...........................Popularni britanski gitarist Eric Clapton je 1991 proživljavao najteže trenutke kada je njegov četverogodišnji sin poginuo pri padu s prozora visoke zgrade. Tražeći izlaz iz tuge, Clapton je napisao jednu od najljepših balada „Tears in Heaven“. Godinama poslije, Clapton je, na iznenađenje mnogih, u jednom televizijskom intervjuu rekao:
„Na neki način to i nije bila tužna pjesma. Bila je to pjesma vjere.
Kad kažem da više neće biti suza u nebu,
mislim da je to pjesma koja odzvanja optimizmom
zbog ponovnog susreta."
***
...........................................Would you know my name
...........................................If I saw you in heaven?
...........................................Would you feel the same
...........................................If I saw you in heaven?
...........................................I must be strong and carry on
...........................................cause I know I dont belong here in heaven...
...........................................Would you hold my hand
...........................................If I saw you in heaven?
...........................................Would you help me stand
...........................................If I saw you in heaven?
...........................................Ill find my way through night and day
...........................................cause I know I just cant stay here in heaven...
...........................................Time can bring you down,
...........................................time can bend your knees
...........................................Time can break your heart,
...........................................have you begging
...........................................please ... begging please
...........................................Beyond the door theres peace Im sure
...........................................And I know therell be no more tears in heaven...
...........................................Would you know my name
...........................................If I saw you in heaven?
...........................................Would you feel the same
...........................................If I saw you in heaven?
...........................................I must be strong and carry on
...........................................cause I know I dont belong here in heaven ...
...............................................................
/kliknite na sliku želite li je vidjeti uvećanu!/
Iz 25 6I Jahve nad Vojskama spremit će svim narodima na ovoj gori gozbu od pretiline, gozbu od izvrsna vina, od pretiline sočne, od vina staložena. 7Na ovoj gori on će raskinuti zastor što zastiraše sve narode, pokrivač koji sva plemena pokrivaše 8i uništit će smrt zasvagda. I suzu će sa svakog lica Jahve, Gospod, otrti - sramotu će svog naroda na svoj zemlji skinuti: tako Jahve reče. 9I reći će se u onaj dan: "Gle, ovo je Bog naš, u njega se uzdasmo, on nas je spasio; ovo je Jahve u koga se uzdasmo! Kličimo i veselimo se spasenju njegovu, ...
... Otk 21 3 I začujem jak glas s prijestolja: "Evo Šatora Božjeg s ljudima! On će prebivati s njima: oni će biti narod njegov, a on će biti Bog s njima. 4 I otrt će im svaku suzu s očiju te smrti više neće biti, ni tuge, ni jauka, ni boli više neće biti jer - prijašnje uminu."
......................
****************************************
............................... 1. studenog - SVI SVETI ... Biti sveti ne znači činiti izvanredne čine i djela,
niti posjedovati izvanredne karizme.
Potrebno je jednostavno "služiti" Isusu,
slušati ga i slijediti ga ne bojeći se teškoća.
Svetost zahtijeva stalan napor,
ali je moguća svima jer,
više nego ljudsko djelo,
zapravo je dar Božji. ...
/papa Benedikt/
...................
Svi mi čeznemo za nečim , ...
ta je prirodna čežnja usađena u naše biće
i nemirno je srce naše,
luta,
traži,
dok ne zadovolji čežnju,
tu potrebu duše ...
Samo Jedan može udovoljiti ovoj želji ,
božanska Milost koju jedino On može dati
je voda živa koja struji u Život vječni ...
Voda je to koja čisti, osvježava i jači dušu ...
Kao i ova ptičica koja se žedna došla napojiti,
iz ovakovih mudrosti pokušavam upiti onoliko
koliko moja bijedna posuda može primiti ...
Koliko od svega shvaćam,
ne znam,
ali nakon toga posjeta je moja posuda puna i ...
i tada se poveseli moja duša
i zaželi prskati okolo kapljicama
radost svoju pokazati ...
... Onaj koji je okusio Kristovu ljubav stalno će čeznuti da primi jos više ...
...........................
