Burned alive

Mudar je onaj koji šuti o svome znanju. Ne traži od mene istinu ako znaš da ti se neće svidjeti. Želim da ne gazim po svom tijelu. Ali često si slomim kosti. Kad ti netko zabije kolac leđa, to boli. Ili kad te udari posred lica. Kad ti netko pljune u oko, muka ti je. Ponekad je bolje da ne znamo zašto. Nevidljiv razlog uvijek nam je ispred očiju. Čovjek ime mijenja. Ali oči nikada. Svaki rez koji ti sada dam postat će vječni znak moje prevelike ljubavi. Moje mržnje prema tvom biću. Ne još ne mrzim. Zato bježite da vas ne zavolim. Voljeti one za koje znaš da se mrze jer te moraju dijeliti ? nalaziti se u situacijama zavisti? Glupost. Oprosti i prijeđi. Zaboravi ako te želi zaboraviti.

6 milijardi... a svaku sekundu nova duša. Da mi je staviti žig željeznog poljupca na vratu novih, da ih jednom upoznam. Da mi je stvoriti izabrane. Naučiti ih životu. Nije ti zanimljivo? Oh, oprosti, ovo je samo moj život. Zapravo, ovo i nije život...više faza. Faza dolaska do života, do slobode. Ovo su lanci koji će nam poslije ojačati krila. I što su teži, krila će biti jača.

Ne tražite objašnjenje. Nemam vremena. Razumijte. Ili ne razumijte, zaboravite. Svejedno. Jer ovo je zbog mene i za mene. Ne marite ako ne želite...ovo je moj kutak, moja soba kojoj sama bojim zidove. U svakom trenutku onako kako se osjećam. Kako ona izgleda? Pretpostavite. Ako želite pretpostavljati. I ako me poznajete, ili tako mislite.

Želio si istinu i sada zbog nje patiš? Podnesi. Progutati more...nemoguće. Jedino sam zahvalna na daru da postanem što želim. Svi imamo taj dar. U očnim je kapcima obavijen gustim katranom noći. Ljepljiv miris koji vodi u život.

Koliko god stvarnost bila stvarna, ne može biti stvarnija od sna. Jer stvarnost je pozornica. Otvorena, osvijetljena. Tu se glumi, gleda. Ali san je realnost. Ono iza zastora prisebnosti. Sebe treba smatrati onakvim kakav jesi u prostoru stvarnosti. Jer drugi te takvim smatraju. I drugi smatraju sebe onakvim kakvim ga ti smatraš da jest i da on smatra tebe. Ako ti je debilan, i ti si njemu, za užu i širu stvarnost. Ne dopušta omalovažavanja.

A u snu, u mašti ( o hvala ti Bože za nju) on ti se divi. Ili te mrzi. Svejedno. Mislim da ćemo tek gledajući s Druge strane shvatiti, smotriti sami sebe. I reći: da, dobro ili ne, jebeno loše mi je služilo ovo tijelo što leži u ovom životu što sam ga živio...nije željelo pokazati tugu kad sam ju želio iako tu bješe sreća.... Zaključak se donosi na kraju djela. Jer samo ga onda uistinu znaš.

Manjak samopouzdanja... ili višak straha? Ostavio srce je putem...pa u krvavu rupu stavio čvrst kamen...istina. ja sam kopač svojih misli. I katkad nađem zlatnu žilu...pretežno samo šljunak i blato.

U ljudskoj je duši da liječi ranjenu. Gledajući u oči drugog čovjeka, jesi li ikad vidio svoj odraz u njima? Jesu li vječni oni koji umru mladi? Da se među zrncima pijeska nalazi jedno malo JA oni bi ga pomeli iz svog života...Jer oni gledaju, oni mare samo za onim što para oblake. Što para raj... Ja se sama borim sa svojim demonima. Normalnost.

Zar zbog hladnoće na licu ne osjećam da plačem? Simetrična slika pruža mi ruku. Udaljim se...udalji se i ona. I ne želi ništa poduzeti. Odraz su ljudi. Postala sam grozna u onome što radim dobro. Dali to čeka svakog od nas? Da. Starost je ime lopovu talenata. Vrijeme, lopovu života. I na samrti ostajmo prosjaci.