Marketing
počela je..Nova...
I.... evo nas u Novoj...
Moram Vam priznati da ću još zavoliti ova dežurstva za Blagdane. Barem ne zaspim doma uz TV ili komp... Sa kolegom sam već imao doček Nove na radnom mjestu, samo smo tada šizili jer nam je pao sustav, pogubili se u hrpi papirića, a ove godine....bilo je super. 
O poslu ću reći da je bilo podnošljivo ali i izuzetno veselo – nije bilo problema a da nas dva čarobnjaka to ne bi znala riješiti – on svoje a ja svoje područje...zato, više ću o svemu drugom....
Kolega je, već s odlaskom ostalih kolegica i kolega u poslijepodnevnim satima Stare godine, počeo smišljati kako ćemo dočekati Novu.. dakle, trebalo je čuti što mu je sve padalo na pamet dok sam ja pokušavao, koristeći kakav takav mir, pripremati dijelove godišnjih izvješća.. .Negdje do 7 navečer s nama je bila i kolegica koja je, zbog operativnih poslova, morala ostati..i, nerijetko su me prekinule salve njihova smijeha – ponekad sam se i pridružio, a ako nisam, dojurili su oni k meni s novom idejom... Od svih ideja, naravno, odabrali smo najprihvatljiviju - točno u ponoć start je utrke niz hodnik do čajne kuhinje – ko prvi stigne, bira piće – cilj je u Novu uči sportski i „borilački“ raspoložen, ali i s osmjehom na licu... pojavili su se mali problemi – prvo – ko će viknuti „sad“ za start utrke i, drugo, koja će pića biti na izboru...
U tom trenutku znao sam, što i kako god odlučili, ja ću biti taj koji gubi... em što nemrem šprintati, em što je kolega mlađi i kondicijski puno spremniji od mene, zato sam, sve misli usmjerio na izbor pića... No, on je, u cilju pravednosti, inzistirao i na neutralcu koji će startati trku. Nakon vijećanja i konzultacija odlučili smo da ćemo angažirati „mamu“ – nazvat ćemo ju prije ponoći, staviti na spiker i... neka trka počne. No, kada smo pokušali dogovoriti stvar šokirao sam se njezinim stanjem – u temperaturi, bez glasa...
fakat nam nije bila od pomoći ( baš si mislim da me je trebala mijenjati kak bi to ispalo?) ...ali, „tatek“ je odmah odlučio..“ja ću“. Situaciju oko pića smo nakon kratkog prepucavanja riješili.. k vrapcu, pa ne bum vmrl ak popijem „planski“ koju..... no, njegov izbor me malo zbunio..... kola, vino, rakija, viski...bez razmišljanja prihvatio sam ... znam, doći ću drugi i ostat će mi vino jer, iz inata, bu mi popil kolu.....
Do ponoći, malo smo radili, malo razgovarali, klopali, smišljali psine za ponedjeljak.... približavala se ponoć.... otišli smo do startne ravnine. Iz sobe do nazvali smo „tatu“, stavili ga na spiker... malo se razgibali i zagrijali za ponoćnu trku.... počelo je odbrojavanje.... 10,9,8,7,6,5,4,3,2,1... i, sav napet, da makar muški krenem, čekamo onaj znak...a moj japa, ni pet ni šest, nego „ trči Kiki“.. e ježi ga... od smijeha sam kasnio u startu i naravno, očekivano, stigao tek drugi.. ali, vraški sam se borio ... i dok sam, sa malim zaostatkom, stigao do kuhinje..... pal mi je mrak na oči – kolega je popio kolu i vino – ostala je rakija i viski.... ma, veći je problem količina – skoro je deci nalijal u čaše..... gledam u čaše, gledam u njega... kaj je to? „pa ja sam prvi, popil sam kaj sam htel..sad ti“ ... dobro, dolio sam kolu u viski ... i to puuuno kole i popio u cugu skoro tri deci...