...........................U noćnom miru, mudrost dođe, stade pored moje postelje
...........................i majčinski nježno me pogleda, obrisa mi suze i reče:
...........................„Čula sam vapaje tvoje duše i dođoh da je utješim.
...........................Otvori mi svoje srce i ja ću ga svjetlom ispuniti.
...........................Traži i ja ću ti pokazati put ka istini.“
.............................................................................
Rekoh:
„Ko sam ja o mudrosti, i kako sam na ovo strašno mjesto dospio? Kakve su ovo silne želje, mnogobrojne knjige i čudesni crteži? Kakve su ovo misli što se vrzmaju kao jato golubova? Kakve su ovo riječi u nadi ispjevane i sa užitkom u prozi napisane. Kakva su ovo tužna i radosna djela što mi dušom ovladavaju i što mi srce stežu poput grivne? Kakve ovo oči u me netremice gledaju, dubine mi posmatraju, a od moga bola bježe? Kakvi ovo glasovi moje trajanje oplakuju i moju ništavnost opijevaju? Kakva se ovo mladost mojim nadanjima poigrava, mojim osjećajima podsmijava, jučerašnja djela zaboravlja, raduje se ispraznosti sadašnjosti i ne mari što budućnost sporo dolazi? Kakav je ovo svijet što me neznano kuda nosi, što me u nesreći zadržava? Kakva je ovo zemlja što je zinula da tjelesa guta, što je svoje naručje otvorila da strasti pohrani? Kakav je ovo čovjek kome je dovoljno da sreću ljubi, a da ne pada u njene ponore; koji traži poljubac života, a smrt mu šamar udara; koji trn uživanja kupuje za godinu dana kajanja; koji potocima neznanja plovi ka ušću tmine? Što je to, o mudrosti?“
...................................................
Ona odgovori:
“Ti bi htio, čovječe da ovaj svijet vidiš Božjim očima, ti htio bi da ljudskom mišlju dosegneš tajne budućeg svijeta, a to je nemoguće. Pođi u stepu i vidjet ćeš pčelu kako kruži oko cvijeta i jastreba kako se na žrtvu ustremio. Uđi u kuću svoga susjeda i vidjet ćeš dijete začuđeno plamsanjem vatre, i njegovu majku zauzetu kućnim poslovima. Budi i ti kao pčela i ne trati proljetne dane gledajući jastrbove postupke. Budi kao dijete i raduj se plamsanju vatre, a majci prepusti njene poslove. Sve što vidiš bilo je i ostat će tebe radi. Mnoštvo knjiga, čudni crteži i lijepe misli – to su obrisi duša koje su ti prethodile. Riječi koje tkaš spona su između tebe i ostalih ljudi, tvoje braće. Tužna i radosna djela sjemenje su koje je prošlost u polju duše zasijala, a budućnost će ih požnjeti . . . Mladost koja se poigrava tvojim nadanjima – to je ključ od kapije tvoga srca za ulazak svijetlosti. Ova zemlja što je zinula dušu ti čisti od kulta tijela. Ovaj svijet koji te vodi je tvoje srce, a tvoje srce je svijet svekoliki. Ovaj čovjek koga smatraš neukim i ništavnim od Boga je došao da se uz tugu nauči radosti i da kroz tminu dosegne spoznaju ...“
Mudrost stavi ruku na moje planulo čelo i reče:
„Idi naprijed i nikada nemoj zastajati, jer u napredovanju je savršenstvo. Idi i ne boj se trnja na putu, jer ono hoće samo pokvarenu krv.“
............................. "Neki se čovjek stalno osjećao pritisnut tegobama svagdašnjeg života, pa se potužio duhovnom učitelju:
- Ne mogu više! Život mi je postao nepodnošljiv!
Učitelj je uzeo malo pepela među prste i usuo ga u čašu vode. Dok se pepeo miješao s vodom reče:
- Ovo su tvoje tegobe. Voda je upila pepeo i potamnjela.
Učitelj je ponovo uzeo istu mjeru pepela i sasuo ga u more.
