Problem naših dana i problem naših života:
Bog nije očit ili ne barem onoliko koliko bismo mi to željeli.
On je skriven, diskretan, tajanstven, nevidljiv.
... a tu je oko nas ...
... svugdje prisutan ...
“Bog izbija kao svjetlo“
iz svake stvari stvorene
i svakog života koji se miče.
Osamljen kamen na žalu ima aureolu njegova daha,
i oblijeva ga jutrom i večerom,
kao ljubičast fluid,
sjaj sunca koje se ne vidi.
On je kao toplina u dahu svega što živi.
On je gluh za sate koji izbijaju
i cijepaju vrijeme na parčad,
i On je slijep za dan i noć
i sve promjene vremena.
On je kao miran sjaj i velika tišina
u kojoj se čuje glas koji ga niječe.
On tako dobro šuti
da se već pomišlja da ga nema.
A On je mirno srce svih atoma.
/Ivo Andrić, Ex ponto i Nemiri/
To Svjetlo nosi u sebi božansku otajstvenu moć
koja se produžuje i preko granica ovozemaljskog života
i njegovu ćemo radost uživati u vječnosti.
Onima koji primiše to Svjetlo, po kojem je stvoren i svijet, ''podade moć da postanu djeca Božja'' /Iv 1,12/
Psalam 27
Pouzdanje u Boga, bilo u danima radosti,
bilo u vremenu straha ...
- U Božjoj blizini nema straha -
Gospodin mi je svjetlost i spasenje:
koga da se bojim?
Gospodin je štit života moga:
pred kime da strepim?
Za jedno molim Gospodina,
samo to ja tražim:
da živim u domu Gospodnjem
sve dane života svoga,
da uživam milinu Gospodnju
i dom njegov gledam.
Vjerujem da ću uživati dobra Gospodnja
u zemlji živih.
U Gospodina se uzdaj, ojunači se,
čvrsto nek' bude srce tvoje:
u Gospodina se uzdaj !
Podsjećajući kako je prvi dio psalma obilježen velikom smirenošću, temeljenom na pouzdanju u Boga u mračan dan nasrtaja zlobnika, znaka zla koje onečišćuje povijest, Sveti je Otac istaknuo da je život vjernika često podvrgnut napetostima i osporavanjima, a ponekad i odbačenosti, pa čak i progonima. Pravednikov način života smeta jer odjekuje kao opomena prema nasilnicima i izopačenima. Vjernik je svjestan da dosljednost dovodi do osamljenosti, i čak uzrokuje prezir i neprijateljstvo. To se iznad svega događa u društvu koje kao svoj znak često izabire osobnu korist, izvanjski uspjeh, bogatstvo, i neumjereno uživanje. ... Ipak, putem molitve postiže se unutarnja smirenost, snaga duše i mir – pojasnio je Sveti Otac te dodao da je zajedništvo s Bogom izvor mira, radosti i smirenosti; ono je kao ulazak u oazu svjetla i ljubavi – kazao je Papa. S tim u vezi Sveti se Otac na posljetku prisjetio riječi monaha Izaije, koji je živo u egipatskoj pustinji, a preminuo u Gazi oko 491. godine. On je u svojoj zbirci smjernica o asketskome životu današnji psalam primijenio na molitvu u kušnji: Ako vidimo da nas neprijatelji uvode u slabljenje naše duše kroz užitak, nemojmo se obeshrabriti, nego zazovimo Gospodina, zaštitnika našega života – kazao je na koncu Sveti Otac.
Svjesni svoje ljudske krhkosti i malenosti,
ali još svjesniji Božje veličine i ljubavi kojom nas ljubi, s pravom pitamo
„koga da se bojim; pred kime da strepim?“.
Zemaljski nasilnici mogu nam uništiti samo tijelo,
No, ne trebamo se bojati
„onih, koji doduše mogu ubiti tijelo“
nego „onoga koji može dušu i tijelo pogubiti u paklu“
/Mt 10,28/,
.............................................. a to je grijeh .................................................
Boreći se protiv grijeha, rado dolazimo u dom Gospodnji
i želimo s Bogom živjeti „sve dane života svoga“
i „uživati dobra Gospodnja u zemlji živih“.
Dugo te nije bilo s tvojim nadahnutim tekstovima. Lijepi pozdrav! (borut 25.01.2011. 15:19)
Iskeno se nadam i vjerujem, draga Mirjam, da još sve prave vrijednosti ipak nismo uspjeli obescijeniti! Pusa, pozdrav od Luki+Goldie (luki 2 25.01.2011. 15:52)
Znaš... jučer sam pročitao tvoj post, ali, neke su me obveze spriječile da se više i iskreno s njim stopim.... danas, jedna ružna prigoda na poslu, u trenutku moje velike slabosti i boli, prisjetila me baš ovih redaka..... upravo oni su mi dali jednu snagu da sa smješkom završim radni dan - možda pomalo kiselim...ali.... ipak... Kao da sam u trenutku našao energiju prisjećajući se ovih riječi, kao da sam u trenutku ugledao neko svijetlo... ....ovaj se post nekako nadovezuje na prošli.... pa sam i ja svoju svjetlost nadovezao na iste misli, zahvalio na toj svjetlosti i, pomolio se da ista njoj, koja mi ju je upalila, obasja put..... Draga Mirjam, kako ja odlutam sa tvojim predivnim mislima, citatima, čitanjima.... Hvala ti na njima jer toplina kojom me obasjaš...gori..... i daje snagu
BTB!!!
topli ti pozdrav, draga Mirjam.... (smotani 25.01.2011. 17:40)
Divno. Tu sam i uživam .... :)
Jesus Saviour pilot me over life's tempestuous sea...
