smotani

nedjelja, 30.01.2011.

Brzi vlak sa četiri vagona :))))

Uz svu gužvu koja me prati Nisam mogao skijaše ne pratit Mali problemi kao da i njih prate Al osmjeh na lice uvijek vrate Nakon lošeg jučerašnjeg spusta Nekima se nad misli nadvila magla gusta Ivica na začelju kolone A Dimu kao da se vrata zatvore... Teško je bilo jučer ih gledati Al ne može se „loše“ zaredati Slutio sam danas bolji dan Ali ostvarenje je, doista, bio san Današnji spust bio je gust Ivica je s „vremenom“ ostao suh Al vjerovao sam u slalomski popravak I cjelokupni rezultatski oporavak Dim se u spustu proveo dobro Sa slalomskom vožnjom djelovao je močno I Iveku je zastao dah u cilju Dal prepustit će mjesto Dimu? Tik uz Ivičin bok Dim je stao A meni od sreće dah zastao Teško je bilo dočekati kraj I shvatiti da ovo nije skijaški san.. Svo četvero velikana naša Domoglo se bodova, punih šaka Uz bodove koje su osvojili I najveće optimiste su zadovoljili I kako već rečeno je bilo Svindalu je Lijepu našu slušat milo Ne znam dal naučit će riječi Al danas je bio, uspješan, treći Fanfare što proglašenje su najavile Malo su mi oči zamaglile Veliki su uspjeh danas dečki ostvarili A pesimistima san pokvarili Na prve note naše Himne Uvijek me nešto u srcu dirne Al kad svira pobjednicima u čast Pjevam i ja s njima, u sav glas Još mi odzvanjaju njihovi glasi Još uvijek pred očima mi onaj zagrljaj snažni Ima li što iskrenije i veće Od ovakve pobjedničke fešte? Hvala vam dečki na današnjem slavlju Čestitke za svaku osvojenu medalju Hvala skijaškoj četvorci našoj Ivica, Natko, Dalibore i Tin – veselim se svakoj vožnji vašoj! Ne nisam zaboravio posebnu čestitku na kraju Ivici kojem su od sreće oči u predivnom sjaju Jedan si globus u vitrinu već stavio Onom velikom već ruku oko vrata obavio Zato, iskrene čestitke moje tebi lete Sretan sam kao malo dijete Jer uz odricanja koja si sportu dao Mali mi se globus, čini, premalo No, kako god završi na kraju Veselim se svakome tvome slavlju I povuci ekipu do kraja Imamo tim o kojem Alpska zemlja sanja. na žalost, nisam našao Natkovu vožnju...pa samo Ivekova......

- 17:00 - Komentari (32) - Isprintaj - #

utorak, 25.01.2011.

:))))

Kad me danas nije strefilo na poslu, vjerovao sam, nemoguće je i u sportskim događanjima.... Naravno da sam tempirao doći na Ivičinu prvu vožnju, ali, ovisilo je to o odrađivanju posla. Iako nas tlači nedostatak ljudi ipak uspijevamo, nekako, sa stroja na stroj, sa posla na posao održati ono što se od nas očekuje. Nekako mislim da ćemo uskoro postati ko hobotnice ....samo... samo da nas pod peku ne stave. Jedan, danas, doista neprijateljski stav kolege doveo me na rub očaja.... uvrede koje si je dozvolio izreći na moj račun, psovke ... a sve kao rezultat njegovih, usudio bih se reći, frustracija i nezadovoljstva, malo su me bacile u razmišljanje. S kojim pravom si dozvoljavamo vrijeđati? S kojim pravom si dozvoljavamo urlati na kolege? Da li u takvim ljudima ima imalo straha da u današnjoj situaciji ne treba izazivati? Nisam, nisam osvetoljubiv ... ali, isto tako, ne mogu dozvoliti i neću da bilo ko – imao pravo ili ne, vrijeđa mene a još manje moju majku. Ma s kojim pravom? Znam da nikome nije lako raditi pod presingom.... znam da smo svi opterećeni, ponekad mi se čini duplim i nepotrebnim podacima – samo gledanim s druge strane ulice...ali, svejedno, to nikome ne daje za pravo da sat vremena izgubi na vrijeđanje i dokazivanje kako sam ja idiot jer želim poštivati zadane rokove, nikome ne daje za pravo da curama i meni veli da smo konjine koje vuku kao mazge ( iako, ovo mi se učinilo u prvom trenu i pohvalno) ,a najmanje, najmanje daje za pravo da se u trenutku kada pokušavam objasniti koji i kakvi mi podaci i zašto trebaju, sjeti moje majke na najpogrdniji način... e... mene možeš, argumentirano i vrijeđati i provocirati...ali, sve ima svoje granice. I tako – u jednom nimalo dobrom raspoloženju trebalo je odraditi vrlo zahtjevan posao – no, skuliro sam se – otišao zapaliti jednu, popiti prekobrojnu kavicu i donio sam odluku...ništa mi neće ovi dan pokvarit..... požurio sam sa najnužnijim, pozdravio cure i oko pet, otišao doma kako bi se pripremio za Iveka i tekmu.... S nestrpljenjem sam očekivao start..i, naravno, dočekao – prvo što sam pomislio nakon prve vožnje bilo je... dobro je, nije prvi - stigne se malo odmoriti i ne treba stajati u ciljnoj ravnini čekajuć kraj prve skupine. Sada je potrebno obnoviti snagu, skupiti koncentraciju i...juriš u drugu vožnju.... sa trećeg mjesta..... A do nje – slijedila je nova napeta tekma – protiv Poljaka i hvatanje zadnjeg vlaka ( ili predzadnjeg ako bi bilo neriješeno) za kvalifikacije za Olimpijske igre. Vidno napeti, malo nervozni – dečki su počeli igru u kojoj je, prije svega, bila vidljiva odlučnost i želja. Iako nas u startu nije baš krenulo bilo mi je važno da idu, grizu..... polako se igra gradila, ali, Aliloviću opet nije išlo... no dobro, dođu loši trenuci u svakom segmentu života pa i u sportu....srećom Pešića je krenulo... malo po malo nizao je obrane i skidao zicere.... u jednom sam trenutku pomislio ... e da nam je ponoviti Švedsku..ovakvi...ali, što je tu je... ovu smo pobjedu vrlo čisto izborili i, hvala vam, još jednom, Kauboji. Dobro... nije nam išlo kako smo htjeli...ali, dragi moji – peti na svijetu – ma...ma nije to malo... mislim – vjerujem da budemo peti- šesti – ma nije sada ni toliko bitno – bitne su Kvalifikacije koje smo osigurali...a za sve ostalo ima vremena ohladiti glave i do nje malo se osnažiti. dok sam dočekao drugu vožnju.... dočekao i Ivicu.... malo sam se bavio što postom što nekim brzinskim radovima oko klope.... a onda.... počela je druga vožnja - snijeg je baš lijepo padao, staza je bila na oko loša, ali, dalo se skijati i postizati i dobra vremena.... kako je vrijeme odmicalo, kako se Ivica približavao tako je moj čir - koji od jutra divlja, imao nešto za reći... dobro, malo sam i njega pomazio laganijom klopom ( samo čvarcima bez špeka) i sve napetiji dočekao našeg Iveka....DAJ IVO!!! krenuo je Ivo.... i, opet uz sav tempo sezone u punom jeku, osvojio odlično peto mjesto... dobro, navikao nas je na postolja ove godine, ali, ovo je doista odlično peto mjesto - u poretku slalomaša još uvijek vodi kao i u poretku svjetskog kupa čak je i povečao razliku Kako god je dan započeo loše, završio je, makar sportskom, srećom. I ne, ne želim razmišljati o onome što me danas bacilo podosta u nazad... idem sa osmjehom – ma nije više niti broj bitan – u novi dan...... u novo iščekivanje i jednu aktivnost koju moram obaviti glede ove moje pumpice koja malo šteka posljednjih dana – ali, vjerojatno malo trokira od svih uzbuđenja, preskoka a i ove hladnoće koja je pokazala da...zima još traje ....

- 21:43 - Komentari (65) - Isprintaj - #

nedjelja, 23.01.2011.

brzi vlak...na svim poljima.....

