sjenovita strana mog uma

četvrtak, 29.03.2012.

Stari kupio komad hrena...

29.03.2012. u 20:06 • 14 Komentara • Print • #

ponedjeljak, 26.03.2012.

Začeta si usred proljeća,
Kroz ljubav u nabrekloj travi.
Ali ne znaš
Kad će netko da te zavoli,
A kad da ostavi.

Dok u tvojoj zgradi
Svi pate od neuroze,
Ili ravnih tabana,
Ti si prosto rečeno
Jedra, zdrava i nasmijana.

Te zavisti što te zapljuskuju,
Što dolaze sa svih strana,
To su malograđanske vrline
Čistunaca i ljudi bez mana.

Kad izguraš školske klupe ljubavi
I još neke peripetije,
Pojavit će se proljeće,
Možda još zelenije i svijetlije.

26.03.2012. u 11:35 • 3 Komentara • Print • #

ponedjeljak, 19.03.2012.

Naušnice home made...

Ovo proljeće sam dobila ideju da radim naušnice. Imala sam dosta perlica po kući, već prije, a nesvjesno sam već prije par godina strgala perle sa starih japanki, onak nek se nađe...
Pa sam strgala neke stare narukvice...i nakupilo se nešto materijala. Napravila onako iz dosade nekoliko pari, ispale su super. Par frendica mi je kasnije doniralo staru bižuteriju, pa sam odjednom imala toga gomilu.
Napravila sam dvadesetak pari, plus još desetak sam složila isto al ne sviđa mi se materijal, (previše plastike al nekome bi se možda baš to svidjelo) mada sam dizajn nije uopće loš.
Sviđaju mi se kombinacije drvenih perli, kristala i obojenog kamena, evo jedne od uspjelih kombinacija su drvene perle, komadići 'tigrovog oka' i kuglice plastike imitacije jantara. (jbg,da bar imam pravi jantar)
Sve skupa, ispalo je super, s obzirom da kvalitetnog materijala imam najmanje...najviše imam plastičnih bisera i perli. Ali, ako se plastični elementi 'razblaže' s drvenim ili metalnim, može ispast dobro.
Radila sam ih vrlo pažljivo i pazila da ne izgledaju neukusno.
E da, i nisu prevelike, a opet uočljive su, privlače poglede...meni se jaaako sviđaju...
Samo sad ne znam kaj bi s njima...mislila sam ih prodat, al teško mi se sad od njih odvojit.....damn...:))
Nekoliko pari sam dala velikodušnim donoricama materijala...neke od njih stvarno volim i rado nosim.
Ovo su neke...(radit ću ih još...)

na ove druge (od hematita) sam posebno ponosna wink

evo ih par razbacanih, nekima fali kukica, al to ću sredit'

19.03.2012. u 19:42 • 5 Komentara • Print • #

srijeda, 14.03.2012.

Riječ-dvije o muško-ženskim razlikama...

Htjela bih malo pisati o ljudskom mozgu i korištenju istog. Nisam znanstvenik, nisam stručnjak ali zato mogu pisati o onome što primjećujem kod sebe o odnosu na druge. Moj zaključak se djelomično bazira na onoj poznatoj tezi o korištenju lijeve i desne polutke mozga, i dobrim dijelom iz vlastitog opažanja.
Ne volim inače pravit neke kategorije, odjeljivat stvari, samo bih se ovdje htjela usredotočiti na ono što je kod većine žena izraženo, a što mnoge žene ostavlja u konfuziji. Možda neke i odbacuju ta neka moćna svojstva uime 'praktičnosti', odgoja, ili nečeg trećeg.

Da se nekim slučajem ovaj post potrefio za Dan žena, onda bi to bila posveta ženskom mozgu. Pogledajte žene oko sebe, svih dobnih kategorija, raznih zanimanja...koliko brzo napreduju u emocionalnom razvoju, bez obzira na uvjete 'učenja'.
Kako otkrivaju tajne života poput kakve šamanice, i zbore o njima čuvstveno a mudro. To je zbog toga šato što prate svoje osjećaje, uče iz njih, povezuju, čitaju prošlost i budućnost, sve odjednom. Cure su eksperti za povezivanje, dečki za uočit detalje.
Ako imaš oboje, ako možeš vidjet šumu i drveće a da se ne izgubiš, imaš sve što ti treba i što će ti ikad trebati.
Ženske su tu nekako prirodno u prednosti, ovako kako stvari stoje danas. Žene se fokusiraju na ono što dugo proučavaju. A one ne proučavaju jednu stvar. One proučavaju sto stvari, ili jednu stvar u cijelom spektru, sa svih strana. Uče pomoću 6 osjetila, osjećaju i nikad ne prestaju s učenjem.
Muškarci lakše određuju ciljeve, i rjeđe ih propituju, koncentriraju se na zadane ciljeve.
Sinteza muškog i ženskog pogleda na svijet, je idealno svojstvo, to je vještina balansiranja.
Ne može se uspjeti bez čvrste odlučnosti, svega onoga što nosi testosteron, ali da se nebi 'zabili u stup pri velikoj brzini', emocije moraju imati ravnopravnu ulogu.
Kontrol freakovi imaju veliki grč nasred prsa. Dobar dio dečkiju (*-i osoba koje funkcioniraju 'muški') je u grču jer moraju biti čvrste stijene, moraju osiguravat teren. Dečki kažu da oni samo paze da nešto ne pođe po zlu. To je ziheraški način razmišljanja, koji često rezultira velikim restrikcijama u emotivnom dijelu života (i mozga).