Budite pažljiviji, ... Bog je u vašem životu: ... tu je, posred vas !!!
Možda bi to trebalo uokviriti i staviti kao podsjetnik na radnom mjestu, u kući, u autu..... Čini mi se da je to najvažnije- živjeti stalno u društvu s Bogom, u njegovoj živoj prisutnosti... onda ćemo i manje griješiti i biti bolji. (Nisam imala pojma da si matematičarka! Tako se poklopilo. Ono o zbrajanju itd. sam jedino tebi napisala, a valjda te je Bog preko mene htio malo nasmijati... :))) )
Kako jako volim lanterne, već dugo sam pod dojmom tvog prethodnog posta... i ovaj nalazim kao nastavak razmišljanja o Svjetlu koje spašava život, koje osvjetljava naše tmine, bez kojeg bismo bili izgubljeni u prostoru i vremenu. Logičan zaključak može biti jedino ovaj:
Gospodin mi je svjetlost i spasenje: koga da se bojim?
Hvala ti na svim postovima koji unose svjetlo u živote onih koji ih čitaju otvorena srca. BTB! (Tamo gdje je srce 28.01.2011. 21:59)
@ borut, dragi borute svaki početak nove radne godine je dosta neizvjestan, pomalo plaši ... - ... barem je tako u ovome što radim, i .... osobito ovih par godina krize - te zahtjeva, uistinu zahtjeva, veliki napor na poslu ... I tako pokušavam sve što se može, dajem sve od sebe, trudim se :-))) ... , znajući kako je i prošle godine bilo i kako se činilo da neće ići ... :(( , a dobro je završilo ... :))))))))) ... , puno bolje no što smo se nadali i u najoptimstičnijim prognozama ... - hvala Bogu !!!. Uz sve to imam i neki svoj poticaj za veći doprinos - za dati nešto više od sebe - koji koliko me dodatno nosi toliko me i dodatno tiho iznutra opterećuje. Tada pokušavam svojim čestim 'odlascima' u mir i tišinu pronaći ravnotežu i 'oteretiti se'. Pokušavam - da pokušavam - raditi i dati sve od sebe, ali potpuno shvatiti i prihvatiti da ono/Onaj što/Koji daje da trud naših ruku uspije i da urodi plodom je Gospodar i On će upraviti, On je taj koji će na dobro svih nas providiti ... i odraditi svoj dio posla sa istim oduševljenjem, a sa manjim opterećenjem, brigom i tjeskobom te sav svoj rad, čitav svoj život , dati u Njegove ruke da me tolika odgovornost ne shrva ... jer nositi možemo križ koji nam je dat i kojega je po našim snagama Gospodin odmjerio - dao nam je da nosimo koliko možemo podnijeti i ako nam daje veći znači da vjeruje da to možemo ... i na to nas svakodnevno potiče, da ga uzmemo i nosimo ulijevajući nam snagu da ga i odnosimo ... na kraju dana da se zahvalni Mu odmorimo za sutrašnji koji opet zahtjeva nove zanose i polete sa čvrstom vjerom u bolje, u Dobro ! ! ! :-) ... I neka događanja u obitelji i bolesti koje su sada iza nas su tražila moje vrijeme i skrb tako da sam manje mogla pisati, što ne znači da u meni nisu zrela mnoga nadahnuća koja mi je u tim i kroz ta događanjima Gospodin svakodnevno davao, kojima mi je ukazivao na put, donosio svjetlo u umorima i malaksanjIma ... ... i nosio me njima, ... ... za koje sam Mu trajno zahvalna jer, ... ... bez toga ne bih, ne bismo sve to mogla/i ... ... ... i eto, to je ukratko ono što mi ostavlja manje vremena za biti na blogu, za biti sa vama, što opet ne znači da niste sa mnom; mislim često na vas i nadalje redovito pratim i kada god mogu se javim - osobito rado navratim k vama /... vas sam i prve počela čitati i pratiti još odonda kada sam uopće saznala za blog :))) ... i oduševili ste me - i tako je sve do danas !/ radujući se vašemu svakom napretku i boljitku te, evo, ovom prilikom želim od srca pozdraviti Vesnu kojoj se zaista divim. Toliko snage, volje, vjere i nade ... vidim u njezinim borbama koje ona sa smiješkom nosi i iznosi i kojima svima vama oko sebe daje snagu i polet ... I nama, borute. Hvala vam !!! ... Da ne završim tužnjikavo: ... ... evo, jučer se dogodila tako jedna predivna stvar u mome životu da sam još uvijek u transu i pjevam, pjevam .... u duši pjevam ... i zahvaljujem iz najdubljih dubina ... Žao mi je što to ne mogu baš onako otvoreno izreći na blogu ... - kao vi - ... , a i onome koji me je kao majku tako razveselio to ne bi baš bilo drago, te samo ovo: ............................. Sretna sam majka, Borute i Vesno ! I da, ... možda je bilo pune muke ... - ona se ionako poslije zaboravi - ali, evo, nagradu ipak dobijamo, ... / radost srca je meni najveća nagrada koju mi je mogao dati ....../
... Gospodin se pobrinuo !!! ... ......... HVALA MU !!! ..............
