Evo, i da nešto napišem te se tako pomaknem sa mjesta ::: :-) ...
- ... da, imate pravo, ulijenila sam se i opustila, ...
....................... od ove ljepote ! ! ! ... :-) .... -
A i zaista - ako i ne vjerujete ... :) ... - ...
... razmišljajući pitam/se: ...
... što nam je to kroz život lako, ...
... što ćemo to i kada to napraviti ...
brzo, ... odmah poskočiti bez mrmljanja, ...
........... odazvati se ..................
a što nam je to teško, preteško ...
te nam se baš ne da, na što nas treba prisiljavati ...
ili se sami trebamo prisiliti da krenemo na djelo ... ???
... zašto nešto obavljamo lagano, ...
... a nešto, makar i manje djelo, ...
....... radimo sa težinom ................... ???
I zašto često imamo tako dobre odluke,
a njihove provedbe i nisu tako dobre ..........
ili do njih nikada ni ne dođe ... :( .........................
- ... i sa tim mislima dođoh do ovoga teksta ...
... ... i zamislih se nad njim ... ...
... ... te i dalje mislim ...
....................................
... ... i ... dok ne smislim ... :-) ...
..................................................................
.......................................................................................
.........................................................................................................................
...........................................................................................................................................................
Neka zvona iskrenosti jasno i glasno zvone
.............. ispunjavajući nam srca ................
dok jedni drugima i samima sebi govorimo;
"Na baš svako pitanje, ljubav je odgovor."
........................
Na baš svako pitanje, ljubav je odgovor.
Na baš svaki problem, ljubav je odgovor.
Na baš svaku bolest, ljubav je odgovor.
Na baš svaku bol, ljubav je odgovor.
Na baš svaki strah, ljubav je odgovor.
.......................
/Dr. Geralg G. Jampolsky završava pouke o ljubavi,
........... Ljubav je sve što postoji ................
baš ovim nadahnjujućim riječima ......../
potpisujem....da na svako pitanje ljubav je odgovor.....
kad ima ljubavi......tad ništa nije teško tad ništa nije nejasno tad svaki poraz biva lakši a pobjeda slađom nema bolesti - jer ljubav će svaku bol učiniti podnošljivom, a svojom snagom zaliječiti i izliječiti će svaku ranu prava i iskrena ljubav nikada ne dovodi u dilemu a njena snaga odagnat će svaki strah ( e to... to ću i dalje vjerovati;))))))) i neka, neka si se ti malo "ulijenila" ovako opijena...;) ima li što ljepše nego biti opijen ljubavi, srećom bližnjih, radošću srca? zato..uživaj draga Mirjam, ali, moram iskreno reći, lijepo te vidjeti... a još je ljepše i dalje osjetiti ovu zanesenost, opijenost, sreću;)))))
i...nevjerojatna je snaga ljubavi....vidiš kako te lijepo pokrenula i iznjedrila iz tebe ovaj predivan post;)))
Eh, draga @Mirjam! Put od dobre odluke do realizacije zna biti jaaako dug. Evo, npr. ja se već skoro 2 mjeseca spremam otići u neke posjete i nikako da odem. A onda mi je prije 3-4 dana netko spomenuo grijeh propusta i ja zaključih da toga kod mene imaaaaa...
A ljubav, naravno, daje odgovor na sve. Gledajući očima ljubavi sve postaje jasno i smisleno. Bez ljubavi je kaos u mnogim područjima života. Ljubav nikad ne prestaje jer je besmrtna. Pozdrav od srca :) (Tamo gdje je srce 02.07.2011. 20:06)
Ako možeš, navrati, trebam pomoć. (Ema 02.07.2011. 21:57)
Samo za posjetitelje bloga EuM: Čitajući brojne poruke neba sa više strana svijeta, niti jedna ne isključuje drugu a zajedničko svima je da Bog ima savršeno pamćenje kojim određuje smjernice našeg života te nam, odričući se svoje svemoći, daje slobu prihvaćanja onoga što nam nudi i što nam nude zajednički neprijatelji. Prihvaćanjem slobode izbora moramo prihvatiti i odgovornost u primjeni odabrang. Time određujemo svoj životni put u dobru ili zlu nailazeći na beskompromisne zakone škole ljubavi kroz svoje uspone i padove. Nadalje, predviđeni datumi nekih katastrofičnih događaja u porukama ne moraju biti fiksni i svakako ostvareni. Tu Bog pokazuje svoje milosrđe te nam daje ruku spasa koju pridržavamo molitvom, razumijevanjem, pokorom, odricanjem i pomaganjem bližnjima, odn. svojoj braći Ljudima. Od svih živih bića na zemlji, Čovjek je jedini prozvan sinom Božjim, i pozvan da baštini ljubav na zemlji te u kraljevstvu Božjem. Sve nam je dato da prepoznamo i iskoristimo ovako iznimnu priliku - postati sinom Božjim svojom zaslugom. Dakle, našim rođenjem stječemo uvjete, prava i sadržaj (život, dostojanstvo, obitelj, prirodu itd...) kako bi prihvatili Oca, Stvoritelja svega vidljivoga i nevidljivoga, te postali djeca božja. Lo, i BB od EuM! (EuM 03.07.2011. 12:52)
svakodnevno sam tu kod tebe.....i pronalazim odgovore na sva svoja pitanja i muke..... kao i onda,puno prije, kad sam prvi put došla tu, u tvoj mirni dom... kao zahvalu za okrjepu koju ovdje iznova pronalazim, šapćem samo tihu molitvu za tebe i tvoje drage.....da uživate u svojoj sreći....
