smotani
ponedjeljak, 03.01.2011.
TV Kalendar - u najboljim godinama ;)
|
Ovih dana, često sam čuo vijest o predivnoj i, mislim jedinoj takve vrste, godišnjici jedne TV emisije. TV kalendar, koji me uobičajeno jutrom „razbuđuje“ dok se lijeno izvlačim iz kreveta. Svakoga me jutra, nekad s više a nekada s manje pozornosti, upozna sa događajima vezanim uz taj dan. Dugo, doista dugo pratim tu emisiju i, nevjerojatno je koliko sam informacija primio, ali i neka znanja stekao uz nju. Fascinantan je podatak da bi nam trebalo 83 dana da pregledamo sve emisije prikazane u posljednjih 35 godina. Danas se prikazuje slavljenička emisija, koju sam, naravno i ujutro pogledao i, naučio, otkad datira pojam Gardisti – koje je prvi imenovao slavni Napoleon.... i da, opet sam ostao zatečen viješću o Tutankhamunovoj grobnici – jer, prikaz njezina pronalaska opet me podsjetio trenutka kada sam ušao u istu 2001 i ostao nekako bez nekog jačeg dojma – sve je djelovalo hladno, i, naravno prazno.... ali, sve sam to nadoknadio odlaskom u muzej u Kairu gdje sam, doista, osjećao se kao u grobnici.... Puno sam informacija stekao sa kalendarom, ali i podsjetio se na neka, pomalo već zaboravljena znanja. Sve najvažnije obljetnice, događaje, podsjećanje na velikane iz svih grana umjetnosti, života, tehnike, napretka, ali i podsjećanja na tragedije i ljudske nemare, iz Hrvatske ali i iz svijeta, dnevno bivaju obilježeni u ovoj emisiji – ponekad tek osvrtom, a one važnije vijesti popraćene su i filmskim prilozima, tonskim zapisima.... I, kako je rečeno u jubilarnoj emisiji., ova je emisija pronašla podatak da je prvi govor na Hrvatskom jeziku u Saboru održan 1809 godine a ne 1832 kako se do tada tvrdilo. Prikazane su u njemu i najstarije hrvatske zastave koje sam, prilikom svog posljednjeg putovanja 2002 godine. , i sam vidio u Švedskoj... puno, doista puno je podataka objavljeno u ovoj desetominutnoj emisiji. No, iskreno, jedan me podatak, ponovljen i danas, fascinirao – do danas, ova je emisija imala samo dva urednika – gospodina Vladimira Fučijaša i gospodina Obrada Kosovca – koji je s početkom Nove, otišao u zasluženu mirovinu. Ovaj me podatak fascinirao i dao mi, ipak, vjere da ima nade u naš razum – jer, eto, u ovoj emisiji nije bilo stalnih rošada Urednika – i, siguran sam, da je i to jedan od bitnih razloga što je ova emisija doživjela ovako lijepu obljetnicu. Hvala dosadašnjim urednicima na svemu što su nam u ovim emisijama prikazali. Sretno TV Kalendaru u slijedećih 35 godina ali i novom Uredniku, gospodinu Vladimiru Brnardiću – dugogodišnjem novinaru u redakciji ove emisije. Ali,... ( ja sam ipak poznat i kao ALIja  ) imam ipak jednu dilemu??!! Ne znam, nisam siguran kojem podatku sada vjerovati – na službenim stranicama HTV u kojima se spominje ova jubilarna emisija, u današnjoj jubilarnoj emisiji ali i u samom središnjem Dnevniku, spominje se i podatak o 1809 kao godini u kojoj se na Hrvatskom progovorilo u Saboru...a dok sam švrljao tubicom po emisijama kalendara pokušavajući odabrati neku važniju za ovoj post, naišao sam upravo na tu emisiju u kojoj je objavljeno da je 1806 General Vincent Knežević postavši potkapetanom Kraljevstva, svoju zahvalu izrazio na Hrvatskom jeziku. (?!)Očito se radi o feleru – jer, malo sam prošvrljao netom i naišao na podatak koji je objavio upravo novoimenovani urednik u Podlistku – Hrvatski vojnik (internetsko izdanje) Na početku Petog koalicijskog rata 1809. izabran je za potkapetana Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije te je oko Zagreba okupljao vojsku i hrvatske insurekcijske čete. Pri imenovanju 19. siječnja 1809. zahvalio je hrvatskim govorom, što je bila prva upotreba hrvatskog jezika u Saboru. Iako feler, nadam se da se u budućnosti neće pojavljivati – 19. siječnja je blizu i siguran sam da ćemo ubrzo saznati odgovor P.S. i kao što vidite, ništa nisam dirao po kompu ( lapu) a mogu umetnuti link  |
- 21:00 - Komentari (13) - Isprintaj - #
|
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
O blogu
Kada sam se prestao okretati Koraci su postali laki... Nisam prestao misliti... Niti želim zaboraviti.... Samo.... želim živjeti.... Neka niko ne dira u naš mali dio svemira....   kavu/e molim:) Vas je bilo... Od drage Mirjam... Kada Vas neko podari svojim strpljivo prikupljanim raznim dijelovima jedne cjeline, kada u njemu probudite želju da umjesto u svom domu ovdje ostavi svoj trag začinjen tim predivnim snažnim mislima ali i nečim iskreno toplim, ljudskim, prijateljskim... kada Vam uz taj komentar još doda „... prisjetih se i potražih nešto....što sam spremala za post........i nisam stigla.... a, evo, neka je tu.....kod dragog odmotanoga smote.....našega Kikija.....;-)“- tada Vam je srce, ma koliko „bolesno“ veliko da primi svu tu prijateljsku ljubav....a opet... tako malo i neiskusno da istom snagom to širi dalje... tada, možda postajem „nemoćan“ ali...postajem i odlučan..... slijedit ću draga Mirjam, i ne samo ove, tvoje predivne misli, citate koje tako brižno prikupljaš i podsjećaš nas na njih – kao i na ovaj na koji sam gotovo zaboravio a kojeg iskreno želim živjeti, biti dio tog predivnog zapisa..... Otvoren si za sreću svoje obitelji, za sreću svojih znanaca i prijatelja. Oni trebaju tebe, tvoju dobrotu, tvoj osmijeh, tvoje srce. Ako si sebičnjak i misliš jedino na sebe, zapravo si suvišan i samo na teret drugima, a možda i sebi samomu. Nemoguće je da sebičnjak bude sretan. /Phil Bosmans/ /hvala Mirjam/ Khevenhiller (mojoj majci) Nigdar ni tak bilo da ni nekak bilo. pak ni vezda ne bu da nam nekak ne bu. Kajti: kak bi bilo da ne bi nekak bilo, kaj je bilo, a je ne, kaj neje nikak bilo. Tak i vezda bude da nekak ne bude, kakti biti bude bilo da bi biti bilo. Ar nigdar ni bilo da ni nišće bilo, pak nigdar ni ne bu da niščega ne bu. kak je tak je, tak je navek bilo, kak bu tak bu, a bu vre nekak kak bu! Kajti nemre biti i nemre se zgoditi, da kmet ne bi trebal na tlaku hoditi. Nigdar još ni bilo, pak nigdar nemre biti, da kmet neje moral na vojščinu iti. Kajgod kadgod bilo, opet je tak bilo, kak je bilo, tak je i tak bude bilo. Kak je navek bilo, navek tak mora biti, da muž mora iti festunge graditi, bedeme kopati i morta nositi, z repom podvinutim kakti kusa biti. Kmet nezna zakaj tak baš mora biti da su kmeti gladni, a tabornjiki siti. Ar nigdar ni tak bilo da ni nam tak bilo, pak nigdar ni ne bu da kmet gladen ne bu, kajti nigdar ne bu na zemlji ni na nebu, pri koncu pak Turčin potukel nas se bu. A kmetu je se jeno jel krepa totu, tam il v katedrale v Zagrebu, gde drugog spomenka na grebu mu ne bu neg pesji brabonjek na bogečkem grebu. ( Miroslav Krleža ) ..... i... meni..... |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||