Kako krenuti redom kad mi je u srcu nered, u glavi vatreno? Kako? Ivica, rukometaši – a točka na I ja – koji redovito nešto zaboravim od terapije, doveli su do pomalo usijanog stanja u meni. Nikakve intervencije tu ne pomažu – podsjetnike koje sam ukucao u mob ne čujem od buke s TV i, naravno, događa se neminovno, kao u igri 1:100 - preskok.... ipak, ko po tome ... važni su rezultati koji me ovaj vikend, uz dobro grijanje, dodatno zagrijaše ... Ali, idem probati redom.... Jučerašnji, sportski, vikend započeo je odličnim spustom našeg Ivice. Iako 11 mjesto nosi „samo“ 24 boda – velikih 24 za Svjetski kup, ovo mjesto i zaostatak koji je imao kao da su garantirali fantastičan uspjeh u klasičnoj kombinaciji.. .trebalo je pričekati i današnji slalom, ali, smješkao sam se već pomalo uz, naravno, onu malu dozu....opreza. Nakon Ivice trebalo je dočekati rukometaše – malo me tlak muči, ali sam, svejedno, prije tekme mrknuo sarmu. Bojao sam se ako igra ne bu dobra ne bum poslije mogel jest..a. ako bude – ma kom bu do jela nakon pobjede.... Sa strahom sam gledao tekmu...ali, ispostavilo se da su se dečki pozbrojali i sredili – skupili glave i bacili na njih – jer, jedino im je to preostalo. Konačno sam uživao u igri naših, jučer, protiv Argentine. Iako to nije Danska, nemojmo podcjenjivati ovog protivnika. Sjetimo je 2003 kad su nas rasturili na početku SP. Jučer se sve posložilo – bilo je lijepo gledati obrane Alilovića, njegov zadovoljan osmijeh.. i Pešić u drugom poluvremenu je imao što za pokazati... uživao sam u obranama naših golmana.... ali, to nije sve....kontre koje sam konačno vidio, dobra igra u obrani, zadovoljstvo samih igrača..a to, to je najbitnije. Regeneracija je uspjela i samo neka nastavi tim tempom...... uz odmor do današnje tekme dalo se i porazgovarati i o nekim pogreškama, povremenim opuštanjima – na koje, na žalost, ne bi smjeli računati kao dozvoljene... Danas, kao i obično vikendom, rano buđenje (&%/#&%“ ), kavica, malo kompa .... i, skijanje. Kad se Ivica spustio u prvoj vožnji slaloma, rezultat mi nije ništa govorio jer je skijao prvi – ali, njegova tehnika, lakoća i ljepota opet su izmamili osmjeh... tek poslije je bilo jasno koliko je veliki taj rezultat bio....druga vožnja i, ukupno, drugo mjesto u slalomu , prvo u kombinaciji... predivni bodovi i fenomenalno odcjepljenje od drugoplasiranog. Ma ovo je predivno za gledati.... ipak, ne mogu da ne spomenem – iako među Janicom i njim nikada nije bilo rivalstva, činjenica je da je za Janičinih uspjeha Ivica spletom okolnosti i rezultata bio u sjeni svoje velike seke... danas, danas je Ivica oborio fantastičan uspjeh Janice iz 2006 kada je u tri discipline – ostvarila u 250 bodova ... Ivek je seku nadmašio za 54 boda! Koja je to sreća bila, koja ljubav u ciljnoj ravnini..... znao sam da gospon Ante sa svojom djecom još nije sve rekao.... predivno je slušati komentare i pohvale skijaške velesile Austije na račun Kostelića....slijedeća vožnja – utorak – noćni slalom – opet sportski utorak..... Malo sam odmorio, prilegao kako bi odmorio tlak...do tekme..... čak mi se čini da sam uspio i petnaestak minuta zaćoriti.. super.... do tekme sam malo prtljao po kompu, malo po grickalicama... nervoza je rasla.... Uz sve najave da ćemo tekme u ovom drugom krugu gledati ekipno - odustali smo zbog nekih viroza – ne bi stvarno htio izazivati i pobrati nekaj pa sam se lijepo odmaknuo od ovih temperaturaša, kašljuca i slično.... naravno, želim im brzo ozdravljenje ...... a ja i dalje sam divljam po stanu ( i bolje, jer da mi kod njih počne letiti sve po podu ne bi bilo zgodno, iako, navikli su sa mnom i na to) Dočekao sam i Švedsku... mislim, utakmicu s njom... pa... Prvo poluvrijeme je bilo ni sim ni tam.... i imali smo igru ali smo i radili nepotrebne greške... stalno smo nešto lovili, pa poveli, pa opet lovili. Suci, kao i u svakoj tekmi – zauzeli su stav – možda nama čudan, ali, koliko sam mogao objektivno procijeniti, jednaki sa obje strane ( naravno da smo mi, nepotrebno, nezadovoljniji) na pauzu smo otišli sa dva gola zaostatka – išao sam se ohladiti pod tuš jer poslije... ne znam... Očekivao sam ono poznato drugo poluvrijeme – dobro... ali, raspali smo se totalno. Nevjerojatne su bile pogreške u napadu.... neorganiziranost, nedovršenost, nedorečenost. Izgubili smo, iako, imali smo nade i za priključak i za pobjedu... ne volim inače biti general poslije bitke...ali, onako navijački, sportski – po meni naravno, za poraz je, više nego zaslužan Goluža. Trenersko neiskustvo, želja, nesnalaženje – ne znam što...ali mislim da je strašno šarao sa sastavom ne dozvoleći prave i uigrane formacije... ljut sam na njega i za tajm aut kojeg koristi kad voda pređe grlo ... tada...tada treba šlauf za spašavanje koji, kao da nam je bačen ne bi li osigurali mjesto za Olimpijadu..... Žao mi je dečki jer nekako ipak mislim da su puno bolji...ali, lako je sada lupati.... što je tu je – Šveđanima čestitke a nama...više sreće drugi puta... Ipak, ovaj navijački spot nisam posvetio samo Ivici ... i rukometaši ga zaslužuju..bez obzira što sam očekivao puno, puno više.... hvala Vam kauboji..... A Ivice... kako stalno govorim...same gas.... i polako, i naravno....iskrene čestitke !!

- 21:00 - Komentari (16) - Isprintaj - #

petak, 21.01.2011.

... ko brzi vlak.....

