smotani
srijeda, 19.01.2011.
huh.....
|
Idemo do kraja, makar i sa jednom neriješenom tekmom. Ništa strašno, možemo mi to! Ipak, ne mogu a da se ne osvrnem na tekmu...a moram... Prvo sportsko razočarenje bilo je na samom početku.. sa Lijepom našom – koja, kao i svakome njegova himna, budi ponos i dostojanstvo, i meni znači puno. Zvižduci, pa i verbalni ispadi izazvali su malo ogorčenje. Ne, ne želim o politici – za nju su druga mjesta – ovo je sport i samo takvo, sportsko navijanje prihvaćam. Na žalost, kao što sam i pretpostavio, navijači Hrvatske „nisu ostali dužni“ pa se ista stvar ponovila za vrijeme Srpske himne „Bože pravde“. Koliko sam uspio pratiti i čuti, Švedska je policija najavila rigorozne kazne za uvredljivo navijanje i incidente bilo kakve vrste na tekmi koju su proglasili i tekmom visokog navijačkog rizika... i zato sam se iskreno razveselio kada sam vidio na portalu ovu sliku  Koja mi je bila „akontacija“ za, ipak, sportsko navijanje... i ne, nisam izgubio nadu da će tekma biti čvrsta, teška...ali i sportska. Prvo poluvrijeme uz igru sa dobrim i lošim potezima obje strane i „mirno“ navijanje donijela je prednost Srbiji – nije bila velika, ali...bila je. Mislim da grč s kojim smo ušli nikako nije popuštao i nisam se mogao prepustiti tekmi i uživanju u njoj....ali, pa to ni nije vrijeme za užitke već sportsku borbu. U pauzi sam pojeo čokoladicu – za energiju, jer, naravno, nisam stigao klopati... i pričekao drugo poluvrijeme u nadi da ćemo, kao i s Rumunjima i Alžircima, u drugom zabljesnuti u pravom izdanju.... u, otprilike, petoj minuti nastavka imali smo gol i igrača prednosti – ponadao sam se da sada kreće taj preokret.....Ivano je nekim potezima izazvao oduševljenje..... Srpski je trener uoči utakmice rekao „puno je velikih igrača ali samo je jedan majstor ..“ misleći na našeg Ivana koji im je, prema najavama, zadavao dosta muke.... navijači sa ponekim „iskricama“ i skandiranjima nisu dali zaboraviti o kojoj se tekmi radi – ali, iskreno, sada sam, ipak, bio malo zadovoljniji navijanjem.... kod 19:19 i obrane Šege mislio sam...sad, sad je možda taj trenutak da se odlijepimo..ali, s druge strane bio je rastezljivi Stanić koji je izvanredno branio svoju mrežu..ni gol Zrnića i novo vodstvo nisu pomogli.....sedmerac, isključenje naših... i opet izjednačenje.. Svi oni bombastični naslovi o favoritu pokazuju i dokazuju – „lopta je okrugla“ .. istina, naši su bili vrlo oprezni u izjavama..i sam sam znao da je ovo izuzetno teška tekma... no, u tom sam trenutku i dalje vjerovao da nećemo izgubiti.... sve što se poslije događalo pokazalo je da nemamo samo mi inspiraciju u drugom poluvremenu. Srbi su ponuđenu priliku iskoristili i otišli na plus dva...(btw... ja bi tu zvao tajm aut...ali, lako je biti general poslije bitke) a skoro i na plus tri.... i, bilo je prilike da na kraju i pobijedimo – kontra Duvnjaka.... ali i posljednji, puno teži, šut Balića... ali, realno i iskreno – siguran sam, ma koliko želio dva, možemo i moramo biti zadovoljni i ovim jednim bodom. Sportska podjela mi se nekako čini najpoštenija za ovu tekmu...iako, srce je htjelo drugačije........ čestitke dečkima i na bodu – jer, i njega je danas trebalo izboriti.... sutra Danci... još jedna teška tekma – sada još jačeg psihičkog pritiska.... no, vjerujem – vjerujem u naše dečke i vjerujem da je ovo bila „ona lošija“ tekma koju uvijek na prvenstvima imamo...ako je tako...onda...onda doista idemo do kraja!  