Ah...a možda tako mora biti. Muški šumom, žene drumom. No zbog toga i jesmo tu, da bi učili jedni od drugih,kroz vlastite razlike.
Ili bi već možda bilo i vrijeme da i muškarci počnu cijeniti emocije, počevši od vlastitih?

14.03.2012. u 17:17 • 7 Komentara • Print • #

ponedjeljak, 12.03.2012.

Onaj trenutak kad shvatiš (i usvojiš) nešto bitno, i onda ti padne na pamet-'kako sam prije uopće mogao da živim na prijašnji način'- je poprilično zastrašujuć.

Nešto me uvijek vraća ovamo na blog, a nemam pojma što je to. Možda to što sam ovdje (u ovom obliku) po prvi put doživjela vlastitu fluidnost, neprekinutu i jaku. Priznat ću ovdje da mi često nedostaje ta spontanost. Nije nam uvijek dozvoljeno živjeti svoju punu fluidnost. Previše toga u životu tjera nas na pripravnost, centriranost, životi su nam suviše unaprijed iskonstruirani.
Teško je živjeti po rigidnim pravilima.
Tko god porazmisli dublje o svemu, u banani je. Nije lako vidjeti toliko toga, i istovremeno se držati se za bolju alternativu. Lako je ostati svoj kad znaš tko si..zato treba otkriti -tko si ti uistinu..jer nam to ne mogu reći drugi ljudi.

Vrlo je glupo tražiti od drugih povratnu informaciju. Ljudi su skloni gledati pakiranje i formu,i to onda može biti zbunjujuće, dok ne shvatiš da je to tako.
Npr.mene netko vidi, tko me nije dugo vremena, i primijeti da sam omršavjela 5 kilograma, i pomisli kako sam smršavila sigurno jer se je*em sve u 16, za razliku od prošli put kad me je taj netko vidio. Što može biti istina, ali uopće ne mora! Isto tako, frizura mi bude koma i onda taj neki plićak od osobe pomisli kak sam sigurno propala, a ako me ne poznaje osobno mogo bi pomisliti kako sam recimo, glupa. Ima smisla, kaj ne?

12.03.2012. u 19:40 • 6 Komentara • Print • #

petak, 09.03.2012.

Evo par pjesama od Cesarie. Bila je i ostala...carica. :)
uživajte

09.03.2012. u 13:52 • 5 Komentara • Print • #

nedjelja, 04.03.2012.

Evo isječka iz jedne podugačke studije.
Sigurna sam da tekst mnogo toga objašnjava/razjašnjava. :-)
O mozgu, načinu korištenja istog,i tako...

Not many of us realize that there are two kinds of thinking which operate simultaneously. There is thinking with the brain, and there is thinking with the mind. Mind and brain are not the same thing.
The latter is basically an organic machine programmed by our worldly experiences through time. The former is an phylogenetic inheritance, and contains the thought impressions of all those men and women who have lived before us and whose myriad experiences have been recorded in the Akashic Record or, in modern parlance, in the Collective Unconscious. Thinking with the mind is really imagining, rather than thinking. Those who "imagine" (with the mind) can be referred to as "right-brained," as "right-brained," while those who primarily use the brain to think, the vast majority, are "left-brained." The latter see the parts and not the whole, and are "intellectual." The former see the whole in each part, and are "intelligent." The latter are inventive, the former are creative. The brain-thinkers love physics. The mind-imaginers enjoy alchemy and art. The brain-thinkers are linear, repressed, retentive, conformist and outer-directed. The mind-imaginers are mutable, iconoclastic, independent and inner-directed.
According to true Mystics, Gnostics and Taoists, true wisdom cannot be attained via any kind of thinking. Neither the brain, nor the mind, can apprehend the Real as it really is. The very act of thinking alters what is thought about, as the very act of seeing changes what is seen. Truth cannot be KNOWN.