pozdrav iz srca (pahuljica 06.07.2011. 11:48)
@ gali, ... još sam tu, more me samo pokadkad viđa, ... ... ah, valjda čekam onu vrućinu koja se predviđa, ... ... hladnoću ionako baš najbolje nepodnosim... ... uskoro ću na odmor, ... ... konačno će i moje vrime ... ... te ove radne muke u gradu sve bolje snosim ... :-) ... ... dotad ... od srca ... ... ako ne napišem ni riči ... ... oprosti ... ... šaljem ovu pusu ... ... koja srce liči ... ......... :-) ...........
Hvaljen Isus i Marija, ovaj post me ostavio bez riječi i komentara. Odlično, bravo pun pogodak. Lijep pozdrav od mene i Ivana. (gospa moja 09.07.2011. 19:04)
@ gali, ... ... da, draga, i riječi su najčešće - uz glazbu - one koje me taknu, potaknu ... ... a ove su me, evo dodirnule, osobito uz ovu obljetnicu ove godine prepune događanja ... ... i tako nanovo preslušavam dok odmaram ... sanjarim ... ... misleći o odmoru, suncu, moru, ljudima koje ću susretati, ljepoti koju ću uživati ... ... i poslije ovako napornih dana ... - napose ovih pred odmor ... :-)) - ... koje su ti događaji obilježili te su im tako dali drugu boju, ... ... dali im da sve ima smisla, ... ... da sav napor, trud, nastojanje, upornost, ustrajnost, ... , ... - a ljubavi prepun, ... iz ljubavi, u ljubavi ... - ... za koje sam i sama ponekad dvojila, sumnjala, lomila se u sebi, pitala ... ... u trenucima muke čak i pomišljala da se može lakše, ... ... - zašto ne bismo lakšim putem ... ??? - ... sada mi je kada zbrajam nakon svega, poslije ove dionice puta ... ... - jer nova se već nazire i tko zna što od nas očekuje - ... ... ipak drago da je tako bilo ... ... /iako se ipak nešto moglo i bolje ... :-) ..., a možda onda time i teže ... tko zna ? :)))/ .................................. ... slušam ... Na dlanu tvom Ja sam kao kapljica Zauvijek ću plesati Linijom ljubavi Sa svilom tkan U svakoj niti spavaš ti Pleteš ljubav snovima Svilenim prstima kroz san Ljubiš me Tvoj glas budi me
Zauvijek Bit ću uz tebe I ako stane planeta I dođe kraj svijeta Bez tuge, boli i straha Do posljednjeg daha
Kad spava grad Ko mala noćna muzika Kao dobra navika Tvoj miris doluta Ljubavi sa usana Svaku noć kao molitvu Šapnem ime ti u mrak I prepun ga je zrak Dah ljubavi Tvoj dah osjetim
Zauvijek Bit ću uz tebe I ako stane planeta I dođe kraj svijeta Bez tuge, boli i straha Do posljednjeg daha Zauvijek ....................................................... ... i još sitno brojim do odmora ... ............ izdržat ću ja to ... ... radno ... skoncentrirano ... odgovorno ... ............. i u miru otići ... ... da se opet vratim, dođem tu, nastavim ... ... dok god bude potrebno ... ............................................. ... dotad ... od srca ...
