Svake druge godine se održava Susret hrvatske mladeži u jednome hrvatskome gradu. To tradicionalno okupljanje mladih katolika iz svih biskupija Hrvatske, koje je počelo 2000. godine, nakon Rijeke, Osijeka, Šibenika i Pule, održat će se ove godine u Varaždinu. Više na stranicama - KATOLICI -
Kroz ovu video razglednicu upoznajte ovaj grad kojeg često zovu gradom baroka, cvijeća i crkvenih tornjeva.
::::::::
Poslušajte službenu himnu susreta Hrvatske katoličke mladeži koji će se održati 26. i 27. travnja u Varaždinu i Varaždinskoj biskupiji. Himnu je napisao vjeroučitelj Nikola Kuzmičić iz Zagreba, a uglazbila ju je Andrina Maltar, istaknuta članica Zbora mladih Varaždinske biskupije, dok aranžman potpisuje Toni Eterović. Himnu izvode biskupijski Zbor mladih i skupina "Apostoli mira".
::::::::
...........................................Hvala što, Bože, vjeruješ u nas
...........................................s nadom nas zoveš, beskrajno ljubiš,
...........................................sada smo ovdje, slušamo tvoj glas
...........................................želimo primat sve što nam nudiš.
...........................................Postojani u ljubavi,
...........................................ustrajni u molitvi, ...........................................zajedništvom nošeni
...........................................Duhom, vjerom prožeti
...........................................Tijelom Božjim hranjeni.
...........................................Znamo po nama može bit bolje
...........................................bez dobrih djela prazni smo, lažni
...........................................ojačaj naše umorne volje
...........................................u tvome Duhu bivamo snažni.
...........................................Postojani ...
...........................................Kad sutra život na razne strane
...........................................odvede stado maleno ovo
...........................................bit ćemo spremni u naše dane
...........................................blagoslov unijet i svjetlo novo.
...........................................Postojani ...
... jaki u vjeri, postojani u ljubavi, radosni i ustrajni u nadi ...
Himna "Postojani“ je nadahnuta geslom susreta "Bijahu postojani..." iz
Dj 2,42 ss.
42 Bijahu postojani u nauku apostolskom, u zajedništvu, lomljenju kruha i molitvama. 43 Strahopoštovanje obuzimaše svaku dušu: apostoli su činili mnoga čudesa i znamenja. 44 Svi koji prigrliše vjeru bijahu združeni i sve im bijaše zajedničko. 45 Sva bi imanja i dobra prodali porazdijelili svima kako bi tko trebao. 46 Svaki bi dan jednodušno i postojano hrlili u Hram, u kućama bi lomili kruh te u radosti i prostodušnosti srca zajednički uzimali hranu 47 hvaleći Boga i uživajući naklonost svega naroda. Gospodin je pak danomice zajednici pridruživao spasenike.
Želja je mladima staviti za uzor prvu Crkvu koja je bila postojana u nauku apostolskom, lomljenju kruha, molitvi i zajedništvu.
Utemeljena na ta četiri temelja, prva Crkva uspjela je živjeti i širiti vrednote Isusovog evanđelja u Crkvi i društvu, a taj poziv Crkva želi širiti i danas, pogotovo preko mladih. Kako bi se slikovito posvjestilo da su upravo ta četiri temelja potrebna za postojanost i čvrstoću vjere, izrađeni su i drveni stolci na čijim nogama su ta četiri natpisa. Na tim stolcima na Susretu mladih sjedit će upravo nad/biskupijski povjerenici za mlade. Noge tih stolaca pričvršćene su na molitvenim i katehetskim pripremnim susretima mladih, koji se održavaju proteklih mjeseci na temelju kateheza koje je organizator objavio u prigodnom priručniku.
Na stadionu sportskog centra Sloboda u Varaždinu u subotu 26. travnja održano je euharistijsko veleslavlje kao središnji događaj dvodnevnog petog Susreta hrvatske katoličke mladeži, koji se ove godine održava u domaćinstvu Varaždinske biskupije.
Slavlje je okupilo 20 biskupa, 350 svećenika i preko 20 tisuća mladih vjernika, a predvodio ga je zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić u zajedništvu s biskupom domaćinom mons. Josipom Mrzljakom, predsjednikom Hrvatske biskupske konferencije mons. Marinom Srakićem i drugim biskupima i svećenicima.
/preuzeto na stranici ŽUPA SVETI JURAJ/
Toliko me jako domio ovaj Susret da mi bez ove homilije šibenskoga biskupa Ante Ivasa, koju sam nekoliko puta iščitala i koja me svojom spontanošću i jednostavnošću osvojila, ne bi ovaj post bio potpun ...
Mir je jednostavnost duha, vedrina savjesti, spokoj duše, veza ljubavi.
Mir je red, sklad unutar osobe, neprestana radost koja je posljedica mirne savjesti, sveta radost srca u kojem vlada Bog.
Mir je put savršenstva ili, još bolje: savršenstvo se nalazi u miru.
Demon, koji zna sve te stvari, čini sve napore da nam oduzme mir.
Duša se ne smije žalostiti ni zbog čega, osim toga da uvrijedi Boga.
No i u tome moramo biti vrlo razumni: valja nam žaliti zbog naših slabosti, no neka to bude mirna žalost, uvijek puna povjerenja u Božje milosrđe.
Čuvajmo se onih predbacivanja i grižnje savjesti koji dolaze najčešće od neprijatelja koji nam želi oduzeti mir.
Ako nas grižnja savjesti vodi poniznosti i marljivosti u dobru, ne oduzimajući nam povjerenje u Boga, znajmo sa sigurnošću da dolazi od Boga.
Ako nas, naprotiv, čini bojažljivima, nepovjerljivima, lijenima, sporima u dobru, znajmo sa sigurnošću da dolazi od demona, odbacimo je i tražimo utočište u povjerenju u Boga.
........................................................TO JE MIR ........................................................To je mir kao rijeka
........................................................To je mir kao rijeka
........................................................To je mir kao rijeka u srcu mom Aleluja!
........................................................To je radost kao izvor
........................................................To je radost kao izvor
........................................................To je radost kao izvor u srcu mom Aleluja!
........................................................To je ljubav kao more
........................................................To je ljubav kao more
........................................................To je ljubav kao more u srcu mom Aleluja!
Neka se ne uznemiruje srce vaše !....................
Naučite prihvatiti da je za nas Bog učinio sve što je trebalo.
Jer reče Isus svojim učenicima:
"Neka se ne uznemiruje srce vaše!
Vjerujte u Boga i u mene vjerujte!
U domu Oca mojega ima mnogo stanova.
