.............................................................. Nitko ne zna cijeniti svjetlo
.............................................................. kao putnik u mrkloj noći.
.............................................................. I najmanje svjetlo
.............................................................. negdje posve daleko na obzorju
.............................................................. njemu je orijentir
.............................................................. i nada da će izići iz tame ...
...... S druge strane, svjetlost je simbol Božje prisutnosti i zaštite od neprijatelja. ......
........................................................................ /preuzeto iz Katoličkog tjednika/
......................................................... O, lanterno na pustemu škoju
......................................................... Iz larga se tvoja svitlost vidi
......................................................... Daješ nadu, sigurnost i voju
......................................................... Ko te vidi, ti te uvik slidi
........................................................................................ Pokazuješ kojin puten poći
........................................................................................ Kad nevere grube nas zatvoru
........................................................................................ U samoći dugih, škurih noći
........................................................................................ Kako plovit i dočekat zoru
........................................................ Kripiš viron bidne, odbačene
........................................................ Od strpljenja jadno izmučene
........................................................ I klonule prid svojin vratima
....................................................................................... Pa u tebi smirenje nahodu
....................................................................................... Crikvo naša otvorena svima
....................................................................................... O, lanterno put si svomu rodu...
.................................................................................................... /Nepoznati autor/
......
...... Usamljena svjetla u mraku ......
...... koja već stoljećima prkose valovima i olujnim vjetrovima ......
...... kako bi svojim signalima zalutalim brodovima pružili nadu
...... i spasili ih od oštrih grebena ...
Duž jadranske obale i na otocima ima oko 50 svjetionika i svi su izgrađeni tijekom 19. stoljeća. Najstariji svjetionik je Savudrija, izgrađen 1818. godine i to je ujedno najzapadniji i najsjeverniji hrvatski svjetionik. Naš najudaljeniji svjetionik nalazi se na otoku Palagruža, između talijanske i hrvatske obale i sagrađen je 1875. godine. Najviši svjetionik nalazi se na sjeverozapadnom rtu Dugog otoka, sagrađen je 1849. godine i prema predaji za njegovu žbuku utrošeno 100 000 žumanjaka. Činjenica je da, unatoč stoljetnom utjecaju mora, ta žbuka stoji i danas.
Od rta Savudrije u Istri, sve do Prevlake na krajnjem jugu Hrvatske, pomorce i ribare čuva 65 noćnih očiju. Riječ je o svjetionicima ili, kako ih zovu na Jadranu, lanternama. I najiskusniji kapetani brodova i svi drugi kojima je more sastavni dio života s poštovanjem prolaze kraj tih “kamenih svjetala”. Jer romantičan bljesak lanterne, koji u pravilnim razmacima upotpunjuje zvjezdani svod, spasio je mnoge brodove od nasukavanja i spasio tisuće ljudskih života. Jadranski svjetionici osobito su važni zbog prirodnih obilježja hrvatske obale jer na njezinih se gotovo 6000 kilometara duljine smjestilo čak 1185 otoka, otočića i hridi. U tom je prirodnom labirintu svjetlost lanterne najpouzdaniji znak za sigurnu plovidbu. Stoga se hrvatski svjetionici s razlogom nazivaju čuvarima brodske duše i nepresušnom riznicom pomorskih tajna koje se u ovim kamenim zdanjima skupljaju i skrivaju već gotovo dva stoljeća.
......
Svjetionik izgrađen zbog ljubavi
Nastanak svjetionika na Jadranu, barem prema legendi, potvrđuje izreku kako ljubav pokreće svijet. Legenda je vezana uz grofa Metternicha, političara carske Austrije iz 19. stoljeća, koji se na jednom plesu zaljubio u crnokosu djevojku iz Hrvatske. U želji da osigura mjesto za njihove tajne sastanke, grof je uspio uvjeriti bečki dvor da izdvoji novac za gradnju prvog svjetioničkog objekta na najsjevernijoj točki hrvatske obale, rtu Savudriji u Istri. Tako je počela gradnja najstarijega jadranskog svjetionika koji je dovršen 1818. godine.