@ smotani, ... ... upravo tako: da nije ljubavi bilo i da je nije kako je ... :-) ... ... ne bi se sve tako moglo ... ... sva težina, žega dana, boli, bolesti, ... ... porazi koji peku, ... ... su ljubavlju vidani i njome lječeni ... ... a povrh svega vjera je ona koja nosi, .... ... molitva ona kojom se putem krijepi, ... u kojoj se mir nalazi, ... ... u kojoj se suze suše ... ... i nanovo se poslije svega diže ... ... i kreće naprijed ... ... do pobjede - kako ti reče ... :-) ... ... ali one koju je Bog u svome promislu za nas predvidio ... ... na način koji je On osmislio i za nas priredio ... ... za naše dobro i na našu korist ... ... po Njegovoj volji ... .......... :-) ............. ................... .......................................... ................................................ i neka, neka si se ti malo "ulijenila" ovako opijena ... ;) ima li što ljepše nego biti opijen ljubavi, srećom bližnjih, radošću srca? zato ...uživaj draga Mirjam, ali, moram iskreno reći, lijepo te vidjeti ... a još je ljepše i dalje osjetiti ovu zanesenost, opijenost, sreću ;)))))
Da, kažu ljudi da se to vidi ... :-) ... ... i zaista jest tako - imam za što biti sretna ... ... hvala Bogu na mojim najbližima, na njihovoj pažnji i ljubavi kojom me obasiplju ... - da svaki moj/naš umor nalazi svoj odmor u njihovom srcu, ... u njihovoj sreći ... ... i osmijehu ... ... i ...nevjerojatna je snaga ljubavi .... ... vidiš kako te lijepo pokrenula i iznjedrila iz tebe ovaj predivan post ;))) ...
::: Nevjerojatna je snaga ljubavi - ::: kada se ljudi koji se vole u ljubavi natječu ... ::: želeći da ih se pretekne ... ::: znajući, očekujući, da uvijek bude ... ::: da dobiju ono malo više ... ::: da bi oni još više mogli dati, ... ... I da tako ne vezem dalje, dragi Kiki ... znam da me shvaćaš i bez puno riječi ... ... nastavit ću prebirati ... u osjećaju tom divnom uživati ... i sada pred spavanje uz molitvu ... ............ i zahvalu ................ sretna do jutra - kada me opet delo čeka ... ... mirno anđele koji pjevaju sanjati ...
@ smotani, ... i evo, još jedan odgovor ... ... načas skoknuh na stranicu ORA ET LABORA ... i što pročitah ... ... meditaciju na ...
Mudr 2, 1-9 1 Jer oni krivo misle i ovako mudruju: "Kratkovijek je i tužan život naš i nema lijeka kad čovjeku dođe kraj i još nije poznat tko bi se iz Podzemlja izbavio. 2 Mi smo djeca pukog slučaja i kasnije ćemo biti kao da nikad nismo ni bili, jer samo je dim ono čime dišu naše nosnice, a misao je tek iskra od kucaja našega srca. 3 Kad se ona utrne, pretvorit će se tijelo u pepeo, a duh će se rasplinuti kao lagan zrak. 4 Ime će nam se s vremenom zaboraviti i nitko se neće sjećati djela naših; i život će nam proći kao pramenje oblaka i nestat će ga kao magle što je gone zrake sunčane i pritiskuje žega njihova. 5 Jer život naš kao sjena odmiče, iz naše smrti nema povratka, zapečaćeno je i nitko se ne vraća. 6 Zato hodite ovamo! Uživajmo dobra sadašnja, koristimo se stvorovima sa žarom mladosti. 7 Nauživajmo se odabranih vina i mirisa i neka nas ne mimoiđe ni jedan cvijet proljetni, 8 okrunimo se ružama prije no što uvenu. 9 Neka svaki od nas sudjeluje u pijanki našoj, ostavimo svuda znake našeg veseljenja: to je naš dio i to je naša baština.
... koja glasi /- od don Antuna Pećara -/...
Neka nas Bog čuva na našemu putovanju kroz vrijeme da rastemo u mudrosti, razboru, strahu Božjem i spoznaji Boga, kako bismo stekli potrebnu opuštenost u obavljanju svakodnevnih poslova i podnošenju svakodnevnih briga.
Papu Ivana XXIII. jednom su upitali kako uopće može spavati noseći na ramenima i u glavi brige cijeloga čovječanstva.
"Jako jednostavno", odgovorio je papa, "kad je sve učinjeno, legnem, kažem "Laku noć, Bože! A sada ti preuzmi, to je tvoj svijet, a ne moj."
... i sa tim mislima liježem ... ...... i ovu večer ..................... ......... mirna ............. ........... :-) ...............
BTB !!! /... prije 'laku noć' ću još malo do tebe ... ... da uživam u tvome vrtu - uistinu prekrasnom - ... trudu i radu tvojih ruku ... ... :)))))) .................../
Jutros me je Gospa dirnula duboko, dosjetljiva Ljubav onih ljudi malih iz tvog zavičaja što su starom zdencu usred Nazareta Tvoje ime dali. Pa ih i ja, Majko, isto tako htjela posvetiti Tebi jedan zdenac mali što napaja bašču usred mojeg sela da bi i njeg, Majko, Marijinim zvali. A taj zdenac pun je iz njeg voda teče žuborkom žubori pjesmu pjeva tihu, to je srce moje što oduška daje radosti i boli u nemirnom stihu. Srce slušaj, odsad sretno pjevaj, nek tvoj romor bude Marijina pjesma bekrajna i nježna, zanosna i sveta, moje srce malo, Marijina česma. Sad bih i ja, Majko, isto tako htjela posvetiti Tebi jedan zdenac mali što napaja bašču usred mojeg sela da bi i njeg, Majko, Marijinim zvali. A taj zdenac pun je iz njeg voda teče ...