Sutra je „zadnja“ tekma koju gledam „sam“... za drugi krug, u kojeg možemo i želimo stići, imamo već organizirana druženja na koja ću, nadam se, uz obveze na poslu, ipak stići.... i zastavice... i one su spremne nakon sutrašnje tekme osvanuti kao modni detalj na autu.... a do tada, ja i dalje navijam...... vježbam grlo za drugi krug....  |
- 21:00 - Komentari (14) - Isprintaj - #
|
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
O blogu
Kada sam se prestao okretati Koraci su postali laki... Nisam prestao misliti... Niti želim zaboraviti.... Samo.... želim živjeti.... Neka niko ne dira u naš mali dio svemira....   kavu/e molim:) Vas je bilo... Od drage Mirjam... Kada Vas neko podari svojim strpljivo prikupljanim raznim dijelovima jedne cjeline, kada u njemu probudite želju da umjesto u svom domu ovdje ostavi svoj trag začinjen tim predivnim snažnim mislima ali i nečim iskreno toplim, ljudskim, prijateljskim... kada Vam uz taj komentar još doda „... prisjetih se i potražih nešto....što sam spremala za post........i nisam stigla.... a, evo, neka je tu.....kod dragog odmotanoga smote.....našega Kikija.....;-)“- tada Vam je srce, ma koliko „bolesno“ veliko da primi svu tu prijateljsku ljubav....a opet... tako malo i neiskusno da istom snagom to širi dalje... tada, možda postajem „nemoćan“ ali...postajem i odlučan..... slijedit ću draga Mirjam, i ne samo ove, tvoje predivne misli, citate koje tako brižno prikupljaš i podsjećaš nas na njih – kao i na ovaj na koji sam gotovo zaboravio a kojeg iskreno želim živjeti, biti dio tog predivnog zapisa..... Otvoren si za sreću svoje obitelji, za sreću svojih znanaca i prijatelja. Oni trebaju tebe, tvoju dobrotu, tvoj osmijeh, tvoje srce. Ako si sebičnjak i misliš jedino na sebe, zapravo si suvišan i samo na teret drugima, a možda i sebi samomu. Nemoguće je da sebičnjak bude sretan. /Phil Bosmans/ /hvala Mirjam/ Khevenhiller (mojoj majci) Nigdar ni tak bilo da ni nekak bilo. pak ni vezda ne bu da nam nekak ne bu. Kajti: kak bi bilo da ne bi nekak bilo, kaj je bilo, a je ne, kaj neje nikak bilo. Tak i vezda bude da nekak ne bude, kakti biti bude bilo da bi biti bilo. Ar nigdar ni bilo da ni nišće bilo, pak nigdar ni ne bu da niščega ne bu. kak je tak je, tak je navek bilo, kak bu tak bu, a bu vre nekak kak bu! Kajti nemre biti i nemre se zgoditi, da kmet ne bi trebal na tlaku hoditi. Nigdar još ni bilo, pak nigdar nemre biti, da kmet neje moral na vojščinu iti. Kajgod kadgod bilo, opet je tak bilo, kak je bilo, tak je i tak bude bilo. Kak je navek bilo, navek tak mora biti, da muž mora iti festunge graditi, bedeme kopati i morta nositi, z repom podvinutim kakti kusa biti. Kmet nezna zakaj tak baš mora biti da su kmeti gladni, a tabornjiki siti. Ar nigdar ni tak bilo da ni nam tak bilo, pak nigdar ni ne bu da kmet gladen ne bu, kajti nigdar ne bu na zemlji ni na nebu, pri koncu pak Turčin potukel nas se bu. A kmetu je se jeno jel krepa totu, tam il v katedrale v Zagrebu, gde drugog spomenka na grebu mu ne bu neg pesji brabonjek na bogečkem grebu. ( Miroslav Krleža ) ..... i... meni..... |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||