........................
Iako lijepa Hrvatica nije doživjela dovršetak gradnje, bivša je Austro-Ugarska (u sklopu koje se Hrvatska tada nalazila) tijekom 19. stoljeća izgradila još šezdesetak lanterna na našem dijelu mediteranske obale. Dakako, razlog za njihovu gradnju bila je potreba da se brodovi, ribarske barke i druga plovila upozore na plićake i oštre hridi koje izazivaju mornarsku sreću pod okriljem noći ili magle.
/Napisao: Tin Roko , Fotografije: Andrej Crček, NATIONAL GEOGRAFIC JUNIOR/
........................
........................
................................
...........................................
.....................................................
................................................................ I lanterne su još tu, .........................
................................................................ očaravaju nas svojom gordošću i pojavom.
................................................................ No, ................................
................................................................ ni lanterne više nisu što su nekad bile;
................................................................ promijenile su se, modernizirale
................................................................ i ulogu svjetioničara stavile u drugi plan ...
................................................................. /Inspiracija je pronađena na blogu neretvansko dite
................................................................. ali da nije svih čežnji koje nakupljam u srcu
................................................................. ne bi bila ni zapažena, jer ... :
Oduševljavaju me svjetionici svojom odvojenošću, svojom nedokučivošću,
čudesnom ljepotom i svjetlom, svojom neovisnošću, samoćom, snagom, gordošću.
Danju ih ne vidimo, nezamjetljivi su; tek u mrkloj noći dolazi njihova uloga do izražaja.
Tajnovita su značenja, čuvaju svoju samoću, otkrivaju se u nevolji; kada ne znaš puta.
Svaki od njih, kada mu se približiš, ako zaželiš, mogao bi ti ispričati svoju priču.
Kao dobri anđeo čuvar čuvaju oni one koji plove Jadranom.
Usmjeravaju, čuvaju i upozoravaju ...
.................................................
Lanterna moje duše Tako mi triba topli zagrljaj
Dok u mraku sidim sam
Jedan Tvoj pogled
Što liči svaku bol
Dok ruke dižem Tebi
Što poznaš zvizda broj
.................................... A vira samo drhti
.................................... A nada samo ćuti
.................................... Dok je svuda oko mene nevera
................................................................... Pomozi mi da opet vidim svitlo
................................................................... I neka srce pronađe Tvoj sjaj
................................................................... Umiri bisno more
................................................................................................ Otvori oči moje
................................................................................................ U tami ovog svita
............................................................................................... Ti lanterna si mojoj duši znaj
.................................... Tako mi triba čuti samo rič
.................................... I zeru hrabrosti kad stižu valovi
.................................... Da ne potonem Ti čvrsto drži me
.................................... Zapriti ka i onda sad usrid ove nevere
Umiri bisno more
Otvori oči moje …
Ti lanterna si mojoj duši znaj -
Da ne potonem ti čvrsto drži me
Zapriti ka i onda sad usrid ove nevere-
Pomozi mi da opet vidim svitlo ...
.... Tebi, moj rodni grade .... Metkoviću, lijepi, dragi grade,
rodna grudo u srcu si mom.
Ja te volim i srcem i bićem,
ja te volim cijeli život svoj.
Na Neretvi plavoj valovitoj
ti si ponos, dragi grade moj.
Tebi pjevam ja i tebi kličem:
voljet ću te ja do groba svog.
Lijepi, dragi grade, vječni moj,
cvjetaj, bujaj, rasti, živi život svoj.
/F. Prskalo, S. Tikveša/
Hvala ti živote, mnogo si mi dao.
Dao si mi oči, otvara ih svjetlo.
Jasno vidim crno,
jasno vidim bijelo.
