sjenovita strana mog uma

srijeda, 06.02.2013.

Raznorazna rješenja

Možda ovo što pišem jedan prirodno uravnotežen i normalan čovjek ne može razumjeti. Ja npr., koja uza sve napore još uvijek nisam sasvim normalna, iako se nadam da idem ka tome, tvrdim kako je lako uvući se u film logičkog mišljenja i poimanja stvarnosti. Kad misli gotovo da uopće ne prate emocije. Tada se jako lako dogodi da se od svih analiza ne vidi prst pred nosom, iliti od šume drvo.

Recimo naprimjer, da tražim rješenje za neki svoj medicinski problem. Pronađem u nekoj dobroj knjizi uzrok. Jupi. To je to. Otprilike zaključim da bi se moglo podudarati sa mojim stanjem. Pa vrtim tu šemu u glavi. Očekujem rezultat, kad ono nema poboljšanja, možda je čak mrvicu gore...koliko mogu sama zaključiti.

Ponašam se kao da je bitno ukloniti problem, ne pitajući se koja je srž problema. Kao, skužila sam, aha, sad će sve biti bolje ako budem imala sreće da se moje tegobe povuku i bit ću super, bolje nego prije i gdje će mi tad biti kraj, juhu.
I rezultat je praktički nikakav.

Ono što sam htjela reći , je da je bolest ili tegoba znak da smo se udaljili od pravih sebe, od pravog puta, da smo negdje omamljeni, hipnotizirani i da nam negdje otječe energija. Bilo riječ o nekom kolektivnom vanjskom problemu ko npr, materijalistički odgoj, (i još uz to i medijski 'odgoj') ili je riječ o pojedinim traumama iz djetinjstva i najranije mladosti koje nisu sasvim prepoznate i prevladane nego POTISNUTE.

Stvar je jednostavna. Vraćanje sebi. Od toga zavisi naše zdravlje. Sposobnost nešabloniziranog mišljenja. Prestanak traženja pažnje na pogrešan način. Prihvaćanje vlastite osjetljivosti, razvijanje unutarnjeg kompasa ispravno reagirajući na teškoće i napetosti. Ne očekivanje da život bude mirna bonaca 'zato što smo mi OK'.
U tome svemu pomažu nam naše emocije. Njih treba prvo slušati. Biti u dodiru s njima, a ne s površinskim egom koji stalno nešto kuka i cvili ili zapomaže.

Znati se osamiti, na pravi način, je dar. Iskorisiti trenutke samoće da bi osluhnuli ono što izlazi na površinu, odspavati kad god treba, jer kada nam se spava psiha nam je otvorena i bliži smo sebi nego kad veseli ujutro pijemo kavu. Nanjušiti ona stanja koji kao da nam kvare svakodnevicu i planove, nanjušiti te trenutke jer to su Bogom dani trenuci, važne prilike.
Ne gazite svoj untarnji sluh. Nemojte ga kvariti s previše materijalnih stvari, previše začinjene hrane, alkohola i cigareta.
To je ono što možemo sami napraviti. Sve ostalo treba doći samo, ako dopustimo.

<	veljača, 2013					>
P	U	S	Č	P	S	N
				1	2	3
4	5	6	7	8	9	10
11	12	13	14	15	16	17
18	19	20	21	22	23	24
25	26	27	28

Prosinac 2013 (2)
Veljača 2013 (1)
Siječanj 2013 (1)
Prosinac 2012 (4)
Studeni 2012 (2)
Listopad 2012 (5)
Rujan 2012 (4)
Kolovoz 2012 (2)
Srpanj 2012 (10)
Lipanj 2012 (1)
Svibanj 2012 (4)
Travanj 2012 (4)
Ožujak 2012 (10)
Veljača 2012 (1)
Siječanj 2012 (1)
Prosinac 2011 (1)
Studeni 2011 (2)
Listopad 2011 (3)
Rujan 2011 (3)
Kolovoz 2011 (2)
Srpanj 2011 (9)
Lipanj 2011 (7)
Svibanj 2011 (4)
Travanj 2011 (6)
Ožujak 2011 (4)
Veljača 2011 (4)
Siječanj 2011 (6)
Prosinac 2010 (4)
Studeni 2010 (6)
Listopad 2010 (4)
Rujan 2010 (4)
Kolovoz 2010 (6)
Srpanj 2010 (10)
Lipanj 2010 (15)
Svibanj 2010 (13)
Travanj 2010 (5)
Ožujak 2010 (10)