More nije potamnjelo, dapače, pepeo gotovo da nije ostavio nikakvog traga.
- Vidiš li? - upitao je učitelj svog začuđenog učenika -
- svakog dana moraš odlučiti hoćeš li biti kao čaša vode ili kao more."
Mr. Dario Miletić: Sviđa li se vama ova priča?
Kad god je kome ispričam, u srce mi dođu ovi stihovi iz "Pjesme stvorova" svetog Franje Asiškog koji nam govore o dvostrukom dobitku onih ljudi kojima je duša kao more - i ovozemnom i vječnom:
........................... "Hvaljen budi, Gospodine moj,
........................... po onima koji praštaju iz ljubavi Tvoje
........................... i podnose rado bijede života.
........................... Blaženi koji sve podnose s mirom,
........................... jer ćeš ih vječnom okruniti krunom".
P.S............................................................ Vjerojatno ste primjetili kolika je moja ljubav prema moru ...
More za mene nije samo uživanje u sunčanju, kupanju, ...
ni sve ono kako mislim da ga doživljavaju ljudi koji na more idu na odmor,
osobito u ljetnjim mjesecima,
Iako se i ja odmaram na moru, u moru i uz more ...
More meni znači puno više !!!
Volim ga u svim vremenima, po svim vremenima,
i ako dugo vremena ne otrčim barem malo biti u njegovoj blizini,
barem osjetiti da je tu negdje pokraj,
udahnuti miris njegov i svježinu punim plućima
i zadržati ga da prokola cijelim bićem,
počne mi jako nedostajati i
neka tuga mnome počne ovladavati ...
More promatrati,
uz more živjeti
i moru se prepustiti,
da me lječi,
da me tješi,
da me poučava,
i uvijek nanovo čeka ,
da mu dođem ...
***********************************************
Dugo sam tražila i prebirala u sebi, što staviti uz blagdan sv. Franje ...
I kako to obično biva,
kada vam je nešto toliko duboko u srcu,
nikako da se odlučim i izaberem.
Toliko je toga prelijepoga o njemu napisano,
a toliko još uvijek premalo da se pokaže svo bogatstvo
i veličina toga svevremenskoga sveca ...
Ali, evo, neka bude ovo,
ova Franjina molitva iz 23. poglavlja "Nepotvrđenog Pravila"
koja se s pravom može nazivati "Euharistijskom",
jer je sva prožeta općim izražavanjem hvale
koja obuhvaća sve stvoreno i svu povijest ...
Molitva i zahvala.................
Svemogući, presveti, svevišnji, najviši Bože,
Oče sveti i pravedni,
Gospodine,
Kralju neba i zemlje,
zahvaljujemo ti radi tebe samoga,
što si po svojoj svetoj volji
i po jedinome svome Sinu s Duhom Svetim
stvorio sve duhovno i tjelesno,
i što si nas,
stvorene na svoju sliku i priliku,
postavio u raj.
A mi smo pali po svojoj krivnji.
I zahvaljujemo ti,
kao što si nas po svome Sinu stvorio,
da si tako,
po svojoj svetoj ljubavi kojom si nas ljubio,
učinio da se on,
pravi Bog i pravi čovjek,
rodi od slavne vazda Djevice,
preblažene svete Marije,
i što si htio da kao zarobljenici
budemo otkupljeni njegovim križem, krvlju i smrću.
I zahvaljujemo ti što on,
Sin tvoj,
ima doći u slavi svoga veličanstva,
da osuđenike koji se nisu obratili,
niti su te spoznali,
baci u oganj vječni,
a onima koji su te spoznali,
koji su te štovali i u pokori ti služili,
da reče:
"Dođite, blagoslovljeni Oca mojega,
primite kraljevstvo
pripravljeno za vas
od postanka svijeta."
A budući da mi,
bijedni i grešni,
nismo vrijedni ni
da tvoje spomenemo ime,
molimo i zaklinjemo
da Gospodin naš Isus Krist,
tvoj ljubljeni Sin
u kojemu ti je sva milina,
skupa s Duhom Tješiteljem
tebi zahvaljuje,
kako je tebi i njemu po volji,
mjesto svih,
jer je on tebi dostatan za sve
i po njemu si
nam toliko dobra učinio.