Da nema, zar bih vam rekao:
'Idem pripraviti vam mjesto'?
Kad odem i pripravim vam mjesto,
ponovno ću doći i uzeti vas k sebi
da i vi budete gdje sam ja.
A kamo ja odlazim, znate put."
...........
Naš cilj je put prema svjetlosti, a ne u mrak - ako se povjerimo Onome koji je „Put, Istina i Život“. Ono što je Isus obećao svojim prijateljima i prijateljicama na prijelazu iz ovoga svijeta u drugi svijet, vrijedi i za nas danas. Nisam sam na svijetu. I u mraku, u kaosu, u nesnalaženju prostoji ruka koja mi se pruža. Bog ide sa mnom. I na svršetku, posve na svršetku, uzima me u stan koji je baš za mene pripravio. Ako idem Isusovim putem, čak i ako je teško, ako se povjerim njegovoj istini, pa i onda kad mi se čini čudnom - tada ću na kraju tunela vidjeti svjetlo i stići kući, zauvijek ...
/don Antun Pećar/
.............................
NE BOJTE SE!
Biblija 365 puta poručuje i u različitim prilikama kaže: „Ne bojte se!“. Kao Bog i čovjek, Isus duboko proniče u stvarnost našeg postojanja. On zna koliko smo ranjivi, nemirni, prestrašeni, očajni. Isusove riječi nisu jeftina i lažna utjeha, nego rađanje nade u prostoru našeg beznađa. Strah se danas na velika vrata uvlači u svijet, u pojedinca. Svatko se nečega straši. Strah nas je za djecu, strah nas je roditelja, učitelja, škole, zakona, braka, rađanja, smrti ... Strah nas je i Boga, premda nam je Isusu rekao kako nije došao osuditi nego spasiti svijet. Strah nije bolesno stanje, nego je neprijatelj čovjeka. Gospu je bilo strah - u trenutcima pohoda Anđela Gabrijela, u trenutcima bijega u Egipat, u trenutcima kad je tragala za izgubljenim sinom, u časovima Isusove muke...
Što se može učiniti protiv straha? Prvo, najvažnije je duboko vjerovati da mi se ništa ne može dogoditi ukoliko sve svoje polažem u Božje ruke i s psalmistom živim poruku: „Pa da mi je i dolinom smrti proći, zla se ja ne bojim, jer Ti si sa mnom!“.
Marija se, primjerice, oslobodila straha dokraja prihvaćajući Božju voIju. Isto tako, važno je da čovjek bude svjestan svoga straha i da ga prizna. Imati strah nije znak poraza i pada. Strah se ne smije negirati i potiskivati. Kardinal Döpfner u tom smislu je napisao:
„Tek kad u sebi priznamo tamu, bit će nam poklonjen korak u svjetlo.“
Kad je dijete u strahu, ono trči u zagrljaj majci. Traži zaštitu i sigurnost. Uz zemaljsku, nije neobično da trčimo u zagrljaj i Nebeskoj Majci. Majka Marija pruža sigurnost i zaštitu svoj dječici svijeta. Stoga nas ne treba iznenađivati činjenica što su Gospina svetišta puna. Ljudi dolaze tamo gdje osjećaju prihvaćenost i ljubav. Čovjek straha i beznađa traži Boga, a takvima su vrata k Bogu otvorena. Stoga, zemaljski mir može dati samo Bog. Psalam 62. pjeva: „Samo je u Bogu mir, dušo moja“. Gospa, Kraljica Mira, o miru govori često. Ona zna kako nam mir ne može dati svijet kojeg baštinimo. Ona, zapravo, upozorava na Isusove riječi: „Mir vam ostavljam, mir vam svoj dajem. … Neka se ne uznemiruje i ne plaši vaše srce" /Iv 14,2/.
Strah neće nestati sam od sebe. Strah treba pobijediti pouzdanjem u Boga koji sve naše nemire može pretvoriti u radosnu igru i vječnu sigurnost.
/fra Mario Knezović/
*************************************************
......
BOG JE MOJ SPASITELJ
.....................................................Bog je moj spasitelj, njemu se utječem
.....................................................u ruku njegovu ja svoju polažem
.....................................................Puštam da vodi me, u vjeri slijedim ga,
.....................................................od smrti vječne on mi dušu izbavlja.
.....................................................Dovijeka hvalit ću ga.
.....................................................Bog je razbio moj strah
.....................................................i svjetlom odagnao moj mrak;
.....................................................dovijeka hvalit ću ga,
.....................................................da, dovijeka, dovijeka hvalit ću ga.
.....................................................Duša mi bješe sva okovom sputana,
.....................................................korak moj posta umoran i besciljan.
.....................................................Al' Bog me pogleda blag i milosrdan,
.....................................................milošću svojom nov mi život darova.
.....................................................Dovijeka hvalit ću ga.
.....................................................Bog je razbio moj strah ...
Opraštajte, volite, dijelite, ljubite, umnažajte, rastite i rastvorite već jednom svoje srce radosnoj vijesti....................................
PASTIR I ČUVAR DUŠA KOJI DJELUJE PO SLJEDBENICIMA DUHOVNIH ZVANJA
Na ovu nedjelju u sve liturgijske godine čitamo kao evanđelje dio Isusova govora iz Iv 10. Tu se o Blagdanu posvete hrane Isus predstavio kao dobri pastir kojega ovce poznaju. On za ovce polaže svoj život i ovce za njim idu. U zbornoj molitvi prosimo da stado vjernika, makar skromno, prispije onamo kamo ga predvodi hrabri Pastir. U popričesnoj je dobrim pastirom nazvan Otac nebeski, a svi krštenici nazvani su "stadom otkupljenim dragocjenom krvlju" Božjeg Sina. U toj je molitvi izražena i prošnja da Bog kao dobri pastir vodi vjerničko stado na vječne pašnjake. Ove molitve razrađuju biblijsku sliku o Bogu kao pastiru naroda. U stočarskoj civilizaciji, kad su ljudi selili za stokom radi traženja ispaše, bila je vrlo snažna slika o Bogu kao pastiru koji hrani i brani svoje vjerničko stado. Vladari su u stara vremena također nazivani pastirima svoga naroda, ukoliko su svoju službu obavljali na dobro svih državljana jamčeći red, pravdu i zaštitu od stranih okupatora. Vjerski poglavari također su u SZ nazivani pastirima Božjeg naroda, zato što su u Božje ime sabirali narod na bogoslužje, riječ Božju čitali i tumačili te upravljali vjerničkom zajednicom u pojedinom narodu. U takvoj starozavjetnoj sredini povijesni slušatelji razumjeli su vrlo dobro što Isus hoće reći kad sebe zove dobrim pastirom koji polaže život za ovce.
