.............................................................. Nitko ne zna cijeniti svjetlo
.............................................................. kao putnik u mrkloj noći.
.............................................................. I najmanje svjetlo
.............................................................. negdje posve daleko na obzorju
.............................................................. njemu je orijentir
.............................................................. i nada da će izići iz tame ...
...... S druge strane, svjetlost je simbol Božje prisutnosti i zaštite od neprijatelja. ......
........................................................................ /preuzeto iz Katoličkog tjednika/
......................................................... O, lanterno na pustemu škoju
......................................................... Iz larga se tvoja svitlost vidi
......................................................... Daješ nadu, sigurnost i voju
......................................................... Ko te vidi, ti te uvik slidi
........................................................................................ Pokazuješ kojin puten poći
........................................................................................ Kad nevere grube nas zatvoru
........................................................................................ U samoći dugih, škurih noći
........................................................................................ Kako plovit i dočekat zoru
........................................................ Kripiš viron bidne, odbačene
........................................................ Od strpljenja jadno izmučene
........................................................ I klonule prid svojin vratima
....................................................................................... Pa u tebi smirenje nahodu
....................................................................................... Crikvo naša otvorena svima
....................................................................................... O, lanterno put si svomu rodu...
.................................................................................................... /Nepoznati autor/
......
...... Usamljena svjetla u mraku ......
...... koja već stoljećima prkose valovima i olujnim vjetrovima ......
...... kako bi svojim signalima zalutalim brodovima pružili nadu
...... i spasili ih od oštrih grebena ...
Duž jadranske obale i na otocima ima oko 50 svjetionika i svi su izgrađeni tijekom 19. stoljeća. Najstariji svjetionik je Savudrija, izgrađen 1818. godine i to je ujedno najzapadniji i najsjeverniji hrvatski svjetionik. Naš najudaljeniji svjetionik nalazi se na otoku Palagruža, između talijanske i hrvatske obale i sagrađen je 1875. godine. Najviši svjetionik nalazi se na sjeverozapadnom rtu Dugog otoka, sagrađen je 1849. godine i prema predaji za njegovu žbuku utrošeno 100 000 žumanjaka. Činjenica je da, unatoč stoljetnom utjecaju mora, ta žbuka stoji i danas.
Od rta Savudrije u Istri, sve do Prevlake na krajnjem jugu Hrvatske, pomorce i ribare čuva 65 noćnih očiju. Riječ je o svjetionicima ili, kako ih zovu na Jadranu, lanternama. I najiskusniji kapetani brodova i svi drugi kojima je more sastavni dio života s poštovanjem prolaze kraj tih “kamenih svjetala”. Jer romantičan bljesak lanterne, koji u pravilnim razmacima upotpunjuje zvjezdani svod, spasio je mnoge brodove od nasukavanja i spasio tisuće ljudskih života. Jadranski svjetionici osobito su važni zbog prirodnih obilježja hrvatske obale jer na njezinih se gotovo 6000 kilometara duljine smjestilo čak 1185 otoka, otočića i hridi. U tom je prirodnom labirintu svjetlost lanterne najpouzdaniji znak za sigurnu plovidbu. Stoga se hrvatski svjetionici s razlogom nazivaju čuvarima brodske duše i nepresušnom riznicom pomorskih tajna koje se u ovim kamenim zdanjima skupljaju i skrivaju već gotovo dva stoljeća.
......
Svjetionik izgrađen zbog ljubavi
Nastanak svjetionika na Jadranu, barem prema legendi, potvrđuje izreku kako ljubav pokreće svijet. Legenda je vezana uz grofa Metternicha, političara carske Austrije iz 19. stoljeća, koji se na jednom plesu zaljubio u crnokosu djevojku iz Hrvatske. U želji da osigura mjesto za njihove tajne sastanke, grof je uspio uvjeriti bečki dvor da izdvoji novac za gradnju prvog svjetioničkog objekta na najsjevernijoj točki hrvatske obale, rtu Savudriji u Istri. Tako je počela gradnja najstarijega jadranskog svjetionika koji je dovršen 1818. godine.
........................
Iako lijepa Hrvatica nije doživjela dovršetak gradnje, bivša je Austro-Ugarska (u sklopu koje se Hrvatska tada nalazila) tijekom 19. stoljeća izgradila još šezdesetak lanterna na našem dijelu mediteranske obale. Dakako, razlog za njihovu gradnju bila je potreba da se brodovi, ribarske barke i druga plovila upozore na plićake i oštre hridi koje izazivaju mornarsku sreću pod okriljem noći ili magle.
/Napisao: Tin Roko , Fotografije: Andrej Crček, NATIONAL GEOGRAFIC JUNIOR/
........................
........................
................................
...........................................
.....................................................
................................................................ I lanterne su još tu, .........................
