati problema. Dakle, samo treba slušati dužinu izgovora samoglasnika 'i' i metoda je u većini slučajeva izuzetno precizna. Npr. (poželjno čitati naglas) - Muali, uoš u pot dat' nalije baba mliiiiika? Eto! Znači, mliiiiiko - ije, n't ned'lju dana - je, miiiiišaj - ije, sikir'ca - je, nu ala grmi i siiiiiiiiva (ije) ... itd ... Stvar funkcionira! Ali što s onima iz onih krajeva Hrvatske u kojima ne podnose nas Dalmatince (Istra, Kvarner, Lika, Gorski kotar, Zagreb, Zagorje i Slavon ...pola Dublina?). Rješenje im se nalazi takoreći pred nosom. Točnije kod mjenjača automobila te na policama pored glazbene linije u dnevnom boravku. Ekavica. Moderna psihijatrija već godinama pokušava objasniti strast prema glazbi naših susjeda kod pojedinaca koji ih ne mogu nacrtane vidjeti. Možda zbog činjenice da su prvi 'Čovječe, ne ljuti se' igrali uz singlice Mile Kitića i Nade Topčagić? Vrag će ga znati. Uglavnom kad idući put u player stavite omiljenog izvođača pažljivo slušajte dužinu izgovora samoglasnika 'e'. Treba se malo koncetrirati budući da pojedinim izvođačima izgovor samoglasnika traje 15 - 20 sekundi, ali može se. Npr. Kako da pevam (je), kada Mica s drugim sedi (je), bez nje meni život sad ništa ne vreeeeeeeEeEeeeEeeeeedi (6 sekundi - ije) Eto!  GLAVA TREĆA Č ili Ć Ne možemo graditi sretniju budućnost i pisati 'pićka', je li tako? Č ili Č Ne, nije greška. Najveća nedoumica kod pisanja č ili ć kod većine je riješena tako da se uvijek piše tvrđa varijanta. Tvrđa, hm ... Ženama drago (humor). Da ne bih zamarao sa izrazima kao što su sufiksi, jotovanja i palatalizacije predlažem da svoj fokus usmjerimo isključivo na ispravak izraza potrebnih za pisanje internetskih komentara. Dakle: ćetnici, pićku materinu, uteči, kurćine, plačaju ... Kurčine je npr. tvrdo č. Ne može biti meko nikako iako sam u jednom fejzbuk komentaru i to vidio ( i legendarnu 'pićku') Kurčina je dakle tvrdo. Uvijek. IZGOVOR SLOVA Č Sočnost ovo suglasnika od kojeg slina doslovno pršti iz usta često se sreće u pjesmama većine tuzemnih izvođača ruralne provincijencije. Svaki stih koji u sebi sadrži slovo č pjesmu u tren učine nezaboravnom budući da se za njegov izgovor zubi moraju jako stisnuti, jezik priljubimo uz gornje nepce i cijelo lice na par tisućinki sekunde dobije neku vrst facijalnog grča. IZGOVOR SLOVA Ć Slovo ć od samih početaka pismenosti oduvijek vuče na neku romantiku (poljupčići), slabost (bićerinčić)... Zato ga se u društvu ljubitelja tvrdog č toliko izbjegava. Ni m od muškosti. PRIMJER U riječku luku ulazi engleski brod i mornar, inače Grobničan, viče Englezu koji stoji na pramcu da mu baci konop. - Ćo, hiti konop. Englez nemoćno gleda. - Ćo - ponavlja ovaj - ćeš mi hitit konop. Englez i dalje nemoćno gleda. - Pa dobro, ćo, do you speak English? Englez se nasmije: - Yes, of course! - Pa onda mi, ćo, hiti konop, pizda mu materina. Eto. I za kraj male vježbe za učenje č i ć i š. Todoric je trcao po Londonu. Mi ih opljackali, a oni nam i dalje pljescu. Nakon Saborske rasprave uvijek odemo na raznjice i cevapcice. Kurcic palcic Caje, caje sukarije Cica prci (NASTAVIĆE SE ...) |