... ... uz Mariju na putu , ... ... ... pod Njezinim plaštem ... ... - sav se poda nj staviti -... ... u Njenome krilu su sakriti - ... ... ... i s Njezinom zaštitom ... ... ... ... ... ići kroz život ... ... ... neka nam Ona uvijek bude Učiteljica ... ... Ona koja zna, koja je sve to prošla ... Srca predanoga i prepunoga Ljubavi ... ... neka nam Ona bude Zagovornica ... ... ... Pratiteljica, Tješiteljica ... ... ... ... ... Izaberimo Nju ... ... ... ... ... ... da nam bude ... ... ... ... ... najbolja Prijateljica ... ... ....................................................................... ... ... A ljubav, naravno, daje odgovor na sve. ... Gledajući očima ljubavi sve postaje ........... jasno i smisleno ...................... Bez ljubavi je kaos u mnogim područjima života. ... Ljubav nikad ne prestaje jer je besmrtna. - prekrasno i duboko, istinito - hvala ! ... ....................................................................... ... I uvjerena sam da sada kada si već primjetila svoj propust - kojih smo svi puni, ... ali važno ga je uočiti, pokrenuti se i ... u Ljubavi sve ispraviti, posjetiti prijatelje i sve koji su nas potrebni ... koji nas vole, čekaju, trebaju ... ... ... nikad ne zaobići Ljubav ... ... - - ne okrenuti se od Nje, ne prezret je - - ... Ljubav dati, uzvratiti, Ljubavi zahvaliti, daru uzdarje podariti - ... ... da si sretna jer si bila u posjeti koja te je sigurno obogatila ... ... ... ... oplemenila, ispunila, na novo pokrenula ... ... ... - kako samo Ljubav zna, ... ... svako naše 'davanje' iz Ljubavi ... ... ... daje da još više primamo ... ... da nam je srce mirno i puno !
... i evo, dotičući tu tvoju sreću ... ... i sama sretna radi tvoje odluke .............. i vaše sreće ...
@ pahuljica, ... hvala Ti ... ... vrlo često zamolim ljude koji mi znače, ... ... za koje osjećam da su nam nakloni da mole za nas ... ... i vjerujem u snagu molitve ... ... a sama također znam šaptati molitvu koju sam negdje našla i sačuvala ...
Molitva za ljubav
Bože, ti si ljubav. Svaka je prava ljubav od tebe. Tvoj je Sin sve zapovijedi sažeo u zapovijed ljubavi prema tebi i bližnjemu. Mi ne znamo pravo ljubiti. Potrebna nam je snaga tvoje ljubavi. Zato izlij na nas Duha svoje ljubavi , da on u nama učini ono za što sami nismo sposobni, pa da po nama u svijetu bude više ljubavi. Pomozi nam da te uzljubimo svim srcem, svom snagom, svom dušom i svom pameti, jer ćemo jedino tako moći nesebično voljeti i svakog čovjeka. Amen. .............................. ............................... ............... ............................................................ ........... ... bilo je puno patnje, muke, teških dana ... ... u ovoj našoj maloj zajednici, u našoj obitelji, ... ... i činilo se zaista da nas je 'Bog zaboravio' ... ... i da nam nikada, nikada više, neće granuti sunce ... ... sjećam se - i jedna doktorica je jednom suznih očiju rekla ... ... ' što ste Bogu skrivili, pa da vam makar nešto krene na bolje ' ... ... da, puno je probdjevenih suznih noći, tihih molitava, vapaja, ... ... mirenja sa situacijama, trpljenja i povlaćenja u se, u svoj dom i muku ... ... bilo, ... ali Ljubavi u tome svemu, ... ... One koja nas je povezala, povezivala, ... ... iz dana u dan jačala ... bilo i jest i previše ... ... Ona je sve nosila, ona se je borila, ... ... nadala, čekala, vjerovala, ... za nas ... ... stoga je i naša radost nekako samozatajna, tiha, ... ... pogledima, dodirima, ... međusobno si pokazujemo je ... ... i srce prepuno u nama pršti ... i pjeva ... ... a glasnoću smo ostavili za slavu Bogu, ... za hvalu Mu beskrajnu ... našemu Gospodinu ... ................................... :-) ...................................................
...i zaista uživajući u svome sadašnjem miru ... ......... sretni ... ... od srca Tebi ... ... i svima Tvojima ... ... milima i dragima ... ..........................................