Papa Pavao VI., u vremenu nakon Drugoga vatikanskog sabora, predložio je da mi katolici na nedjelju Isusa dobrog pastira slavimo međunarodni dan duhovnih zvanja. To je zgoda kad papa upućuje pisanu poruku vjernicima opće Crkve s poticajima na molitvu za duhovna zvanja. Godine 1990. Ivan Pavao II. naglašava važnost duhovnog života kod mladih, da bi klica zvanja mogla isklijati i sazrijevati: "Stoga pozivam kršćanske odgojitelje - roditelje, učitelje, katehete, voditelje kršćanskih skupina te vodstva društava i pokreta - da se svim silama zauzmu kako bi djeca i mladi dobivali stalan i brižljiv uvod u razvijanje sjemena božanskog života, koje su kao dar primili na krštenju. U cjelokupnom odgojiteljskom zauzimanju duhovni život treba uvijek biti na prvome mjestu."
Dok se danas zahvalno okupljamo oko Isusa dobrog pastira, molimo za one po kojima on svoju pastirsku brigu vrši u današnjoj Crkvi i svijetu - za svećenike, redovnike, redovnice kao i za mladiće i djevojke koji se spremaju na duhovno zvanje.
Reče im Isus: Hajdete za mnom i učinit ću vas ribarima ljudi!
Oni odmah ostaviše mreže i pođoše za njim.
/Mk 1, 17-18/
....................
Isuse, dobri Pastiru,
daj svojoj Crkvi novih duhovnih zvanja - svetih svećenika,
koji će Tvoj narod voditi sigurnim putem,
da bude zaštićen od svake protivštine i zablude,
te se svi jednoga dana nađemo kod tebe u nebeskome kraljevstvu.
Amen!
...................................................................
Molitva pape Ivana Pavla II. za duhovna zvanja
Gospodine Isuse, Dobri Pastiru, koji si darovao svoj život da bi svi imali život, podaj i nama vjerničkoj zajednici prosutoj po cijelom svijetu, puninu toga života i daj da postanemo sposobni svjedočiti ga i drugima naviještati.
Gospodine Isuse, podaj puninu svoga života svim osobama koje su Tebi posvećene, posvećene službi Crkve, nek budu radosne u svom darivanju, neumorne u svom služenju, velikodušne u svojoj žrtvi; i njihov primjer neka otvara druga srca da poslušaju i slijede Tvoj poziv.
Gospodine Isuse, podaj puninu svoga života kršćanskim obiteljima, da budu žarke u vjeri i u crkvenom služenju, te da pospješuju tako nastanak i razvoj novih posvećenih zvanja.
Gospodine Isuse, podaj puninu svog života svim ljudima, naročito mladićima i djevojkama koje pozivaš u svoju službu; prosvijetli ih kod izbora; podrži ih u vjernosti; učini da budu hrabri i spremni darovati svoj život po Tvom primjeru, da bi drugi imali život.
***********
...
Nedjelja je Dobroga pastira i dan molitve za duhovna zvanja ...
Crkvi trebaju revni biskupi, svećenici, redovnici i redovnice.
A oni niču iz dobrih kršćanskih obitelji, obitelji vjernih Bogu, obitelji koje su spremne na odgovornost i žrtvu, koji svoje kršćanstvo žive radosno i tako odgajaju svoju djecu.
Dakle, prije svega, trebaju nam svećenici ...
Sretan i radostan svećenik privlači. A koliko tek mora oduševiti onaj tko za svoje zvanje i poslanje dadne svoj život.
Eto što ljude privlači: osobno svjedočanstvo i uvjerenje koje se potvrđuje primjerom vlastitoga života.
Stoga ponajprije valja postojeća zvanja, i roditelje i svećenike, učvrstiti u oduševljenju i vjernosti, a to će onda doprinijeti buđenju novih, budućih zvanja
Kako moliti za zvanja?
Mi najčešće činimo općenito. A dobro bi bilo moliti i za sasvim konkretne osobe s kojima smo došli u poseban dodir. To molitvi daje bliskost i osobnu notu. Da svaki katolik moli za svećenike, žive i pokojne, s kojima se osobno susretao i susreće i od kojih je primao svete sakramente. Predivno je sjetiti se u molitvi svećenika koji nas je krstio, koji nas je prvi put ispovjedio i pričestio, svih onih koji me i dan-danas ispovijedaju i pričešćuju, za biskupa koji me je krizmao, za onoga tko me je vjenčao, za onoga tko mi je dao bolesničko pomazanje.
S druge pak strane bilo bi dobro da svećenik moli za sve one koje je bilo kada krstio, ispovjedio, pričestio, vjenčao, kao bolesnika opremio, za sve pokojne kojima je sprovod vodio, za sve koje je poučavao i propovijedao im, navješćujući im Radosnu vijest usmeno ili pisanim putem.
Dakako da će vjernici određene župe moliti za svoje svećenike: župnike, kapelane, za svoje časne sestre koje djeluju u župi,
da će roditelji i rodbina moliti posebno za svoju djecu i rođake u duhovnim zvanjima, što se najčešće i čini.
Koliko bi se takvom molitvom osoba povezalo!
Eto divnoga molitvenog umreženja, duhovnoga interneta posebne vrste.
Ako Bog posve ispuni svećenika, redovnika, redovnicu, onda oni imaju snage svjedočiti svoj svećenički ili redovnički identitet, živjeti svoje zvanje radosno. A takav onda privlači i oduševljava. Na primjeru sretnih svećenika i redovnika mladi će najbolje vidjeti da je to moguće ostvariti. To je, uz Božji poziv, najbolja promidžba duhovnih zvanja. A da bi uslijedio i Božji poziv i odziv mladih ljudi, potrebna je molitva, i to ustrajna.
A kako je drugačije blagopokojni papa Ivan Pavao II. i kao starac tako snažno privlačio mlade? Pravi uzori uvijek oduševljavaju i privlače.
Ne zanima me čime se baviš u životu. Želim znati za čime čezneš i usudiš li se sanjati o susretu s onim za čime tvoje srce žudi.
Ne zanima me koliko ti je godina. Želim znati jesi li voljan riskirati da ispadneš budala zbog ljubavi, zbog svojih snova, zbog pustolovine koja se zove život.
Ne zanima me koji su ti planeti u kvadratu s Mjesecom. Želim znati jesi li dodirnuo središte svoje tuge, jesu li te izdaje u životu otvorile ili si se skutrio i zatvorio iz straha od dodatne boli. Želim znati možeš li sjediti s boli, mojom ili svojom, a da se ne pomakneš kako bi je skrio ili umanjio ili sredio.