... do čitanja ... ... i ponovnog susreta ... ... ... ... :-) ........... ... od srca ...
Znam da me grije Sunce. Znam da kliknem na prekidač kada želim svjetlo. Znam da će nešto niknuti jedino ako posadim. Znam da će mi ljubav biti uzvraćena koliko sam i sam pružio. Znam da živim danas i sada. Za onim što sam mogao preživjeti, a nisam svojom greškom, mogu kriviti samo sebe. Pa zašto tražiti kome zahvaliti za sve što imam, zašto za svoje pogreške (ili grijehe) od nekoga tražiti oprost ako sam svjestan da sam ih sam učinio? Zašto nekome zahvaljivati za svaki lijepi trenutak koji imam, ako znam koliko sam u njegovu ljepotu uložio? (plavozeleni 29.01.2011. 14:05)
@ luki 2, ... i ja se iskreno nadam i vjerujem, ali i iskreno želim i pokušavam, trudim se ... ... pridonijeti tome - koliko je do mene ... čuvati i gajiti ispravne vrijednosti ... ... da se ne obescijene ... - uvijek počinjući od sebe ... , ... propitujući se, ... ispravljajući se ... ... vraćajući se na izvore ... ... ... ... :-)) ... ... ... ...
@ smotani, .................... hvala ti na posjeti ................ .................... Već nekoliko puta sam provirila kod tebe i ... nema te. Nadam se da to nije vezano uz ovu neugodnost na poslu. Ne bi smjelo biti ... Nikako se ne bi smjeli dati isprovocirati ljudima koji iz ne znam kojih - svakako svojih razloga, svjesno ili nesvjesno ... - pokušavaju upropastiti nam dan ili nas zakočiti u nekim pozitivnim nastojanjima ... Vrlo često se to događa baš u momentima kad smo slabi ... i kada se najmanje nadamo /... i sa strane od koje se najmanje nadamo .../ te smo nespremni, nepripremljeni. Dugo već nema nekih koji su to pokušavali, odnosno nisam na mjestima gdje se to pokušavalo. Kada osjetim da neka negativna vibra negdje radi, mičem se sa tih mjesta. Ne zato što se bojim ili što se ne bih mogla obraniti, raspravljati i razjašnjavati, već stoga da se ne dovodim u loše situacije /... iako je ponekad i to potrebno i tada ne bježim ...!/. No, poučena time da me put ipak može opet navesti na isto, ne propuštam da se pomolim za te situacije i za te ljude. Blagoslovim ! Prepustim Gospodinu da razjasni i razbistri. Osvijetli ! I ne dotiče me se bilo kakav nered, nemir, nečiji razdor koji je pokušao prenijeti na mene i ugroziti moj mir. ... A ako sam baš prisiljena trajno biti u društvu koje ne propušta prilike biti neugodno i neprestano stvarati konflikte te me izvoditi iz mira, uzrokovati da reagiram - možda baš znajući moje slabe točke ... - i budem van kontrole - ... ipak sam ja Dalmatinka i ne zaboravljam da su moje reakcije temperamentnije, naglije, te se uvijek dodatno moram paziti i umirivati ...:))))))))))) da me ne obuzme bijes - znajući da to može biti samo meni na štetu molim svaki dan prije tih susreta i zahvaljujem se poslije ... I to donosi mir u mojim nastupima, mojim reagiranjima i osmijeh na lice u svakakvim situacijama. ... Dakako da ne uspijem uvijek, ali upornošču molitvi dosižem i trajnije stanje mira i 'nedodirljivosti' kod takvih izvanrednih stanja tako da se vrlo često to počne osjećati i na drugoj strani. I sve se počinje umirivati, smirivati i često Bog da da se i negdje nađemo i potpuno izgladimo suprotnosti ... ... ... raspisah se ... - vidiš, domogla se ja vremena i laptopa :-))) ... pa pišem li pišem ... ... a zapravo te samo želim od srca pozdraviti ... ... i zaželiti ti više svjetla, manje tame, u tvojim danima i u svim situacijama ... ... kroz život koji nije lak i koji nam na svakom koraku nešto sprema, ... ... i ne možemo ni predvidjeti, niti toliko mudri i snažni biti da to izbjegnemo, ... da zaobiđemo, a još manje se suprostavimo ... te ... da ne gubimo mir, da nam ne odnaša životnu energiju, i ne troši snagu ... ... postoji Svjetlo - tu je posred nas, zazovimo Ga ... ... - blagoslovimo i pomolimo se - ... koje razgoni svaku tamu ... i u našim odnosima ...