Aleluja.
****************
.... Tebi, moj rodni grade .... Metkoviću, lijepi, dragi grade,
rodna grudo u srcu si mom.
Ja te volim i srcem i bićem,
ja te volim cijeli život svoj.
Na Neretvi plavoj valovitoj
ti si ponos, dragi grade moj.
Tebi pjevam ja i tebi kličem:
voljet ću te ja do groba svog.
Lijepi, dragi grade, vječni moj,
cvjetaj, bujaj, rasti, živi život svoj.
/F. Prskalo, S. Tikveša/
Hvala ti živote, mnogo si mi dao.
Dao si mi oči, otvara ih svjetlo.
Jasno vidim crno,
jasno vidim bijelo.
Nebo iznad glave,
tako sjajno i kad se budim,
vidim u tom mnoštvu
lice koje ljubim…
Hvala ti živote, mnogo si mi dao.
Sluh koji ne vara i ne čuje laži,
a sluša dječaka
kada ljubav traži.
I čuje u noći što je iza vrata
korak prijatelja ili korak tata…
Hvala ti živote, mnogo si mi dao.
Hrabrosti još imam
i nisam bez dara
da zavolim voće
koje čovjek stvara.
Dijelili smo udes dobar ili zao
kad u moje oči
tvoj je pogled pao…
Hvala ti živote, mnogo si mi dao.
Dao si mi osmijeh, učio me plaču.
Sve što ne znam danas možda sutra znat ću.
Ti si dao nježnost
koja pjev moj čini,
ponoru me dao i dao visini…
Za sve što mi ote ... Hvala ti, živote…
/Violeta Parra,
1917-1967/
* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *
* * * * * * * * * * * * * *
*** 15. rujan 1993. *** ... moje milo, hvala što si tu ...
*** ... volimo te ... ***
..... Moj Lipi Andele .....
Negdje još čuvam nešto za tebe
kad dođu jutra puna nevoje
I kad nam ništa ne ide,
pogledaj u mene ...
Ako nas tužne jutrom probude
I srce stisne se od nevoje
ja čuvam nešto za tebe,
pogledaj u mene ...
To može dati samo onaj koji te
kad pođe po zlu voli više od sebe Moj lipi anđele,
pogledaj u mene,
ako nas tužne jutrom probude
ja čuvam osmijeh za tebe ... :)
/Oliver Dragojević/
Anđeo jednog djeteta
Bilo jednom jedno dijete
koje se pripremalo
doći u svijet.
Jednog dana ono upita Boga:
„Gospodine, rekli su mi
da ćeš me sutra
poslati na svijet,
a ja sam tako sitan i nemoćan,
kako ću živjeti tamo?“
Bog mu odgovori:
„Od svih anđela ja sam
izabrao jednog za tebe.
On će te čekati i štititi.
Svaki će ti dan pjevati
i smiješiti se.
Osjetit ćeš njegovu ljubav
i biti sretan.“
„Dobro, ali kako ću razumjeti
kad mi nešto kaže
kad ne znam njihov jezik“
– upita dijete.
„Anđeo će ti govoriti
najljepše i najslađe riječi
koje ćeš moći čuti na svijetu
i pažljivo i s ljubavlju
naučit će te pričati.“
„Čuo sam da na Zemlji
ima puno loših ljudi.
Tko će me štititi?“
– zabrinuto nastavi dijete.
Bog se nasmiješi i reče:
„Tvoj će te anđeo uvijek štititi
pa bilo to i
po cijenu vlastita života.“
Dijete pogleda u Boga
i molećivim glasom reče:
„Ali ja sam tako tužan
što te više neću vidjeti.“
Tvoj će ti anđeo
uvijek pričati o meni
i naučit će te putovima
koji vode do mene.“
Tada u raju nastane tišina
i glasovi sa Zemlje
dopriješe do njega.
Dijete shvati da treba poći
pa postavi posljednje pitanje.