................................................................ očaravaju nas svojom gordošću i pojavom.
................................................................ No, ................................
................................................................ ni lanterne više nisu što su nekad bile;
................................................................ promijenile su se, modernizirale
................................................................ i ulogu svjetioničara stavile u drugi plan ...
................................................................. /Inspiracija je pronađena na blogu neretvansko dite
................................................................. ali da nije svih čežnji koje nakupljam u srcu
................................................................. ne bi bila ni zapažena, jer ... :
Oduševljavaju me svjetionici svojom odvojenošću, svojom nedokučivošću,
čudesnom ljepotom i svjetlom, svojom neovisnošću, samoćom, snagom, gordošću.
Danju ih ne vidimo, nezamjetljivi su; tek u mrkloj noći dolazi njihova uloga do izražaja.
Tajnovita su značenja, čuvaju svoju samoću, otkrivaju se u nevolji; kada ne znaš puta.
Svaki od njih, kada mu se približiš, ako zaželiš, mogao bi ti ispričati svoju priču.
Kao dobri anđeo čuvar čuvaju oni one koji plove Jadranom.
Usmjeravaju, čuvaju i upozoravaju ...
.................................................
Lanterna moje duše Tako mi triba topli zagrljaj
Dok u mraku sidim sam
Jedan Tvoj pogled
Što liči svaku bol
Dok ruke dižem Tebi
Što poznaš zvizda broj
.................................... A vira samo drhti
.................................... A nada samo ćuti
.................................... Dok je svuda oko mene nevera
................................................................... Pomozi mi da opet vidim svitlo
................................................................... I neka srce pronađe Tvoj sjaj
................................................................... Umiri bisno more
................................................................................................ Otvori oči moje
................................................................................................ U tami ovog svita
............................................................................................... Ti lanterna si mojoj duši znaj
.................................... Tako mi triba čuti samo rič
.................................... I zeru hrabrosti kad stižu valovi
.................................... Da ne potonem Ti čvrsto drži me
.................................... Zapriti ka i onda sad usrid ove nevere
Umiri bisno more
Otvori oči moje …
Ti lanterna si mojoj duši znaj -
Da ne potonem ti čvrsto drži me
Zapriti ka i onda sad usrid ove nevere-
Pomozi mi da opet vidim svitlo ...
"Pomozi mi da opet vidim svitlo ................................................................... I neka srce pronađe Tvoj sjaj ................................................................... Umiri bisno more ...................................................................... .......................... Otvori oči moje"
Molitvama tvojim preporučam sebe i sve koji traže Njegovo svjetlo i blizinu.
..već dugo razmišljam o životu na svjetioniku...i čeznem za tišinom i beskrajem....ja, dijete bregova i zelene rijeke.....zamišljam.....samo puste želje..... izgleda da ipak moram biti most...između bilo je i bit će...... ...ali, zato si ti moj svjetionik u ovim blogovodama.....svjetlo kojem se uvijek vraćam......
topli pozdrav (pahuljica 12.01.2011. 21:49)
Prelijep post i video spotovi, poučan tekst, samo nije Privlaka na krajnjem jugu već Prevlaka, Privlaka je na zadarskoj rivijeri. Ali odlično povezano sa ljepotom koju nam nude ovi morski usamljenici bez kojih bi život na moru bio gotovo nemoguć ;) (Voyager-nova generacija 13.01.2011. 21:03)
baš bi bilo dobro da ovaj blog.hr ima opciju da stvari staviš na sredinu, no ti svejedno radiš odličan posao.. BTB (Defton 14.01.2011. 23:07)
Draga Mirjam, ne znam zašto mi se nije otvarala cijela tvoja stranica..... i nisam se mogao par dana javiti ni s posla ni od doma ... pa čak ni jutros, ali, sada sam progledao u tvom domu i...evo me;)
Svjetionici, lanterne.... predivno podsjećanje na ovu legendu najstarijeg svjetionika na Jadranu zapravo samo mi potvrđuje da ljubav sjaji najljepšim sjajem... .da svijetlo koje ona upali nikada ne gasi, ma kakve nevere nas pogodile.... ja..ja sam zahvalan jednom takvom svijetlu koje je upaljeno na kraju mog tunela..... nisam zaboravio i nikada neću snagu tog plama kojeg mi je u mom najmračnijem tunelu upalila predivna osoba... možda joj nikada neću moći zahvaliti gledajuć je u lice.... možda... možda nikada neću vidjeti sjaj u njezinim očima... možda...ali, toplina, snaga, plam... koji je upalila i danas gori i vodi me u svaki dan, i nikada neću i ne mogu zaboraviti kako se taj plamičak počeo paliti, kako se rasplamsao i kako i danas, kad pogledam iz svog tunela, još uvijek vidim njegov sjaj, još uvijek mi osvjetljava put, još uvijek me grije toplinom, još uvijek zrači snagom....i da... ta svijetlost me usmjerava, čuva, upozorava.....