.. nadam se skorom povratku i čitanju tvoga novoga posta ... ... Mir i dobro !
@ blago meni, ......................... ne samo da sam ja matematičarka nego imam i jednu u kući sa kojom se borim da ne krene istim smjerom. Naime, do jučer sam po svemu mislila da će odabrati nešto gdje je kemija primarna u odabiru - ... to joj je najdraži predmet ! ... - , a sada kreće sa nekom pričom o matematici ... i još je ova starija djeca podržavaju ... Ma, nemoj sinko, molim te ... , izaberi nešto drugo, daj razmisli ... I idu njoj svi prirodni predmeti - ... društvene ne benda i to me ljuti ... , ali matematičko razmišljanje je ono što me muči - sve neke brojke, sve nešto egzatno, sve na mjeru i točno ... uhuhu. Dođe ona meni neki dan da joj pomognem trigonometriju, a ja sva sretna jer već dugo nitko da me nešto pita, da me uključi, ... :-)) ... i dok ja iščitah i snimih zadatak njoj bljesne i rješi ga sama ispred mene - ne da mi da dođem do izražaja ... ;))))))))))))))))))))))))) !!! ... / ... samo da znaš, ali joj nemoj reći i odati me, to je dio moje taktike: borim se sa njom i kao protiv sam samo da se iskristalizira što zaista hoće, jer smatram da je važno za uspjeh jako željeti i voljeti to što misliš biti, a uopće mi nije važno što će izabrati - samo da ne luta u izborima, da bude sigurna da je to to i da se na to i usmjeri .../ ... ... I hvala ti što si dopustila da me preko tebe nasmije - matematičarkama i treba puno smijeha jer od prevelike ozbiljnosti i računa bi mogle odlutati pa bismo ih svi morali tražiti i vraćati na put. ... Šalim se, ne smije se nitko više od mene, tu tučem sve rekorde, i to na svoj račun, da me već mnogi ne doživljavaju kao trijeznu i ozbiljnu, odraslu osobu ... :))) .... Ova pjesma iz gornjeg komentara me oduševila pa ću tu, ... i za nas dvije, ... ostaviti njen tekst ---- /... od svih naših odabira ovo je jedina Staza koja nas vodi kroz Život, u Život, ... kroz svaki naš odabir, kakav god on bio ... neka je Gospodinu mio i Njemu na slavu bio/:
Zagrljeni u duši
Samo jedna cesta, samo jedan smjer, samo jedan svjetionik, vjeruj pravi je. Samo jedna istina staza je za raj, za vječni si život stvoren, odabran.
Zaljubi se u život i učini nešto sam, podjeli s bratom kruh, uljepšaj nekom dan. Budi svjetlo Gospodnje, čekaj susret s Njim, kad staneš pred vrata, otvorit će ti.
Samo jedan tren i reci Njemu DA, pođi putem Ljubavi, ne koračaš sam. Zagrljeni u duši, s tobom Krist je Kralj, samo život s Njim nikad nema kraj.
Zaljubi se u život, slijedi Svetih trag, samo jedna Istina staza je za raj. Zagrljeni u duši, kroče stazom tom, zagrljeni u duši, križem Boga svog. .............................................................
::: ... navratit ću i do tebe - vidim novi post ... ............................ :-))
@ Plavozeleni, ... znam - ne znam ... ................................... "Znam da ništa ne znam." /Sokrat/ ... ................:)))))))).............................................. ........... ... i stoga kad već dođoh do takvoga neznanja ... za sami početak mudrosti, ... ... znanja i saznanja ... ... pomolih se i odlučih ... ... da svaki put počnem ... ... od toga početka ... ... - uvijek s istim ... ... početkom ... ... ispočetka - ... ... da ništa ne znam ... ............................................. ... u vjeri ... da će mi u Svjetlu ... ... jednom biti posve otkrito ... ... .... biti mi dato ...: ... ... te okom, vidjet ću ... ... uhom, čut ću ... ... i ... dodirnut ću ... ... i o tome sve tada ... ... .... saznat ću ... ... ... Vjerujem !!! ... Hvala ti, Bože, na divnom daru vjere! ................................................................. I ne znam zašto, .............................. ali mi ovoga momenta dođe .............................. upravo ovo na pamet ..............................: Slovo o smrti: Zemlja je smrtnim sjemenom posijana. Ali smrt nije kraj. Jer smrti zapravo i nema. I nema kraja. Smrću je samo obasjana Staza uspona od gnijezda do zvijezda. /Mak Dizdar/ ---------------- Na jednom dječjem grobu u Engleskoj divno piše: “Tko je ubrao cvijet?” - upita vrtlar. “Gospodar” - netko reče. I vrtlar zadrža svoj mir ... ................................................. ...................... ........................................... ................................ .............................................. ... hvala ti što si tako lijepo gali izašao ususret i pomogao joj oko uređenja bloga /HTML-a/ te povratio njegov prvobitni izgled ... - kada je bilo sve nestalo ...
