Uranova pikula
oprostit ćeš mi
sam sebi neću
ne plaši se
molim te
nemoj me se plašiti
Pahuljica U visine k tebi, do zvijezda ću ići
k ostavljenima dolje anđeo će sići
Zajedno ćemo dragi vinut se do zvijezda
za voljene svijat neka nova gnijezda
smotani
nedjelja, 09.01.2011.
sportski dani ;)
Prošao je i ovaj produženi, službeno neradni, vikend. Neslužbeno – svašta sam odradio, iskoordinirao, sredio i uneredio. Ne znam kako mi je to uspjelo, ali je, - „potrgati“ punjač za mobitel .. koji mi „dušu ulijeva“ u sva tri mobača – od kojih je jedan i službeni – i ko za peh, službeni mob je najdulje izdržao do „spavanja“ tako da su me neki, ipak, uspijevali daviti u „neradne“ dane. Što se mojih zadataka tiče, mislim da sam uspješno odradio one vezane i uz posao, i uz instrukcije...no, nisam spavao koliko sam htio ali, ipak, jesam dok se nisam probudio ; nisam stigao do vikse – no, sve u svemu, odmorio sam se, naljutio, odljutio, najeo i prejeo ali i nauživao sportskih događanja......
Od instrukcija najviše me se dojmila glazbena podloga – Mrvičak je, doista, prava beba sa svoijm ja! Koji glas, koji stas! Predivan je! Na moje pitanje „kako je sa spavanjem?“, roditelji su brzo odgovorili – ko ti je! – sat, dva odspava a onda kreće zezancija.... ma, veseljak od malih nogu.
Sporta sam se – priznajem, nauživao ovih dana... od plana da idemo na Sljeme smo odustali uslijed raznih viroza i sličnih nepodopština a karte smo prepustili mlađima... pa sam sve, uredno, pratio uz mali ekran ... od slaloma na Sljemenu, preko veleslaloma i slaloma u Adelbodenu , do rukometa i zagrijavanje za svjetsko prvenstvo, ali i uživanja uz sklizajuće Medvjede u tekmi sa Red Bullom. Dobri rezultati Ivice su me totalno rasapmetili – sjetio sam se prošlogodišnje Olimpijade i još nekih „slika“ uz to vrijeme.... sada kao vodeći, siguran sam, lakše i mirnije ide u susret svjetskom prvenstvu.... i dok sam jeo špek, čvarke i luk shvatio sam da je malo prekasno da postanem velik kao Ivica, ali, nije kasno da se počnem zdravo hraniti - ma nema do domaće kuhinje...
... da, ovih sam dana samo nastavio s nizom ove zdrave hrane – kako su preporučili nama sa nekim nepoznanicama u svom organizmu izbjegavati šetnje ovih dana (zbog južine )– sve sam odlaske sveo na nužno i brzo ... .do auta i od auta, ali, klopu sam prilagodio pravoj za ovo doba godine – špek i čvarci su, uz neizostavni luk i sir, bili omiljeni dnevni obrok – možda sam i pretjerao ali... nekako mislim da mi hrana nemre više naštetiti od puno drugih stvari na koje, bojim se, ne mogu niti utjecati.... pa sam odustao od rasporeda što smijem a što ne.... barem u hrani mogu uživati.....
Uz rukometnu tekmu protiv Francuza prisjetio sam Arene i Svjetskog prvenstva, tekme na kojoj sam bio protiv Francuza.... ali i uživao u dobroj...ma kaj dobroj – odličnoj – tekmi repke na nastupu pred Svjetsko prvenstvo.....iako nas nije napustio sindrom Francuza koji su gotovo cijelu tekmu lovili rezultat a na kraju ipak sretno i spretno pobijedili, naši su pokazali odličnu igru koju, uz malo make upa do početka prvenstva, mogu dovesti do ..... a barem obrane srebra...
Hokejaši su mi priredili lijepo zadovoljstvo i uživanje u tekmi ... Red bull nekima je i te kako dao krila – našim Medvjedima – lijepa tekma, ali još ljepša i slađa pobjeda dobra su osnova za slatke slike u nastavku EBEL lige......
očito je da će i dani koji slijede biti ispunjeni sportskim zadovoljstvima uz dva Svjetska prvenstva – rukometno i skijaško – a siguran sam u velika uživanja i odlične rezultate naših na istima.
I dok ovako sit i zadovoljan polako u glavi radim raspored slijedećeg tjedna, osjećam da sam, ma koliko nedovoljno, ipak nešto i napunio baterije... san mi i dalje nije neki prijatelj, ali, sve u svemu, ipak je malo opuštenija atmosfera ovih dana doprinijela i kojem satu više - tog sna zvanog čežnja... ali, znam, siguran sam, ujutro kad zazvoni buđenje spavat će mi se.... mislim da je dijagnoza više nego očita – nekako mi jutro prebrzo dođe.... što nije ni čudo – pa noć je sve kraća
i...jedna sportska...
kad se Ivica Sljemenom spušta
za publiku nema većeg gušta
tresu se brda, rađa se Kralj
Ivica je opet, na žalost, Paž...