„Gospodine, ako sad moram ići
reci mi molim te
kako se zove moj anđeo?“
Bog se nasmiješi i reče:
„Nije važno kako se zove,
ti ćeš ga zvati MAMA …“
/Nepoznati autor/
............
Gospodine Bože, izvore života
... i ljubavi, ...
blagoslivljamo te
i zahvaljujemo ti
što si darom svoga Sina
posvetio zajedništvo obitelji.
... Radujući se ...
dolasku pape Benedikta
u našu hrvatsku domovinu,
povjeravamo ti:
roditelje i djecu,
djedove i bake,
mladiće i djevojke.
Molimo te da našim obiteljima
daješ snagu za velikodušno
prihvaćanje dara života.
Obiteljske domove ispuni
... svojim Duhom, ...
da budu mjesta molitve
... i kršćanskih kreposti, ..
... uzajamnoga poštivanja, ...
... nesebičnosti i opraštanja, ...
... te osjetljivosti ...
... za potrebe bližnjih....
Sve nas ispuni
... životnom radošću, ...
da te svjedočimo u ljepoti
... otajstva Crkve, ...
i da ti – po uzoru i zagovoru
Blažene Djevice Marije
... i sv. Josipa - ...
služimo u vjernosti i istini,
... zajedno u Kristu, ...
koji s tobom u Duhu Svetome
živi i kraljuje u vijeke vjekova.
... Amen. ...
Majko Božja Bistrička,
... moli se za nas ...
Mi smo tvoji putnici,
... blagoslovi nas ...
* * * * * * * * * * * *
"...oduvijek je bilo da ljubav ne zna dubine svoje dok ne dođe čas rastanka ..." /Khalil Gibran/
Rekli su, bit će bolje
to igra je sudbine
Bog te uzeo k sebi
a ljubav ostaje
Budiš me glasom zore
ljubiš bojama sna
maziš vjetrom u kosi
znam, tu si gdje sam ja Moje srce sad je katedrala
s nebom spojena,
ljubav nju je podigla
moja duša oduvijek je znala
s druge strane sna
opet naći ću te ja
Zemlja zemlji se vraća
a duša tvorcu svom
ljubav od svega je jača
ti živiš u srcu mom
Smiješ se drhtajem zvijezda
mjesec ti košulju tka
grliš me mirisom mora
znam, tu si gdje sam ja
Moje srce sad je katedrala ...
k nebu pružena,
satkana od sjećanja ...
moja duša oduvijek je znala
s druge strane sna
... opet naći ću te ja ...
/Tereza Kesovija/
... Budi sretan, dragi ... ,
... zauvijek ... !!!
... Bilo je nenadano i stoga,
... više boli ...
... Lijepo je bilo poznavati te !!!
... Jednom, ....
... u vječnosti ...
******
"Naši pokojnici nisu odsutni,
nego samo nama nevidljivi.
Svojim očima punim sjaja
oni gledaju u naše oči
pune tuge."
/sv. Augustin/
Tvoj pogled ljubavi
K’o zvijezda zlatna u tami neba
treperi nada u meni
i srce čeka k’o zemlja pusta
da opet tiho dođeš mi. Sva zvona i katedrale
u moju dušu bi stale
kad vidim na sebi
Tvoj pogled ljubavi.
U nježnom dahu topline Tvoje
srce je moje bezbrižno,
i kuca jako, i pjeva sretno
kad s Tobom ja sam zajedno. Sva zvona i katedrale ...
Najvažnija stvar u životu nije naša vlastita pobjeda. Najvažnija stvar
u ovom životu,
je pomoći drugima
da pobijede,
čak i ako to znači usporiti ili izmijeniti vlastitu utrku.
..............................
