Nešto mi lete ovi dani. Malo se zgužvalo na poslu ( da malo ) ali, sve u svemu, uz puno dinamike, rođendanskih slavlja ovih jarica koje me okružuju, pristigla je još jedna pišulinka. Eto, sad su roditelji sretni jer, pored malog brace sada orkestar predvodi i mala jarica. Drugi smo porod prošli super, brzinski, a još nas čekaju dva, pa, malo kasnije..... a nemam pojma kaj ove moje delaju u slobodno vrijeme... kako smo još uvijke u nabavci malih sitnica za malog Mrvička ( kojeg ćemo službeno upoznati za dva tri tjedna), cure su odlučile, usput, neke stvari odmah pojačati.... pa sam se tako danas malo igrao sa flašicama i nekim gumenim ključevima – ti vrapca ko da mu već zubi idu van....
Na poslu, osim uobičajene gužve kraja i početka godine, stisli nas i novi Zakoni, pojašnjenja, upute, radne grupe, kolegiji – pa nekako, dan od deset, dvanaest sati mi prekratki.... no, kako stvari stoje, možda se već drugi tjedan bude lakše disalo i bez Bronhija....i mora, jer, počinje mi Svjetsko rukometno prvenstvo – a to.... to moram pratiti...
I danas se s osmjehom sjećam prošlog prvenstva u Hrvatskoj, tekme na kojoj sam bio protiv Francuza, na onu sreću koja me obuzela drugim mjestom ali i malim žalom za onim što nam je „pobjeglo“ za dlaku. Koliko sam uspio u ovoj strci popratiti vijesti svi nas stavljaju za favorite ovog Prvenstva. Siguran sam da se dečki znaju nositi s time....iako, znam, i sami su svjesni da im uvijek fali samo malo do tog zlata, kojeg smo osvojili 2003. ovu srebrnu, drugu poziciju koju ćemo u Malmou braniti, osvojili smo još 1995 i 2005. Uz uspjehe na Europskim prvenstvima – gdje nam uporno fali Zlato – tu su i veliki, zlatni, uspjesi na Olimpijadama. I sada mi suze krenu kada se sjetim Atlante i 1996 godine – prvog olimpijskog zlata - kada sam skoro doživio pravi infarkt od sreće i ponosa. I ne mogu a da se ne sjetim i velikog Velimira Kljajića koji je tada, u totalnom raspašoju, preuzeo kormilo i.... sa predivnim dečkima stigao do zlata
Kada sam gledao ovaj prilog,prisjetio se velikog Trenera, gusjenicu na kraju koja je kasnije postala prepoznatljivi simbol ove zlatne generacije, stala mi je knedla u grlu.....
Jedan od tadašnjih igrača i osvajača i te, ali i medalje u Ateni ( kao kapetan) bio je i Slavko Goluža – današnji izbornik kojem želim da, sada kao izbornik, ponovi zlatne uspjehe svoga doba
I znam, znam da ću ovih dana pogristi sve nokte gledajući tekme, znam da ću pojesti brdo čipsa, kikirikija, da ću i dimiti više nego smijem ( dobro, sad ću barem imati izgovor) ..ali, osjećam da će to biti lijepe i požrtvovne tekme. Naravno, malo sportske sreće bi nam dobro došlo, ali, ako je suditi po prethodnim Prvenstvima, na nju ne treba računati. Uzdaj se u se i u svoje ruke i noge....
I dok čekam petak, 18 sati i prvu tekmu protiv Rumunjske, nedjelju – 20 sati i Alžir, ponedjeljak i u 18 sati susret s Australijom bit ću totalno zagrijan za izuzetno jaku tekmu protiv Srbije u srijedu u 18 sati..i nadam se malo mirnije ( ili tek napeto) odgledati slijedeći dan tekmu sa Dancima....ali, bumo videli
I dok noćima ne spavam, malo sam se zagrijavao za predstojeće tekme..i složio malo navijačkih strasti....... ovaj mali mix je za uvod
ako Vam je slika malo mutna, na linijskom iznorniku pojačajte piksele - na više - autamitokom su na 240
SRETNO KAUBOJI!!!
Post je objavljen 12.01.2011. u 21:00 sati.