smotani

nedjelja, 16.01.2011.

Brzi vlak!!!!!

Sportsko slavlje se nastavlja! Danas ću, uz svu čast rukometašima i dobre želje za večerašnji nastup – uz koji, nekako predosjećam, past će svašta – svoje misli posvetiti Ivici. Za rukometaše će ovih dana biti, vjerujem, dosta prigoda..... a ovo što se događa sa Ivicom vrijedno je svake lijepe misli. već neko sam vrijeme osjetio da je, kako bi naša Predsjednica rekla, na dobrom putu da nađe put.... on je na tom putu godinama, ali, nezgode, povrede uvijek su ga prekidale u tom njegovom usponu. Zato sam i pomislio da je na dobrom putu da nađe put na kojem neće biti povreda – jer, samo one Ivicu mogu zaustaviti u ovom brzom vlaku kojim je krenuo po dva Globusa.... i zato, ova sigurnost, samouvjerenost ali i maksimalna koncentracija koju ima neka ostane njegov sparing partner – i do Svjetskog prvenstva ali i do kraja Svjetskog kupa i, nema sumnje, bit će puno prilika za dodatna slavlja. Danas kad sam gledao drugi lauf malo sam razmišljao o njegovoj karijeri – o maloj nepravdi koja mu je, neosnovano i nespretno nametnuta – zahvaljujući uspjesima svoje mlađe i velike seke na njega kao da niko nije računao ozbiljno. Prisjetio sam se njegove prve pobjede u Aspenu 2001 – Bože kako sam ludio – kako sam bio sretan..... Iskreno, oduvijek sam u tom mladiću osjećao nešto..“.ono nešto“ i, iz sezone u sezonu bio sam uvjeren da njegovo vrijeme tek dolazi. Drago mi je da je tako – jer, njegovo vrijeme je došlo! Nadam se da su se sada izredale povrede i da neće biti više nepredviđenih okolnosti koje su jedina prepreka na ovom pobjedničkom putu. Čuo sam danas kako je Janica, na pitanje što mu govori kada prolaze stazu, odgovorila „ja sam kao šaptačica konjima“ – predivna mi je ta povezanost između njih, ta ljubav koja izvire u svakom trenutku i podrška koju međusobno imaju. Sjećam se dok je Janica skijala Ivica je bio pun ljubavi i radosti za svaki njezin uspjeh. Jednom su ga pitali da li mu je žao što je tata uz Janicu a ne uz njega – ne, nije mu nikada bilo žao jer on je u svakom trenutku vjerovao i u sebe – samo, trebalo se sve poklopiti... što se upravo i događa. Siguran sam da „šaptačica“ iz iskustva, ima puno toga reći Ivici prije nastupa, ali i dati mu onu moralnu podršku koja , to je očito, u obitelji Kostelić vlada. I, lijepo je to vidjeti.... majku kada zaplače, Janicu kada skače od sreće, a Ante... Ante ko Ante .. .staza je bila prelagana – to nije slalom! I ne, poštovani gospodine Ante, mnoge utrke postavljene su tako, ponekad imam osjećaj, da bi i sam mogao odvoziti ( ponavljam – to je samo osjećaj) ali, činjenica je, htio to ko priznati ili ne, da Kostelići i te kako znaju razliku između tehničkih i brzih disciplina. I ne samo da znaju razliku...sve znaju i odlično odskijati...a ta svestranost upravo i je preduvjet za uspjeh na ovom putu kojeg Ivica utabava jako, jako dobro..... od petnaest pobjeda u Svjetskom kupu – ove ih je godine zabilježio četiri.. da, dobar znak i predivan temelj za Ivičin ( ali i naš) osmjeh Kada se danas spustio i izbio na čelo potekle su mi suze – dobro, ja jesam možda preveliki emotivac, ali, kako sam bio u filmu njihova odricanja, uspjeha i padova, napada i podrški, nekako.....suza kao da je morala poteći...suza radosnica... opalile su petarde oko mene – iako još Hirscher nije bio ni na pola staze znao sam, bez obzira, prvi ili drugi, rezultat je odličan...ali, ko bi izdržao pritisku i vremenu koji je Ivica postigao? Podsjetio me na Janicu kada je, sa nevjerojatnom lakoćom, prašila, u slalomu, i više od sekunde ispred drugoplasirene – e da, to...kao da se ponavlja... uživam gledati kojom lakoćom Ivica skija – i da, vjerojatno to nepoznavateljima izgleda kao „ma to je lako“...ali, kad vidim one snježne oblake drugih, kad vidim ona žlajfanja i kada se i sam prisjetim svojih skijaških dana – tek tada shvatim pravu vrijednost i ljepotu Ivičinog stila... Kostelićevskog stila.... Što reći? Ivice.... rekao sam i neki dan – same gas! I oprez – polako i sigurno – baš onako kako si odradio Wenngen ovih dana – maestralno i predivno! Hvala ti na svakoj radosti i sretno i spretno do kraja! I, brzom vlaku za hvalu, i sebi za dušu, napravio sam ovaj mali spotić na pjesmu koju je , uz Tomislava Golubana, tako žustro otpjevao i, današnji Wenngen. druga vožnja Nisam mogao poželiti bolji post za svoj 300-ti

- 18:00 - Komentari (9) - Isprintaj - #