Problem naših dana i problem naših života:
Bog nije očit ili ne barem onoliko koliko bismo mi to željeli.
On je skriven, diskretan, tajanstven, nevidljiv.
... a tu je oko nas ...
... svugdje prisutan ...
“Bog izbija kao svjetlo“
iz svake stvari stvorene
i svakog života koji se miče.
Osamljen kamen na žalu ima aureolu njegova daha,
i oblijeva ga jutrom i večerom,
kao ljubičast fluid,
sjaj sunca koje se ne vidi.
On je kao toplina u dahu svega što živi.
On je gluh za sate koji izbijaju
i cijepaju vrijeme na parčad,
i On je slijep za dan i noć
i sve promjene vremena.
On je kao miran sjaj i velika tišina
u kojoj se čuje glas koji ga niječe.
On tako dobro šuti
da se već pomišlja da ga nema.
A On je mirno srce svih atoma.
/Ivo Andrić, Ex ponto i Nemiri/
To Svjetlo nosi u sebi božansku otajstvenu moć
koja se produžuje i preko granica ovozemaljskog života
i njegovu ćemo radost uživati u vječnosti.
Onima koji primiše to Svjetlo, po kojem je stvoren i svijet, ''podade moć da postanu djeca Božja'' /Iv 1,12/
Psalam 27
Pouzdanje u Boga, bilo u danima radosti,
bilo u vremenu straha ...
- U Božjoj blizini nema straha -
Gospodin mi je svjetlost i spasenje:
koga da se bojim?
Gospodin je štit života moga:
pred kime da strepim?
Za jedno molim Gospodina,
samo to ja tražim:
da živim u domu Gospodnjem
sve dane života svoga,
da uživam milinu Gospodnju
i dom njegov gledam.
Vjerujem da ću uživati dobra Gospodnja
u zemlji živih.
U Gospodina se uzdaj, ojunači se,
čvrsto nek' bude srce tvoje:
u Gospodina se uzdaj !
Podsjećajući kako je prvi dio psalma obilježen velikom smirenošću, temeljenom na pouzdanju u Boga u mračan dan nasrtaja zlobnika, znaka zla koje onečišćuje povijest, Sveti je Otac istaknuo da je život vjernika često podvrgnut napetostima i osporavanjima, a ponekad i odbačenosti, pa čak i progonima. Pravednikov način života smeta jer odjekuje kao opomena prema nasilnicima i izopačenima. Vjernik je svjestan da dosljednost dovodi do osamljenosti, i čak uzrokuje prezir i neprijateljstvo. To se iznad svega događa u društvu koje kao svoj znak često izabire osobnu korist, izvanjski uspjeh, bogatstvo, i neumjereno uživanje. ... Ipak, putem molitve postiže se unutarnja smirenost, snaga duše i mir – pojasnio je Sveti Otac te dodao da je zajedništvo s Bogom izvor mira, radosti i smirenosti; ono je kao ulazak u oazu svjetla i ljubavi – kazao je Papa. S tim u vezi Sveti se Otac na posljetku prisjetio riječi monaha Izaije, koji je živo u egipatskoj pustinji, a preminuo u Gazi oko 491. godine. On je u svojoj zbirci smjernica o asketskome životu današnji psalam primijenio na molitvu u kušnji: Ako vidimo da nas neprijatelji uvode u slabljenje naše duše kroz užitak, nemojmo se obeshrabriti, nego zazovimo Gospodina, zaštitnika našega života – kazao je na koncu Sveti Otac.
Svjesni svoje ljudske krhkosti i malenosti,
ali još svjesniji Božje veličine i ljubavi kojom nas ljubi, s pravom pitamo
„koga da se bojim; pred kime da strepim?“.
Zemaljski nasilnici mogu nam uništiti samo tijelo,
No, ne trebamo se bojati
„onih, koji doduše mogu ubiti tijelo“
nego „onoga koji može dušu i tijelo pogubiti u paklu“
/Mt 10,28/,
.............................................. a to je grijeh .................................................
Boreći se protiv grijeha, rado dolazimo u dom Gospodnji
i želimo s Bogom živjeti „sve dane života svoga“
i „uživati dobra Gospodnja u zemlji živih“.