... GOSPA TRSATSKA ...
Tek u nebu će naša duša postati savršeni odraz presvetog, vječnog, trojedinoga, božanskog Sunca.
Pogledaj Bl. Ivan Merz i OVDJE
/Blaženi Ivan Merz (Banja Luka, 16. prosinca 1896. - Zagreb, 10. svibnja 1928.), istaknuti laik u svjedočenju Evanđelja. Tijekom života Ivan Merz se služio s deset jezika i osposobio za četiri zvanja: profesor, književnik, oficir, a posjedovao je znanje i vrline koje se traže za svećenika.
"Istaknuti laik u svjedočenju Evanđelja" - tim je riječima Papa Ivan Pavao II. nazvao Ivana Merza u zagrebačkoj katedrali 10. rujna 1994. godine, prvoga dana svoga pohoda Hrvatskoj, spominjući u svome govoru hrvatske svece i blaženike, te kandidate oltara u našem narodu. Ove Papine riječi veliki su poticaj da se bolje upoznamo s likom Ivana Merza i njegovim životnim svjedočanstvom danim za Isusa Krista. Postupak za proglašenje Ivana Merza blaženim i svetim započeo je u Zagrebu još 1958. god; a od 1986. god. nastavlja se u Rimu pri vatikanskoj Kongregaciji za kauze svetaca.
Već na početku ovog kratkog prikaza njegove biografije želimo naglasiti važnu činjenicu: svjestan da će umrijeti mlad, Ivan Merz prikazuje na samrti svoj život kao žrtvu Bogu za hrvatsku mladež. Koliko je ova žrtva bila draga i Bogu ugodna pokazale su godine koje su slijedile: tisućama mladih postao je uzor i ideal kršćanskog života. Njegovo ime značilo je program života i rada brojnim mladim kršćanima. Što je Merz značio za hrvatsku mladež možda su to najbolje izrazili sami mladi kad su mu na grob donijeli vijenac s bijelom svilenom vrpcom na kojoj je pisalo: "Hvala ti orle Kristov, što si nam pokazao put k suncu!"./
Majko Božja Trsatska, Kraljice Jadrana , Zvijezdo mora moli za nas!
/»Poslije presvetog imena Isusova nema imena slađega i dražega negoli je ime njegove djevičanske Majke. Mi ljubimo Mariju, jer nam ju je Isus u svojoj smrtnoj muci, viseći na križu, dao za Majku. Njezino nas je ime štitilo u kolijevci, njezino je ime razveseljavalo našu mladost, njezino ime miomirisom svojih kreposti privlači Bogu. Mi ljubimo to sveto ime, jer nas ono štiti, brani i podržava u našim pogibeljima, tješi u kušnjama i govori nam o Majci koja nas obogaćuje svojim dobročinstvima. Mi ljubimo to sveto ime jer se nadamo da će ono, kao što je bilo zvijezda u jutru našega života, biti također zvijezda večernjica našega zemaljskog života. Majka Božja je bila drugarica i suradnica Isusu u neizmjernom djelu našega otkupljenja. Ona je i djeliteljica svih milosti Kristovih, idealni uzor kako nam je živjeti životom milosti koju nam je Krist zaslužio. Prema tome to ime, ona prečista Majka, sudjeluje s Kristom i u razvijanju i usavršavanju našega vrhunaravnoga života.« - o. Aleksa Benigar, Nazaretska Djevica/ /Franjevci na Trsatu čuvari su i služitelji svetišta Majke Božje. Povijest toga svetišta počinje, prema predaji zapisanoj u 15. stoljeću, prijenosom Marijine kućice 10. V. 1291 . iz Nazareta na Trsat. Prema istoj predaji kućica je 10. XII. 1294. prenešena u Loreto, a knez Nikola Krčki-Frankopan na tom je mjestu podigao kapelu koja je ubrzo postala hodočasničko mjesto. Od 1367. u kapeli se štuje čudotvorna slika Majke Božje koju je na molbu Ivana i Stjepana Frankopana, opet prema predaji, papa Urban V. darovao loretskim hodočasnicima iz Hrvatskog Primorja. Autor te slike je nepoznati majstor kojega G. Gamulin naziva "slikar Gospe Trsatske".
Svetište je na 135 metara visokoj stijeni iznad lijeve obale Rječine u naselju Trsat, a od ušća u more te male rijeke s velikim imenom vode k njemu Trsatske stube». …/
******************************************
Nicholas Maes, 'Molitva', 1655. Rijksmuseum, Amsterdam
/Kontemplativan i svečan prikaz starice u molitvi, jedno je od najdojmljivijih djela ovog slikara. U snažnim kotranstima svjetla i sjene, u jednostavnoj kompoziciji i bez suvišnog ukrašavanja, upoznajemo uzvišeni trenutak staričinog skromnog života.
Znatiželjna maca koja želi sudjelovati u jednostavnom obroku vlasnice, detalj je koji oživljava ovu smirenu i tihu scenu. Pogleda uprtog uvis i ispružene šapice zaustavlja pokret, simbolizirajući animalnu prirodu koja prisustvuje svetom trenutku. Primjetno je da Maes često slika isti tip mace, crno-bijelu ljubimicu koju je očito dobro poznavao. U izrazu ove mace očitavamo pitanje upućeno vlasnici, odnosno njihovu bliskost, naglašenu plohama bijele boje koja ih likovno i simbolički povezuje./
MAJČINO PISMO
Što mogu reći još
u času tome,
i na što treba
odgovora dati?
preda mnom tu,
na stolu sumornome,
još leži pismo
što ga posla mati.
Ona mi piše:
"Ako imaš volje,
doputuj golube
na praznike k nama.
Kupi mi šal,
a ocu gaće bolje-
u kući vlada oskudica sama.
Nikako ne volim
što si poeta
što si dočekao
ove slavne dane.
Draže bi mi bilo
da od ranih ljeta
išao si za ralom u poljane.
Ostarjela sam već
i nemam daha.
Da nisi otišo
iz doma svoga
uz mene bi sada
bila snaha
i zibala bih
unučića koga.
No ti si djecu
sijo na sve strane
i ženu svoju
drugome si dao.
Bez drugova i doma,
svoje dane
u krčmama si ludo
prokockao.
Što je to s tobom,
moj ljubljeni sine,
bio si tih i blag
i svi su meni
isticali te tvoje vrline,
govoreći: koliko je sretan
otac tvoj Aleksandar Jesenjin!
No ispunio nisi
naše nade.
i zbog toga je
bol u duši veći,
jer ocu tvome
zalud na um pade
da pjesmama ćeš
mnogo novca steći.
No ako stečeš--
stran je tebi dom.
gorčine zato
u mom pismu ima,
jer dobro znadem
po slučaju tvom:
da novaca ne daju pjesnicima.
Nikako ne volim
što si poeta,
što si dočekao
ove slavne dane.
Draže bi mi bilo
da od ranih ljeta
išao si za ralom u poljane.
Mori me briga
i bijede se bojim.
Ni konja više nema.
No da si ti u domu
imali bismo svega,
a ti sa umom tvojim--
i mjesto predsjednika
u Volispolkomu
Tad bi se živjelo mirno,
nitko nas dirao ne bi,
i ti ne bi znao
za taj umor cio.
Učila bih ti ženu
da prede samoj sebi,
a ti bi kao sin
utjeha naša bio."
Ja gužvam pismo,
samoća me peče.
Zar izlaza nema
na putu zavjetnom?
No što mi dušu mori
ja ću da izrečem--
ja ću da izrečem
u odgovoru svom.
1294.
prev:/Golob/
Sergej Aleksandrovič Jesenjin
|