Nebo iznad glave,
tako sjajno i kad se budim,
vidim u tom mnoštvu
lice koje ljubim…
Hvala ti živote, mnogo si mi dao.
Sluh koji ne vara i ne čuje laži,
a sluša dječaka
kada ljubav traži.
I čuje u noći što je iza vrata
korak prijatelja ili korak tata…
Hvala ti živote, mnogo si mi dao.
Hrabrosti još imam
i nisam bez dara
da zavolim voće
koje čovjek stvara.
Dijelili smo udes dobar ili zao
kad u moje oči
tvoj je pogled pao…
Hvala ti živote, mnogo si mi dao.
Dao si mi osmijeh, učio me plaču.
Sve što ne znam danas možda sutra znat ću.
Ti si dao nježnost
koja pjev moj čini,
ponoru me dao i dao visini…
Za sve što mi ote ... Hvala ti, živote…
/Violeta Parra,
1917-1967/
* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *
* * * * * * * * * * * * * *
*** 15. rujan 1993. *** ... moje milo, hvala što si tu ...
*** ... volimo te ... ***
..... Moj Lipi Andele .....
Negdje još čuvam nešto za tebe
kad dođu jutra puna nevoje
I kad nam ništa ne ide,
pogledaj u mene ...
Ako nas tužne jutrom probude
I srce stisne se od nevoje
ja čuvam nešto za tebe,
pogledaj u mene ...
To može dati samo onaj koji te
kad pođe po zlu voli više od sebe Moj lipi anđele,
pogledaj u mene,
ako nas tužne jutrom probude
ja čuvam osmijeh za tebe ... :)
/Oliver Dragojević/
Anđeo jednog djeteta
Bilo jednom jedno dijete
koje se pripremalo
doći u svijet.
Jednog dana ono upita Boga:
„Gospodine, rekli su mi
da ćeš me sutra
poslati na svijet,
a ja sam tako sitan i nemoćan,
kako ću živjeti tamo?“
Bog mu odgovori:
„Od svih anđela ja sam
izabrao jednog za tebe.
On će te čekati i štititi.
Svaki će ti dan pjevati
i smiješiti se.
Osjetit ćeš njegovu ljubav
i biti sretan.“
„Dobro, ali kako ću razumjeti
kad mi nešto kaže
kad ne znam njihov jezik“
– upita dijete.
„Anđeo će ti govoriti
najljepše i najslađe riječi
koje ćeš moći čuti na svijetu
i pažljivo i s ljubavlju
naučit će te pričati.“
„Čuo sam da na Zemlji
ima puno loših ljudi.
Tko će me štititi?“
– zabrinuto nastavi dijete.
Bog se nasmiješi i reče:
„Tvoj će te anđeo uvijek štititi
pa bilo to i
po cijenu vlastita života.“
Dijete pogleda u Boga
i molećivim glasom reče:
„Ali ja sam tako tužan
što te više neću vidjeti.“
Tvoj će ti anđeo
uvijek pričati o meni
i naučit će te putovima
koji vode do mene.“
Tada u raju nastane tišina
i glasovi sa Zemlje
dopriješe do njega.
Dijete shvati da treba poći
pa postavi posljednje pitanje.
„Gospodine, ako sad moram ići
reci mi molim te
kako se zove moj anđeo?“
Bog se nasmiješi i reče:
„Nije važno kako se zove,
ti ćeš ga zvati MAMA …“
/Nepoznati autor/
............
Gospodine Bože, izvore života
... i ljubavi, ...
blagoslivljamo te
i zahvaljujemo ti
što si darom svoga Sina
posvetio zajedništvo obitelji.
... Radujući se ...
dolasku pape Benedikta
u našu hrvatsku domovinu,
povjeravamo ti:
roditelje i djecu,
djedove i bake,
mladiće i djevojke.