Želim znati možeš li biti s radosti, mojom ili svojom, možeš li plesati s divljinom i dopustiti da te zanost ispuni do vrhova prstiju, a da nas ne upozoravaš da pazimo, da budemo realni, da ne zaboravljamo svoja ograničenja kao ljudska bića.
Ne zanima me je li priča koju meni pričaš istinita. Želim znati možeš li razočarati drugoga kako bi sebi ostao vjeran; možeš li podnijeti da te drugi optužuju za izdaju, a da pritom ne izdaš svoju, možeš li biti nevjeran i dakle pouzdan.
Želim znati možeš li vidjeti ljepotu čak i kada nije lijepa, svaki dan, i možeš li iz nje crpsti život.
Želim znati možeš li živjeti s neuspjehom, svojim i mojim, i ipak stati na rub jezera i srebrnom odsjaju punog mjeseca viknuti: "Da!"
Ne zanima me gdje živiš, i koliko novaca imaš. Želim znati možeš li ustati poslije noći duboke žalosti i očaja, izmučen i uništen do srži i učiniti što se mora da bi nahranio djecu.
Ne zanima me koga poznaješ i kako si dospio ovamo. Želim znati hoćeš li sa mnom u središte vatre, a da pri tom ne ustukneš.
Ne zanima me ni gdje ni što ni s kim si učio. Želim znati što te hrani iznutra kada sve ostalo nestane.
Želim znati možeš li biti sam sa sobom i sviđa li ti se vlastito društvo u trenucima praznine.
.....................................................Oj ti dušo moje duše, oj ti srce srca mog
.....................................................Kuda pošla, kamo došla, pratio te dobri Bog.
.....................................................Tvrda zemlja putem bila, tvojoj nogi mekana.
.....................................................Zla se bura ukrotila, pred tobom na milen dar.
.....................................................Tvrdnulo pred tobom more, snizila se strma hrid.
.....................................................Ljuta zima, cvijeće cvala, moja dušo na tvoj dlan.
.....................................................Sav ti život bio Božji, anđeli te sreli svud.
.....................................................Nikada mi neplakala, prostrla ti sreća put.
.....................................................Samo katkad u toj sreći imena se sjećajmo.
.....................................................Oj ti dušo moje duše pratio te dobri Bog.
.........................................Dragocjeni Biser Voda se zaklopila za skakačem i nakratko zapjenila, a potom opet smirila. David Morze je čučao na niskom indijskom molu i netremice promatrao vodu na čiju su površinu izbijali mjehurići. Uskoro je izronila crna glava i dva sjajna oka pogledala su prema njemu. Stari indijski lovac na bisere popeo se na mol stresajući vodu sa svog tamnoputog tijela.
"Jos nikada nisam vidio tako lijep skok, Rambau!" - uzviknuo je David Morze zadivljeno.
"Pogledaj ovu školjku sahibe /gospodine/", reče Rambau i izvadi iz pojasa veliku školjku. "Mislim da će biti dobra".
Dok je Morze svojim džepnim nožićem otvarao školjku, Rambau je iz pojasa izvukao još jednu manju.
"Poledaj Rambau," uskliknuo je Morze, "pogledaj kakvo blago!"
"Da, dobar je", odgovori ronilac slegnuvši ramenima.
"Dobar?! Jesi li ikad vidio ljepši biser? Zar nije savršen?" - Morze je ogledao biser sa svih strana, a zatim ga pružio Rambauu.
"O da, ali ima i većih bisera, mnogo većih ... ja imam jednog ..." - dovršio je uzdahnuvši. "Pogledaj malo bolje ovaj biser ... njegovu nesavršenost ... evo ovdje je crna mrlja, a tu je nazubljen ... oblik mu je malo izduljen ... dobar, ali sasvim običan biser."
"Oko ti je prestrogo, prijatelju", primijeti Morze. "Ja nikada ne bih tražio savršeniji biser!"
"Da," reče Rambau, "upravo tako govoriš i o svom Bogu. Ljudi su sami sebi savršeni, ali samo On vidi kakvi su oni uistinu."
Zatim krenuše prašnjavom cestom prema gradu razgovarajući.
"Pravo kažes Rambau. Bog nudi savršenu pravednost svakome tko želi jednostavno vjerovati i prihvatiti njegovu besplatnu ponudu spasenja. Zar ne možes to razumjeti, prijatelju?"
"Ne sahibe. Kao što sam ti već više puta rekao, to je prejednostavno. Upravo na tome pada vaša dobra religija. Ne mogu to prihvatiti. Možda sam preponosan, no moram se potruditi da zaslužim svoje mjesto u Nebu - inače bih se tamo osjećao neugodno."
"O Rambau," reče mu Božji čovjek koji se već godinama molio za njega, "zar ne vidiš da tako nećeš nikada doći u Nebo?! Postoji samo jedan put u Nebo ... Promisli dobro, Rambau. Sve si stariji. Možda je ovo bio tvoj posljednji lov na bisere. Ako ikad želiš vidjeti nebeska biserna vrata, moraš prihvatiti novi život koji ti Bog nudi u svom Sinu."
"Moj posljednji lov?! Da, tako je. Danas sam zaronio posljednji put. Ovo je posljednji mjesec u godini i moram se pripremiti."
"Trebaš se pripremiti za vječni život?"
"Upravo tako. Pogledaj onog čovjeka preko puta. On je isposnik. Možda ide sve do Bombaja ili pak do Kalkute. Putuje bosonog i za svoj put pažljivo bira najoštrije kamenje, a svakih nekoliko metara klekne i ljubi cestu. - To treba činiti. Prvoga dana nove godine i ja krećem na hodočašće. Čitav sam se život pripremao, a sada se želim osigurati za Nebo. Ići ću na koljenima sve do Delhija."
"Čovječe, pa ti si tako boležljiv - a do Delhija ma više od tisuću kilometara! Oderat ćeš kožu na koljenima i dobiti otrovanje krvi ili ogubaviti prije negoli uopće stigneš i do Bombaja!"
"Ne, ja moram stići u Delhi. Tada će me nagraditi nebeski besmrtnici. Trpljenje će mi biti slatko, jer ću si tako osigurati Nebo."
"Rambau, prijatelju moj! Ne možeš ti to. Kako da ti to dopustim, pa Isus Krist je umro da zasluži Nebo za tebe!" - No starac nije ni trepnuo na te riječi.