Eh, jesam odlutao...ali, ponesen prvim dijelom posta jednostavno – obuzela me ta svijetlost....
Hvala ti draga Mirjam na ovoj toplini koja kao da sada još jače grije, hvala ti na ovoj svijetlosti uz koju.... možda i progledam.....
Konačno sam i ja danas uspjela otvoriti cijelu stranicu. Post je predivan. Svjetionici su me oduvijek posebno privlačili i često sam znala maštati o životu na takvom mjestu :)
Tajnovita su značenja, čuvaju svoju samoću, otkrivaju se u nevolji; kada ne znaš puta. Svaki od njih, kada mu se približiš, ako zaželiš, mogao bi ti ispričati svoju priču ...
Ovako divno ispričana priča puna svjetla, topline i dubine, govori puno o tvojoj bogatoj i lijepoj duši.
@ promatram, razmišljam ... draga promatralice u mojim molitvama su ... .... odkako sam dio ove blogosfere ... ... ovoga maloga djelića svemira ... svi dragi blogeri, svi oni koje rado posjećujem, oni koji me svojim posjetama i divnim tragovima, nježnim dodirima duše dodiruju, taknu i obraduju ... Tebi koja u riječima pjesama i dubinama njihovim uživaš ... vjerujući da će Ti se i ova svidjeti žarko je želim sa Tobom podijeliti :
Ima jedno svjetlo što na kraju svijeta samo na me čeka ... sjajno plavo, pokatkad žarko zlatno, putokaz za izgubljene zvijezde, brodove i morske sirene. Ima jedna luč nasred oceana, stoljetna i postojana, vjenčana davninom opstanka i postanka. Otok dobrih nada. Svjetionik s kojega se vide sva mora, svi životi, svi prozori i sva vrata, sve patnje i sva bogatstva, svi sveci i svi razmetnici sve što raste, leti i kroči sva staračka lica i djetinje oči. Ima jedno svjetlo koje se gasi i pali, za kojim žude kapetani i mornari, sve usamljene žene i sve vode, jedno mliječno nepregledno more u kojem se prelamaju stvarnost, sanje, sanje sutoni, zore
@ pahuljica, da, posjetila sam svjetionik :))) ................................................................. ... iako sam ovdje nekako više željela prenijeti stanje nego opisivati samo mjesto koje me bez sumnje privlači i na kojem bih se jednom željela neko vrijeme i zadržati ...
No, željela bih o Svjetlu života progovoriti, o Svjetlu koje nam svijetli i pokazuje put ... kojim bismo trebali i mi svijetliti i ljudima Ga svojim životom pokazivati, ......... radost življenja sobom isijavati, a ... ... svijetliti možemo samo kada smo i sami puni Kristova života ... ... kada smo Ga susreli, u sebi doživjeli i sobom ponijeli, ... i sobom Ga nosimo da bismo Ga svima donijeli ... ... treba pronaći vremena, htjeti Ga naći, željeti Ga susretati, ... vidjeti, ostati i osjetiti ... ... Njime se dati trajno ispunjati, ... ono što nas uči neprestano u pamet dozivati, ... za što nas opominje i upozorava u ljubavi ispunjavati i radosno živjeti ... ... u neuglednome On se želi naći, ... u malenome najčešće hoće se vidjeti, ... u skrovitome objaviti, ... u onome kojeg najčešće izbjegavamo i ne primjećujemo želi zasjati ... ... Dopustimo li da nas On vodi, Njegovu ćemo svjetlost i mi svima ižaravati ...
... Svjetlo izbija kroz male svakodnevne stvari života koje ne vidimo ... ... ili u trci i zbrci života težeć za velikima ... brigom i tjeskobom opterećeni previđamo ... ... a kada počnemo u svemu i najmanjem otkrivati Ga i zapažati ... ... svjetlo radosti će i nama u srcu i srcem zasvjetliti, ... neće se dati sakriti i pozornom oku ne primjetiti ...
... Budimo, stoga, svjetlost ovoga svijeta, na to nas poziva On stalno, ... radosni budimo pronoseć Ga, svijetlimo da tame ne bude ... da nam svima ne postane hladno i tamno ... ....................................................................... ...
I nekako mi se sad u pamet dovila pjesma koju jako volim koja će ti vjerujem više od svega ovoga što rekoh znati reći i pojasniti ...
GLASNIK VELIKOGA KRALJA
Veselo kročim stazom života, bosa mi noga kamenje gazi, zalogaj spreman raskošna pjesma, moja je duša radosti česma.