Molimo te da našim obiteljima
daješ snagu za velikodušno
prihvaćanje dara života.
Obiteljske domove ispuni
... svojim Duhom, ...
da budu mjesta molitve
... i kršćanskih kreposti, ..
... uzajamnoga poštivanja, ...
... nesebičnosti i opraštanja, ...
... te osjetljivosti ...
... za potrebe bližnjih....
Sve nas ispuni
... životnom radošću, ...
da te svjedočimo u ljepoti
... otajstva Crkve, ...
i da ti – po uzoru i zagovoru
Blažene Djevice Marije
... i sv. Josipa - ...
služimo u vjernosti i istini,
... zajedno u Kristu, ...
koji s tobom u Duhu Svetome
živi i kraljuje u vijeke vjekova.
... Amen. ...
Majko Božja Bistrička,
... moli se za nas ...
Mi smo tvoji putnici,
... blagoslovi nas ...
* * * * * * * * * * * *
"...oduvijek je bilo da ljubav ne zna dubine svoje dok ne dođe čas rastanka ..." /Khalil Gibran/
Rekli su, bit će bolje
to igra je sudbine
Bog te uzeo k sebi
a ljubav ostaje
Budiš me glasom zore
ljubiš bojama sna
maziš vjetrom u kosi
znam, tu si gdje sam ja Moje srce sad je katedrala
s nebom spojena,
ljubav nju je podigla
moja duša oduvijek je znala
s druge strane sna
opet naći ću te ja
Zemlja zemlji se vraća
a duša tvorcu svom
ljubav od svega je jača
ti živiš u srcu mom
Smiješ se drhtajem zvijezda
mjesec ti košulju tka
grliš me mirisom mora
znam, tu si gdje sam ja
Moje srce sad je katedrala ...
k nebu pružena,
satkana od sjećanja ...
moja duša oduvijek je znala
s druge strane sna
... opet naći ću te ja ...
/Tereza Kesovija/
... Budi sretan, dragi ... ,
... zauvijek ... !!!
... Bilo je nenadano i stoga,
... više boli ...
... Lijepo je bilo poznavati te !!!
... Jednom, ....
... u vječnosti ...
******
"Naši pokojnici nisu odsutni,
nego samo nama nevidljivi.
Svojim očima punim sjaja
oni gledaju u naše oči
pune tuge."
/sv. Augustin/
Tvoj pogled ljubavi
K’o zvijezda zlatna u tami neba
treperi nada u meni
i srce čeka k’o zemlja pusta
da opet tiho dođeš mi. Sva zvona i katedrale
u moju dušu bi stale
kad vidim na sebi
Tvoj pogled ljubavi.
U nježnom dahu topline Tvoje
srce je moje bezbrižno,
i kuca jako, i pjeva sretno
kad s Tobom ja sam zajedno. Sva zvona i katedrale ...
Najvažnija stvar u životu nije naša vlastita pobjeda. Najvažnija stvar
u ovom životu,
je pomoći drugima
da pobijede,
čak i ako to znači usporiti ili izmijeniti vlastitu utrku.
..............................
Mi ćemo tek onda biti bližnji drugima, ako smo spremni "preći na drugu stranu ceste", u susret drugome. Postoje brojne ceste razdvajanja između lijeve i desne strane ceste, između crnih i bijelih ljudi, između mladih, starih, bolesnih i zdravih, između unaprijed osuđenih i nezaštićenih, između Židova i pogana, muslimana i kršćana, protestanata i katolika, između ujedinjenih i autokefalnih pravoslavnih crkava i tako dalje. Postoje mnoge ceste i crte razdvajanja koje se moraju prijeći. Svi smo mi previše zaposleni oko samih sebe, svojm stranom, te ne vidimo što se zbiva na drugoj strani ceste. Mi imamo svoje vlastite ljude kojima idemo, imamo svoje vlastite poslove o kojima brinemo. Ali kad bismo jednom prešli na drugu stranu ceste i vidjeli što se tamo dagađa, mogli bismo postati bližnji jedni drugima. /Henri J. M. Nouwen/
Ivan se Pavao II. nije bojao
– istaknuo je budući papa Franjo –
i upravo je zbog toga
srušio diktature.
