Burned alive

U maglu se prelijevaju moji dani
Postaju prazni, jadni, beznačajni,
I sama hodam ovom ulicom.

Zavlačeći pogled u umove tamne,
Gledajuć sjene i njihove tajne
Hodam tiho ovom ulicom.

Čujem poznate glasove ljudi.
Daj uzmakni il hrabar budi,
Pokusaj hodati do mene, ovom ulicom.

Nema nikog da moj korak prati,
Prolaze trenutci, sekunde i sati
Ja šuljam se ulicom u magli.

Vrijeme je progutalo moje bližnje
Kroz grijehe, bez savjesti grižnje
Otupljena, hodam ovom ulicom.

Sama. Samo magla me slijedi.
Moj korak čvrst, polako blijedi
A ova ulica preduga.

Možda je sve zato što imam nešto za reći. Možda je sve nebito. Možda je sve bijedno, jadno i ograničeno. Možda je jesen u meni i možda se bliži moja zima. Zima od zacjeljena, odmora, sna. I ja ću usnuti snom Snjeguljice za vječnost mladosti i sreće. Odrastam...
Zar život nije dar i takvim bi ga se trebalo smatrati i čuvati to naljepše bogatstvo, od zlata i srebra. I mašta je ostala uspavana u mislima ljudi. I nema nadnaravnog, nema dalje od svemira. Svemira što je nad nama, ispod nas i u nama... svemira što ljubi cjelovima vječnost. A ona onako uspavana ne sluteći da dovoljna je suza ranjenog srca da nestane i iznova se preporodi...suza djeteta koja dira srce Boga. Božja će se riječ proliti svemirom i nestati u tišini, a oluje nadnaravne i nemoguće zatrt će život...i on će postati istrošen, odbačena igračka... kurva. Anđeli će svojim rukama hladnim i glatkim previti naše rane. Anđeli če otrti suze s naših lica. Anđeli će biti naše duše, naši ljubavnici, naša djeca. A svijet će spavati na jastuku od sreće i mira...
Vjerujem da vam je bilo tesko. No zar vječna smrt znači oslobođenje? I ta krvava kaša od mesa što leži na dnu crne provalije, znam, to je vaš odabir...no da li je to ono što uistinu želite? Smrt nije rješenje. Borba jest. Borba sa životom. Sa stvarnošću. Vi predale ste ovu borbu drugima i svoje sudbine, sudbine vaših imena ostavili da postanu zaboravljene u u stima griješnika. Svaki borac ima svoje oružje. Ja u rukama držim mač od iskrenosti i štit od mašte. Iza mene moja je vojska osjećaja i sjećanja. I krećem u borbu za život. Za smisao. I padat ću, znam, i moja će krv nevina teći, oh znam i bol će kidati moje kosti, al svemir će biti uz mene, zvjezde će mi šaputati, more, da more će prati moju krv...more taj otac suza.
I kad vjetar slomi zadnju volju za nastavkom, i kad led pljune na moje obraze ja znat ću da moje su molitve uslišane. I moje misli oslobođene. Jer pobjeda će snivati u mojim očima i moje će srce preuzeti onaj što na pahuljama leži. Onaj što je lakši od svijetlosti, a jači od oluje. Onaj što je vječan. Onaj koji voli moje ranjeno tijelo. Anđel.
Vaši su anđeli zaplesali. I njihove su se usne nasmijale. Njihove ruke primile vaše još tople. Njihova kosa zaplela se u vaše uvojke. I njihov je dan došao, njihove su duše napokon poljubile vaše, i sada savršena duša, zaboravlja na tugu. Toj se duši ne mora suditi. Jer Bog je tako odlučio. Taj sudac vječnosti. A oni što odozdo još sude, njima će se vječnom kaznom presuditi. I za vječnost njihove duše tražit će duše anđela, a crne anđele gledat će odozdo, pokoravajuć se. U mrtve se ne dira...