Jer ja sam glasnik velikoga Kralja, poslan na raskršća života! Gozbi da vječnoj dovodim goste, da svijetu rečem što je ljepota!
Bijedniku pomoć, gubavcu njegu, djetetu osmjeh, tužnomu radost, s gladnim podijelit zalogaj svaki, za mir i dobro žrtvujem mladost.
Jer ja sam glasnik ...
Onaj što grešnike blago je gledo, skupljao prezrene ovoga svijeta, naprijed me šalje, snagu mi daje, u meni vječno proljeće traje.
Jer ja sam glasnik ... ..................................
Ljubav je, očito, najveći pokretač! Hvala Ti na lijepim riječima kod mene - pogotovo vezano za Kiševića...Obožavam ga! Pusa, pozdrav od Luki+Goldie (luki 2 19.01.2011. 11:55)
Drago mi je da ti se sviđa ... Zaista bez njih bi život bio ne samo osiromašen za ljepotu koju nam nude već i prepušten raznim opasnostima koje prijete ljudima koji često moraju plovit morem noću. Putokazi su to koji svojim svjetlom jasno ukazuju na hridi i plićine, na razna suženja i mrčline koja moraju zaobići da bi sigurnim i pravim putem stigli na odredište ... ... ... spremam se skoknuti do tebe ...
@ luki 2, ... :-) ... "Riječi su samo sjena mojih doživljaja, a jezici samo služe da se ljudi ne razumiju njima. Grijeh je svakodnevno prolaziti kroz svjetlost a nemati ništa od njegove topline. Iza nas ostaje samo ono dobro što činimo drugima. Uz sva svoja djela Bog bi bio sâm da ljubav svoju s drugima ne dijeli." "Lako je riječima donositi vatru, buditi njima mržnju i zavist – riječima treba donositi mir. Takve su riječi slične svjetlosti."
... ili ona ...
LAMPA U PROZORU Čim nevrijeme udari neko, oluje, kiše, il snijezi zaspu, moja Majka posklanja cvijeće sa prozora, pa u okvir okna okači lampu.
- Kome to svijetliš? – bunovan pitam. A Majčin glas obavi crni šum drveća: - Po ovom mraku beskućnik, sine, bolje vidi lampu od cvijeća.
... a o ljubavi ...
LJUBAV SE MNOŽI...
... ljubav se množi zbraja i dijeli oduzet je ne može ni smrt ... u ljubavi rastemo čovjeku zreli kroz ljude ide ljubavni put ... /Enes Kišević/ ... Sa sigurnošu se može reći da je Ljubav pokretač ! ! ! ... I kad svi/sve ode, prođe, ... Ljubav je ta koja je uvijek tu, Ona uvijek ostaje ...
Ja sam ti jedini drug Ja sam ti drug kad loše krene Kad izdaju svi potraži mene Svjetlo u mraku, tvoja sam sjena Za sva vremena.
Kopno u moru što uvjek te čeka Vjetar u zoru kad presuši rijeka Zbog sveg što je bilo ja sam ti jedini drug.
Hajde pričaj mi, o svemu pričaj mi Zar su te ranili, zar su te slomili, Ne boj se priznaj mi. Ja ću te braniti, od svega braniti I kad te napuste svi uz tebe ostati zauvjek ostati.
Ja sam ti drug nek nema nas više Al' tvoja sam krv u zvjezdama piše Nebo i zemlja i svjetlo i sjena Za sva vremena.
Sve tvoje znam i sretnog i tužnog Dobro se pamti a nestaje ružno Zbog sveg što je bilo ja sam ti jedini drug.
Hajde pričaj mi, o svemu pričaj mi Zar su te ranili, zar su te slomili, Ne boj se priznaj mi. Ja ću te braniti, od svega braniti I kad te napuste svi uz tebe ostati zauvjek ostati. /Enes Kišević/ ......................... Divno je bilo nanovo čitati, podsjetiti se i u stihove njegove uranjati ... ... puse Tebi i Zlaćanoj :-*) ...
