Burned alive

Pogledala je u njegove oči. I one su se smijale. Izmamile su osmjeh i na njeno blijedo lice, na njene srcolike usnice. Uzela njegovu je hladnu ruku. Ni njena nije bila toplija. Svjedeno, znala je, da bi živjela i da tjelešce joj je mrtvo. Kad bi ljubav bivala u njoj.
Sjetila se tada onog purpurnog, ljubičastog neba što je plovilo iznad nje. Sjetila se onog cvijeća, isto onako purpurnog i ljubičastog, mirisnog. Cvijeća što je pjevalo u travi. Sjetila se, mutnih slika koje su joj prolazile glavom. Sjetila se male bijele ručice, dječje ručice koja poseže za cvijećem. I crnine koja je tada pala na oči toga djeteta.
Odbacila je opet te misli. Odbacila zbog njega. Nije željela da ga njena sjećanja čine tužnim. Pogledala ga je tiho. On je gledao u daljinu, i pričao o hladnoći što mu je štipkala obraze. Bio je tako savršeno lijep u toj hladnoj noći. Dok je purpurno nebo plovilo iznad njih.
Znala je u čemu je bio draž purpurnog cvijeća. Ono bilo je puno kiše, poput purpurnih oblaka iznad njega. A kišne je oblake obožavala. Nije ih se bojala, jer znala je da poslje kiše dolazi sunce.
Blaga kiša šuškala je po modrom kišobranu. A on onako veseo i razigran bježao je iz jakih ruku. Držao ga je čvrsto. Njenu je ruku, prohladnu stavio ispod svog ramena. Nije dopuštao vjetru i hladnoći da se s njom igraju. Ona je bila njegova marioneta. Najljepša od svih. Nepotrgana, što je strpljivo čekala dan kad će zasjati u vještim rukama. I odglumiti svoju ulogu u predstavi života i ljubavi.
Ona se smijala. Progutala je ono crnilo što joj maglilo oči. Sad je jasno vidjela purpurno nebo, što se udaljava s kišom. Sad je jasno vidjela njegove zelene oči. Sjale su u polu mraku. S točno one dvije sjajne bijele točkice.
Ona se smijala, ona je bila sretna. Sretna jer je on uz nju da je štiti od hladnoće. Sretna jer je on uz nju da je vodi za ruku, kada zamute se njene oči. Sretna, jer kraj sebe imala je anđela. Imala je riječ i glas i pogled, sve što joj je trebalo, da još jednom preživi jedan purpurni dan.
On ju je štitio od rana. Ona ga je iscjeljivala. Njegove hladne ruke ona je zagrijala vatrom. Onako kako ju je učila ljubav.
Prije sna, sjetila se samo purpurnih masnica po tijelu malog djeteta. Sjetila se purpurne boli.
A onda zatvorila oči, i vidjela anđela pored sebe. Vidjela nejgove purpurne usne koje ljubile su masnice po tijelu djeteta. A još jedan purpurni dan je zalazio za vremenom...