"Sahibe, ti si mi najdraži prijatelj na svijetu. Sve si ove godine bio uz mene. U bolesti i nevolji bio si mi jedini prijatelj, ali čak ni ti me ne možeš odvratiti od moje velike želje da se iskupim za vječno blaženstvo. Ja moram u Delhi." - Bilo je beskorisno razuvjeravati ga. Stari lovac na bisere nije mogao shvatiti i prihvatiti Kristovo besplatno spasenje.
Nakon nekoliko dana Rambau je pokucao na Morzeova vrata.
"Rambau, prijatelju dragi," poviče Morze, "uđi!"
"Ne," reče lovac na bisere, "želim da ti dođeš k meni, sahibe. Dođi samo na trenutak, želim ti nešto pokazati. Molim te, nemoj me odbiti."
Srce Božjeg čovjeka radosno je zakucalo. Možda je Bog napokon odgovorio na njegovu molitvu.
"Svakako ću doći", odgovorio je.
"Za tjedan dana polazim za Delhi", reče Rambau kad su nakon deset minuta stigli do njegove kuće. Morzeu je klonulo srce. Sjeo je na stolicu koju je prijatelj izradio samo za njega, na kojoj je već mnogo puta sjedio i objasnjavao roniocu Božji put u Nebo.
Rambau je izašao iz sobe i brzo se opet vratio s okovanom kutijicom u rukama.
"Godinama već imam ovu kutiju", rekao je, "u njoj čuvam samo jednu stvar. Sada ću ti ispričati o tome. Sahibe Morze, jednom sam imao sina ..."
"Sina! Zasto mi nikad nisi govorio o njemu?"
"Sahibe, nisam mogao ..."
Kad je to rekao, na oči mu navriješe suze.
"Sada ti moram reći, jer uskoro odlazim i tko zna hoću li se ikada vratiti! Moj sin je, također, bio ronilac. Bio je najbolji lovac bisera na obalama Indije. On je mogao najbrže zaroniti, imao je najoštrije oko, najjaču ruku i mogao je zadržati dah dulje od svakog drugog ronioca. - Kakva mi je samo bio radost! Uvijek je maštao da nađe biser kakav jos nitko nikada nije pronašao ... i jednog ga je dana našao. Ali kad ga je ugledao, bio se već predugo zadržao pod vodom. Iznio ga je na površinu, ali je ubrzo poslije toga umro."
Stari lovac na bisere sagnuo je glavu dok mu se tijelo treslo, ali nije pustio ni glasa.
"Sve te godine čuvao sam taj biser", nastavio je, "ali sada odlazim da se više nikad ne vratim. Biser ostavljam tebi kao svom najboljem prijatelju."
Starac je skinuo lokot s kutijice i iz nje pažljivo izvukao zamotani predmet. Polako je izvadio veliki biser i stavio ga na dlan Božjem čovjeku. Bio je to jedan od najvećih bisera ikada pronađenih na obalama Indije, a sjao je takvim sjajem kakav se ne može vidjeti kod umjetno izrađenih bisera. Taj bi biser mogao postići basnoslovnu cijenu na tržištu bisera.
Božji je sluga na trenutak zanijemio promatrajući prekrasan biser.
"Rambau! - Kakav biser !!!"
"Sahibe, taj biser je savršen", odgovorio je Indijac smireno.
Božji ga sluga pogleda i sine mu nova misao:
"Rambau, to je čudesan biser, izvanredan. Dopusti mi da ga kupim. Dat ću ti za njega deset tisuća dolara.
" "Ma što je tebi, sahibe?" - trgnu se Indijac.
"Pa dobro, dat ću ti petnaest tisuća dolara; a ako vrijedi više, radit ću za njega" - nastavi Morze.
"Sahibe," reče Rambau gledajući ga zapanjeno, "ovaj biser nema cijene. Ni jedan čovjek na svijetu nema dovoljno novaca da plati onoliko koliko taj biser meni vrijedi. Ni milijun dolara ne bi za njega bilo dovoljno. Ja ti ga ne želim prodati. Želim ti ga pokloniti. To ti dajem kao dar."
"Ne Rambau, ne mogu to prihvatiti. Koliko god želim taj biser, ne mogu ga tek tako prihvatiti. Možda sam preponosan, ali to je prejednostavno. Moram ga platiti ili raditi za njega."
Stari je lovac bio poražen.
"Sahibe, ti uopće ne razumiješ. Zar ti nije jasno? Moj je jedini sin dao svoj život da dođe do tog bisera i ja ga ne želim prodati ni za kakve novce. Vrijednost mu daje život mog sina. Ne mogu ga prodati, ali ga mogu pokloniti. Jednostavno ga uzmi u znak ljubavi."
Božji je sluga ostao bez daha i na trenutak nije mogao govoriti. Tada je uhvatio starca za ruku.
"Rambau", rekao mu je tihim glasom, "zar ti nije jasno? To je upravo ono što ti govoriš Bogu."
Ronilac se pozorno zagledao u Božjeg slugu i malo pomalo počelo mu je svitati.
"Bog ti nudi spasenje kao besplatni dar. Ono je golemo i nema cijene; nitko na Zemlji ne može ga kupiti. Milijuni dolara su premalo. Ni jedan čovjek na Zemlji ne može ga zaslužiti. Svaki život, pa trajao on i milijun godina, bio bi prekratak - jer ni jedan čovjek nije dovoljno dobar da bi ga mogao zaslužiti. Bog ti je omogućio ulazak u Nebo, a to ga je stajalo života i krvi Njegovog jedinog Sina. Ulazak u Nebo ne možeš zaslužiti ni za milijun godina, ni sa stotinama hodočašća. Jedino što možeš učiniti jest prihvatiti spasenje kao znak Božje ljubavi prema sebi, grešniku. Rambau, uzet ću ovaj biser u dubokoj poniznosti moleći Boga da budem dostojan tvoje ljubavi. Ali, Rambau, zar ti ne želiš veliki Božji nebeski dar prihvatiti s istom dubokom poniznošću, svjestan da je Njega to stajalo života njegovog Sina?"
Krupne suze potekle su niz starčeve obraze. Kao da mu je s očiju uklonjena neprovidna koprena. Konačno je shvatio poruku Evanđelja.
"Sahibe, sad mi je jasno. U Isusov nauk povjerovao sam jos prije dvije godine, ali nisam mogao vjerovati da je Njegovo spasenje besplatno. Sada shvaćam. Nesto može biti previše skupocjeno, a da bi se moglo kupiti ili zaslužiti ... Sahibe, ja prihvaćam Njegovo spasenje."
