Burned alive

Odveć se pretvaram u ono što mi se gadi, a bezuspješan je moj povratak nazad... raspadaju se moji stavovi kao kule o karata pred vjetrom dobrote i ljubavi. Tope se hladnokrvne stijene u mojim mislima..postajem topla voda koja će ispariti pred suncem vremena. Što mi radite?
Vežete ruke kajišima, lancima, stavljate noge u okove i sjedate me na električnu stolicu govoreći da sve će biti u redu.
Stavljate crn povez na moje oči... nestaje slika blijedih pločica i...vaš topao glas od crnine stvara najljepše mjesto na svijetu, osvijetljeno, lijepo...ja ga slušam. To je mjesto u mojim mislima. Ali ne shvaćam..da moje mogućnosti leže zarobljene na stolici smrti, zajedno sa mojim tijelom. Ja osjećam hladan metal pod prozeblim stopalima i hladnu krunu na ćelavoj glavi. Vaš je glas moja najljepša melodija, i ovaj stolac postaje prijestolje moje vladavine svijetom. Ja vas neizmjerno volim. Volim vaše laži i tražim još.. metal i okovi na nogama su zlatne cipelice, a žice oko mog vrata što sežu cijelim tijelom, zlaćeni su lanci. Svaki je osjet istine i straha otišao varajući moje oči i uši.

Da, to što vidiš, to je stvarnost...zar ne želiš uživati u njenom postojanju?..
Zvuk opija...osjećam tople ruke na svome licu..u usnama crna guma dobiva okus pečenog mesa..RUKE KOSITELJA MOG ŽIVOTA POSTAJU RUKE NAJVJERNIJEG SLUGE...sada je čas....tijelo je spremno...slavlje počinje...

Blaga struja ljubavi blokira srce...još vam vjerujem...ali srce više NE...oči se ne mogu otvoriti, usta ne mogu povikati, ruke uzdignuti ni noge potrčati...i pred sam kraj shvaćam prijevaru.
Nije dovoljno vremena za pokajanje, oni su ga ukrali...i OSTAJEM U NEMOGUĆNOSTI...
Tek su ujutro došli lešinari da pokupe ono nešto tijela, gledali su kacigu punu kablova na ćelavoj glavi, kajiše na rukama, otvorene žice oko vrata što sežu cijelim tijelom...zlatni lanci...
Na nogama bosim okovi od željeza, na iscrpljenim kričavim očima, smrznutom pogledu još je crni, kožni povez...usta zgrčena u bolan vrisak, otisci zubi duboko u gumenom valjku što upijao je krikove...i bol...cijelo tijelo zgrčeno, u nekakvom bolnom, iskrivljenom stanju. Tek uši i dalje čuju žubor daleke vode, mirisnu melodiju i glas ljubavnika što ih posla u smrt..
Na njima jedina krivnja...