Tjedan je protekao u trčanju s posla na tekme i iz kreveta na posao ;) Ludilo na poslu ne jenjeva i da nema tekmi, ko zna do kada bi ostajao. Iako stalno vidim taj neki izlaz, sada, siguran sam, dok se majčice ne vrate sa svojih porodiljnih ovaj bi tempo mogao biti češći, ali, nema veze – neka malih pišulja i pišulinaca...možemo mi to. Spremamo se uskoro i do prvopridošlog malog Mrvička ( koji je sada dobio i ime, ali, meni će ostati mrvica) – samo da uhvatimo malo daha i vremena ... U svoj toj ,sveopćoj, gunguli obznanjeno mi je da se na mene ozbiljno računa kod jednog novog projekta – ma super, ja ovako neozbiljan u ozbiljnom projektu – (ne)uspjeh zagarantiran – i kada sam pokušao objasniti da moja neozbiljnost nema granica, da starim i da sam sve sporiji, živčaniji i nervozniji, da me jedino zanima ovaj kaos i nered u dijelu koji obavljam jer, tu znam reda napraviti, i da želim malo vremena za sebe, za svoje želje, za svoje tijelo.... lijepo mi je rečeno otprilike „da, baš nam u timu treba jedna starija osoba – vino što je starije to je bolje, iskusnija, puna duha i nepodopština da s dozom lakoće obavite postavljene zadatke, treba nam tvrdoglavko tvog kalibra kojemu nikakve prepreke nisu prepreke...“ zastao sam, pogledao i pokušao u demokratskom duhu replicirati na svaku izrečenu konstataciju... prvo – baš vam fala kaj mislite da sam kao vino – vjerujte, uopće nisam pitki a ne jeziku sam prebritki i nisam siguran da će vam to odgovarati, fala vam što sjetiste se mojih godina, ali, dragi moji nisam ja mislil da sam ja star već da je vrijeme da malo sjašete sa mene i sedlo prebacite na nekog drugog – ja sam sada taman za posvetiti se sebi, ako dozvolite., iskustvo – nisam siguran na koje mislite ..ali, ako ste mislili na poslovno... da, imam ga, ali ima i iskusnijih i starijih – što će reći, kvalitetnijih a ja ...ja bi ipak stjecao neko drugo...životno iskustvo o kojem od vas niti ne stignem razmišljati ( što, možda, izgleda i dobro......jer nemam niti razloga o tome razmišljati...ali, ko zna?); kažete pun duha i nepodopština – dragi moji, godinama ste mi zatirali taj duh i uspijevali... no ipak, našla se dobra duša uz koju sam progledao i te nepodopštine o kojima govorite je ona probudila...ali, ne za vas... a ne! Lakoća obavljanja zadataka? Pa kad je tako lako onda vam ni nije potreban niko iskusan, stariji...... jeli tako? Ima ona pjesma „sve je lako kad si mlad“ - dakle, apeliram na mlade snage – dajte im šansu da se ili dokažu ili prokažu...ali da znamo koliko stvarno u njima ima potencijala..... tvrdoglav sam, kažete? E pa jesam... to mi je mana ali nekada i prednost..... i to je moja osobina koja mi ponekad ne služi na čast, ali, takav sam i s time se nosim – da, idem i glavom kroz zid što nikada ne ispadne dobro – ne za moje zdravlje, moj život...ali, dragi moji, ovom se mojom manom niti odlikom nećete vi koristiti jer niste za nju niti zaslužni..a što se prepreke tiče... i tu imam nekaj za dodati.... postavljali ste vi meni dovoljno prepreka – na nekima sam razbio nos ali ne i ponos – a njega mi ne dirajte – atletičar nisam da bi morao te vaše prepreke na sve dovitljive načine prevladavati, ali, vjerujte, još uvijek sam čovjek koji samo to i želi ostati...i da, po mogućnosti još donekle u prihvatljivom zdravstvenom stanju..... naravno, ako se drugačije ne naredi – da, to sam dodao jer znam za čarobnu rečenicu svakog, pa i mog ugovora... nastajao je tajac – malo su se pogledavali .... ne znam gdje im je nestao onaj osmjeh... ja sam se i dalje, vrlo ozbiljno, smješkao – iako, znao sam, naredit će se..i Smoto..... ipak, dosta mi je samo kimanja glavom ... puknuo bi ko kokica da to nisam rekao – bilo mi je, makar u duši, malo lakše..... i to je to – radna grupa je oformljena, imam tim za određene stvari sa određenim zadacima a ja...ja sam tu da ostvarim cilj – ovaj puta ne svoj ( za svoje ciljeve, i tako, kao da više nemam niti vjere....) i.... mislim da ću postati Kapetan kuk – kuk imam i on mi to svaki dan jasno daje do znanja, a zakaj ne bi bio Kapetan – ovo voditelj tima je malo komično.... kao da ih vodim za rukicu .. ma vodio bi ja za rukicu...ali, ne, ne njih! Dakle, ako sam se s kraja godine bojao za posao sada znam da do šestog mjeseca nema razloga za paniku – to je rok u kojem moramo prirediti sve transformatorske radnje i njega ćemo, maksimalno iskoristiti – do kraja – ne daj Bože da budemo ranije gotovi.. a onda, onda će opet biti male frke oko posla ... ali, barem do tada bit ću Kapetan timu broda koji tone ....( kako sam ovo lijepo sročio ...ni bivši guzda ne bi bolje) Ne znam jesam li vam se pohvalio s novim ćalama, ali znam da se nisam pohvalio da su već i na popravku bile – ma nije, nije ništa strašno ali Smotani mora shvatiti da nisu samo žene nježna bića... da i ove moje nove ćalice traže maženje i paženje a ne hitaći na kakav sam navikao sa starima. Ma ko me nagovorio uzet oćale bez okvira? Ja .... magarac..... zapeo i zapeo ko sivonja i na sad – te pazi kako skidaš, te pazi na filter kad stavljaš, skidaš... ma koja žena..... ovo je moja nova maza ali, iskreno, maza uz koju sam progledao (nije jedina maza uz koju sam progledao, ali s ovom sam progledao očima... ) oooo jesam.... nemate pojma kako je lijepo s njima gledati tekme – i loptu vidim a ne moram biti pored TV.... ali, možda bolje da jučer nisam tako dobro vidio... iako smo prvo poluvrijeme bili jaki i moćni, iako je izgledalo jako, jako dobro...naravno, naravno da se srce veselilo i vidlo dva boda, ali razum – on je ipak mudro šutio i čekao.... da je bilo preskočiti sredinu drugog poluvremena... da je bilo.... Par grešaka i Danci to naplaćuju...ali, nije to problem – problem je što nisu dozvolili da to ispravimo.... i oni i suci...ali, ne, nećemo tražiti opravdanje u ponekim lošim odlukama sudačkog para, ( ma, čini mi se da su jednako griješili na obje strane, da su imali svoj kriterij koji su pratili....) nećemo tražiti opravdanje u pomalo prečvrstoj i na momente ratničkoj igri Danaca... tako je, kako je – ajde, bar smo pazili da ne spušimo na gol razlici, iako, iskreno, u jednom mi se trenutku učinilo da smo se predali do kraja..... nije nas išlo i to je to... od napada do obrane – Danci ko špagici a mi kao nad provalijom...a tako, tako se ne mogu dobiti Danci. Što sada? Odmoriti...odmoriti danas i nastojati zbrojiti svu moguću energiju koju nismo uspjeli potrošiti, zbrojiti sve ruke koje se nisu baš raspucale, zbrojiti svu snagu i mudrost i obraniti koju više, i uz malo sportske sreće koja nas je ipak malo pomazila, nastaviti u ostvarenju dobrih tekmi – a onda...onda i rezultat neće izostati..... Ne želim drugačije niti razmišljati jer, moje, iako bolesno ali, sportsko srce ne dozvoljava drugačije. Uvijek postoji dodatna snaga, dodatni motiv – samo ga treba pronaći i pustiti ga da se pokaže... sada, sa ovim novim ćalama to želim vidjeti.... znam, bit će jakoo teško, sa ovakvom igrom – nemoguće, bit će kako bude – ali, želje smijem reći, a rukometašima .... poželit ću bolju igru i malo sreće i da, naravno, puno snage – koja se možda istrošila...ali, siguran sam da je ima u...unutarnjim rezervama koje svi tako revno i koristimo u svakodnevnom životu.... Sretno kauboji! No, ne mogu a da Ivici ne čestitam na izvanrednoj super G vožnji! Bravo Ivice! Evo – to je kontinuirano stvaranje.... to je koncentracija, to je snaga., želja i volja...i, sada kada se sve poklopilo, iskreno, ne vidim kraja.... samo da ne bude povreda..... danas sam poruku o Ivičinom prvom mjestu dobio u vrlo „nezgodnom“ trenutku... ali, srce je dodatno zatreperilo ... i, sutra, vjerujem u opet dobru vožnju – ne, ne mislim na prvo mjesto...mislim na dobru vožnju a kada je nje – sve je moguće! Sretno Ivice! Sretno brzi vlaku! Spektakl u Areni je pokazao da su Medvjedi strašno popularizirali hokej na ledu – ali, ne samo to – pokazali su i što znači sportsko navijanje .... bilo bi mi jako, jako drago kada bi se ta euforija i srčanost preselila i na nogometne terene..... I, sportski je vikend pred nama – od Ivice, rukometaša i hokejaša.... Svima sretno! a ja.... možda stignem i malo odmoriti od tolikih sportskih napora ... uz....Brzi vlak

- 22:15 - Komentari (23) - Isprintaj - #

srijeda, 19.01.2011.

huh.....