"Jer dok mi jos bijasmo nemoćni, Krist je već u to doba umro za bezbožnike. Jer teško da bi tko za pravednoga umro; možda bi se za dobroga tko i odvažio umrijeti, ali Bog je pokazao svoju ljubav prema nama time što je - dok jos bijasmo grešnici - Krist umro za nas"
/Rim 5,6-8/
"A ovo je to svjedočanstvo: Bog nam je dao život vječni, i taj je život u njegovu sinu. Tko ima Sina - ima život; tko nema Sina Božjega - nema života. Ovo napisah vama koji vjerujete u ime Sina Božjega da znate da imate život vječni"
/1.Iv 5,11-13/
"Jer je Bog tako ljubio svijet da je dao Sina svoga, jedinorođenoga, da tko god vjeruje u njega ne propadne nego ima život vječni"
/Ivan 3,16/
"Ta milošću ste spašeni, po vjeri! I to ne od sebe, Božji je to dar! Ne po djelima - da se ne bi tko hvastao"
/Ef 2,8-9/ Ali bez vjere nemoguće je ugoditi Bogu !
/Heb 11,6/
Imaš li ti vjeru koja ugađa Bogu?
Ako li nemaš, tada je možeš steći tako da zamoliš Gospodina da ti je podari.
Ali, reći ćeš, kako da ga to zamolim kad sam grešan i živim daleko od Njega?
A On je rekao, tko god zazove ime Gospodinovo - spasit će se !
/Riml 10,13/
- Izraz "tko god" svakako uključuje i mene, tebe!
Pokajati se, reći Bogu da ti je istinski žao zbog svih grijeha,
zamoliti Ga da ti oprosti i pomogne da više ne griješiš,
priznati Mu da nisi sposoban spasiti sâm sebe,
reći Mu da prihvaćaš činjenicu da je prolio svoju krv na križu i time platio za moje, tvoje grijehe,
zamoliti Gospodina Isusa Krista da te spasi, uđe u tvoj život i promijeni te.
........ You Raise Me Up - Selah .........................................When I am down and, oh my soul, so weary;
.........................................When troubles come and my heart burdened be;
.........................................Then, I am still and wait here in the silence,
.........................................Until you come and sit awhile with me.
.........................................You raise me up, so I can stand on mountains;
.........................................You raise me up, to walk on stormy seas;
.........................................I am strong, when I am on your shoulders;
.........................................You raise me up ... To more than I can be.
.........................................You raise me up, so I can stand on mountains;
.........................................You raise me up, to walk on stormy seas;
.........................................I am strong, when I am on your shoulders;
.........................................You raise me up ... To more than I can be.
.........................................There is no life - no life without its hunger;
.........................................Each restless heart beats so imperfectly;
.........................................But when you come and I am filled with wonder,
.........................................Sometimes, I think I glimpse eternity.
.........................................You raise me up, so I can stand on mountains;
.........................................You raise me up, to walk on stormy seas;
.........................................I am strong, when I am on your shoulders;
.........................................You raise me up ... To more than I can be.
.........................................You raise me up, so I can stand on mountains;
.........................................You raise me up, to walk on stormy seas;
.........................................I am strong, when I am on your shoulders;
.........................................You raise me up ... To more than I can be.
.........................................You raise me up ... To more than I can be
/Josh Groban/
Ljubav to si Ti Ti dižeš me od zemlje sve do neba
i rađam se u tvojim suzama
sada znam da samo tebe trebam
moj život je u tvojim rukama
Ja vjerujem dogodilo se čudo
i jača sam jer uz mene si ti
dok nekome sve ovo zvuči ludo
ja vjerujem da ljubav to si ti
Ti dižeš me od zemlje sve do neba
moja duša put do tebe zna
meni samo tvoja ljubav treba
moj život je u tvojim rukama …
/Ivo Gamulin Gianni i Ivana Banfic/
.... Tebi, moj rodni grade .... Metkoviću, lijepi, dragi grade,
rodna grudo u srcu si mom.
Ja te volim i srcem i bićem,
ja te volim cijeli život svoj.
Na Neretvi plavoj valovitoj
ti si ponos, dragi grade moj.
Tebi pjevam ja i tebi kličem:
voljet ću te ja do groba svog.
Lijepi, dragi grade, vječni moj,
cvjetaj, bujaj, rasti, živi život svoj.
/F. Prskalo, S. Tikveša/
Hvala ti živote, mnogo si mi dao.
Dao si mi oči, otvara ih svjetlo.
Jasno vidim crno,
jasno vidim bijelo.
Nebo iznad glave,
tako sjajno i kad se budim,
vidim u tom mnoštvu
lice koje ljubim…
Hvala ti živote, mnogo si mi dao.
Sluh koji ne vara i ne čuje laži,
a sluša dječaka
kada ljubav traži.
I čuje u noći što je iza vrata
korak prijatelja ili korak tata…
Hvala ti živote, mnogo si mi dao.
Hrabrosti još imam
i nisam bez dara
da zavolim voće
koje čovjek stvara.
Dijelili smo udes dobar ili zao
kad u moje oči
tvoj je pogled pao…
Hvala ti živote, mnogo si mi dao.
Dao si mi osmijeh, učio me plaču.
Sve što ne znam danas možda sutra znat ću.
Ti si dao nježnost
koja pjev moj čini,
ponoru me dao i dao visini…
Za sve što mi ote ... Hvala ti, živote…
/Violeta Parra,
1917-1967/
* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *
* * * * * * * * * * * * * *
*** 15. rujan 1993. *** ... moje milo, hvala što si tu ...
*** ... volimo te ... ***
..... Moj Lipi Andele .....
Negdje još čuvam nešto za tebe
kad dođu jutra puna nevoje
I kad nam ništa ne ide,
pogledaj u mene ...
Ako nas tužne jutrom probude
I srce stisne se od nevoje
ja čuvam nešto za tebe,
pogledaj u mene ...
To može dati samo onaj koji te
kad pođe po zlu voli više od sebe Moj lipi anđele,
pogledaj u mene,
ako nas tužne jutrom probude
ja čuvam osmijeh za tebe ... :)
/Oliver Dragojević/
Anđeo jednog djeteta
Bilo jednom jedno dijete
koje se pripremalo
doći u svijet.
Jednog dana ono upita Boga:
„Gospodine, rekli su mi
da ćeš me sutra
poslati na svijet,
a ja sam tako sitan i nemoćan,
kako ću živjeti tamo?“
Bog mu odgovori:
„Od svih anđela ja sam
izabrao jednog za tebe.
On će te čekati i štititi.
Svaki će ti dan pjevati
i smiješiti se.
