Idemo do kraja, makar i sa jednom neriješenom tekmom. Ništa strašno, možemo mi to!
Ipak, ne mogu a da se ne osvrnem na tekmu...a moram...
Prvo sportsko razočarenje bilo je na samom početku.. sa Lijepom našom – koja, kao i svakome njegova himna, budi ponos i dostojanstvo, i meni znači puno. Zvižduci, pa i verbalni ispadi izazvali su malo ogorčenje. Ne, ne želim o politici – za nju su druga mjesta – ovo je sport i samo takvo, sportsko navijanje prihvaćam. Na žalost, kao što sam i pretpostavio, navijači Hrvatske „nisu ostali dužni“ pa se ista stvar ponovila za vrijeme Srpske himne „Bože pravde“. Koliko sam uspio pratiti i čuti, Švedska je policija najavila rigorozne kazne za uvredljivo navijanje i incidente bilo kakve vrste na tekmi koju su proglasili i tekmom visokog navijačkog rizika... i zato sam se iskreno razveselio kada sam vidio na portalu ovu sliku
Koja mi je bila „akontacija“ za, ipak, sportsko navijanje... i ne, nisam izgubio nadu da će tekma biti čvrsta, teška...ali i sportska.
Prvo poluvrijeme uz igru sa dobrim i lošim potezima obje strane i „mirno“ navijanje donijela je prednost Srbiji – nije bila velika, ali...bila je. Mislim da grč s kojim smo ušli nikako nije popuštao i nisam se mogao prepustiti tekmi i uživanju u njoj....ali, pa to ni nije vrijeme za užitke već sportsku borbu. U pauzi sam pojeo čokoladicu – za energiju, jer, naravno, nisam stigao klopati... i pričekao drugo poluvrijeme u nadi da ćemo, kao i s Rumunjima i Alžircima, u drugom zabljesnuti u pravom izdanju....
u, otprilike, petoj minuti nastavka imali smo gol i igrača prednosti – ponadao sam se da sada kreće taj preokret.....Ivano je nekim potezima izazvao oduševljenje..... Srpski je trener uoči utakmice rekao „puno je velikih igrača ali samo je jedan majstor ..“ misleći na našeg Ivana koji im je, prema najavama, zadavao dosta muke.... navijači sa ponekim „iskricama“ i skandiranjima nisu dali zaboraviti o kojoj se tekmi radi – ali, iskreno, sada sam, ipak, bio malo zadovoljniji navijanjem....
kod 19:19 i obrane Šege mislio sam...sad, sad je možda taj trenutak da se odlijepimo..ali, s druge strane bio je rastezljivi Stanić koji je izvanredno branio svoju mrežu..ni gol Zrnića i novo vodstvo nisu pomogli.....sedmerac, isključenje naših... i opet izjednačenje.. Svi oni bombastični naslovi o favoritu pokazuju i dokazuju – „lopta je okrugla“ .. istina, naši su bili vrlo oprezni u izjavama..i sam sam znao da je ovo izuzetno teška tekma... no, u tom sam trenutku i dalje vjerovao da nećemo izgubiti....
sve što se poslije događalo pokazalo je da nemamo samo mi inspiraciju u drugom poluvremenu. Srbi su ponuđenu priliku iskoristili i otišli na plus dva...(btw... ja bi tu zvao tajm aut...ali, lako je biti general poslije bitke) a skoro i na plus tri.... i, bilo je prilike da na kraju i pobijedimo – kontra Duvnjaka.... ali i posljednji, puno teži, šut Balića...
ali, realno i iskreno – siguran sam, ma koliko želio dva, možemo i moramo biti zadovoljni i ovim jednim bodom. Sportska podjela mi se nekako čini najpoštenija za ovu tekmu...iako, srce je htjelo drugačije........
čestitke dečkima i na bodu – jer, i njega je danas trebalo izboriti....
sutra Danci... još jedna teška tekma – sada još jačeg psihičkog pritiska.... no, vjerujem – vjerujem u naše dečke i vjerujem da je ovo bila „ona lošija“ tekma koju uvijek na prvenstvima imamo...ako je tako...onda...onda doista idemo do kraja!
Sutra je „zadnja“ tekma koju gledam „sam“... za drugi krug, u kojeg možemo i želimo stići, imamo već organizirana druženja na koja ću, nadam se, uz obveze na poslu, ipak stići.... i zastavice... i one su spremne nakon sutrašnje tekme osvanuti kao modni detalj na autu.... a do tada, ja i dalje navijam...... vježbam grlo za drugi krug....