Marketing
Posjeta mudrosti ...
.............................................
Svi mi čeznemo za nečim , ...
ta je prirodna čežnja usađena u naše biće
i nemirno je srce naše,
luta,
traži,
dok ne zadovolji čežnju,
tu potrebu duše ...
Samo Jedan može udovoljiti ovoj želji ,
božanska Milost koju jedino On može dati
je voda živa koja struji u Život vječni ...
Voda je to koja čisti, osvježava i jači dušu ...
Kao i ova ptičica koja se žedna došla napojiti,
iz ovakovih mudrosti pokušavam upiti onoliko
koliko moja bijedna posuda može primiti ...
Koliko od svega shvaćam,
ne znam,
ali nakon toga posjeta je moja posuda puna i ...
i tada se poveseli moja duša
i zaželi prskati okolo kapljicama
radost svoju pokazati ...
... Onaj koji je okusio Kristovu ljubav stalno će čeznuti da primi jos više ...
...........................
...........................U noćnom miru, mudrost dođe, stade pored moje postelje
...........................i majčinski nježno me pogleda, obrisa mi suze i reče:
...........................„Čula sam vapaje tvoje duše i dođoh da je utješim.
...........................Otvori mi svoje srce i ja ću ga svjetlom ispuniti.
...........................Traži i ja ću ti pokazati put ka istini.“
.............................................................................
Rekoh:
„Ko sam ja o mudrosti, i kako sam na ovo strašno mjesto dospio? Kakve su ovo silne želje, mnogobrojne knjige i čudesni crteži? Kakve su ovo misli što se vrzmaju kao jato golubova? Kakve su ovo riječi u nadi ispjevane i sa užitkom u prozi napisane. Kakva su ovo tužna i radosna djela što mi dušom ovladavaju i što mi srce stežu poput grivne? Kakve ovo oči u me netremice gledaju, dubine mi posmatraju, a od moga bola bježe? Kakvi ovo glasovi moje trajanje oplakuju i moju ništavnost opijevaju? Kakva se ovo mladost mojim nadanjima poigrava, mojim osjećajima podsmijava, jučerašnja djela zaboravlja, raduje se ispraznosti sadašnjosti i ne mari što budućnost sporo dolazi? Kakav je ovo svijet što me neznano kuda nosi, što me u nesreći zadržava? Kakva je ovo zemlja što je zinula da tjelesa guta, što je svoje naručje otvorila da strasti pohrani? Kakav je ovo čovjek kome je dovoljno da sreću ljubi, a da ne pada u njene ponore; koji traži poljubac života, a smrt mu šamar udara; koji trn uživanja kupuje za godinu dana kajanja; koji potocima neznanja plovi ka ušću tmine? Što je to, o mudrosti?“
...................................................
Ona odgovori:
“Ti bi htio, čovječe da ovaj svijet vidiš Božjim očima, ti htio bi da ljudskom mišlju dosegneš tajne budućeg svijeta, a to je nemoguće. Pođi u stepu i vidjet ćeš pčelu kako kruži oko cvijeta i jastreba kako se na žrtvu ustremio. Uđi u kuću svoga susjeda i vidjet ćeš dijete začuđeno plamsanjem vatre, i njegovu majku zauzetu kućnim poslovima. Budi i ti kao pčela i ne trati proljetne dane gledajući jastrbove postupke. Budi kao dijete i raduj se plamsanju vatre, a majci prepusti njene poslove. Sve što vidiš bilo je i ostat će tebe radi. Mnoštvo knjiga, čudni crteži i lijepe misli – to su obrisi duša koje su ti prethodile. Riječi koje tkaš spona su između tebe i ostalih ljudi, tvoje braće. Tužna i radosna djela sjemenje su koje je prošlost u polju duše zasijala, a budućnost će ih požnjeti . . . Mladost koja se poigrava tvojim nadanjima – to je ključ od kapije tvoga srca za ulazak svijetlosti. Ova zemlja što je zinula dušu ti čisti od kulta tijela. Ovaj svijet koji te vodi je tvoje srce, a tvoje srce je svijet svekoliki. Ovaj čovjek koga smatraš neukim i ništavnim od Boga je došao da se uz tugu nauči radosti i da kroz tminu dosegne spoznaju ...“
...............................................................................................
Mudrost stavi ruku na moje planulo čelo i reče:
„Idi naprijed i nikada nemoj zastajati, jer u napredovanju je savršenstvo. Idi i ne boj se trnja na putu, jer ono hoće samo pokvarenu krv.“
/Suza i osmijeh, Halil Džubran/
......................................
Post je objavljen 27.10.2008. u 18:44 sati.