No, nimalo ne obezvređujem ovog srebra sjaj
Ivica i za Kralja ima dar
Stići će i kruna koju čeka
Vjerujem već početkom ovog „ljeta“
Veliki globus smiješi mu se slatko
Za sada ide sve, gotovo, glatko
Vjerujem da i jučerašnji veleslalom
Potvrđuje, uspjeha potpun, današnji slalom..
Još Svjetsko prvenstvo koje slijedi
Medalji ponekoj koja se već smiješi
Ivica će kao i do sada
Pokazati da skijanje nije samo Alpska grana
Uz rukometaše koji na Svjetsko kreću
Siguran sam u sportsku sreću
Ona nam je ponekad do trona nedostajala
Nadam se „Francuski sindrom“ u povijest poslala
Uz znanje i snagu kojima dečki vladaju
Želim da sve prepreke savladaju
Da Lijepa naša svijetom se ori
Da ponosni budu naši šampioni
Ako na himnu i malo „zakasnimo“
Želim da nešto razjasnimo
Ako rukometaši i srebro obrane
Vrijedni su naše velike hvale
Ivičino postolje – ma s koje strane
Vrijedno je dodatne hvale
No, kako god Svjetska prvenstva prošla
Sa sportskim je osmjehom Nova došla....
Neka samo odigraju kako znaju
I znam, osjećat ću se – kao u raju
Jer s njima se i ja veselim
S njima i ja svaki uspjeh dijelim
Sretno dečki nadolazećih dana
Neka vam je svaka povreda strana
Igrajte i skijajte srcem i dušom
I znam, oglušit ću, slavljeničkom bukom
Od drage Mirjam...
Kada Vas neko podari svojim strpljivo prikupljanim raznim dijelovima jedne cjeline, kada u njemu probudite želju da umjesto u svom domu ovdje ostavi svoj trag začinjen tim predivnim snažnim mislima ali i nečim iskreno toplim, ljudskim, prijateljskim... kada Vam uz taj komentar još doda „... prisjetih se i potražih nešto....što sam spremala za post........i nisam stigla.... a, evo, neka je tu.....kod dragog odmotanoga smote.....našega Kikija.....;-)“- tada Vam je srce, ma koliko „bolesno“ veliko da primi svu tu prijateljsku ljubav....a opet... tako malo i neiskusno da istom snagom to širi dalje... tada, možda postajem „nemoćan“ ali...postajem i odlučan..... slijedit ću draga Mirjam, i ne samo ove, tvoje predivne misli, citate koje tako brižno prikupljaš i podsjećaš nas na njih – kao i na ovaj na koji sam gotovo zaboravio a kojeg iskreno želim živjeti, biti dio tog predivnog zapisa.....
Otvoren si za sreću svoje obitelji, za sreću svojih znanaca i prijatelja. Oni trebaju tebe, tvoju dobrotu, tvoj osmijeh, tvoje srce. Ako si sebičnjak i misliš jedino na sebe, zapravo si suvišan i samo na teret drugima, a možda i sebi samomu. Nemoguće je da sebičnjak bude sretan.
/Phil Bosmans/
/hvala Mirjam/
Khevenhiller
(mojoj majci)
Nigdar ni tak bilo
da ni nekak bilo.
pak ni vezda ne bu
da nam nekak ne bu.
Kajti: kak bi bilo da ne bi nekak bilo,
kaj je bilo, a je ne, kaj neje nikak bilo.
Tak i vezda bude da nekak ne bude,
kakti biti bude bilo da bi biti bilo.
Ar nigdar ni bilo da ni nišće bilo,
pak nigdar ni ne bu da niščega ne bu.
kak je tak je, tak je navek bilo,
kak bu tak bu, a bu vre nekak kak bu!
Kajti nemre biti i nemre se zgoditi,
da kmet ne bi trebal na tlaku hoditi.
Nigdar još ni bilo, pak nigdar nemre biti,
da kmet neje moral na vojščinu iti.
Kajgod kadgod bilo, opet je tak bilo,
kak je bilo, tak je i tak bude bilo.
Kak je navek bilo, navek tak mora biti,
da muž mora iti festunge graditi,
bedeme kopati i morta nositi,
z repom podvinutim kakti kusa biti.
Kmet nezna zakaj tak baš mora biti
da su kmeti gladni, a tabornjiki siti.
Ar nigdar ni tak bilo da ni nam tak bilo,
pak nigdar ni ne bu da kmet gladen ne bu,
kajti nigdar ne bu na zemlji ni na nebu,
pri koncu pak Turčin potukel nas se bu.
A kmetu je se jeno jel krepa totu, tam
il v katedrale v Zagrebu,
gde drugog spomenka na grebu mu ne bu
neg pesji brabonjek na bogečkem grebu.
( Miroslav Krleža )