Hrabrost, postojanost
koju nam daje
Kristovo Uskrsnuće,
mir zbog toga
što nam je oprošteno
po Gospodinovu milosrđu,
uklanjaju nam strah
– dodao je tom prigodom
te poželio –
Neka i danas
u našem srcu odjekuju
Isusove,
i riječi blaženoga Ivana Pavla: 'Ne bojte se'.
Kardinal Stepinac, 1943. : "...Svaki bez obzira na rasu ili narodnost,
ili bez obzira na druge razlike,
nosi u sebi pečat,
obilježje Boga Stvoritelja
i ima svoja vlastita prava,
u koja nitko ne smije dirati,
ograničavati ih silom ..."
/Benigar, 1974., s. 440/
.................................... "Katolička Crkva ne pozna rase koje gospoduju, i rase koje robuju. Katolička Crkva pozna samo rase i narode kao tvorevine Božje, a ako koga više cijeni, to je onaj, koji ima plemenitije srce, a ne jaču pesnicu. Za nju je čovjek jednako Crnac iz centralne Afrike kao i Europejac. Za nju je kralj kao čovjek u kraljevskoj palači upravo tako čovjek kao i zadnji siromah i ciganin pod šatorom. Ona među njima ne pozna bitne razlike kao čovjeka. Jedan i drugi imadu neumrlu dušu, jedan i drugi su istog kraljevskog podrijetla, vukući svoju lozu od Boga Stvoritelja. To je rasna nauka katoličke Crkve, a sve drugo su obična podmetanja, za koja vrijede riječi - u laži su kratke noge! . . . Crkva je za onaj poredak, koji je toliko star, koliko i deset zapovíjedi Božjih. Mi smo za poredak, koji je napisan ne na raspadljivom papiru nego u savjesti ljudskoj prstom Boga živoga. Temelj je toga poretka Gospodin Bog, koji se ne gubi u paragrafima kao zemaljski zakonodavci, već je čitav poredak sažeo u deset riječi, deset zapovijedi Božjih. Bogu smo dužni dati čast i slavu, jer je naš Stvoritelj. Roditeljima, poglavarima i domovini ljubav, poslušnost i žrtvu ako ustreba. Naš bližnji, zvao se kako mu drago, nije šaraf u državnoj mašini, bila ona obojadisana crveno ili crno, sivo ili zeleno, nego je slobodno dijete Božje, brat naš u Bogu." /Bl. Alojzije (Viktor) Stepinac 31.10.1943./
Blaženi Alojzije,
moli za svoj hrvatski narod
i dragu nam Domovinu,
moli za nas! Amen.
Molitva za proglašenje svetim bl. Alojzija Stepinca
Gospodine Bože,
izvore svetosti i milosti,
blaženoga Alojzija,
pastira i mučenika,
pozvao si da ti služi
kao navjestitelj
i branitelj istine
i kao hrabri svjedok
vjernosti Crkvi.
Poslušan tvojoj Riječi
i vođen Duhom tvoje ljubavi,
zauzimao se z
a siromašne i obespravljene;
ostavio nam je
divno svjetlo čiste savjesti,
pouzdanja u tebe
i ustrajnosti u trpljenju.
Ponizno te molimo
da nas obdariš
svojom radošću
te blaženoga Alojzija ubrojiš
među svece
sveopće Crkve,
da bismo ga mogli
još predanije slijediti
i uteći se njegovu
moćnom zagovoru
u svojim životnim potrebama.
Po njegovim molitvama
jačaj proročki glas Crkve,
koji širi nadu u
dolazak tvojega kraljevstva,
praćen blizinom i
utjehom Blažene Djevice Marije,
Majke i Kraljice vjernoga ti naroda.