Mi ćemo tek onda biti bližnji drugima, ako smo spremni "preći na drugu stranu ceste", u susret drugome. Postoje brojne ceste razdvajanja između lijeve i desne strane ceste, između crnih i bijelih ljudi, između mladih, starih, bolesnih i zdravih, između unaprijed osuđenih i nezaštićenih, između Židova i pogana, muslimana i kršćana, protestanata i katolika, između ujedinjenih i autokefalnih pravoslavnih crkava i tako dalje. Postoje mnoge ceste i crte razdvajanja koje se moraju prijeći. Svi smo mi previše zaposleni oko samih sebe, svojm stranom, te ne vidimo što se zbiva na drugoj strani ceste. Mi imamo svoje vlastite ljude kojima idemo, imamo svoje vlastite poslove o kojima brinemo. Ali kad bismo jednom prešli na drugu stranu ceste i vidjeli što se tamo dagađa, mogli bismo postati bližnji jedni drugima. /Henri J. M. Nouwen/
Ivan se Pavao II. nije bojao
– istaknuo je budući papa Franjo –
i upravo je zbog toga
srušio diktature.
Hrabrost, postojanost
koju nam daje
Kristovo Uskrsnuće,
mir zbog toga
što nam je oprošteno
po Gospodinovu milosrđu,
uklanjaju nam strah
– dodao je tom prigodom
te poželio –
Neka i danas
u našem srcu odjekuju
Isusove,
i riječi blaženoga Ivana Pavla: 'Ne bojte se'.
Kardinal Stepinac, 1943. : "...Svaki bez obzira na rasu ili narodnost,
ili bez obzira na druge razlike,
nosi u sebi pečat,
obilježje Boga Stvoritelja
i ima svoja vlastita prava,
u koja nitko ne smije dirati,
ograničavati ih silom ..."
/Benigar, 1974., s. 440/
.................................... "Katolička Crkva ne pozna rase koje gospoduju, i rase koje robuju. Katolička Crkva pozna samo rase i narode kao tvorevine Božje, a ako koga više cijeni, to je onaj, koji ima plemenitije srce, a ne jaču pesnicu. Za nju je čovjek jednako Crnac iz centralne Afrike kao i Europejac. Za nju je kralj kao čovjek u kraljevskoj palači upravo tako čovjek kao i zadnji siromah i ciganin pod šatorom. Ona među njima ne pozna bitne razlike kao čovjeka. Jedan i drugi imadu neumrlu dušu, jedan i drugi su istog kraljevskog podrijetla, vukući svoju lozu od Boga Stvoritelja. To je rasna nauka katoličke Crkve, a sve drugo su obična podmetanja, za koja vrijede riječi - u laži su kratke noge! . . . Crkva je za onaj poredak, koji je toliko star, koliko i deset zapovíjedi Božjih. Mi smo za poredak, koji je napisan ne na raspadljivom papiru nego u savjesti ljudskoj prstom Boga živoga. Temelj je toga poretka Gospodin Bog, koji se ne gubi u paragrafima kao zemaljski zakonodavci, već je čitav poredak sažeo u deset riječi, deset zapovijedi Božjih. Bogu smo dužni dati čast i slavu, jer je naš Stvoritelj. Roditeljima, poglavarima i domovini ljubav, poslušnost i žrtvu ako ustreba. Naš bližnji, zvao se kako mu drago, nije šaraf u državnoj mašini, bila ona obojadisana crveno ili crno, sivo ili zeleno, nego je slobodno dijete Božje, brat naš u Bogu." /Bl. Alojzije (Viktor) Stepinac 31.10.1943./
Blaženi Alojzije,
moli za svoj hrvatski narod
i dragu nam Domovinu,
moli za nas! Amen.
Molitva za proglašenje svetim bl. Alojzija Stepinca
Gospodine Bože,
izvore svetosti i milosti,
blaženoga Alojzija,
pastira i mučenika,
pozvao si da ti služi
kao navjestitelj
i branitelj istine
i kao hrabri svjedok
vjernosti Crkvi.
Poslušan tvojoj Riječi
i vođen Duhom tvoje ljubavi,
zauzimao se z
a siromašne i obespravljene;
ostavio nam je
divno svjetlo čiste savjesti,
pouzdanja u tebe
i ustrajnosti u trpljenju.
Ponizno te molimo
da nas obdariš
svojom radošću
te blaženoga Alojzija ubrojiš
među svece
sveopće Crkve,
da bismo ga mogli
još predanije slijediti
i uteći se njegovu
moćnom zagovoru
u svojim životnim potrebama.