draga Mirjam, ma svratio sam nekoliko puta u ovoj mojoj "pauzi" osvijetliti misli, udahnuti snagu..tu kod tebe. ne, nije ta neugodnost razlog što me manje ima, malo me zatrpalo poslom i otelo moje slobodno vrijeme.... Iako, ovaj slućaj nisam baš dobro primio.... malo me izbacio iz ravnoteže, ali, ne, nisam dozvolio biti isprovociran već sam, u duhu kako sam i odgajan od te iste majke, primjenio onu...ko tebe kamenom..... ipak, odstojanje sam pojačao . i da, rado bi se i skroz odmaknuo, ali, ne mogu jer neki dijelovi komunikacije nam se dotiću.... no, imam ja svoje cure koje su, bar za neko vrijeme, preuzele taj dio - dok se malo ne ohladim. iako nisam Dalmatinac - ali, ponekad znam burno reagirati...no, na sreću, tu buru su do sada osjetili samo oni koji me jako dobro poznaju i koji znaju "pročitati" svaku grimasu i prevesti svaku riječ;)))) ma, kako sam i rekao .... svi smo pod pritiskom, stresom, nezadovoljni - ali, ipak, znam da se mora naći mjera ..jer, nismo mi krivci za to nezadovoljstvo...no, nekada, uz svo razumjevanje, ne uspjevam shvatiti - ali, iskreno, sa takvima se sve manje "borim" ;) i, hvala ti na lijepim željama.... i znam, znam da...negdje sunca ima.... ;)))))))) a staza na Sljemenu.... čuo sam i od kumice da je izvrsna ;))))i, baš vam hvala što me tako lijepo zasipate snježnim radostima;))))))
hvala ti draga Mirjam :)
BTB!!!
topli ti pozdrav i, svako dobro..... (smotani 30.01.2011. 15:40)
@ gali, ............. jes, postoji nešto u toj pjesmi, a i Kemo je tako s dušom pjeva ... ............. onako, duboko, proživljeno, .... ............. i uvijek mi je nastavak ... ............. i rješenje - izlaz, te pjesme ova:
.........................................................Opet mogu čuti .........................................................kako raste trava
.........................................................obuklo se nebo .........................................................košulja mu plava
.........................................................proteže se more i zjeva
.........................................................kliknulo je sunce .........................................................i oblaka nema
.........................................................Opet mogu budan sanjati .........................................................sve što želim
.........................................................imam svemir ljubavi .........................................................s' tobom da ga dijelim
.........................................................Opet kuca strana lijeva .........................................................sretan sam jer znam
.........................................................Opet mi se pjeva
Vratio sam se, živote otjer'o sam dane sive imaš li za mene još ljepote vratio sam se opet među žive
Opet sreća tragove mi prati a do kada, tko to može znati sve dok u meni živi nada život je lijep, život je sada ...
@ smotani, ... no, na sreću, tu buru su do sada osjetili samo oni koji me jako dobro poznaju i koji znaju "pročitati" svaku /moju/ grimasu i prevesti svaku riječ ;))))
upravo tako, i dodala bih nešto što me od njih - tih mojih :-)) - čudi, ali tako je: oni cijene tu reakciju i tu spontanu iskrenost jer, toga je danas tako malo ... -... iako bih radije da je bure, u nama, manje, bez obzira što se događalo ... Ne molim Te da bure ne bude, nego Te molim za bonace moje u buri ... /N.N./
....... ali, ima, ima, dobrih ljudi i ... ....... i znam, znam da...negdje sunca ima.... ;))))))))
Znam, negdje mjesta ima Na svijetu u kojem živimo mi, Još negdje sunca ima, Gdje postoje još sni.
Neka cijeli ovaj svijet Još sja u suncu, Neka naša zemlja sva Postane sretna, Neka cijeli ovaj svijet Zove se bajka, Zelena i mirisna, Cvjetna sva i nevina, Livada iz sna.
Plam topli negdje tinja, Sjaj dobre zvijezde seže do nas, Još pravih ljudi ima Što vjeruju u spas. ................................
- baš divno za kraj ... - neka sunce razmakne ove oblake; ... uprimo sve snage i pomognimo mu i mi ...
@ Tamo gdje je srce, ... željela sam ti odgovoriti prije nego Kikiju, ali, eto, on se nekako progurao :-))) ... te evo, sada - šećer na kraju:
... ... o Svjetlu koje spašava život, ... ... .. koje osvjetljava naše tmine, ... ... bez kojeg bismo bili izgubljeni ... ... ... u prostoru i vremenu.
.... Tebi, moj rodni grade .... Metkoviću, lijepi, dragi grade,
rodna grudo u srcu si mom.
Ja te volim i srcem i bićem,
ja te volim cijeli život svoj.
Na Neretvi plavoj valovitoj
ti si ponos, dragi grade moj.
Tebi pjevam ja i tebi kličem:
voljet ću te ja do groba svog.
Lijepi, dragi grade, vječni moj,
cvjetaj, bujaj, rasti, živi život svoj.
/F. Prskalo, S. Tikveša/
Hvala ti živote, mnogo si mi dao.
Dao si mi oči, otvara ih svjetlo.
Jasno vidim crno,
jasno vidim bijelo.