Idemo do kraja, makar i sa jednom neriješenom tekmom. Ništa strašno, možemo mi to! Ipak, ne mogu a da se ne osvrnem na tekmu...a moram... Prvo sportsko razočarenje bilo je na samom početku.. sa Lijepom našom – koja, kao i svakome njegova himna, budi ponos i dostojanstvo, i meni znači puno. Zvižduci, pa i verbalni ispadi izazvali su malo ogorčenje. Ne, ne želim o politici – za nju su druga mjesta – ovo je sport i samo takvo, sportsko navijanje prihvaćam. Na žalost, kao što sam i pretpostavio, navijači Hrvatske „nisu ostali dužni“ pa se ista stvar ponovila za vrijeme Srpske himne „Bože pravde“. Koliko sam uspio pratiti i čuti, Švedska je policija najavila rigorozne kazne za uvredljivo navijanje i incidente bilo kakve vrste na tekmi koju su proglasili i tekmom visokog navijačkog rizika... i zato sam se iskreno razveselio kada sam vidio na portalu ovu sliku Koja mi je bila „akontacija“ za, ipak, sportsko navijanje... i ne, nisam izgubio nadu da će tekma biti čvrsta, teška...ali i sportska. Prvo poluvrijeme uz igru sa dobrim i lošim potezima obje strane i „mirno“ navijanje donijela je prednost Srbiji – nije bila velika, ali...bila je. Mislim da grč s kojim smo ušli nikako nije popuštao i nisam se mogao prepustiti tekmi i uživanju u njoj....ali, pa to ni nije vrijeme za užitke već sportsku borbu. U pauzi sam pojeo čokoladicu – za energiju, jer, naravno, nisam stigao klopati... i pričekao drugo poluvrijeme u nadi da ćemo, kao i s Rumunjima i Alžircima, u drugom zabljesnuti u pravom izdanju.... u, otprilike, petoj minuti nastavka imali smo gol i igrača prednosti – ponadao sam se da sada kreće taj preokret.....Ivano je nekim potezima izazvao oduševljenje..... Srpski je trener uoči utakmice rekao „puno je velikih igrača ali samo je jedan majstor ..“ misleći na našeg Ivana koji im je, prema najavama, zadavao dosta muke.... navijači sa ponekim „iskricama“ i skandiranjima nisu dali zaboraviti o kojoj se tekmi radi – ali, iskreno, sada sam, ipak, bio malo zadovoljniji navijanjem.... kod 19:19 i obrane Šege mislio sam...sad, sad je možda taj trenutak da se odlijepimo..ali, s druge strane bio je rastezljivi Stanić koji je izvanredno branio svoju mrežu..ni gol Zrnića i novo vodstvo nisu pomogli.....sedmerac, isključenje naših... i opet izjednačenje.. Svi oni bombastični naslovi o favoritu pokazuju i dokazuju – „lopta je okrugla“ .. istina, naši su bili vrlo oprezni u izjavama..i sam sam znao da je ovo izuzetno teška tekma... no, u tom sam trenutku i dalje vjerovao da nećemo izgubiti.... sve što se poslije događalo pokazalo je da nemamo samo mi inspiraciju u drugom poluvremenu. Srbi su ponuđenu priliku iskoristili i otišli na plus dva...(btw... ja bi tu zvao tajm aut...ali, lako je biti general poslije bitke) a skoro i na plus tri.... i, bilo je prilike da na kraju i pobijedimo – kontra Duvnjaka.... ali i posljednji, puno teži, šut Balića... ali, realno i iskreno – siguran sam, ma koliko želio dva, možemo i moramo biti zadovoljni i ovim jednim bodom. Sportska podjela mi se nekako čini najpoštenija za ovu tekmu...iako, srce je htjelo drugačije........ čestitke dečkima i na bodu – jer, i njega je danas trebalo izboriti.... sutra Danci... još jedna teška tekma – sada još jačeg psihičkog pritiska.... no, vjerujem – vjerujem u naše dečke i vjerujem da je ovo bila „ona lošija“ tekma koju uvijek na prvenstvima imamo...ako je tako...onda...onda doista idemo do kraja! Sutra je „zadnja“ tekma koju gledam „sam“... za drugi krug, u kojeg možemo i želimo stići, imamo već organizirana druženja na koja ću, nadam se, uz obveze na poslu, ipak stići.... i zastavice... i one su spremne nakon sutrašnje tekme osvanuti kao modni detalj na autu.... a do tada, ja i dalje navijam...... vježbam grlo za drugi krug....

- 21:00 - Komentari (14) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 17.01.2011.

Idemo...do kraja!

Prošle su još dvije tekme SP – pali su Alžir i Australija... Prvo sam poluvrijeme, tekme sa Alžirom, doslovno, opet, prestajao... ovaj puta jer sam već omamljen sportskom srećom i pobjedom velikog nam Ivice loptu vidio u golu – kada je nije bilo, vidio prekršaj a njega ni u snu, vidio sedmerac i isključenje – a ono .... nemamo ni loptu.... i tako sam, radi objektivnosti, odstajao pored TV. Odmaknuo sve stvari koje bi mogle zasmetati – tabure, daljinski upravljači, čaše, upaljači i sl... a primaknuo samo male čokoladice ..i to je bila greška.... dok sam živčano, pred kraj prvog poluvremena kad smo primili seriju golova, zagrizao tu slatku tvorevinu, zagrizao sam i prst, refleksno je čokolada pala – upravo sa još jednim golom koji smo primili, a ja, onako pomalo ljut, skočio – ravno na nju.... super, uz sve, morat ću i tepih prati. ... no.... poluvrijeme 11:11 Alžirci, činjenica je to, ipak igraju sve bolji rukomet – samo, tehnika bez tehnike nam je malo strana a pomalo nečasna igra je nešto što.... ma... no, tako se utakmice dobivaju – izbaci protivnika iz koncentracije prekidima, udarcima.... ipak, jedno me fascinira kod njih – vratolomna obrana – iskreno, za ovakvu obranu treba jako puno kondicije.. no, pametnom taktikom, navlačenjem obrambenih igrača i stvaranjem prostora naši su pokazali da se da „provući“ kroz i tako eksplodiranu i ničim organiziranu obranu ( kako sam ovo sročio) Drugo poluvrijeme – sa ili bez Bronhija – bilo je sasvim nešto drugo. Malo je pridonijela i povreda Alžirskog vratara, ali, puno veća čvrstina, naročito u obrani – na kojoj Goluža i gradi temelj igre – puno više brzih lopti, kretanja – donijela su predivnu sliku... jedanaest golova razlike (26:15) uz samo četiri primljena u drugom poluvremenu – duplo manje nego s Rumunjima – matemački gledano, protiv Australaca ne bi trebali primiti niti jedan gol u drugom poluvremenu. No, ne pretjeruj Smotani..... Danas sam, uz svu strku na poslu, ipak stigao na vrijeme na tekmu. Početak je pokazao da će ovo biti jedna od „lakših“ utakmica – iako, nikada se ne treba opustiti. Goluža je dobio priliku malo mijenjati i isprobavati igrače i odmoriti malo golmana - a oni, oni su dobili priliku malo se raspucati i porihtati nišanske sprave, razgibati. Rezultat 8:0 u prvom dijelu bio je impresivan kao i 11:1 . naravno, nije trebamo očekivati takav tempo do kraja, ali, očekivao sam upravo zamjene igrača, još neka isprobavanja koja je Goluža dobro isprobao. No, budimo realni – Australska ekipa je poluprofesionalna.... fascinirao me podatak da reprezentativcima koji nastupaju na Svjetskom a u radnom su odnosu ... vrijeme provedeno u Švedskoj bit će – neplaćeni dopust.....ljubav i entuzijazam vodi ove dečke ( od kojih je pola porijekla s našeg područja). Malo mi je komično gledati kako se u trenutku pogube po terenu, ali, bez obzira na dosta propusta, neuvježbanosti, ipak su tu... igraju i bore se – ne predaju se. . . rezultat prvog poluvremena bio je 19:9 – deset golova prednosti trebali bi biti garancija „sigurne“ pobjede...ali, tu je i drugo poluvrijeme koje treba sportski odraditi i nadati se da Australci neće profunkcionirati u drugom poluvremenu kao mi u prve dvije tekme . nije, nije bilo straha ni u drugom poluvremenu. Polako smo gradili sve veću razliku... iznenadili su me poneki lijepi potezi Australaca... ali – to je sve..... osim, moram to reći, Australski reprezentativac Matić me podsjeća na Balića – da, svojim repićem..... možda jednom...ko zna, mlad je.... I, vrijedno je reći, svi su reprezentativci zabili barem jedan gol – pa i Duvnjak ( naravno, bez Kopljara koji se još uvijek oporavlja...) koji je zaigrao u drugom povremenu... Bravo dečki! Rezultat 42:15 i nije pravi omjer snaga jer, igrala je „slabija“ postava – ali, rezultat je koji, siguran sam, daje samopouzdanje i dodatni naboj za slijedeće tekme..... I što na kraju reći? Dobro je – idemo do kraja! Za srijedu ( tekma protiv Srbije) i četvrtak ( tekma protiv Danske) trebat će puno snage, tehnike i svega ostalog dečkima.... i da, podrške ... pa sam, u to ime, malo zagrijao svoje, već uzavrele, strasti ... siguran sam u dobre i čvrste tekme, samo, nadam se i čiste, bez grubih startova i ostalih, nesportskih poteza! Sretno Kauboji!

- 21:00 - Komentari (33) - Isprintaj - #

nedjelja, 16.01.2011.

Brzi vlak!!!!!