@ Defton, ... hvala ... ... imaš pravo ! ... ... No, mislim da možda Dori zna za tu opciju ... kod nje svi tekstovi na sredini ... ... spremam se pitati ju ... ... ... ugledala sam i pročitala kod tebe divan post ... ... i čitam ga već neko vrijeme spremajući se opet navratit ... ... i možda i trag ostavit . ... ovaj mi se među svima tako dobrima čini najboljim ... ... Svaka čast !!! ... :-)))
Draga Mirjam, puno ti hvala na toplom komentaru, pjesmama i riječima kojima tako nježno dotičeš dušu svima nama.:) Neka te prati obilje Božjeg blagoslova! ---- Vidim u komentaru iznad, spominješ opciju centriranja teksta. Ispred željenog sadržaja upišeš a na kraju sadržaja Inače, nisam neki znalac, uglavnom se koristim metodom pokušaja i pogrešaka :)))
Ajme nije ostalo najvažnije, što upisati prije i poslije sadržaja ... Šaljem ti šalabahter:))))) (Dori 22.01.2011. 22:33)
@ Dori,
Hvala velika, ... koristit će mi ... Ma znaš, kasno sam ti ja krenula sa informatikom i iako danas mnogi misle da nešto kao znam, to se samo tako čini ...Prisiljena jesam bila u jednom periodu života dosta brzo nešto savladati radi naravi posla kojega sada radim - a malo je danas poslova kojma to nije potrebno. Sreća moja je da u odjelu oko sebe imam same drage mlade ljude koji toliko znaju da ih se ponekad ni ne usudim sve pitati jer bi me mogla od objašnjenja glava zaboljeti i oni mi uskoče kada je neka hića ili neki zastoj i i brzo me poduče ..., a ja se trudim da tu situaciju zapamtim za sljedeći put ... I u kući su sami genijalci po tom pitanju no, ne želim ih smetati već radije kao i ti učim istom metodom i čini se da tako lakše usvajam i bolje usvojeno pamtim i primjenjujem ... :-)) ... - recimo da je tako !!! Imam ja još puno toga za učiti i za pitati, ali polako jedno po jedno, da usvojim najprije ovo pa ćemo dalje na novo :-)))))))))))))))))))) /šalabahterima se nisam baš u školi služila jer dok bih ih napisala već bih gradivo i naučila - ma, bila sam i trtaroš i dobar đak te to nije išlo ... - ali, evo, i to došlo na red :))) ... - dobro došlo !!!/ .................................................................... Evo, mogu pročitati i preuzeti i drugi, jer mi se čini da mnogi misle da ta opcija uopće ne postoji ... Hvala Dori !!!
Ti uvijek pišeš o meni bliskim i dragim temama... uz obavezno more. Svjetionici zaista jesu nešto posebno u doslovnom i prenesenom značenju. Često razmišljam kako bi mi idealan odmor bio na svjetioniku s pogledom samo na more i nebo, bez kopna na vidiku... mislim da bih danima uživala promatrajući more i nebo uz prikladan ritam molitve, meditacije... a glazba... postoji li nešto prikladnije od šuma valova?! Važno je u životu prepoznati jedino istinsko Svjetlo koje uvijek svijetli i odražava Ljubav. BTB! (Tamo gdje je srce 23.01.2011. 08:34)
.... Tebi, moj rodni grade .... Metkoviću, lijepi, dragi grade,
rodna grudo u srcu si mom.
Ja te volim i srcem i bićem,
ja te volim cijeli život svoj.
Na Neretvi plavoj valovitoj
ti si ponos, dragi grade moj.
Tebi pjevam ja i tebi kličem:
voljet ću te ja do groba svog.
Lijepi, dragi grade, vječni moj,
cvjetaj, bujaj, rasti, živi život svoj.
/F. Prskalo, S. Tikveša/
Hvala ti živote, mnogo si mi dao.
Dao si mi oči, otvara ih svjetlo.
Jasno vidim crno,
jasno vidim bijelo.
Nebo iznad glave,
tako sjajno i kad se budim,
vidim u tom mnoštvu
lice koje ljubim…
Hvala ti živote, mnogo si mi dao.
Sluh koji ne vara i ne čuje laži,
a sluša dječaka
kada ljubav traži.
I čuje u noći što je iza vrata
korak prijatelja ili korak tata…
Hvala ti živote, mnogo si mi dao.
Hrabrosti još imam
i nisam bez dara
da zavolim voće
koje čovjek stvara.
Dijelili smo udes dobar ili zao
kad u moje oči
tvoj je pogled pao…
Hvala ti živote, mnogo si mi dao.
Dao si mi osmijeh, učio me plaču.
Sve što ne znam danas možda sutra znat ću.
Ti si dao nježnost
koja pjev moj čini,
ponoru me dao i dao visini…
Za sve što mi ote ... Hvala ti, živote…
/Violeta Parra,
1917-1967/
* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *
* * * * * * * * * * * * * *
*** 15. rujan 1993. *** ... moje milo, hvala što si tu ...
*** ... volimo te ... ***
..... Moj Lipi Andele .....
Negdje još čuvam nešto za tebe
kad dođu jutra puna nevoje
I kad nam ništa ne ide,
pogledaj u mene ...
Ako nas tužne jutrom probude
I srce stisne se od nevoje
ja čuvam nešto za tebe,
pogledaj u mene ...