Nebo iznad glave,
tako sjajno i kad se budim,
vidim u tom mnoštvu
lice koje ljubim…
Hvala ti živote, mnogo si mi dao.
Sluh koji ne vara i ne čuje laži,
a sluša dječaka
kada ljubav traži.
I čuje u noći što je iza vrata
korak prijatelja ili korak tata…
Hvala ti živote, mnogo si mi dao.
Hrabrosti još imam
i nisam bez dara
da zavolim voće
koje čovjek stvara.
Dijelili smo udes dobar ili zao
kad u moje oči
tvoj je pogled pao…
Hvala ti živote, mnogo si mi dao.
Dao si mi osmijeh, učio me plaču.
Sve što ne znam danas možda sutra znat ću.
Ti si dao nježnost
koja pjev moj čini,
ponoru me dao i dao visini…
Za sve što mi ote ... Hvala ti, živote…
/Violeta Parra,
1917-1967/
* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *
* * * * * * * * * * * * * *
*** 15. rujan 1993. *** ... moje milo, hvala što si tu ...
*** ... volimo te ... ***
..... Moj Lipi Andele .....
Negdje još čuvam nešto za tebe
kad dođu jutra puna nevoje
I kad nam ništa ne ide,
pogledaj u mene ...
Ako nas tužne jutrom probude
I srce stisne se od nevoje
ja čuvam nešto za tebe,
pogledaj u mene ...
To može dati samo onaj koji te
kad pođe po zlu voli više od sebe Moj lipi anđele,
pogledaj u mene,
ako nas tužne jutrom probude
ja čuvam osmijeh za tebe ... :)
/Oliver Dragojević/
Anđeo jednog djeteta
Bilo jednom jedno dijete
koje se pripremalo
doći u svijet.
Jednog dana ono upita Boga:
„Gospodine, rekli su mi
da ćeš me sutra
poslati na svijet,
a ja sam tako sitan i nemoćan,
kako ću živjeti tamo?“
Bog mu odgovori:
„Od svih anđela ja sam
izabrao jednog za tebe.
On će te čekati i štititi.
Svaki će ti dan pjevati
i smiješiti se.
Osjetit ćeš njegovu ljubav
i biti sretan.“
„Dobro, ali kako ću razumjeti
kad mi nešto kaže
kad ne znam njihov jezik“
– upita dijete.
„Anđeo će ti govoriti
najljepše i najslađe riječi
koje ćeš moći čuti na svijetu
i pažljivo i s ljubavlju
naučit će te pričati.“
„Čuo sam da na Zemlji
ima puno loših ljudi.
Tko će me štititi?“
– zabrinuto nastavi dijete.
Bog se nasmiješi i reče:
„Tvoj će te anđeo uvijek štititi
pa bilo to i
po cijenu vlastita života.“
Dijete pogleda u Boga
i molećivim glasom reče:
„Ali ja sam tako tužan
što te više neću vidjeti.“
Tvoj će ti anđeo
uvijek pričati o meni
i naučit će te putovima
koji vode do mene.“
Tada u raju nastane tišina
i glasovi sa Zemlje
dopriješe do njega.
Dijete shvati da treba poći
pa postavi posljednje pitanje.
„Gospodine, ako sad moram ići
reci mi molim te
kako se zove moj anđeo?“
Bog se nasmiješi i reče:
„Nije važno kako se zove,
ti ćeš ga zvati MAMA …“
/Nepoznati autor/
............
Gospodine Bože, izvore života
... i ljubavi, ...
blagoslivljamo te
i zahvaljujemo ti
što si darom svoga Sina
posvetio zajedništvo obitelji.
... Radujući se ...
dolasku pape Benedikta
u našu hrvatsku domovinu,
povjeravamo ti:
roditelje i djecu,
djedove i bake,
mladiće i djevojke.
Molimo te da našim obiteljima
daješ snagu za velikodušno
prihvaćanje dara života.
Obiteljske domove ispuni
... svojim Duhom, ...
da budu mjesta molitve
... i kršćanskih kreposti, ..
... uzajamnoga poštivanja, ...
... nesebičnosti i opraštanja, ...
... te osjetljivosti ...
... za potrebe bližnjih....
Sve nas ispuni
... životnom radošću, ...
da te svjedočimo u ljepoti
... otajstva Crkve, ...
i da ti – po uzoru i zagovoru
Blažene Djevice Marije
... i sv. Josipa - ...
služimo u vjernosti i istini,
... zajedno u Kristu, ...
koji s tobom u Duhu Svetome
živi i kraljuje u vijeke vjekova.
... Amen. ...
Majko Božja Bistrička,
... moli se za nas ...
Mi smo tvoji putnici,
... blagoslovi nas ...