Sportsko slavlje se nastavlja! Danas ću, uz svu čast rukometašima i dobre želje za večerašnji nastup – uz koji, nekako predosjećam, past će svašta – svoje misli posvetiti Ivici. Za rukometaše će ovih dana biti, vjerujem, dosta prigoda..... a ovo što se događa sa Ivicom vrijedno je svake lijepe misli. već neko sam vrijeme osjetio da je, kako bi naša Predsjednica rekla, na dobrom putu da nađe put.... on je na tom putu godinama, ali, nezgode, povrede uvijek su ga prekidale u tom njegovom usponu. Zato sam i pomislio da je na dobrom putu da nađe put na kojem neće biti povreda – jer, samo one Ivicu mogu zaustaviti u ovom brzom vlaku kojim je krenuo po dva Globusa.... i zato, ova sigurnost, samouvjerenost ali i maksimalna koncentracija koju ima neka ostane njegov sparing partner – i do Svjetskog prvenstva ali i do kraja Svjetskog kupa i, nema sumnje, bit će puno prilika za dodatna slavlja. Danas kad sam gledao drugi lauf malo sam razmišljao o njegovoj karijeri – o maloj nepravdi koja mu je, neosnovano i nespretno nametnuta – zahvaljujući uspjesima svoje mlađe i velike seke na njega kao da niko nije računao ozbiljno. Prisjetio sam se njegove prve pobjede u Aspenu 2001 – Bože kako sam ludio – kako sam bio sretan..... Iskreno, oduvijek sam u tom mladiću osjećao nešto..“.ono nešto“ i, iz sezone u sezonu bio sam uvjeren da njegovo vrijeme tek dolazi. Drago mi je da je tako – jer, njegovo vrijeme je došlo! Nadam se da su se sada izredale povrede i da neće biti više nepredviđenih okolnosti koje su jedina prepreka na ovom pobjedničkom putu. Čuo sam danas kako je Janica, na pitanje što mu govori kada prolaze stazu, odgovorila „ja sam kao šaptačica konjima“ – predivna mi je ta povezanost između njih, ta ljubav koja izvire u svakom trenutku i podrška koju međusobno imaju. Sjećam se dok je Janica skijala Ivica je bio pun ljubavi i radosti za svaki njezin uspjeh. Jednom su ga pitali da li mu je žao što je tata uz Janicu a ne uz njega – ne, nije mu nikada bilo žao jer on je u svakom trenutku vjerovao i u sebe – samo, trebalo se sve poklopiti... što se upravo i događa. Siguran sam da „šaptačica“ iz iskustva, ima puno toga reći Ivici prije nastupa, ali i dati mu onu moralnu podršku koja , to je očito, u obitelji Kostelić vlada. I, lijepo je to vidjeti.... majku kada zaplače, Janicu kada skače od sreće, a Ante... Ante ko Ante .. .staza je bila prelagana – to nije slalom! I ne, poštovani gospodine Ante, mnoge utrke postavljene su tako, ponekad imam osjećaj, da bi i sam mogao odvoziti ( ponavljam – to je samo osjećaj) ali, činjenica je, htio to ko priznati ili ne, da Kostelići i te kako znaju razliku između tehničkih i brzih disciplina. I ne samo da znaju razliku...sve znaju i odlično odskijati...a ta svestranost upravo i je preduvjet za uspjeh na ovom putu kojeg Ivica utabava jako, jako dobro..... od petnaest pobjeda u Svjetskom kupu – ove ih je godine zabilježio četiri.. da, dobar znak i predivan temelj za Ivičin ( ali i naš) osmjeh Kada se danas spustio i izbio na čelo potekle su mi suze – dobro, ja jesam možda preveliki emotivac, ali, kako sam bio u filmu njihova odricanja, uspjeha i padova, napada i podrški, nekako.....suza kao da je morala poteći...suza radosnica... opalile su petarde oko mene – iako još Hirscher nije bio ni na pola staze znao sam, bez obzira, prvi ili drugi, rezultat je odličan...ali, ko bi izdržao pritisku i vremenu koji je Ivica postigao? Podsjetio me na Janicu kada je, sa nevjerojatnom lakoćom, prašila, u slalomu, i više od sekunde ispred drugoplasirene – e da, to...kao da se ponavlja... uživam gledati kojom lakoćom Ivica skija – i da, vjerojatno to nepoznavateljima izgleda kao „ma to je lako“...ali, kad vidim one snježne oblake drugih, kad vidim ona žlajfanja i kada se i sam prisjetim svojih skijaških dana – tek tada shvatim pravu vrijednost i ljepotu Ivičinog stila... Kostelićevskog stila.... Što reći? Ivice.... rekao sam i neki dan – same gas! I oprez – polako i sigurno – baš onako kako si odradio Wenngen ovih dana – maestralno i predivno! Hvala ti na svakoj radosti i sretno i spretno do kraja! I, brzom vlaku za hvalu, i sebi za dušu, napravio sam ovaj mali spotić na pjesmu koju je , uz Tomislava Golubana, tako žustro otpjevao i, današnji Wenngen. druga vožnja Nisam mogao poželiti bolji post za svoj 300-ti

- 18:00 - Komentari (9) - Isprintaj - #

subota, 15.01.2011.

sve po špagi :)

Što reći? Krenulo je s osmjehom, veselo i pobjednički... sve po špagi - dobro, ne baš sve, ali o tome nećemo..... Od cijelog tjedna koji je bio svakakav, strkovit, frkovit i buran, sa obaranjem rekorda u brzom tipkanju, brzom šaltanju misli ali i nekim mojim govorničkim sposobnostima kojima sam se i sam iznenadio, nekako.... najviše sam zapamtio sami kraj tjedna. Sve ono prije neću ni pamtiti, nego, petak – kao neku malu krunu napornog tjedna kada sam, a moram se pohvaliti, dobio puno odobravanje nadređenih i uz njihovu podršku i mi... idemo do kraja – ma gdje i kakav on bio. Sportske radosti počele su, jučer, na samom kolegiju kada sam primio poruku da je Ivica nakon spusta peti – joj, joj.... ne smijem se radovati jer – poruka je službena, kao mudro čitam i koncentriram se da ne zaurlam od sreće – peto mjesto sam samo u snu priželjkivao za kombinaciju .... srećom, do slaloma je sastančenje bilo gotovo, ali, naravno, nisam mogao pratiti na portalu vijesti..no, čulo se, pročulo, i... znao sam da je ovaj petak pravi ... BRAVO IVICE! Same gas ...... požurio sam sve odraditi ne bi li stigao na tekmu...rukometnu, naravno. Od parkinga sam, nakon sto let, potrčao – sretne me suseda i pita „kaj se pripetilo? Frka neka?“ „je, je – velika – miša mu, kasnim na tekmu!“ –zakasnio sam na himnu i prvih par minuta igre... porušio speglani veš dok sam u letu, još u jakni i cokulama, palio televizor, ali, još veći šok bio je rezultat koji sam vidio 3:0 za Rumunjsku.... bacio sam jaknu na pod ( fulao fotelju) stajao skamenjen pred TV i gledao u nevjerici. Dobro, stigao sam na prvi gol naših .. ali.... prestajao sam tako skoro cijelo poluvrijeme – ljutio se ali i divio protivničkom golmanu, skakao, divljao – ma sve što uz strastvenu tekmu ide ... U pauzi sam, konačno se, raskomotio – na brzaka uzeo klopu i bacio koju mrvicu u sebe – jer, počeo je nastavak – a nije preporučljivo bilo što držati u rukama jer ... nekontrolirano poleti..... kako se tekma bližila kraju malo je popuštao i moj grč .... dobro je, prva pobjeda je tu...idemo dalje – jednu po jednu po jednu pobjedu....¸Hvala Vam Kauboji Umor me ipak, oko dva po ponoći, svladao – pa, bilo je i vrijeme – mislim da sam zaspao..... jutros nova jurnjava – po očale, malo do Mola – ne, ne Inskog ... i, naravno, nisam stigao na Ivicu ali, na vrijeme sam informiran .. u povratku svratio kod kumice i juriš doma. Da juriš?! No, kako god, ispunjen sam srećom i veseljem. Što zbog dobrih rezultata na poslu, to i zbog danas uspješno odrađenih zadataka. Sutra – opet sportski dan – skijanje – cure i dečki – i, navečer....rukomet. Imam, imam još noktića – ostalo je .... Malo slikica i podrške sa tekme...za dalje...do kraja!

- 21:00 - Komentari (6) - Isprintaj - #

srijeda, 12.01.2011.

zagrijavanje...:)