@ Voyager-nova generacija, ... ............... uživam u tvojim postovima iako ih čitam na rate ... :-) ... @ don Branko, ... ............... često pišeš o Ljubavi ... ... i kadgod navratim nešto iz tvoje kuće ponesem ... u srcu ... ............................................................. ... od srca Vam ...
@ Ema, ... hvala na pozivu ... ... i Bogu hvala ... ... na tvome divnome ... i plemenitome srcu ...
@ tajanad, ... ... ne čitam te dugo no, ono što otkrih u ovo malo ... ... je nešto čudesno, toliko nade, vjere, ljubavi ... ... želje za životom, .......................... ... Neka ti Gospodin podari da nam još dugo budeš ... ... vesela, nasmijana, bez boli, ... ... da uvijek imaš srce koje nesebično voli ... ....................................................................... .................... ... i nekako baš vama poželjeh ostaviti ovu pjesmu ...
Isuse, kad Ti ime spomenem Moje srce tiho pali sveti plam I dok gori on, ja polako nestajem I više nije važna budućnost ni sudbina
Vidim sad u Tvojoj ruci život svoj Svaki novi dan u svjetlu Tvom i znam Nijedno blago niti vlast, nijedna suza niti čast Ne mogu platit' cijenu kaplje krvi Tvoje
Ni Tvoje oči umorne, ni mokro čelo, Isuse Ni kucaj srca što je s križa reklo svoje Da nas ljubiš Ti vječnom ljubavlju Da s nama živiš tu u svetom plamenu
... te pjevušeći je ... i moleći ... ... od srca ...
@ gospa moja, ......................... Hvaljen Isus i Marija ! ... - divan krščanski pozdrav ... hvala ...
... evo, još malo sam tu ... te odlazim na odmor ... ... odmorite i vi ... ... za novo naprijed ... za nove pobjede ... ... uz Gospodina ... sa Gopodinom ... ... pod Marijinom zaštitom ... ...................................................................... T ebi i Tvojem predivnome sinu Ivanu ... ... od srca ... pusa ... :-*) ... ... do povratka ...
@ EuM, ... ... odmarajući dok kiša pada na refule ... ... pozdravljam dragim kršćanskim pozdravom: ... ... Hvaljen Isus i Marija !!! ... ... ... dičeći se slobodom darovanom mi ... ... da biram, da odlučujem, ... ... da slobodno živim ... ... da se životu radujem ... ... Dijete Božje što sam ... ... zahvalno Ocu hvale prinosim ... ... da Ga štujem, Njime se ponosim ... ... i pazim kojim putem idem ... ... pitajuć Ga uvijek za savjet, ... ... za Ruku koja kroz život vodi ... ... - Knjigu da otvorim ... ... odgovor na pitanja nađem ... ... u čestom kaosu svekolkih zbivanja ... ... da se lakše snađem - ... ... da s Puta ne skrećem ... ... noga moja da pravo hodi ... ... i tako stignem u mirnu luku .... ... - kad taj dan dođe - ... ... u naručaj mome Ocu, ... ... k mome Bogu ...
.... Tebi, moj rodni grade .... Metkoviću, lijepi, dragi grade,
rodna grudo u srcu si mom.
Ja te volim i srcem i bićem,
ja te volim cijeli život svoj.
Na Neretvi plavoj valovitoj
ti si ponos, dragi grade moj.
Tebi pjevam ja i tebi kličem:
voljet ću te ja do groba svog.
Lijepi, dragi grade, vječni moj,
cvjetaj, bujaj, rasti, živi život svoj.
/F. Prskalo, S. Tikveša/
Hvala ti živote, mnogo si mi dao.
Dao si mi oči, otvara ih svjetlo.
Jasno vidim crno,
jasno vidim bijelo.
Nebo iznad glave,
tako sjajno i kad se budim,
vidim u tom mnoštvu
lice koje ljubim…
Hvala ti živote, mnogo si mi dao.
Sluh koji ne vara i ne čuje laži,
a sluša dječaka
kada ljubav traži.
I čuje u noći što je iza vrata
korak prijatelja ili korak tata…
Hvala ti živote, mnogo si mi dao.
Hrabrosti još imam
i nisam bez dara
da zavolim voće
koje čovjek stvara.
Dijelili smo udes dobar ili zao
kad u moje oči
tvoj je pogled pao…
Hvala ti živote, mnogo si mi dao.
Dao si mi osmijeh, učio me plaču.
Sve što ne znam danas možda sutra znat ću.
Ti si dao nježnost
koja pjev moj čini,
ponoru me dao i dao visini…
Za sve što mi ote ... Hvala ti, živote…
/Violeta Parra,
1917-1967/
* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *
* * * * * * * * * * * * * *
*** 15. rujan 1993. *** ... moje milo, hvala što si tu ...
*** ... volimo te ... ***
..... Moj Lipi Andele .....