* * * * * * * * * * * *
"...oduvijek je bilo da ljubav ne zna dubine svoje dok ne dođe čas rastanka ..." /Khalil Gibran/
Rekli su, bit će bolje
to igra je sudbine
Bog te uzeo k sebi
a ljubav ostaje
Budiš me glasom zore
ljubiš bojama sna
maziš vjetrom u kosi
znam, tu si gdje sam ja Moje srce sad je katedrala
s nebom spojena,
ljubav nju je podigla
moja duša oduvijek je znala
s druge strane sna
opet naći ću te ja
Zemlja zemlji se vraća
a duša tvorcu svom
ljubav od svega je jača
ti živiš u srcu mom
Smiješ se drhtajem zvijezda
mjesec ti košulju tka
grliš me mirisom mora
znam, tu si gdje sam ja
Moje srce sad je katedrala ...
k nebu pružena,
satkana od sjećanja ...
moja duša oduvijek je znala
s druge strane sna
... opet naći ću te ja ...
/Tereza Kesovija/
... Budi sretan, dragi ... ,
... zauvijek ... !!!
... Bilo je nenadano i stoga,
... više boli ...
... Lijepo je bilo poznavati te !!!
... Jednom, ....
... u vječnosti ...
******
"Naši pokojnici nisu odsutni,
nego samo nama nevidljivi.
Svojim očima punim sjaja
oni gledaju u naše oči
pune tuge."
/sv. Augustin/
Tvoj pogled ljubavi
K’o zvijezda zlatna u tami neba
treperi nada u meni
i srce čeka k’o zemlja pusta
da opet tiho dođeš mi. Sva zvona i katedrale
u moju dušu bi stale
kad vidim na sebi
Tvoj pogled ljubavi.
U nježnom dahu topline Tvoje
srce je moje bezbrižno,
i kuca jako, i pjeva sretno
kad s Tobom ja sam zajedno. Sva zvona i katedrale ...
Najvažnija stvar u životu nije naša vlastita pobjeda. Najvažnija stvar
u ovom životu,
je pomoći drugima
da pobijede,
čak i ako to znači usporiti ili izmijeniti vlastitu utrku.
..............................
Mi ćemo tek onda biti bližnji drugima, ako smo spremni "preći na drugu stranu ceste", u susret drugome. Postoje brojne ceste razdvajanja između lijeve i desne strane ceste, između crnih i bijelih ljudi, između mladih, starih, bolesnih i zdravih, između unaprijed osuđenih i nezaštićenih, između Židova i pogana, muslimana i kršćana, protestanata i katolika, između ujedinjenih i autokefalnih pravoslavnih crkava i tako dalje. Postoje mnoge ceste i crte razdvajanja koje se moraju prijeći. Svi smo mi previše zaposleni oko samih sebe, svojm stranom, te ne vidimo što se zbiva na drugoj strani ceste. Mi imamo svoje vlastite ljude kojima idemo, imamo svoje vlastite poslove o kojima brinemo. Ali kad bismo jednom prešli na drugu stranu ceste i vidjeli što se tamo dagađa, mogli bismo postati bližnji jedni drugima. /Henri J. M. Nouwen/
Ivan se Pavao II. nije bojao
– istaknuo je budući papa Franjo –
i upravo je zbog toga
srušio diktature.
Hrabrost, postojanost
koju nam daje
Kristovo Uskrsnuće,
mir zbog toga
što nam je oprošteno
po Gospodinovu milosrđu,
uklanjaju nam strah
– dodao je tom prigodom
te poželio –
Neka i danas
u našem srcu odjekuju
Isusove,
i riječi blaženoga Ivana Pavla: 'Ne bojte se'.
Kardinal Stepinac, 1943. : "...Svaki bez obzira na rasu ili narodnost,
ili bez obzira na druge razlike,
nosi u sebi pečat,
obilježje Boga Stvoritelja
i ima svoja vlastita prava,
u koja nitko ne smije dirati,
ograničavati ih silom ..."
/Benigar, 1974., s. 440/
.................................... "Katolička Crkva ne pozna rase koje gospoduju, i rase koje robuju. Katolička Crkva pozna samo rase i narode kao tvorevine Božje, a ako koga više cijeni, to je onaj, koji ima plemenitije srce, a ne jaču pesnicu. Za nju je čovjek jednako Crnac iz centralne Afrike kao i Europejac. Za nju je kralj kao čovjek u kraljevskoj palači upravo tako čovjek kao i zadnji siromah i ciganin pod šatorom. Ona među njima ne pozna bitne razlike kao čovjeka. Jedan i drugi imadu neumrlu dušu, jedan i drugi su istog kraljevskog podrijetla, vukući svoju lozu od Boga Stvoritelja. To je rasna nauka katoličke Crkve, a sve drugo su obična podmetanja, za koja vrijede riječi - u laži su kratke noge! . . . Crkva je za onaj poredak, koji je toliko star, koliko i deset zapovíjedi Božjih. Mi smo za poredak, koji je napisan ne na raspadljivom papiru nego u savjesti ljudskoj prstom Boga živoga. Temelj je toga poretka Gospodin Bog, koji se ne gubi u paragrafima kao zemaljski zakonodavci, već je čitav poredak sažeo u deset riječi, deset zapovijedi Božjih. Bogu smo dužni dati čast i slavu, jer je naš Stvoritelj. Roditeljima, poglavarima i domovini ljubav, poslušnost i žrtvu ako ustreba. Naš bližnji, zvao se kako mu drago, nije šaraf u državnoj mašini, bila ona obojadisana crveno ili crno, sivo ili zeleno, nego je slobodno dijete Božje, brat naš u Bogu." /Bl. Alojzije (Viktor) Stepinac 31.10.1943./
Blaženi Alojzije,
moli za svoj hrvatski narod
i dragu nam Domovinu,
moli za nas! Amen.
