smotani
nedjelja, 23.01.2011.
brzi vlak...na svim poljima.....
Kako krenuti redom kad mi je u srcu nered, u glavi vatreno? Kako?  Ivica, rukometaši – a točka na I ja – koji redovito nešto zaboravim od terapije, doveli su do pomalo usijanog stanja u meni. Nikakve intervencije tu ne pomažu – podsjetnike koje sam ukucao u mob ne čujem od buke s TV i, naravno, događa se neminovno, kao u igri 1:100 - preskok.... ipak, ko po tome ... važni su rezultati koji me ovaj vikend, uz dobro grijanje, dodatno zagrijaše ... Ali, idem probati redom.... Jučerašnji, sportski, vikend započeo je odličnim spustom našeg Ivice.  Iako 11 mjesto nosi „samo“ 24 boda – velikih 24 za Svjetski kup, ovo mjesto i zaostatak koji je imao kao da su garantirali fantastičan uspjeh u klasičnoj kombinaciji.. .trebalo je pričekati i današnji slalom, ali, smješkao sam se već pomalo uz, naravno, onu malu dozu....opreza. Nakon Ivice trebalo je dočekati rukometaše – malo me tlak muči, ali sam, svejedno, prije tekme mrknuo sarmu. Bojao sam se ako igra ne bu dobra ne bum poslije mogel jest..a. ako bude – ma kom bu do jela nakon pobjede....Sa strahom sam gledao tekmu...ali, ispostavilo se da su se dečki pozbrojali i sredili – skupili glave i bacili na njih – jer, jedino im je to preostalo. Konačno sam uživao u igri naših, jučer, protiv Argentine. Iako to nije Danska, nemojmo podcjenjivati ovog protivnika. Sjetimo je 2003 kad su nas rasturili na početku SP. Jučer se sve posložilo – bilo je lijepo gledati obrane Alilovića, njegov zadovoljan osmijeh.. i Pešić u drugom poluvremenu je imao što za pokazati... uživao sam u obranama naših golmana.... ali, to nije sve....kontre koje sam konačno vidio, dobra igra u obrani, zadovoljstvo samih igrača..a to, to je najbitnije. Regeneracija je uspjela i samo neka nastavi tim tempom...... uz odmor do današnje tekme dalo se i porazgovarati i o nekim pogreškama, povremenim opuštanjima – na koje, na žalost, ne bi smjeli računati kao dozvoljene... Danas, kao i obično vikendom, rano buđenje (&%/#&%“  ), kavica, malo kompa .... i, skijanje. Kad se Ivica spustio u prvoj vožnji slaloma, rezultat mi nije ništa govorio jer je skijao prvi – ali, njegova tehnika, lakoća i ljepota opet su izmamili osmjeh... tek poslije je bilo jasno koliko je veliki taj rezultat bio....druga vožnja i, ukupno, drugo mjesto u slalomu , prvo u kombinaciji... predivni bodovi i fenomenalno odcjepljenje od drugoplasiranog.  Ma ovo je predivno za gledati.... ipak, ne mogu da ne spomenem – iako među Janicom i njim nikada nije bilo rivalstva, činjenica je da je za Janičinih uspjeha Ivica spletom okolnosti i rezultata bio u sjeni svoje velike seke... danas, danas je Ivica oborio fantastičan uspjeh Janice iz 2006 kada je u tri discipline – ostvarila u 250 bodova ... Ivek je seku nadmašio za 54 boda! Koja je to sreća bila, koja ljubav u ciljnoj ravnini..... znao sam da gospon Ante sa svojom djecom još nije sve rekao.... predivno je slušati komentare i pohvale skijaške velesile Austije na račun Kostelića....slijedeća vožnja – utorak – noćni slalom – opet sportski utorak..... Malo sam odmorio, prilegao kako bi odmorio tlak...do tekme..... čak mi se čini da sam uspio i petnaestak minuta zaćoriti.. super.... do tekme sam malo prtljao po kompu, malo po grickalicama... nervoza je rasla.... Uz sve najave da ćemo tekme u ovom drugom krugu gledati ekipno - odustali smo zbog nekih viroza – ne bi stvarno htio izazivati i pobrati nekaj pa sam se lijepo odmaknuo od ovih temperaturaša, kašljuca i slično.... naravno, želim im brzo ozdravljenje  ...... a ja i dalje sam divljam po stanu ( i bolje, jer da mi kod njih počne letiti sve po podu ne bi bilo zgodno, iako, navikli su sa mnom i na to)Dočekao sam i Švedsku... mislim, utakmicu s njom... pa... Prvo poluvrijeme je bilo ni sim ni tam.... i imali smo igru ali smo i radili nepotrebne greške... stalno smo nešto lovili, pa poveli, pa opet lovili. Suci, kao i u svakoj tekmi – zauzeli su stav – možda nama čudan, ali, koliko sam mogao objektivno procijeniti, jednaki sa obje strane ( naravno da smo mi, nepotrebno, nezadovoljniji) na pauzu smo otišli sa dva gola zaostatka – išao sam se ohladiti pod tuš jer poslije... ne znam... Očekivao sam ono poznato drugo poluvrijeme – dobro... ali, raspali smo se totalno. Nevjerojatne su bile pogreške u napadu.... neorganiziranost, nedovršenost, nedorečenost.  