Nešto mi lete ovi dani. Malo se zgužvalo na poslu ( da malo ) ali, sve u svemu, uz puno dinamike, rođendanskih slavlja ovih jarica koje me okružuju, pristigla je još jedna pišulinka. Eto, sad su roditelji sretni jer, pored malog brace sada orkestar predvodi i mala jarica. Drugi smo porod prošli super, brzinski, a još nas čekaju dva, pa, malo kasnije..... a nemam pojma kaj ove moje delaju u slobodno vrijeme... kako smo još uvijke u nabavci malih sitnica za malog Mrvička ( kojeg ćemo službeno upoznati za dva tri tjedna), cure su odlučile, usput, neke stvari odmah pojačati.... pa sam se tako danas malo igrao sa flašicama i nekim gumenim ključevima – ti vrapca ko da mu već zubi idu van.... Na poslu, osim uobičajene gužve kraja i početka godine, stisli nas i novi Zakoni, pojašnjenja, upute, radne grupe, kolegiji – pa nekako, dan od deset, dvanaest sati mi prekratki.... no, kako stvari stoje, možda se već drugi tjedan bude lakše disalo i bez Bronhija....i mora, jer, počinje mi Svjetsko rukometno prvenstvo – a to.... to moram pratiti... I danas se s osmjehom sjećam prošlog prvenstva u Hrvatskoj, tekme na kojoj sam bio protiv Francuza, na onu sreću koja me obuzela drugim mjestom ali i malim žalom za onim što nam je „pobjeglo“ za dlaku. Koliko sam uspio u ovoj strci popratiti vijesti svi nas stavljaju za favorite ovog Prvenstva. Siguran sam da se dečki znaju nositi s time....iako, znam, i sami su svjesni da im uvijek fali samo malo do tog zlata, kojeg smo osvojili 2003. ovu srebrnu, drugu poziciju koju ćemo u Malmou braniti, osvojili smo još 1995 i 2005. Uz uspjehe na Europskim prvenstvima – gdje nam uporno fali Zlato – tu su i veliki, zlatni, uspjesi na Olimpijadama. I sada mi suze krenu kada se sjetim Atlante i 1996 godine – prvog olimpijskog zlata - kada sam skoro doživio pravi infarkt od sreće i ponosa. I ne mogu a da se ne sjetim i velikog Velimira Kljajića koji je tada, u totalnom raspašoju, preuzeo kormilo i.... sa predivnim dečkima stigao do zlata Kada sam gledao ovaj prilog,prisjetio se velikog Trenera, gusjenicu na kraju koja je kasnije postala prepoznatljivi simbol ove zlatne generacije, stala mi je knedla u grlu..... Jedan od tadašnjih igrača i osvajača i te, ali i medalje u Ateni ( kao kapetan) bio je i Slavko Goluža – današnji izbornik kojem želim da, sada kao izbornik, ponovi zlatne uspjehe svoga doba I znam, znam da ću ovih dana pogristi sve nokte gledajući tekme, znam da ću pojesti brdo čipsa, kikirikija, da ću i dimiti više nego smijem ( dobro, sad ću barem imati izgovor) ..ali, osjećam da će to biti lijepe i požrtvovne tekme. Naravno, malo sportske sreće bi nam dobro došlo, ali, ako je suditi po prethodnim Prvenstvima, na nju ne treba računati. Uzdaj se u se i u svoje ruke i noge.... I dok čekam petak, 18 sati i prvu tekmu protiv Rumunjske, nedjelju – 20 sati i Alžir, ponedjeljak i u 18 sati susret s Australijom bit ću totalno zagrijan za izuzetno jaku tekmu protiv Srbije u srijedu u 18 sati..i nadam se malo mirnije ( ili tek napeto) odgledati slijedeći dan tekmu sa Dancima....ali, bumo videli I dok noćima ne spavam, malo sam se zagrijavao za predstojeće tekme..i složio malo navijačkih strasti....... ovaj mali mix je za uvod ako Vam je slika malo mutna, na linijskom iznorniku pojačajte piksele - na više - autamitokom su na 240 SRETNO KAUBOJI!!!

- 21:00 - Komentari (19) - Isprintaj - #

nedjelja, 09.01.2011.

sportski dani ;)

Prošao je i ovaj produženi, službeno neradni, vikend. Neslužbeno – svašta sam odradio, iskoordinirao, sredio i uneredio. Ne znam kako mi je to uspjelo, ali je, - „potrgati“ punjač za mobitel .. koji mi „dušu ulijeva“ u sva tri mobača – od kojih je jedan i službeni – i ko za peh, službeni mob je najdulje izdržao do „spavanja“ tako da su me neki, ipak, uspijevali daviti u „neradne“ dane. Što se mojih zadataka tiče, mislim da sam uspješno odradio one vezane i uz posao, i uz instrukcije...no, nisam spavao koliko sam htio ali, ipak, jesam dok se nisam probudio ; nisam stigao do vikse – no, sve u svemu, odmorio sam se, naljutio, odljutio, najeo i prejeo ali i nauživao sportskih događanja...... Od instrukcija najviše me se dojmila glazbena podloga – Mrvičak je, doista, prava beba sa svoijm ja! Koji glas, koji stas! Predivan je! Na moje pitanje „kako je sa spavanjem?“, roditelji su brzo odgovorili – ko ti je! – sat, dva odspava a onda kreće zezancija.... ma, veseljak od malih nogu. Sporta sam se – priznajem, nauživao ovih dana... od plana da idemo na Sljeme smo odustali uslijed raznih viroza i sličnih nepodopština a karte smo prepustili mlađima... pa sam sve, uredno, pratio uz mali ekran ... od slaloma na Sljemenu, preko veleslaloma i slaloma u Adelbodenu , do rukometa i zagrijavanje za svjetsko prvenstvo, ali i uživanja uz sklizajuće Medvjede u tekmi sa Red Bullom. Dobri rezultati Ivice su me totalno rasapmetili – sjetio sam se prošlogodišnje Olimpijade i još nekih „slika“ uz to vrijeme.... sada kao vodeći, siguran sam, lakše i mirnije ide u susret svjetskom prvenstvu.... i dok sam jeo špek, čvarke i luk shvatio sam da je malo prekasno da postanem velik kao Ivica, ali, nije kasno da se počnem zdravo hraniti - ma nema do domaće kuhinje... ... da, ovih sam dana samo nastavio s nizom ove zdrave hrane – kako su preporučili nama sa nekim nepoznanicama u svom organizmu izbjegavati šetnje ovih dana (zbog južine )– sve sam odlaske sveo na nužno i brzo ... .do auta i od auta, ali, klopu sam prilagodio pravoj za ovo doba godine – špek i čvarci su, uz neizostavni luk i sir, bili omiljeni dnevni obrok – možda sam i pretjerao ali... nekako mislim da mi hrana nemre više naštetiti od puno drugih stvari na koje, bojim se, ne mogu niti utjecati.... pa sam odustao od rasporeda što smijem a što ne.... barem u hrani mogu uživati..... Uz rukometnu tekmu protiv Francuza prisjetio sam Arene i Svjetskog prvenstva, tekme na kojoj sam bio protiv Francuza.... ali i uživao u dobroj...ma kaj dobroj – odličnoj – tekmi repke na nastupu pred Svjetsko prvenstvo.....iako nas nije napustio sindrom Francuza koji su gotovo cijelu tekmu lovili rezultat a na kraju ipak sretno i spretno pobijedili, naši su pokazali odličnu igru koju, uz malo make upa do početka prvenstva, mogu dovesti do ..... a barem obrane srebra... Hokejaši su mi priredili lijepo zadovoljstvo i uživanje u tekmi ... Red bull nekima je i te kako dao krila – našim Medvjedima – lijepa tekma, ali još ljepša i slađa pobjeda dobra su osnova za slatke slike u nastavku EBEL lige...... očito je da će i dani koji slijede biti ispunjeni sportskim zadovoljstvima uz dva Svjetska prvenstva – rukometno i skijaško – a siguran sam u velika uživanja i odlične rezultate naših na istima. I dok ovako sit i zadovoljan polako u glavi radim raspored slijedećeg tjedna, osjećam da sam, ma koliko nedovoljno, ipak nešto i napunio baterije... san mi i dalje nije neki prijatelj, ali, sve u svemu, ipak je malo opuštenija atmosfera ovih dana doprinijela i kojem satu više - tog sna zvanog čežnja... ali, znam, siguran sam, ujutro kad zazvoni buđenje spavat će mi se.... mislim da je dijagnoza više nego očita – nekako mi jutro prebrzo dođe.... što nije ni čudo – pa noć je sve kraća i...jedna sportska... kad se Ivica Sljemenom spušta za publiku nema većeg gušta tresu se brda, rađa se Kralj Ivica je opet, na žalost, Paž... No, nimalo ne obezvređujem ovog srebra sjaj Ivica i za Kralja ima dar Stići će i kruna koju čeka Vjerujem već početkom ovog „ljeta“ Veliki globus smiješi mu se slatko Za sada ide sve, gotovo, glatko Vjerujem da i jučerašnji veleslalom Potvrđuje, uspjeha potpun, današnji slalom.. Još Svjetsko prvenstvo koje slijedi Medalji ponekoj koja se već smiješi Ivica će kao i do sada Pokazati da skijanje nije samo Alpska grana Uz rukometaše koji na Svjetsko kreću Siguran sam u sportsku sreću Ona nam je ponekad do trona nedostajala Nadam se „Francuski sindrom“ u povijest poslala Uz znanje i snagu kojima dečki vladaju Želim da sve prepreke savladaju Da Lijepa naša svijetom se ori Da ponosni budu naši šampioni Ako na himnu i malo „zakasnimo“ Želim da nešto razjasnimo Ako rukometaši i srebro obrane Vrijedni su naše velike hvale Ivičino postolje – ma s koje strane Vrijedno je dodatne hvale No, kako god Svjetska prvenstva prošla Sa sportskim je osmjehom Nova došla.... Neka samo odigraju kako znaju I znam, osjećat ću se – kao u raju Jer s njima se i ja veselim S njima i ja svaki uspjeh dijelim Sretno dečki nadolazećih dana Neka vam je svaka povreda strana Igrajte i skijajte srcem i dušom I znam, oglušit ću, slavljeničkom bukom

- 21:00 - Komentari (19) - Isprintaj - #

srijeda, 05.01.2011.

zahuktalo ....