Osjetit ćeš njegovu ljubav
i biti sretan.“
„Dobro, ali kako ću razumjeti
kad mi nešto kaže
kad ne znam njihov jezik“
– upita dijete.
„Anđeo će ti govoriti
najljepše i najslađe riječi
koje ćeš moći čuti na svijetu
i pažljivo i s ljubavlju
naučit će te pričati.“
„Čuo sam da na Zemlji
ima puno loših ljudi.
Tko će me štititi?“
– zabrinuto nastavi dijete.
Bog se nasmiješi i reče:
„Tvoj će te anđeo uvijek štititi
pa bilo to i
po cijenu vlastita života.“
Dijete pogleda u Boga
i molećivim glasom reče:
„Ali ja sam tako tužan
što te više neću vidjeti.“
Tvoj će ti anđeo
uvijek pričati o meni
i naučit će te putovima
koji vode do mene.“
Tada u raju nastane tišina
i glasovi sa Zemlje
dopriješe do njega.
Dijete shvati da treba poći
pa postavi posljednje pitanje.
„Gospodine, ako sad moram ići
reci mi molim te
kako se zove moj anđeo?“
Bog se nasmiješi i reče:
„Nije važno kako se zove,
ti ćeš ga zvati MAMA …“
/Nepoznati autor/
............
Gospodine Bože, izvore života
... i ljubavi, ...
blagoslivljamo te
i zahvaljujemo ti
što si darom svoga Sina
posvetio zajedništvo obitelji.
... Radujući se ...
dolasku pape Benedikta
u našu hrvatsku domovinu,
povjeravamo ti:
roditelje i djecu,
djedove i bake,
mladiće i djevojke.
Molimo te da našim obiteljima
daješ snagu za velikodušno
prihvaćanje dara života.
Obiteljske domove ispuni
... svojim Duhom, ...
da budu mjesta molitve
... i kršćanskih kreposti, ..
... uzajamnoga poštivanja, ...
... nesebičnosti i opraštanja, ...
... te osjetljivosti ...
... za potrebe bližnjih....
Sve nas ispuni
... životnom radošću, ...
da te svjedočimo u ljepoti
... otajstva Crkve, ...
i da ti – po uzoru i zagovoru
Blažene Djevice Marije
... i sv. Josipa - ...
služimo u vjernosti i istini,
... zajedno u Kristu, ...
koji s tobom u Duhu Svetome
živi i kraljuje u vijeke vjekova.
... Amen. ...
Majko Božja Bistrička,
... moli se za nas ...
Mi smo tvoji putnici,
... blagoslovi nas ...
* * * * * * * * * * * *
"...oduvijek je bilo da ljubav ne zna dubine svoje dok ne dođe čas rastanka ..." /Khalil Gibran/
Rekli su, bit će bolje
to igra je sudbine
Bog te uzeo k sebi
a ljubav ostaje
Budiš me glasom zore
ljubiš bojama sna
maziš vjetrom u kosi
znam, tu si gdje sam ja Moje srce sad je katedrala
s nebom spojena,
ljubav nju je podigla
moja duša oduvijek je znala
s druge strane sna
opet naći ću te ja
Zemlja zemlji se vraća
a duša tvorcu svom
ljubav od svega je jača
ti živiš u srcu mom
Smiješ se drhtajem zvijezda
mjesec ti košulju tka
grliš me mirisom mora
znam, tu si gdje sam ja
Moje srce sad je katedrala ...
k nebu pružena,
satkana od sjećanja ...
moja duša oduvijek je znala
s druge strane sna
... opet naći ću te ja ...
/Tereza Kesovija/
... Budi sretan, dragi ... ,
... zauvijek ... !!!
... Bilo je nenadano i stoga,
... više boli ...
... Lijepo je bilo poznavati te !!!
... Jednom, ....
... u vječnosti ...
******
"Naši pokojnici nisu odsutni,
nego samo nama nevidljivi.
Svojim očima punim sjaja
oni gledaju u naše oči
pune tuge."
/sv. Augustin/
Tvoj pogled ljubavi
K’o zvijezda zlatna u tami neba
treperi nada u meni
i srce čeka k’o zemlja pusta
da opet tiho dođeš mi. Sva zvona i katedrale
u moju dušu bi stale
kad vidim na sebi
Tvoj pogled ljubavi.
U nježnom dahu topline Tvoje
srce je moje bezbrižno,
i kuca jako, i pjeva sretno
kad s Tobom ja sam zajedno. Sva zvona i katedrale ...
Najvažnija stvar u životu nije naša vlastita pobjeda. Najvažnija stvar
u ovom životu,
je pomoći drugima
da pobijede,
čak i ako to znači usporiti ili izmijeniti vlastitu utrku.
..............................
Mi ćemo tek onda biti bližnji drugima, ako smo spremni "preći na drugu stranu ceste", u susret drugome. Postoje brojne ceste razdvajanja između lijeve i desne strane ceste, između crnih i bijelih ljudi, između mladih, starih, bolesnih i zdravih, između unaprijed osuđenih i nezaštićenih, između Židova i pogana, muslimana i kršćana, protestanata i katolika, između ujedinjenih i autokefalnih pravoslavnih crkava i tako dalje. Postoje mnoge ceste i crte razdvajanja koje se moraju prijeći. Svi smo mi previše zaposleni oko samih sebe, svojm stranom, te ne vidimo što se zbiva na drugoj strani ceste. Mi imamo svoje vlastite ljude kojima idemo, imamo svoje vlastite poslove o kojima brinemo. Ali kad bismo jednom prešli na drugu stranu ceste i vidjeli što se tamo dagađa, mogli bismo postati bližnji jedni drugima. /Henri J. M. Nouwen/
Ivan se Pavao II. nije bojao
– istaknuo je budući papa Franjo –
i upravo je zbog toga
srušio diktature.
Hrabrost, postojanost
koju nam daje
Kristovo Uskrsnuće,
mir zbog toga
što nam je oprošteno
po Gospodinovu milosrđu,
uklanjaju nam strah
– dodao je tom prigodom
te poželio –
Neka i danas
u našem srcu odjekuju
Isusove,
i riječi blaženoga Ivana Pavla: 'Ne bojte se'.
Kardinal Stepinac, 1943. : "...Svaki bez obzira na rasu ili narodnost,
ili bez obzira na druge razlike,
nosi u sebi pečat,
obilježje Boga Stvoritelja
i ima svoja vlastita prava,
u koja nitko ne smije dirati,
ograničavati ih silom ..."