Molitva za proglašenje svetim bl. Alojzija Stepinca
Gospodine Bože,
izvore svetosti i milosti,
blaženoga Alojzija,
pastira i mučenika,
pozvao si da ti služi
kao navjestitelj
i branitelj istine
i kao hrabri svjedok
vjernosti Crkvi.
Poslušan tvojoj Riječi
i vođen Duhom tvoje ljubavi,
zauzimao se z
a siromašne i obespravljene;
ostavio nam je
divno svjetlo čiste savjesti,
pouzdanja u tebe
i ustrajnosti u trpljenju.
Ponizno te molimo
da nas obdariš
svojom radošću
te blaženoga Alojzija ubrojiš
među svece
sveopće Crkve,
da bismo ga mogli
još predanije slijediti
i uteći se njegovu
moćnom zagovoru
u svojim životnim potrebama.
Po njegovim molitvama
jačaj proročki glas Crkve,
koji širi nadu u
dolazak tvojega kraljevstva,
praćen blizinom i
utjehom Blažene Djevice Marije,
Majke i Kraljice vjernoga ti naroda.
Po Kristu Gospodinu našemu.
Amen
* * * * * * * * * * *
* * * * * * * * * * *
Lula starog kapetana
Na skaline ispred dvora
bilo ljeti ili zimi
k'o trabakul neki dimi
lula starog kapetana
lula starog kapetana.javascript:%20void(0);
Davno, davno nije čula
šum dalekih oceana
pocrnjela stara lula
lula svakom dobro znana
lula starog kapetana Kapetane, kapetane,
tako su ga one zvale
kapetane, kapetane,
dobro more - sad se šale.
Na skaline ispred dvora
U svom plavom dimu skriva
Mnoge tajne prošle mora čuva
Lula starog kapetana
Lula kapetana Dživa.
""Priča o predanju, ljubavi i strahu…
Toplim dahom proljeće je otapalo posljednji snijeg s livade. U jednoj od posljednjih gomilica snijega nicao je neobičan cvijet. Drugačiji od drugih. Kao da se u njemu sabrala sva zimska čežnja livade za novim cvjetanjem života, za bogatstvom mirisa i boja koje pjevaju o radosti postojanja. Ali, cvijet sam nije mogao pobijediti snijeg ...
Nije se predavao. Nježnošću je prkosio okrutnoj hladnoći. Vjerovao je životu ...
A onda je kraj njega zastala jedna mala sunčeva zraka. Drugačija od drugih. Kao da je bila stvorena da svojom toplinom oslobodi zarobljeni cvijet. Divila se hrabrosti cvijeta. Osvajala ju je lagano njegova neobičnost i ljepota. Ali oklijevala je predati se cvijetu.
Plesala je oko njega ne dopuštajući ni životu ni smrti dodirnuti ga. Ni sebi. Cvijet je postajao sve ljepši, a sunčeva je zraka sve radosnija plesala oko njega. Zaslijepljena vlastitom radošću, nije vidjela što se događa s cvijetom. Vidjela je samo sebe. A cvijet je umirao od hladnoće pružajući na dar sunčevoj zraci sve ono što je u sebi nosio. Predivna cvjetanja, čarobne boje i beskrajnu nježnost latica. Što je bio bliže smrti, bivao je sve ljepši. Bilo je kasno kad je sunčeva zraka shvatila što se događa. Uzalud je privijala cvijet na svoje grudi. Uzalud rukama grijala njegove latice. Uzalud suzama molila život da prostruji smrznutim tijelom cvijeta. Cvijet je umro zaleđen i sam ...
Kažu da se u predvečerje toga dana samo Sunce spustilo na zemlju i da je na dlanovima svojih ruku odnijelo smrznuti cvijet na nebo ...
A sudbina ohole sunčeve zrake svima je ostala tajnom, mada kažu da od tada na livadi raste neobičan cvijet. Bez mirisa. Cvjeta samo kad pada snijeg, a niz lice mu teku suze koje lede i bole …""
Hvala svima ...
Svakom sam od vas
poklonio pjesmu,
mnoge su tužne i prepune sjete,
dadoh vam ljubav
ne tražeći ništa,
poklonih vam srce
kao malo dijete ...
Poželim ponekad
da vas nisam sreo,
srce bi radost mjesto tuge lilo,
prospavao bih mnoge neprospavane noći,
al' pjesama ovih onda ne bi bilo ... Hvala svima iz vremena ruža,
moje vas pjesme
ni za što ne krive,
svi koji su otišli iz života moga,
u pjesmama mojim
još uvijek žive
...
Vi ste mi ušli pod kožu i dušu,
unijeli nemir odlaskom svojim,
i tako su nastale
sve pjesme moje,
kojih se nekad i pjevat' bojim ...
Hvala svima iz vremena ruža ...
... .... ... ... ...
Vječno će da žive ...