To može dati samo onaj koji te
kad pođe po zlu voli više od sebe Moj lipi anđele,
pogledaj u mene,
ako nas tužne jutrom probude
ja čuvam osmijeh za tebe ... :)
/Oliver Dragojević/
Anđeo jednog djeteta
Bilo jednom jedno dijete
koje se pripremalo
doći u svijet.
Jednog dana ono upita Boga:
„Gospodine, rekli su mi
da ćeš me sutra
poslati na svijet,
a ja sam tako sitan i nemoćan,
kako ću živjeti tamo?“
Bog mu odgovori:
„Od svih anđela ja sam
izabrao jednog za tebe.
On će te čekati i štititi.
Svaki će ti dan pjevati
i smiješiti se.
Osjetit ćeš njegovu ljubav
i biti sretan.“
„Dobro, ali kako ću razumjeti
kad mi nešto kaže
kad ne znam njihov jezik“
– upita dijete.
„Anđeo će ti govoriti
najljepše i najslađe riječi
koje ćeš moći čuti na svijetu
i pažljivo i s ljubavlju
naučit će te pričati.“
„Čuo sam da na Zemlji
ima puno loših ljudi.
Tko će me štititi?“
– zabrinuto nastavi dijete.
Bog se nasmiješi i reče:
„Tvoj će te anđeo uvijek štititi
pa bilo to i
po cijenu vlastita života.“
Dijete pogleda u Boga
i molećivim glasom reče:
„Ali ja sam tako tužan
što te više neću vidjeti.“
Tvoj će ti anđeo
uvijek pričati o meni
i naučit će te putovima
koji vode do mene.“
Tada u raju nastane tišina
i glasovi sa Zemlje
dopriješe do njega.
Dijete shvati da treba poći
pa postavi posljednje pitanje.
„Gospodine, ako sad moram ići
reci mi molim te
kako se zove moj anđeo?“
Bog se nasmiješi i reče:
„Nije važno kako se zove,
ti ćeš ga zvati MAMA …“
/Nepoznati autor/
............
Gospodine Bože, izvore života
... i ljubavi, ...
blagoslivljamo te
i zahvaljujemo ti
što si darom svoga Sina
posvetio zajedništvo obitelji.
... Radujući se ...
dolasku pape Benedikta
u našu hrvatsku domovinu,
povjeravamo ti:
roditelje i djecu,
djedove i bake,
mladiće i djevojke.
Molimo te da našim obiteljima
daješ snagu za velikodušno
prihvaćanje dara života.
Obiteljske domove ispuni
... svojim Duhom, ...
da budu mjesta molitve
... i kršćanskih kreposti, ..
... uzajamnoga poštivanja, ...
... nesebičnosti i opraštanja, ...
... te osjetljivosti ...
... za potrebe bližnjih....
Sve nas ispuni
... životnom radošću, ...
da te svjedočimo u ljepoti
... otajstva Crkve, ...
i da ti – po uzoru i zagovoru
Blažene Djevice Marije
... i sv. Josipa - ...
služimo u vjernosti i istini,
... zajedno u Kristu, ...
koji s tobom u Duhu Svetome
živi i kraljuje u vijeke vjekova.
... Amen. ...
Majko Božja Bistrička,
... moli se za nas ...
Mi smo tvoji putnici,
... blagoslovi nas ...
* * * * * * * * * * * *
"...oduvijek je bilo da ljubav ne zna dubine svoje dok ne dođe čas rastanka ..." /Khalil Gibran/
Rekli su, bit će bolje
to igra je sudbine
Bog te uzeo k sebi
a ljubav ostaje
Budiš me glasom zore
ljubiš bojama sna
maziš vjetrom u kosi
znam, tu si gdje sam ja Moje srce sad je katedrala
s nebom spojena,
ljubav nju je podigla
moja duša oduvijek je znala
s druge strane sna
opet naći ću te ja
Zemlja zemlji se vraća
a duša tvorcu svom
ljubav od svega je jača
ti živiš u srcu mom
Smiješ se drhtajem zvijezda
mjesec ti košulju tka
grliš me mirisom mora
znam, tu si gdje sam ja
Moje srce sad je katedrala ...
k nebu pružena,
satkana od sjećanja ...
moja duša oduvijek je znala
s druge strane sna
... opet naći ću te ja ...
/Tereza Kesovija/
... Budi sretan, dragi ... ,
... zauvijek ... !!!
... Bilo je nenadano i stoga,
... više boli ...
... Lijepo je bilo poznavati te !!!
... Jednom, ....
... u vječnosti ...
******
"Naši pokojnici nisu odsutni,
nego samo nama nevidljivi.
Svojim očima punim sjaja
oni gledaju u naše oči
pune tuge."
/sv. Augustin/
Tvoj pogled ljubavi
K’o zvijezda zlatna u tami neba
treperi nada u meni
i srce čeka k’o zemlja pusta
da opet tiho dođeš mi. Sva zvona i katedrale
u moju dušu bi stale
kad vidim na sebi
Tvoj pogled ljubavi.