Po njegovim molitvama
jačaj proročki glas Crkve,
koji širi nadu u
dolazak tvojega kraljevstva,
praćen blizinom i
utjehom Blažene Djevice Marije,
Majke i Kraljice vjernoga ti naroda.
Po Kristu Gospodinu našemu.
Amen
* * * * * * * * * * *
* * * * * * * * * * *
Lula starog kapetana
Na skaline ispred dvora
bilo ljeti ili zimi
k'o trabakul neki dimi
lula starog kapetana
lula starog kapetana.javascript:%20void(0);
Davno, davno nije čula
šum dalekih oceana
pocrnjela stara lula
lula svakom dobro znana
lula starog kapetana Kapetane, kapetane,
tako su ga one zvale
kapetane, kapetane,
dobro more - sad se šale.
Na skaline ispred dvora
U svom plavom dimu skriva
Mnoge tajne prošle mora čuva
Lula starog kapetana
Lula kapetana Dživa.
""Priča o predanju, ljubavi i strahu…
Toplim dahom proljeće je otapalo posljednji snijeg s livade. U jednoj od posljednjih gomilica snijega nicao je neobičan cvijet. Drugačiji od drugih. Kao da se u njemu sabrala sva zimska čežnja livade za novim cvjetanjem života, za bogatstvom mirisa i boja koje pjevaju o radosti postojanja. Ali, cvijet sam nije mogao pobijediti snijeg ...
Nije se predavao. Nježnošću je prkosio okrutnoj hladnoći. Vjerovao je životu ...
A onda je kraj njega zastala jedna mala sunčeva zraka. Drugačija od drugih. Kao da je bila stvorena da svojom toplinom oslobodi zarobljeni cvijet. Divila se hrabrosti cvijeta. Osvajala ju je lagano njegova neobičnost i ljepota. Ali oklijevala je predati se cvijetu.
Plesala je oko njega ne dopuštajući ni životu ni smrti dodirnuti ga. Ni sebi. Cvijet je postajao sve ljepši, a sunčeva je zraka sve radosnija plesala oko njega. Zaslijepljena vlastitom radošću, nije vidjela što se događa s cvijetom. Vidjela je samo sebe. A cvijet je umirao od hladnoće pružajući na dar sunčevoj zraci sve ono što je u sebi nosio. Predivna cvjetanja, čarobne boje i beskrajnu nježnost latica. Što je bio bliže smrti, bivao je sve ljepši. Bilo je kasno kad je sunčeva zraka shvatila što se događa. Uzalud je privijala cvijet na svoje grudi. Uzalud rukama grijala njegove latice. Uzalud suzama molila život da prostruji smrznutim tijelom cvijeta. Cvijet je umro zaleđen i sam ...
Kažu da se u predvečerje toga dana samo Sunce spustilo na zemlju i da je na dlanovima svojih ruku odnijelo smrznuti cvijet na nebo ...
A sudbina ohole sunčeve zrake svima je ostala tajnom, mada kažu da od tada na livadi raste neobičan cvijet. Bez mirisa. Cvjeta samo kad pada snijeg, a niz lice mu teku suze koje lede i bole …""
Hvala svima ...
Svakom sam od vas
poklonio pjesmu,
mnoge su tužne i prepune sjete,
dadoh vam ljubav
ne tražeći ništa,
poklonih vam srce
kao malo dijete ...
Poželim ponekad
da vas nisam sreo,
srce bi radost mjesto tuge lilo,
prospavao bih mnoge neprospavane noći,
al' pjesama ovih onda ne bi bilo ... Hvala svima iz vremena ruža,
moje vas pjesme
ni za što ne krive,
svi koji su otišli iz života moga,
u pjesmama mojim
još uvijek žive
...
Vi ste mi ušli pod kožu i dušu,
unijeli nemir odlaskom svojim,
i tako su nastale
sve pjesme moje,
kojih se nekad i pjevat' bojim ...
Hvala svima iz vremena ruža ...
... .... ... ... ...
Vječno će da žive ...