/Benigar, 1974., s. 440/
.................................... "Katolička Crkva ne pozna rase koje gospoduju, i rase koje robuju. Katolička Crkva pozna samo rase i narode kao tvorevine Božje, a ako koga više cijeni, to je onaj, koji ima plemenitije srce, a ne jaču pesnicu. Za nju je čovjek jednako Crnac iz centralne Afrike kao i Europejac. Za nju je kralj kao čovjek u kraljevskoj palači upravo tako čovjek kao i zadnji siromah i ciganin pod šatorom. Ona među njima ne pozna bitne razlike kao čovjeka. Jedan i drugi imadu neumrlu dušu, jedan i drugi su istog kraljevskog podrijetla, vukući svoju lozu od Boga Stvoritelja. To je rasna nauka katoličke Crkve, a sve drugo su obična podmetanja, za koja vrijede riječi - u laži su kratke noge! . . . Crkva je za onaj poredak, koji je toliko star, koliko i deset zapovíjedi Božjih. Mi smo za poredak, koji je napisan ne na raspadljivom papiru nego u savjesti ljudskoj prstom Boga živoga. Temelj je toga poretka Gospodin Bog, koji se ne gubi u paragrafima kao zemaljski zakonodavci, već je čitav poredak sažeo u deset riječi, deset zapovijedi Božjih. Bogu smo dužni dati čast i slavu, jer je naš Stvoritelj. Roditeljima, poglavarima i domovini ljubav, poslušnost i žrtvu ako ustreba. Naš bližnji, zvao se kako mu drago, nije šaraf u državnoj mašini, bila ona obojadisana crveno ili crno, sivo ili zeleno, nego je slobodno dijete Božje, brat naš u Bogu." /Bl. Alojzije (Viktor) Stepinac 31.10.1943./
Blaženi Alojzije,
moli za svoj hrvatski narod
i dragu nam Domovinu,
moli za nas! Amen.
Molitva za proglašenje svetim bl. Alojzija Stepinca
Gospodine Bože,
izvore svetosti i milosti,
blaženoga Alojzija,
pastira i mučenika,
pozvao si da ti služi
kao navjestitelj
i branitelj istine
i kao hrabri svjedok
vjernosti Crkvi.
Poslušan tvojoj Riječi
i vođen Duhom tvoje ljubavi,
zauzimao se z
a siromašne i obespravljene;
ostavio nam je
divno svjetlo čiste savjesti,
pouzdanja u tebe
i ustrajnosti u trpljenju.
Ponizno te molimo
da nas obdariš
svojom radošću
te blaženoga Alojzija ubrojiš
među svece
sveopće Crkve,
da bismo ga mogli
još predanije slijediti
i uteći se njegovu
moćnom zagovoru
u svojim životnim potrebama.
Po njegovim molitvama
jačaj proročki glas Crkve,
koji širi nadu u
dolazak tvojega kraljevstva,
praćen blizinom i
utjehom Blažene Djevice Marije,
Majke i Kraljice vjernoga ti naroda.
Po Kristu Gospodinu našemu.
Amen
* * * * * * * * * * *
* * * * * * * * * * *
Lula starog kapetana
Na skaline ispred dvora
bilo ljeti ili zimi
k'o trabakul neki dimi
lula starog kapetana
lula starog kapetana.javascript:%20void(0);
Davno, davno nije čula
šum dalekih oceana
pocrnjela stara lula
lula svakom dobro znana
lula starog kapetana Kapetane, kapetane,
tako su ga one zvale
kapetane, kapetane,
dobro more - sad se šale.
Na skaline ispred dvora
U svom plavom dimu skriva
Mnoge tajne prošle mora čuva
Lula starog kapetana
Lula kapetana Dživa.
""Priča o predanju, ljubavi i strahu…
Toplim dahom proljeće je otapalo posljednji snijeg s livade. U jednoj od posljednjih gomilica snijega nicao je neobičan cvijet. Drugačiji od drugih. Kao da se u njemu sabrala sva zimska čežnja livade za novim cvjetanjem života, za bogatstvom mirisa i boja koje pjevaju o radosti postojanja. Ali, cvijet sam nije mogao pobijediti snijeg ...
Nije se predavao. Nježnošću je prkosio okrutnoj hladnoći. Vjerovao je životu ...
A onda je kraj njega zastala jedna mala sunčeva zraka. Drugačija od drugih. Kao da je bila stvorena da svojom toplinom oslobodi zarobljeni cvijet. Divila se hrabrosti cvijeta. Osvajala ju je lagano njegova neobičnost i ljepota. Ali oklijevala je predati se cvijetu.
Plesala je oko njega ne dopuštajući ni životu ni smrti dodirnuti ga. Ni sebi. Cvijet je postajao sve ljepši, a sunčeva je zraka sve radosnija plesala oko njega. Zaslijepljena vlastitom radošću, nije vidjela što se događa s cvijetom. Vidjela je samo sebe. A cvijet je umirao od hladnoće pružajući na dar sunčevoj zraci sve ono što je u sebi nosio. Predivna cvjetanja, čarobne boje i beskrajnu nježnost latica. Što je bio bliže smrti, bivao je sve ljepši. Bilo je kasno kad je sunčeva zraka shvatila što se događa. Uzalud je privijala cvijet na svoje grudi. Uzalud rukama grijala njegove latice. Uzalud suzama molila život da prostruji smrznutim tijelom cvijeta. Cvijet je umro zaleđen i sam ...
Kažu da se u predvečerje toga dana samo Sunce spustilo na zemlju i da je na dlanovima svojih ruku odnijelo smrznuti cvijet na nebo ...
A sudbina ohole sunčeve zrake svima je ostala tajnom, mada kažu da od tada na livadi raste neobičan cvijet. Bez mirisa. Cvjeta samo kad pada snijeg, a niz lice mu teku suze koje lede i bole …""
Hvala svima ...
Svakom sam od vas
poklonio pjesmu,
mnoge su tužne i prepune sjete,
dadoh vam ljubav
ne tražeći ništa,
poklonih vam srce
kao malo dijete ...
Poželim ponekad
da vas nisam sreo,
srce bi radost mjesto tuge lilo,
prospavao bih mnoge neprospavane noći,
al' pjesama ovih onda ne bi bilo ... Hvala svima iz vremena ruža,
moje vas pjesme
ni za što ne krive,
svi koji su otišli iz života moga,
u pjesmama mojim
još uvijek žive
...
Vi ste mi ušli pod kožu i dušu,
unijeli nemir odlaskom svojim,
i tako su nastale
sve pjesme moje,
kojih se nekad i pjevat' bojim ...
Hvala svima iz vremena ruža ...
... .... ... ... ...
Vječno će da žive ...