Negdje još čuvam nešto za tebe
kad dođu jutra puna nevoje
I kad nam ništa ne ide,
pogledaj u mene ...
Ako nas tužne jutrom probude
I srce stisne se od nevoje
ja čuvam nešto za tebe,
pogledaj u mene ...
To može dati samo onaj koji te
kad pođe po zlu voli više od sebe Moj lipi anđele,
pogledaj u mene,
ako nas tužne jutrom probude
ja čuvam osmijeh za tebe ... :)
/Oliver Dragojević/
Anđeo jednog djeteta
Bilo jednom jedno dijete
koje se pripremalo
doći u svijet.
Jednog dana ono upita Boga:
„Gospodine, rekli su mi
da ćeš me sutra
poslati na svijet,
a ja sam tako sitan i nemoćan,
kako ću živjeti tamo?“
Bog mu odgovori:
„Od svih anđela ja sam
izabrao jednog za tebe.
On će te čekati i štititi.
Svaki će ti dan pjevati
i smiješiti se.
Osjetit ćeš njegovu ljubav
i biti sretan.“
„Dobro, ali kako ću razumjeti
kad mi nešto kaže
kad ne znam njihov jezik“
– upita dijete.
„Anđeo će ti govoriti
najljepše i najslađe riječi
koje ćeš moći čuti na svijetu
i pažljivo i s ljubavlju
naučit će te pričati.“
„Čuo sam da na Zemlji
ima puno loših ljudi.
Tko će me štititi?“
– zabrinuto nastavi dijete.
Bog se nasmiješi i reče:
„Tvoj će te anđeo uvijek štititi
pa bilo to i
po cijenu vlastita života.“
Dijete pogleda u Boga
i molećivim glasom reče:
„Ali ja sam tako tužan
što te više neću vidjeti.“
Tvoj će ti anđeo
uvijek pričati o meni
i naučit će te putovima
koji vode do mene.“
Tada u raju nastane tišina
i glasovi sa Zemlje
dopriješe do njega.
Dijete shvati da treba poći
pa postavi posljednje pitanje.
„Gospodine, ako sad moram ići
reci mi molim te
kako se zove moj anđeo?“
Bog se nasmiješi i reče:
„Nije važno kako se zove,
ti ćeš ga zvati MAMA …“
/Nepoznati autor/
............
Gospodine Bože, izvore života
... i ljubavi, ...
blagoslivljamo te
i zahvaljujemo ti
što si darom svoga Sina
posvetio zajedništvo obitelji.
... Radujući se ...
dolasku pape Benedikta
u našu hrvatsku domovinu,
povjeravamo ti:
roditelje i djecu,
djedove i bake,
mladiće i djevojke.
Molimo te da našim obiteljima
daješ snagu za velikodušno
prihvaćanje dara života.
Obiteljske domove ispuni
... svojim Duhom, ...
da budu mjesta molitve
... i kršćanskih kreposti, ..
... uzajamnoga poštivanja, ...
... nesebičnosti i opraštanja, ...
... te osjetljivosti ...
... za potrebe bližnjih....
Sve nas ispuni
... životnom radošću, ...
da te svjedočimo u ljepoti
... otajstva Crkve, ...
i da ti – po uzoru i zagovoru
Blažene Djevice Marije
... i sv. Josipa - ...
služimo u vjernosti i istini,
... zajedno u Kristu, ...
koji s tobom u Duhu Svetome
živi i kraljuje u vijeke vjekova.
... Amen. ...
Majko Božja Bistrička,
... moli se za nas ...
Mi smo tvoji putnici,
... blagoslovi nas ...
* * * * * * * * * * * *
"...oduvijek je bilo da ljubav ne zna dubine svoje dok ne dođe čas rastanka ..." /Khalil Gibran/
Rekli su, bit će bolje
to igra je sudbine
Bog te uzeo k sebi
a ljubav ostaje
Budiš me glasom zore
ljubiš bojama sna
maziš vjetrom u kosi
znam, tu si gdje sam ja Moje srce sad je katedrala
s nebom spojena,
ljubav nju je podigla
moja duša oduvijek je znala
s druge strane sna
opet naći ću te ja
Zemlja zemlji se vraća
a duša tvorcu svom
ljubav od svega je jača
ti živiš u srcu mom
Smiješ se drhtajem zvijezda
mjesec ti košulju tka
grliš me mirisom mora
znam, tu si gdje sam ja
Moje srce sad je katedrala ...
k nebu pružena,
satkana od sjećanja ...
moja duša oduvijek je znala
s druge strane sna
... opet naći ću te ja ...
/Tereza Kesovija/
... Budi sretan, dragi ... ,
... zauvijek ... !!!
... Bilo je nenadano i stoga,
... više boli ...