brrrr... i dok sam odlagao čašu ugledao sam kovertu na kojoj je pisalo moje ime – pogledao sam ga sa upitnikom iznad glave – a on, kao nezainteresiran... „rekli su mi da ti to dam u ponoć – ne prije“ ... odluka nekih, bila je, da mi u Novogodišnjoj noći uruče novo rješenje za nastavak obavljanja poslova koje već skoro tri godine obavljam ... uz mali dodatak koji je, shodno nekim najavama bio i očekivan... više posla, više odgovornosti – ali, sada i na papiru ( naravno, bez veće plaće, kak je i red) moje želje o povratku na staro nisu se ostvarile, ali, kako god, u današnje vrijeme, više sam nego zadovoljan – konačno, pa dobro je da ima posla, a možda...možda jednom i naknade budu bolje...
Nakon kratkog čestitarenja, mog monologa svim zaposlenicima kojeg niko nije čuo, ogladnili smo... samo, više nismo znali kaj bi... bacili smo se sada na sarmu ....
Nevjerojatno je koliko smo nas dvojca sposobni pojesti, ali, bome i suđa zmazati. Nakon klope, oko 2 po ponoći, pala je i prva ovogodišnja kavica. Skuhali smo Tursku da nas malo digne, i, tek što smo sjeli, došla je i ekipa s Trga u kratki obilazak. Čestitke, klopa, pićence, malo su se ugrijali i pohitali dalje, a nas dvojca, uz TV malo odmorili. Tek pokoji poziv podsjetio nas je gdje smo ali i remetio naše preživanje. Oko deset smo se polako uputili kući – još spremni na šale i pošalice, ali, nimalo pospan. Odmah sam produžio do punice. Naravno, u autu se vozila rajngla sarme za junca – ma, gricne i punica, ali ona je stroga u pogledu „dozvoljene“ hrane, a kako ja to „nedozvoljeno“, naročito posljednje vrijeme, tamanim po totalnom neredu odluka je, već par godina, da juncu donesem koju sarmu, a ona samo prekontrolira kakva je i već zna da će junac par dana nakon nje, biti na strogoj dijeti...a ja... ja obavezno dobim jezikovu juhu. Tako je bilo i jučer – odslušao sam njen monolog i kao neki klinac gledao u pod da ne prasnem u smijeh, a kad je završila, prišao sam, zagrlio ju, poljubio i odvalio „ma nemojte mi se ljutiti, šteti vam ljepoti!..ma nemre se ona na mene ljutiti. Odslušali smo i Novogodišnji koncert i, krenuo sam dalje.....
Nakon njih svratio sam do kumice – malo smijeha, razgovora..ali, pao je i prvi ovogodišnji ples sa kumicom ( aha ... kak se trudim i izbjegavam riječ „mala“)
Tihana je bila posljednja stanica do povratka kući.... Ei sam, zbog njenog izbivanja jučer, svratio jutros na kavu. Naravno, opet su me natrpale kolačima i, siguran sam, kad poklopam sve zaostatke, idem na strogu dijetu...svega po malo ali, kad se skupi, malo su mi tijesne samterice...( a možda sam ih ipak opral na previsokoj temperaturi...?)
Noćas ću, valjda, malo duže odspavati u komadu – ma iako malobrojne, ali i ove moje moždane stanice trebaju malo regeneracije.... i sutra, prvi, pravi, radni tjedan u Novoj....
Mrvičak je stigao doma – ne, nisam ga vidio, ali.... čuo jesam – nekako, sklon sam prvom dojmu – glas mu je na mamu... čuje seeeee
Nadam se da ste i vi, u ma kojim pozicijama, sretno i veselo dočekali Novu....
Ako je suditi po početku – ova će mi biti radna i ispunjena... ko zna čime.....
Post je objavljen 02.01.2011. u 21:00 sati.