Izgubili smo, iako, imali smo nade i za priključak i za pobjedu... ne volim inače biti general poslije bitke...ali, onako navijački, sportski – po meni naravno, za poraz je, više nego zaslužan Goluža. Trenersko neiskustvo, želja, nesnalaženje – ne znam što...ali mislim da je strašno šarao sa sastavom ne dozvoleći prave i uigrane formacije... ljut sam na njega i za tajm aut kojeg koristi kad voda pređe grlo ... tada...tada treba šlauf za spašavanje koji, kao da nam je bačen ne bi li osigurali mjesto za Olimpijadu.....Žao mi je dečki jer nekako ipak mislim da su puno bolji...ali, lako je sada lupati.... što je tu je – Šveđanima čestitke a nama...više sreće drugi puta...  Ipak, ovaj navijački spot nisam posvetio samo Ivici ... i rukometaši ga zaslužuju..bez obzira što sam očekivao puno, puno više.... hvala Vam kauboji..... A Ivice... kako stalno govorim...same gas.... i polako, i naravno....iskrene čestitke !!  |
- 21:00 - Komentari (16) - Isprintaj - #
|
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
O blogu
Kada sam se prestao okretati Koraci su postali laki... Nisam prestao misliti... Niti želim zaboraviti.... Samo.... želim živjeti.... Neka niko ne dira u naš mali dio svemira....   kavu/e molim:) Vas je bilo... Od drage Mirjam... Kada Vas neko podari svojim strpljivo prikupljanim raznim dijelovima jedne cjeline, kada u njemu probudite želju da umjesto u svom domu ovdje ostavi svoj trag začinjen tim predivnim snažnim mislima ali i nečim iskreno toplim, ljudskim, prijateljskim... kada Vam uz taj komentar još doda „... prisjetih se i potražih nešto....što sam spremala za post........i nisam stigla.... a, evo, neka je tu.....kod dragog odmotanoga smote.....našega Kikija.....;-)“- tada Vam je srce, ma koliko „bolesno“ veliko da primi svu tu prijateljsku ljubav....a opet... tako malo i neiskusno da istom snagom to širi dalje... tada, možda postajem „nemoćan“ ali...postajem i odlučan..... slijedit ću draga Mirjam, i ne samo ove, tvoje predivne misli, citate koje tako brižno prikupljaš i podsjećaš nas na njih – kao i na ovaj na koji sam gotovo zaboravio a kojeg iskreno želim živjeti, biti dio tog predivnog zapisa..... Otvoren si za sreću svoje obitelji, za sreću svojih znanaca i prijatelja. Oni trebaju tebe, tvoju dobrotu, tvoj osmijeh, tvoje srce. Ako si sebičnjak i misliš jedino na sebe, zapravo si suvišan i samo na teret drugima, a možda i sebi samomu. Nemoguće je da sebičnjak bude sretan. /Phil Bosmans/ /hvala Mirjam/ Khevenhiller (mojoj majci) Nigdar ni tak bilo da ni nekak bilo. pak ni vezda ne bu da nam nekak ne bu. Kajti: kak bi bilo da ne bi nekak bilo, kaj je bilo, a je ne, kaj neje nikak bilo. Tak i vezda bude da nekak ne bude, kakti biti bude bilo da bi biti bilo. Ar nigdar ni bilo da ni nišće bilo, pak nigdar ni ne bu da niščega ne bu. kak je tak je, tak je navek bilo, kak bu tak bu, a bu vre nekak kak bu! Kajti nemre biti i nemre se zgoditi, da kmet ne bi trebal na tlaku hoditi. Nigdar još ni bilo, pak nigdar nemre biti, da kmet neje moral na vojščinu iti. Kajgod kadgod bilo, opet je tak bilo, kak je bilo, tak je i tak bude bilo. Kak je navek bilo, navek tak mora biti, da muž mora iti festunge graditi, bedeme kopati i morta nositi, z repom podvinutim kakti kusa biti. Kmet nezna zakaj tak baš mora biti da su kmeti gladni, a tabornjiki siti. Ar nigdar ni tak bilo da ni nam tak bilo, pak nigdar ni ne bu da kmet gladen ne bu, kajti nigdar ne bu na zemlji ni na nebu, pri koncu pak Turčin potukel nas se bu. A kmetu je se jeno jel krepa totu, tam il v katedrale v Zagrebu, gde drugog spomenka na grebu mu ne bu neg pesji brabonjek na bogečkem grebu. ( Miroslav Krleža ) ..... i... meni..... |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||