... Lijepo je bilo poznavati te !!!
... Jednom, ....
... u vječnosti ...
******
"Naši pokojnici nisu odsutni,
nego samo nama nevidljivi.
Svojim očima punim sjaja
oni gledaju u naše oči
pune tuge."
/sv. Augustin/
Tvoj pogled ljubavi
K’o zvijezda zlatna u tami neba
treperi nada u meni
i srce čeka k’o zemlja pusta
da opet tiho dođeš mi. Sva zvona i katedrale
u moju dušu bi stale
kad vidim na sebi
Tvoj pogled ljubavi.
U nježnom dahu topline Tvoje
srce je moje bezbrižno,
i kuca jako, i pjeva sretno
kad s Tobom ja sam zajedno. Sva zvona i katedrale ...
Najvažnija stvar u životu nije naša vlastita pobjeda. Najvažnija stvar
u ovom životu,
je pomoći drugima
da pobijede,
čak i ako to znači usporiti ili izmijeniti vlastitu utrku.
..............................
Mi ćemo tek onda biti bližnji drugima, ako smo spremni "preći na drugu stranu ceste", u susret drugome. Postoje brojne ceste razdvajanja između lijeve i desne strane ceste, između crnih i bijelih ljudi, između mladih, starih, bolesnih i zdravih, između unaprijed osuđenih i nezaštićenih, između Židova i pogana, muslimana i kršćana, protestanata i katolika, između ujedinjenih i autokefalnih pravoslavnih crkava i tako dalje. Postoje mnoge ceste i crte razdvajanja koje se moraju prijeći. Svi smo mi previše zaposleni oko samih sebe, svojm stranom, te ne vidimo što se zbiva na drugoj strani ceste. Mi imamo svoje vlastite ljude kojima idemo, imamo svoje vlastite poslove o kojima brinemo. Ali kad bismo jednom prešli na drugu stranu ceste i vidjeli što se tamo dagađa, mogli bismo postati bližnji jedni drugima. /Henri J. M. Nouwen/
Ivan se Pavao II. nije bojao
– istaknuo je budući papa Franjo –
i upravo je zbog toga
srušio diktature.
Hrabrost, postojanost
koju nam daje
Kristovo Uskrsnuće,
mir zbog toga
što nam je oprošteno
po Gospodinovu milosrđu,
uklanjaju nam strah
– dodao je tom prigodom
te poželio –
Neka i danas
u našem srcu odjekuju
Isusove,
i riječi blaženoga Ivana Pavla: 'Ne bojte se'.
Kardinal Stepinac, 1943. : "...Svaki bez obzira na rasu ili narodnost,
ili bez obzira na druge razlike,
nosi u sebi pečat,
obilježje Boga Stvoritelja
i ima svoja vlastita prava,
u koja nitko ne smije dirati,
ograničavati ih silom ..."
/Benigar, 1974., s. 440/
.................................... "Katolička Crkva ne pozna rase koje gospoduju, i rase koje robuju. Katolička Crkva pozna samo rase i narode kao tvorevine Božje, a ako koga više cijeni, to je onaj, koji ima plemenitije srce, a ne jaču pesnicu. Za nju je čovjek jednako Crnac iz centralne Afrike kao i Europejac. Za nju je kralj kao čovjek u kraljevskoj palači upravo tako čovjek kao i zadnji siromah i ciganin pod šatorom. Ona među njima ne pozna bitne razlike kao čovjeka. Jedan i drugi imadu neumrlu dušu, jedan i drugi su istog kraljevskog podrijetla, vukući svoju lozu od Boga Stvoritelja. To je rasna nauka katoličke Crkve, a sve drugo su obična podmetanja, za koja vrijede riječi - u laži su kratke noge! . . . Crkva je za onaj poredak, koji je toliko star, koliko i deset zapovíjedi Božjih. Mi smo za poredak, koji je napisan ne na raspadljivom papiru nego u savjesti ljudskoj prstom Boga živoga. Temelj je toga poretka Gospodin Bog, koji se ne gubi u paragrafima kao zemaljski zakonodavci, već je čitav poredak sažeo u deset riječi, deset zapovijedi Božjih. Bogu smo dužni dati čast i slavu, jer je naš Stvoritelj. Roditeljima, poglavarima i domovini ljubav, poslušnost i žrtvu ako ustreba. Naš bližnji, zvao se kako mu drago, nije šaraf u državnoj mašini, bila ona obojadisana crveno ili crno, sivo ili zeleno, nego je slobodno dijete Božje, brat naš u Bogu." /Bl. Alojzije (Viktor) Stepinac 31.10.1943./
Blaženi Alojzije,
moli za svoj hrvatski narod
i dragu nam Domovinu,
moli za nas! Amen.
