............................. "Neki se čovjek stalno osjećao pritisnut tegobama svagdašnjeg života, pa se potužio duhovnom učitelju:
- Ne mogu više! Život mi je postao nepodnošljiv!
Učitelj je uzeo malo pepela među prste i usuo ga u čašu vode. Dok se pepeo miješao s vodom reče:
- Ovo su tvoje tegobe. Voda je upila pepeo i potamnjela.
Učitelj je ponovo uzeo istu mjeru pepela i sasuo ga u more.
More nije potamnjelo, dapače, pepeo gotovo da nije ostavio nikakvog traga.
- Vidiš li? - upitao je učitelj svog začuđenog učenika -
- svakog dana moraš odlučiti hoćeš li biti kao čaša vode ili kao more."
Mr. Dario Miletić:
Sviđa li se vama ova priča?
Kad god je kome ispričam, u srce mi dođu ovi stihovi iz "Pjesme stvorova" svetog Franje Asiškog koji nam govore o dvostrukom dobitku onih ljudi kojima je duša kao more - i ovozemnom i vječnom:
........................... "Hvaljen budi, Gospodine moj,
........................... po onima koji praštaju iz ljubavi Tvoje
........................... i podnose rado bijede života.
........................... Blaženi koji sve podnose s mirom,
........................... jer ćeš ih vječnom okruniti krunom".
/Mr. Dario Miletić, dipl psiholog;
"Zvona", mjesečnik Riječke nadbiskupije/
.....................................................................................................
P.S............................................................
Vjerojatno ste primjetili kolika je moja ljubav prema moru ...
More za mene nije samo uživanje u sunčanju, kupanju, ...
ni sve ono kako mislim da ga doživljavaju ljudi koji na more idu na odmor,
osobito u ljetnjim mjesecima,
Iako se i ja odmaram na moru, u moru i uz more ...
More meni znači puno više !!!
Volim ga u svim vremenima, po svim vremenima,
i ako dugo vremena ne otrčim barem malo biti u njegovoj blizini,
barem osjetiti da je tu negdje pokraj,
udahnuti miris njegov i svježinu punim plućima
i zadržati ga da prokola cijelim bićem,
počne mi jako nedostajati i
neka tuga mnome počne ovladavati ...
More promatrati,
uz more živjeti
i moru se prepustiti,
da me lječi,
da me tješi,
da me poučava,
i uvijek nanovo čeka ,
da mu dođem ...
Post je objavljen 17.10.2008. u 19:46 sati.