Nisam se pošteno okrenuo i već je sredina prvog tjedna ove godine. Još uvijek sam na upoznavanju s ispisivanjem imena ove godine...2011... tu prčkam i griješim, još uvijek Uz finaliziranje svih papira vezanih za prošlu, u najvećem sam zaletu izrade godišnjih analiza, izvješća, ali i primjene nekih novih, kako Zakona tako i internih Pravilnika i Odluka – sve se nešto ponovilo.... baš za Novu Viroze, gripe, porodiljni, umirovljenici – bitno su razrijedili radnu okolinu – i ponekad se iznenadim kad uđem u nečiju sobu, tražim nekoga i shvatim da je stol prazan.... ni na to se još nisam naviknuo a kako bi na 2011.? No, sredina prvog tjedna je prošla – sutra malo odmora, a prekosutra – prema zaslugama, ostajem doma juhuuuuu..... ali, ne, nemojte pomisliti besposleno – dok će neki raditi u firmi, ja ću doma – jer za ovaj dio prijeko mi je potrebna moja glasna muzika, neprestano prekidanje susjeda na vratima sa pitanjima „jel i vama curi?“, „kak kod vas griju?“ (kao da imam svoju toplanu?!) ...već sam pomalo izluđen tim pitanjima – pa ljudi dragi, ne mislite da nakon skoro četiri desetljeća treba ili nekako očistiti kamenac iz radijatora (iako ni sam ne znam kako bi to izveli) ili... promijeniti iste .... pa odslužili su svoje..... a ovo s curenjem... dakle, fakat ne kužim – više ne farbam čeone zidove u kupaoni i WC – taman pofarbam, a ono...slin, slin..... fleka... prva, druga, treća.... i naravno poruka odgovornih – kvar otklonjen, možeš farbati .. .e neću! Zamislio sam si da je to neki Picaso ušao u ove moje odaje, hitio malo farbe i sad imam neki mural... Sutra ću, definitivno, spavati dok se ne probudim! A obzirom da mi je neradni dan, pretpostavljam, buđenje će biti oko sedam, osam..... No, kako god, dan za mali odmor, malu okrjepu organizmu ... a onda, do kraja vikenda, ako bude volje uz ono što moram, malo bi svratio na viksu, malo prošvrljao po dućanima, malo zabavio sebe... U toj zabavi je jedan dio kojem se posebno veselim – moram do mame malog Mrvička zbog nekih pojašnjenja vezanih uz posao – bate, tak je naglo prešla da nas nije poučila u neke detalje svog zanata pa moram na dopunsku nastavu – ako bude sreće možda vidim i malog pišulinca – doduše, sada neslužbeno, ali ipak.... jedva čekam da vidim tog galamđiju ( da samo čujete koju glaščinu ima) Ove naše „zamjene“ za porodiljni i penzionerke, za sada, teku vrlo dobro – još nismo dobili po piksi, svaki smo dan do šest, sedam – ma to samo dok ne savladamo gradivo ( a onda bumo skužili da pol stvari nismo napravili hihi) , ali, mi smo zadovoljni – a zadovoljstvo djelatnika je najbitnije ... I, nemrem vam reć kak je tiho kad se „mama“ ne čuje – malo ju je temperatura načela ( još na Staru godinu) i jučer smo je poterali doma – pusto je, osjećam se usamljeno jer, nerijetko, ostanem sam u sobi a kolegica, sama u drugoj – ali, čini mi se da ću uskoro postati ko hobotnica – ne, ne ona sve guram na svoj stol jer više ni sam ne kužim kaj ko mora napraviti i, kada kome fale papiri, lijepo, bez pitanja, dođu, prekopaju jedan „nesortirani“ kupček, uzmu kaj im treba – a ja, ponosno, a da prstom nisam mrdnuo, slavodobitno gledam kako se „moja“ hrpica smanjuje. I dok obijam telefonske brojeve više Kupaca kao neki utjerivač dugova, a s druge strane se javljaju automati – na kolektivnom smo godišnjem, ili se javi portir – ne rade do desetog, ili se ipak neko javi – joj, ja samo dežuram...... mislim si kako oteti par dana godišnjeg? Pokušao sam misli i na glas izreći a odgovor u stilu „pa evo, imaš sada četiri dana, ti nemoj u petak doć“ dao mi je potvrdu da još nije vrijeme za godišnji...pa, kad bolje i razmislim – i nije, neka malo zatopli pa ću ja u svoje radove na kučici....a do tada ću, definitivno, ova četiri dana spavati barem četiri sata dnevno – moram.... ovo je pomalo već nevjerojatno kako mi uspijeva ostati na nogama – doduše, odmorim ja malo na podu, asfaltu, gdje stignem – kao jučer na sred parkinga koji, prekriven ledom skrivao zamke.... dobro, nisam se polomio, ali, pojedina mjesta se osjete, a bome, malo sam i farbe dobio – one lijepe crno sive .... malo veselog mixa - ovako su me danas "šopali" samo da ostanem budan ( a kao, imao sam vremena spavati )

- 21:00 - Komentari (26) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 03.01.2011.

TV Kalendar - u najboljim godinama ;)

Ovih dana, često sam čuo vijest o predivnoj i, mislim jedinoj takve vrste, godišnjici jedne TV emisije. TV kalendar, koji me uobičajeno jutrom „razbuđuje“ dok se lijeno izvlačim iz kreveta. Svakoga me jutra, nekad s više a nekada s manje pozornosti, upozna sa događajima vezanim uz taj dan. Dugo, doista dugo pratim tu emisiju i, nevjerojatno je koliko sam informacija primio, ali i neka znanja stekao uz nju. Fascinantan je podatak da bi nam trebalo 83 dana da pregledamo sve emisije prikazane u posljednjih 35 godina. Danas se prikazuje slavljenička emisija, koju sam, naravno i ujutro pogledao i, naučio, otkad datira pojam Gardisti – koje je prvi imenovao slavni Napoleon.... i da, opet sam ostao zatečen viješću o Tutankhamunovoj grobnici – jer, prikaz njezina pronalaska opet me podsjetio trenutka kada sam ušao u istu 2001 i ostao nekako bez nekog jačeg dojma – sve je djelovalo hladno, i, naravno prazno.... ali, sve sam to nadoknadio odlaskom u muzej u Kairu gdje sam, doista, osjećao se kao u grobnici.... Puno sam informacija stekao sa kalendarom, ali i podsjetio se na neka, pomalo već zaboravljena znanja. Sve najvažnije obljetnice, događaje, podsjećanje na velikane iz svih grana umjetnosti, života, tehnike, napretka, ali i podsjećanja na tragedije i ljudske nemare, iz Hrvatske ali i iz svijeta, dnevno bivaju obilježeni u ovoj emisiji – ponekad tek osvrtom, a one važnije vijesti popraćene su i filmskim prilozima, tonskim zapisima.... I, kako je rečeno u jubilarnoj emisiji., ova je emisija pronašla podatak da je prvi govor na Hrvatskom jeziku u Saboru održan 1809 godine a ne 1832 kako se do tada tvrdilo. Prikazane su u njemu i najstarije hrvatske zastave koje sam, prilikom svog posljednjeg putovanja 2002 godine. , i sam vidio u Švedskoj... puno, doista puno je podataka objavljeno u ovoj desetominutnoj emisiji. No, iskreno, jedan me podatak, ponovljen i danas, fascinirao – do danas, ova je emisija imala samo dva urednika – gospodina Vladimira Fučijaša i gospodina Obrada Kosovca – koji je s početkom Nove, otišao u zasluženu mirovinu. Ovaj me podatak fascinirao i dao mi, ipak, vjere da ima nade u naš razum – jer, eto, u ovoj emisiji nije bilo stalnih rošada Urednika – i, siguran sam, da je i to jedan od bitnih razloga što je ova emisija doživjela ovako lijepu obljetnicu. Hvala dosadašnjim urednicima na svemu što su nam u ovim emisijama prikazali. Sretno TV Kalendaru u slijedećih 35 godina ali i novom Uredniku, gospodinu Vladimiru Brnardiću – dugogodišnjem novinaru u redakciji ove emisije. Ali,... ( ja sam ipak poznat i kao ALIja ) imam ipak jednu dilemu??!! Ne znam, nisam siguran kojem podatku sada vjerovati – na službenim stranicama HTV u kojima se spominje ova jubilarna emisija, u današnjoj jubilarnoj emisiji ali i u samom središnjem Dnevniku, spominje se i podatak o 1809 kao godini u kojoj se na Hrvatskom progovorilo u Saboru...a dok sam švrljao tubicom po emisijama kalendara pokušavajući odabrati neku važniju za ovoj post, naišao sam upravo na tu emisiju u kojoj je objavljeno da je 1806 General Vincent Knežević postavši potkapetanom Kraljevstva, svoju zahvalu izrazio na Hrvatskom jeziku. (?!) Očito se radi o feleru – jer, malo sam prošvrljao netom i naišao na podatak koji je objavio upravo novoimenovani urednik u Podlistku – Hrvatski vojnik (internetsko izdanje) Na početku Petog koalicijskog rata 1809. izabran je za potkapetana Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije te je oko Zagreba okupljao vojsku i hrvatske insurekcijske čete. Pri imenovanju 19. siječnja 1809. zahvalio je hrvatskim govorom, što je bila prva upotreba hrvatskog jezika u Saboru. Iako feler, nadam se da se u budućnosti neće pojavljivati – 19. siječnja je blizu i siguran sam da ćemo ubrzo saznati odgovor P.S. i kao što vidite, ništa nisam dirao po kompu ( lapu) a mogu umetnuti link

- 21:00 - Komentari (13) - Isprintaj - #

nedjelja, 02.01.2011.

počela je..Nova...