Molitva za proglašenje svetim bl. Alojzija Stepinca
Gospodine Bože,
izvore svetosti i milosti,
blaženoga Alojzija,
pastira i mučenika,
pozvao si da ti služi
kao navjestitelj
i branitelj istine
i kao hrabri svjedok
vjernosti Crkvi.
Poslušan tvojoj Riječi
i vođen Duhom tvoje ljubavi,
zauzimao se z
a siromašne i obespravljene;
ostavio nam je
divno svjetlo čiste savjesti,
pouzdanja u tebe
i ustrajnosti u trpljenju.
Ponizno te molimo
da nas obdariš
svojom radošću
te blaženoga Alojzija ubrojiš
među svece
sveopće Crkve,
da bismo ga mogli
još predanije slijediti
i uteći se njegovu
moćnom zagovoru
u svojim životnim potrebama.
Po njegovim molitvama
jačaj proročki glas Crkve,
koji širi nadu u
dolazak tvojega kraljevstva,
praćen blizinom i
utjehom Blažene Djevice Marije,
Majke i Kraljice vjernoga ti naroda.
Po Kristu Gospodinu našemu.
Amen
* * * * * * * * * * *
* * * * * * * * * * *
Lula starog kapetana
Na skaline ispred dvora
bilo ljeti ili zimi
k'o trabakul neki dimi
lula starog kapetana
lula starog kapetana.javascript:%20void(0);
Davno, davno nije čula
šum dalekih oceana
pocrnjela stara lula
lula svakom dobro znana
lula starog kapetana Kapetane, kapetane,
tako su ga one zvale
kapetane, kapetane,
dobro more - sad se šale.
Na skaline ispred dvora
U svom plavom dimu skriva
Mnoge tajne prošle mora čuva
Lula starog kapetana
Lula kapetana Dživa.
""Priča o predanju, ljubavi i strahu…
Toplim dahom proljeće je otapalo posljednji snijeg s livade. U jednoj od posljednjih gomilica snijega nicao je neobičan cvijet. Drugačiji od drugih. Kao da se u njemu sabrala sva zimska čežnja livade za novim cvjetanjem života, za bogatstvom mirisa i boja koje pjevaju o radosti postojanja. Ali, cvijet sam nije mogao pobijediti snijeg ...
Nije se predavao. Nježnošću je prkosio okrutnoj hladnoći. Vjerovao je životu ...
A onda je kraj njega zastala jedna mala sunčeva zraka. Drugačija od drugih. Kao da je bila stvorena da svojom toplinom oslobodi zarobljeni cvijet. Divila se hrabrosti cvijeta. Osvajala ju je lagano njegova neobičnost i ljepota. Ali oklijevala je predati se cvijetu.
Plesala je oko njega ne dopuštajući ni životu ni smrti dodirnuti ga. Ni sebi. Cvijet je postajao sve ljepši, a sunčeva je zraka sve radosnija plesala oko njega. Zaslijepljena vlastitom radošću, nije vidjela što se događa s cvijetom. Vidjela je samo sebe. A cvijet je umirao od hladnoće pružajući na dar sunčevoj zraci sve ono što je u sebi nosio. Predivna cvjetanja, čarobne boje i beskrajnu nježnost latica. Što je bio bliže smrti, bivao je sve ljepši. Bilo je kasno kad je sunčeva zraka shvatila što se događa. Uzalud je privijala cvijet na svoje grudi. Uzalud rukama grijala njegove latice. Uzalud suzama molila život da prostruji smrznutim tijelom cvijeta. Cvijet je umro zaleđen i sam ...
Kažu da se u predvečerje toga dana samo Sunce spustilo na zemlju i da je na dlanovima svojih ruku odnijelo smrznuti cvijet na nebo ...
A sudbina ohole sunčeve zrake svima je ostala tajnom, mada kažu da od tada na livadi raste neobičan cvijet. Bez mirisa. Cvjeta samo kad pada snijeg, a niz lice mu teku suze koje lede i bole …""
Hvala svima ...
Svakom sam od vas
poklonio pjesmu,
mnoge su tužne i prepune sjete,
dadoh vam ljubav
ne tražeći ništa,
poklonih vam srce
kao malo dijete ...
Poželim ponekad
da vas nisam sreo,
srce bi radost mjesto tuge lilo,
prospavao bih mnoge neprospavane noći,
al' pjesama ovih onda ne bi bilo ... Hvala svima iz vremena ruža,
moje vas pjesme
ni za što ne krive,
svi koji su otišli iz života moga,
u pjesmama mojim
još uvijek žive
...
Vi ste mi ušli pod kožu i dušu,
unijeli nemir odlaskom svojim,
i tako su nastale
sve pjesme moje,
kojih se nekad i pjevat' bojim ...
Hvala svima iz vremena ruža ...
... .... ... ... ...
Vječno će da žive ...