U nježnom dahu topline Tvoje
srce je moje bezbrižno,
i kuca jako, i pjeva sretno
kad s Tobom ja sam zajedno. Sva zvona i katedrale ...
Najvažnija stvar u životu nije naša vlastita pobjeda. Najvažnija stvar
u ovom životu,
je pomoći drugima
da pobijede,
čak i ako to znači usporiti ili izmijeniti vlastitu utrku.
..............................
Mi ćemo tek onda biti bližnji drugima, ako smo spremni "preći na drugu stranu ceste", u susret drugome. Postoje brojne ceste razdvajanja između lijeve i desne strane ceste, između crnih i bijelih ljudi, između mladih, starih, bolesnih i zdravih, između unaprijed osuđenih i nezaštićenih, između Židova i pogana, muslimana i kršćana, protestanata i katolika, između ujedinjenih i autokefalnih pravoslavnih crkava i tako dalje. Postoje mnoge ceste i crte razdvajanja koje se moraju prijeći. Svi smo mi previše zaposleni oko samih sebe, svojm stranom, te ne vidimo što se zbiva na drugoj strani ceste. Mi imamo svoje vlastite ljude kojima idemo, imamo svoje vlastite poslove o kojima brinemo. Ali kad bismo jednom prešli na drugu stranu ceste i vidjeli što se tamo dagađa, mogli bismo postati bližnji jedni drugima. /Henri J. M. Nouwen/
Ivan se Pavao II. nije bojao
– istaknuo je budući papa Franjo –
i upravo je zbog toga
srušio diktature.
Hrabrost, postojanost
koju nam daje
Kristovo Uskrsnuće,
mir zbog toga
što nam je oprošteno
po Gospodinovu milosrđu,
uklanjaju nam strah
– dodao je tom prigodom
te poželio –
Neka i danas
u našem srcu odjekuju
Isusove,
i riječi blaženoga Ivana Pavla: 'Ne bojte se'.
Kardinal Stepinac, 1943. : "...Svaki bez obzira na rasu ili narodnost,
ili bez obzira na druge razlike,
nosi u sebi pečat,
obilježje Boga Stvoritelja
i ima svoja vlastita prava,
u koja nitko ne smije dirati,
ograničavati ih silom ..."
/Benigar, 1974., s. 440/
.................................... "Katolička Crkva ne pozna rase koje gospoduju, i rase koje robuju. Katolička Crkva pozna samo rase i narode kao tvorevine Božje, a ako koga više cijeni, to je onaj, koji ima plemenitije srce, a ne jaču pesnicu. Za nju je čovjek jednako Crnac iz centralne Afrike kao i Europejac. Za nju je kralj kao čovjek u kraljevskoj palači upravo tako čovjek kao i zadnji siromah i ciganin pod šatorom. Ona među njima ne pozna bitne razlike kao čovjeka. Jedan i drugi imadu neumrlu dušu, jedan i drugi su istog kraljevskog podrijetla, vukući svoju lozu od Boga Stvoritelja. To je rasna nauka katoličke Crkve, a sve drugo su obična podmetanja, za koja vrijede riječi - u laži su kratke noge! . . . Crkva je za onaj poredak, koji je toliko star, koliko i deset zapovíjedi Božjih. Mi smo za poredak, koji je napisan ne na raspadljivom papiru nego u savjesti ljudskoj prstom Boga živoga. Temelj je toga poretka Gospodin Bog, koji se ne gubi u paragrafima kao zemaljski zakonodavci, već je čitav poredak sažeo u deset riječi, deset zapovijedi Božjih. Bogu smo dužni dati čast i slavu, jer je naš Stvoritelj. Roditeljima, poglavarima i domovini ljubav, poslušnost i žrtvu ako ustreba. Naš bližnji, zvao se kako mu drago, nije šaraf u državnoj mašini, bila ona obojadisana crveno ili crno, sivo ili zeleno, nego je slobodno dijete Božje, brat naš u Bogu." /Bl. Alojzije (Viktor) Stepinac 31.10.1943./
Blaženi Alojzije,
moli za svoj hrvatski narod
i dragu nam Domovinu,
moli za nas! Amen.
Molitva za proglašenje svetim bl. Alojzija Stepinca
Gospodine Bože,
izvore svetosti i milosti,
blaženoga Alojzija,
pastira i mučenika,
pozvao si da ti služi
kao navjestitelj
i branitelj istine
i kao hrabri svjedok
vjernosti Crkvi.
Poslušan tvojoj Riječi
i vođen Duhom tvoje ljubavi,
zauzimao se z
a siromašne i obespravljene;
ostavio nam je
divno svjetlo čiste savjesti,
pouzdanja u tebe
i ustrajnosti u trpljenju.