I.... evo nas u Novoj... Moram Vam priznati da ću još zavoliti ova dežurstva za Blagdane. Barem ne zaspim doma uz TV ili komp... Sa kolegom sam već imao doček Nove na radnom mjestu, samo smo tada šizili jer nam je pao sustav, pogubili se u hrpi papirića, a ove godine....bilo je super. O poslu ću reći da je bilo podnošljivo ali i izuzetno veselo – nije bilo problema a da nas dva čarobnjaka to ne bi znala riješiti – on svoje a ja svoje područje...zato, više ću o svemu drugom.... Kolega je, već s odlaskom ostalih kolegica i kolega u poslijepodnevnim satima Stare godine, počeo smišljati kako ćemo dočekati Novu.. dakle, trebalo je čuti što mu je sve padalo na pamet dok sam ja pokušavao, koristeći kakav takav mir, pripremati dijelove godišnjih izvješća.. .Negdje do 7 navečer s nama je bila i kolegica koja je, zbog operativnih poslova, morala ostati..i, nerijetko su me prekinule salve njihova smijeha – ponekad sam se i pridružio, a ako nisam, dojurili su oni k meni s novom idejom... Od svih ideja, naravno, odabrali smo najprihvatljiviju - točno u ponoć start je utrke niz hodnik do čajne kuhinje – ko prvi stigne, bira piće – cilj je u Novu uči sportski i „borilački“ raspoložen, ali i s osmjehom na licu... pojavili su se mali problemi – prvo – ko će viknuti „sad“ za start utrke i, drugo, koja će pića biti na izboru... U tom trenutku znao sam, što i kako god odlučili, ja ću biti taj koji gubi... em što nemrem šprintati, em što je kolega mlađi i kondicijski puno spremniji od mene, zato sam, sve misli usmjerio na izbor pića... No, on je, u cilju pravednosti, inzistirao i na neutralcu koji će startati trku. Nakon vijećanja i konzultacija odlučili smo da ćemo angažirati „mamu“ – nazvat ćemo ju prije ponoći, staviti na spiker i... neka trka počne. No, kada smo pokušali dogovoriti stvar šokirao sam se njezinim stanjem – u temperaturi, bez glasa... fakat nam nije bila od pomoći ( baš si mislim da me je trebala mijenjati kak bi to ispalo?) ...ali, „tatek“ je odmah odlučio..“ja ću“. Situaciju oko pića smo nakon kratkog prepucavanja riješili.. k vrapcu, pa ne bum vmrl ak popijem „planski“ koju..... no, njegov izbor me malo zbunio..... kola, vino, rakija, viski...bez razmišljanja prihvatio sam ... znam, doći ću drugi i ostat će mi vino jer, iz inata, bu mi popil kolu..... Do ponoći, malo smo radili, malo razgovarali, klopali, smišljali psine za ponedjeljak.... približavala se ponoć.... otišli smo do startne ravnine. Iz sobe do nazvali smo „tatu“, stavili ga na spiker... malo se razgibali i zagrijali za ponoćnu trku.... počelo je odbrojavanje.... 10,9,8,7,6,5,4,3,2,1... i, sav napet, da makar muški krenem, čekamo onaj znak...a moj japa, ni pet ni šest, nego „ trči Kiki“.. e ježi ga... od smijeha sam kasnio u startu i naravno, očekivano, stigao tek drugi.. ali, vraški sam se borio ... i dok sam, sa malim zaostatkom, stigao do kuhinje..... pal mi je mrak na oči – kolega je popio kolu i vino – ostala je rakija i viski.... ma, veći je problem količina – skoro je deci nalijal u čaše..... gledam u čaše, gledam u njega... kaj je to? „pa ja sam prvi, popil sam kaj sam htel..sad ti“ ... dobro, dolio sam kolu u viski ... i to puuuno kole i popio u cugu skoro tri deci... brrrr... i dok sam odlagao čašu ugledao sam kovertu na kojoj je pisalo moje ime – pogledao sam ga sa upitnikom iznad glave – a on, kao nezainteresiran... „rekli su mi da ti to dam u ponoć – ne prije“ ... odluka nekih, bila je, da mi u Novogodišnjoj noći uruče novo rješenje za nastavak obavljanja poslova koje već skoro tri godine obavljam ... uz mali dodatak koji je, shodno nekim najavama bio i očekivan... više posla, više odgovornosti – ali, sada i na papiru ( naravno, bez veće plaće, kak je i red) moje želje o povratku na staro nisu se ostvarile, ali, kako god, u današnje vrijeme, više sam nego zadovoljan – konačno, pa dobro je da ima posla, a možda...možda jednom i naknade budu bolje... Nakon kratkog čestitarenja, mog monologa svim zaposlenicima kojeg niko nije čuo, ogladnili smo... samo, više nismo znali kaj bi... bacili smo se sada na sarmu .... Nevjerojatno je koliko smo nas dvojca sposobni pojesti, ali, bome i suđa zmazati. Nakon klope, oko 2 po ponoći, pala je i prva ovogodišnja kavica. Skuhali smo Tursku da nas malo digne, i, tek što smo sjeli, došla je i ekipa s Trga u kratki obilazak. Čestitke, klopa, pićence, malo su se ugrijali i pohitali dalje, a nas dvojca, uz TV malo odmorili. Tek pokoji poziv podsjetio nas je gdje smo ali i remetio naše preživanje. Oko deset smo se polako uputili kući – još spremni na šale i pošalice, ali, nimalo pospan. Odmah sam produžio do punice. Naravno, u autu se vozila rajngla sarme za junca – ma, gricne i punica, ali ona je stroga u pogledu „dozvoljene“ hrane, a kako ja to „nedozvoljeno“, naročito posljednje vrijeme, tamanim po totalnom neredu odluka je, već par godina, da juncu donesem koju sarmu, a ona samo prekontrolira kakva je i već zna da će junac par dana nakon nje, biti na strogoj dijeti...a ja... ja obavezno dobim jezikovu juhu. Tako je bilo i jučer – odslušao sam njen monolog i kao neki klinac gledao u pod da ne prasnem u smijeh, a kad je završila, prišao sam, zagrlio ju, poljubio i odvalio „ma nemojte mi se ljutiti, šteti vam ljepoti!..ma nemre se ona na mene ljutiti. Odslušali smo i Novogodišnji koncert i, krenuo sam dalje..... Nakon njih svratio sam do kumice – malo smijeha, razgovora..ali, pao je i prvi ovogodišnji ples sa kumicom ( aha ... kak se trudim i izbjegavam riječ „mala“) Tihana je bila posljednja stanica do povratka kući.... Ei sam, zbog njenog izbivanja jučer, svratio jutros na kavu. Naravno, opet su me natrpale kolačima i, siguran sam, kad poklopam sve zaostatke, idem na strogu dijetu...svega po malo ali, kad se skupi, malo su mi tijesne samterice...( a možda sam ih ipak opral na previsokoj temperaturi...?) Noćas ću, valjda, malo duže odspavati u komadu – ma iako malobrojne, ali i ove moje moždane stanice trebaju malo regeneracije.... i sutra, prvi, pravi, radni tjedan u Novoj.... Mrvičak je stigao doma – ne, nisam ga vidio, ali.... čuo jesam – nekako, sklon sam prvom dojmu – glas mu je na mamu... čuje seeeee Nadam se da ste i vi, u ma kojim pozicijama, sretno i veselo dočekali Novu.... Ako je suditi po početku – ova će mi biti radna i ispunjena... ko zna čime.....

- 21:00 - Komentari (21) - Isprintaj - #