Marketing
sve po špagi :)
Što reći? Krenulo je s osmjehom, veselo i pobjednički... sve po špagi - dobro, ne baš sve, ali o tome nećemo.....
Od cijelog tjedna koji je bio svakakav, strkovit, frkovit i buran, sa obaranjem rekorda u brzom tipkanju, brzom šaltanju misli ali i nekim mojim govorničkim sposobnostima kojima sam se i sam iznenadio, nekako.... najviše sam zapamtio sami kraj tjedna. Sve ono prije neću ni pamtiti, nego, petak – kao neku malu krunu napornog tjedna kada sam, a moram se pohvaliti, dobio puno odobravanje nadređenih i uz njihovu podršku i mi... idemo do kraja – ma gdje i kakav on bio.
Sportske radosti počele su, jučer, na samom kolegiju kada sam primio poruku da je Ivica nakon spusta peti – joj, joj.... ne smijem se radovati jer – poruka je službena, kao mudro čitam i koncentriram se da ne zaurlam od sreće – peto mjesto sam samo u snu priželjkivao za kombinaciju .... srećom, do slaloma je sastančenje bilo gotovo, ali, naravno, nisam mogao pratiti na portalu vijesti..no, čulo se, pročulo, i... znao sam da je ovaj petak pravi ... BRAVO IVICE! Same gas ...... 
požurio sam sve odraditi ne bi li stigao na tekmu...rukometnu, naravno. Od parkinga sam, nakon sto let, potrčao – sretne me suseda i pita „kaj se pripetilo? Frka neka?“ „je, je – velika – miša mu, kasnim na tekmu!“ –zakasnio sam na himnu i prvih par minuta igre... porušio speglani veš dok sam u letu, još u jakni i cokulama, palio televizor, ali, još veći šok bio je rezultat koji sam vidio 3:0 za Rumunjsku.... bacio sam jaknu na pod ( fulao fotelju) stajao skamenjen pred TV i gledao u nevjerici. Dobro, stigao sam na prvi gol naših .. ali.... prestajao sam tako skoro cijelo poluvrijeme – ljutio se ali i divio protivničkom golmanu, skakao, divljao – ma sve što uz strastvenu tekmu ide ...
U pauzi sam, konačno se, raskomotio – na brzaka uzeo klopu i bacio koju mrvicu u sebe – jer, počeo je nastavak – a nije preporučljivo bilo što držati u rukama jer ... nekontrolirano poleti..... kako se tekma bližila kraju malo je popuštao i moj grč .... dobro je, prva pobjeda je tu...idemo dalje – jednu po jednu po jednu pobjedu....¸Hvala Vam Kauboji
Umor me ipak, oko dva po ponoći, svladao – pa, bilo je i vrijeme – mislim da sam zaspao..... jutros nova jurnjava – po očale, malo do Mola – ne, ne Inskog ... i, naravno, nisam stigao na Ivicu ali, na vrijeme sam informiran .. u povratku svratio kod kumice i juriš doma. Da juriš?! No, kako god, ispunjen sam srećom i veseljem. Što zbog dobrih rezultata na poslu, to i zbog danas uspješno odrađenih zadataka.
Sutra – opet sportski dan – skijanje – cure i dečki – i, navečer....rukomet. Imam, imam još noktića – ostalo je ....
Malo slikica i podrške sa tekme...za dalje...do kraja!
Post je objavljen 15.01.2011. u 21:00 sati.