Ponizno te molimo
da nas obdariš
svojom radošću
te blaženoga Alojzija ubrojiš
među svece
sveopće Crkve,
da bismo ga mogli
još predanije slijediti
i uteći se njegovu
moćnom zagovoru
u svojim životnim potrebama.
Po njegovim molitvama
jačaj proročki glas Crkve,
koji širi nadu u
dolazak tvojega kraljevstva,
praćen blizinom i
utjehom Blažene Djevice Marije,
Majke i Kraljice vjernoga ti naroda.
Po Kristu Gospodinu našemu.
Amen
* * * * * * * * * * *
* * * * * * * * * * *
Lula starog kapetana
Na skaline ispred dvora
bilo ljeti ili zimi
k'o trabakul neki dimi
lula starog kapetana
lula starog kapetana.javascript:%20void(0);
Davno, davno nije čula
šum dalekih oceana
pocrnjela stara lula
lula svakom dobro znana
lula starog kapetana Kapetane, kapetane,
tako su ga one zvale
kapetane, kapetane,
dobro more - sad se šale.
Na skaline ispred dvora
U svom plavom dimu skriva
Mnoge tajne prošle mora čuva
Lula starog kapetana
Lula kapetana Dživa.
""Priča o predanju, ljubavi i strahu…
Toplim dahom proljeće je otapalo posljednji snijeg s livade. U jednoj od posljednjih gomilica snijega nicao je neobičan cvijet. Drugačiji od drugih. Kao da se u njemu sabrala sva zimska čežnja livade za novim cvjetanjem života, za bogatstvom mirisa i boja koje pjevaju o radosti postojanja. Ali, cvijet sam nije mogao pobijediti snijeg ...
Nije se predavao. Nježnošću je prkosio okrutnoj hladnoći. Vjerovao je životu ...
A onda je kraj njega zastala jedna mala sunčeva zraka. Drugačija od drugih. Kao da je bila stvorena da svojom toplinom oslobodi zarobljeni cvijet. Divila se hrabrosti cvijeta. Osvajala ju je lagano njegova neobičnost i ljepota. Ali oklijevala je predati se cvijetu.
Plesala je oko njega ne dopuštajući ni životu ni smrti dodirnuti ga. Ni sebi. Cvijet je postajao sve ljepši, a sunčeva je zraka sve radosnija plesala oko njega. Zaslijepljena vlastitom radošću, nije vidjela što se događa s cvijetom. Vidjela je samo sebe. A cvijet je umirao od hladnoće pružajući na dar sunčevoj zraci sve ono što je u sebi nosio. Predivna cvjetanja, čarobne boje i beskrajnu nježnost latica. Što je bio bliže smrti, bivao je sve ljepši. Bilo je kasno kad je sunčeva zraka shvatila što se događa. Uzalud je privijala cvijet na svoje grudi. Uzalud rukama grijala njegove latice. Uzalud suzama molila život da prostruji smrznutim tijelom cvijeta. Cvijet je umro zaleđen i sam ...
Kažu da se u predvečerje toga dana samo Sunce spustilo na zemlju i da je na dlanovima svojih ruku odnijelo smrznuti cvijet na nebo ...
A sudbina ohole sunčeve zrake svima je ostala tajnom, mada kažu da od tada na livadi raste neobičan cvijet. Bez mirisa. Cvjeta samo kad pada snijeg, a niz lice mu teku suze koje lede i bole …""
Hvala svima ...
Svakom sam od vas
poklonio pjesmu,
mnoge su tužne i prepune sjete,
dadoh vam ljubav
ne tražeći ništa,
poklonih vam srce
kao malo dijete ...
Poželim ponekad
da vas nisam sreo,
srce bi radost mjesto tuge lilo,
prospavao bih mnoge neprospavane noći,
al' pjesama ovih onda ne bi bilo ... Hvala svima iz vremena ruža,
moje vas pjesme
ni za što ne krive,
svi koji su otišli iz života moga,
u pjesmama mojim
još uvijek žive
...
Vi ste mi ušli pod kožu i dušu,
unijeli nemir odlaskom svojim,
i tako su nastale
sve pjesme moje,
kojih se nekad i pjevat' bojim ...
Hvala svima iz vremena ruža ...
... .... ... ... ...
Vječno će da žive ...
Blog.hrPrijavi seDNEVNIK.hr10Nakon prijave pratite svoje najdraĂ„ĂË€šĂËÂĂ˂¬ĹľÄ‚ĂË€žĂËÂĂ˂¬Â¦Ă„ĂË€šĂËÂĂ˂¬ĹľÄ‚ĂË€žĂ„Äľe blogere i kreirajte vlastite liste blogera!Naslovnica