Po Kristu Gospodinu našemu.
Amen
* * * * * * * * * * *
* * * * * * * * * * *
Lula starog kapetana
Na skaline ispred dvora
bilo ljeti ili zimi
k'o trabakul neki dimi
lula starog kapetana
lula starog kapetana.javascript:%20void(0);
Davno, davno nije čula
šum dalekih oceana
pocrnjela stara lula
lula svakom dobro znana
lula starog kapetana Kapetane, kapetane,
tako su ga one zvale
kapetane, kapetane,
dobro more - sad se šale.
Na skaline ispred dvora
U svom plavom dimu skriva
Mnoge tajne prošle mora čuva
Lula starog kapetana
Lula kapetana Dživa.
""Priča o predanju, ljubavi i strahu…
Toplim dahom proljeće je otapalo posljednji snijeg s livade. U jednoj od posljednjih gomilica snijega nicao je neobičan cvijet. Drugačiji od drugih. Kao da se u njemu sabrala sva zimska čežnja livade za novim cvjetanjem života, za bogatstvom mirisa i boja koje pjevaju o radosti postojanja. Ali, cvijet sam nije mogao pobijediti snijeg ...
Nije se predavao. Nježnošću je prkosio okrutnoj hladnoći. Vjerovao je životu ...
A onda je kraj njega zastala jedna mala sunčeva zraka. Drugačija od drugih. Kao da je bila stvorena da svojom toplinom oslobodi zarobljeni cvijet. Divila se hrabrosti cvijeta. Osvajala ju je lagano njegova neobičnost i ljepota. Ali oklijevala je predati se cvijetu.
Plesala je oko njega ne dopuštajući ni životu ni smrti dodirnuti ga. Ni sebi. Cvijet je postajao sve ljepši, a sunčeva je zraka sve radosnija plesala oko njega. Zaslijepljena vlastitom radošću, nije vidjela što se događa s cvijetom. Vidjela je samo sebe. A cvijet je umirao od hladnoće pružajući na dar sunčevoj zraci sve ono što je u sebi nosio. Predivna cvjetanja, čarobne boje i beskrajnu nježnost latica. Što je bio bliže smrti, bivao je sve ljepši. Bilo je kasno kad je sunčeva zraka shvatila što se događa. Uzalud je privijala cvijet na svoje grudi. Uzalud rukama grijala njegove latice. Uzalud suzama molila život da prostruji smrznutim tijelom cvijeta. Cvijet je umro zaleđen i sam ...
Kažu da se u predvečerje toga dana samo Sunce spustilo na zemlju i da je na dlanovima svojih ruku odnijelo smrznuti cvijet na nebo ...
A sudbina ohole sunčeve zrake svima je ostala tajnom, mada kažu da od tada na livadi raste neobičan cvijet. Bez mirisa. Cvjeta samo kad pada snijeg, a niz lice mu teku suze koje lede i bole …""
Hvala svima ...
Svakom sam od vas
poklonio pjesmu,
mnoge su tužne i prepune sjete,
dadoh vam ljubav
ne tražeći ništa,
poklonih vam srce
kao malo dijete ...
Poželim ponekad
da vas nisam sreo,
srce bi radost mjesto tuge lilo,
prospavao bih mnoge neprospavane noći,
al' pjesama ovih onda ne bi bilo ... Hvala svima iz vremena ruža,
moje vas pjesme
ni za što ne krive,
svi koji su otišli iz života moga,
u pjesmama mojim
još uvijek žive
...
Vi ste mi ušli pod kožu i dušu,
unijeli nemir odlaskom svojim,
i tako su nastale
sve pjesme moje,
kojih se nekad i pjevat' bojim ...
Hvala svima iz vremena ruža ...
... .... ... ... ...
Vječno će da žive ...