Additionally, contrary to what we falsely believe, we do not come into this world "innocent." Innocence, as William Blake knew, is merely our state of mind when we are introduced to the phenomena of the world for the first time. To the young brain everything seems new, fresh, exciting and incomprehensible. Originally, before we are taught otherwise, we do not even try to think about what happens to us, or about what we see and experience. We just experience, and it is enough to do so. As we age, however, we gain experience, and innocence eventually flees, never to return. We certainly continue to crave that newness and freshness, but fail to realize that it is our minds, our very consciousness, which needs to be new and fresh every day, and not our experiences. The mind which is split, infirm, narcissistic, toxic and/or prejudiced, can hardly be expected to function in a healthy, spontaneous manner, or to know anything as a certainty. As such a mind decays, it loses its mutability and ceases to function holistically. It continues to have experiences, and relationships, but very few which are deep or meaningful. Such a "calcified" mind is content to take orders, to allow others to lead it, and to seek unison with others of its own kind. It loathes (gadi mu se) independence and aloneness. It despises darkness, silence and inwardness. It despises anyone that is inward, quiet and dark. And, it does not realize that, sooner or later, it will have to inherit the very shadows it has cast, by way of its phallocentric, acquisitive, hyper-focused modalities of thought.

04.03.2012. u 20:41 • 6 Komentara • Print • #

petak, 02.03.2012.

Naočale

Nisam otišla po naočale, nema naočala. Nema ovdje šmensi-fensija. Nego...Jeste li kad htjeli biti ko Spiderman? Da vam ne trebaju naočale,naprotiv, vi ste obdareni ekstrasenzorima.
.......
.......
Htjela bih spomenuti jednu pojavu koju sam uočila kod sebe, bolje rečeno anomaliju, a to je kvragu- zašto, zašto zašto, ja tolko često pomislim da bi život bio lakši kad bi-bila netko drugi???
Zašto mi smetaju neke moje osobine koje uopće nisu loše, naprotiv? Sve šta je na meni dobro, ja se s tim teško mirim, odbacujem to od sebe. Tek s vremena na vrijeme budem vrlo ponosna na to.
Možda zato što mi te neke stvari trenutno ne donose novac ni beneficije, i nisu baš vrijedne na tržištu rada. (btw, čula sam da je Steve Jobs bio govno od čovjeka, ali zato rešen da uspije pod svaku cijenu)

Evo navest će primjer.
Moj cinizam, i moji prodorni uvidi. Potpuno neutralni, jasni, laserblazed, kritički prodorni uvidi. Čini se kontradiktorno strpane riječi??? Ne slažem se...
Anyway, divim se ljudima koji imaju te osobine, jer to je doista vrijedan alat, u današnjem dvoličnom svijetu,gdje je svaka istina zaogrnuta u nekoliko plašteva.
Ja se ustvari divim tim ljudima jer su ostali jaki. I pametni.

Htjela sam spomenuti kako ne mogu od sebe očekivati da moj cinizam nestane s promjenom stila odijevanja,wtffuckkk, jer imam Merkura u Škorpionu, i nije da mi se to ne sviđa. I nije da sam iznenađena. (Post je trebao završiti prije dvije rečenice.)
Možda je taj moj cinizam i sve ostalo, moj vrijedan alat protiv opće prihvaćenog konformizma.
I to nije mržnja, to je kritičnost.

Da možete birati između super-vida, i jednih slatkih,udobnih šmensi naočala i ispodprosječnog vida, što bi odabrali (odabrale)?
I kad vas srce počinje peći radi onog što vidite, ili vas zbunjuje i uznemiruje, jeli još uvijek nastojite očuvati svoj vid i svoja osjetila?

02.03.2012. u 12:17 • 9 Komentara • Print • #

četvrtak, 01.03.2012.

Kojiput se znam probuditi ko da sam tek rođena. Sve što me ikad mučilo, zaokupljalo, u tom trenutku je ishlapilo, odvojilo se i nestalo. Kao da sam prazan papir; kao da čujem proljetni vjetar kako struji, ali ga ne osjećam, kao da čujem duhove prirode kako mi šapću, ali ih ne razumijem....

01.03.2012. u 16:18 • 2 Komentara • Print • #

Svjesna sam da ovaj blog ne služi tome da izbacim ovdje u tančine sve što me ikad mučilo i li muči, to je nemoguće tehnički. Ni jedan Kuran,Biblija nisu ostale skroz dorečene, koliko god se činile sveobuhvatne. Možda jesu čak i preopširne.
Ali kakve god, našle su rješenje da se približe savršenstvu. To su metafore. Metafora često može slikom pokazati situaciju mnogo vještije i bolje nego što bi to moglo nekoliko redaka teksta.
Kreativno izražavanje koriste oni koji brže razmišljaju i nemaju vremena gubiti se u trivijalnostima. Kreativnost olakšava stvar i izražavanje, i nadasve je praktična stvar.
Em se ide u suštinu stvari, em se štedi energija. Em se kuži više i brže.

01.03.2012. u 15:26 • 0 Komentara • Print • #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.

<	ožujak, 2012					>
P	U	S	Č	P	S	N
			1	2	3	4
5	6	7	8	9	10	11
12	13	14	15	16	17	18
19	20	21	22	23	24	25
26	27	28	29	30	31