sjenovita strana mog uma

petak, 31.12.2010.

Happy new year...:)))

Ne mogu odoljeti a da ne napišem post i o novoj godini. Tj.novogodišnjim odlukama, listama i sličnim sranjima. Jer znam da nas to muči sve, pa tako sam i ja podlegla 'šprint-maniji', (itone prvi put), i nadam se velikim skokovima u dalj i šprintovima...medalja je moja, do kraja iduće.
Znam, teško se oduprijeti lijepom osjećaju da se pomičeš s mrtve točke, dok promišljaš što sve treba napraviti u narednoj godini...počevši od ponoći 31.12. Pa ajmo šprint, svi na dijetu, uklonit toksine i lipide iz krvi, po mogućnosti i otrovan humor i nataknut everlasting smile na lice, koji već djeluje sugestivno samo po sebi. E tad bum svoj gospodar. Svoga tela gospodar, (sjetila sam se upravo jedne epizode Seinfelda) i onda mora da i ostalo sjedne na svoje mjesto. Poradit trebam na magnetičnosti, smanjit elektricitet i poboljšat svoju točku privlačenja svega. Pa se možda i zaručim ove godine, nađem pravog za sebe. Vidjet ću što mi novoga nosi nova godina, što će se nudit. Al ako ne izvršim stvari kako je zadano, u kurcu sam. Ostaje mi ova tmurna svakodnevica s pokojim sunčanim danom i blagim šećernim delirium tremensom s vremena na vrijeme, i konstanta u životu.
Ravna crta. Tragedija protiv kakve se vrijedi boriti!

U biti, ne mislim ja niš posebno na tu temu,čak i mislim da je sve to u redu, imat neke odluke....provodit ih. Ali mislim da bi trebalo polako donosit odluke, pustit da odluke fakat sazriju u vrijeme kad je za to pogodno. Tak uvijek i na kraju bude, odluka nikad ne sjedne i ne bude provedena prije nego smo spremni na to (tak da badava mi pokušali ugurati sve odjednom za novu godinu).
Uostalom, kaj to znači, nova godina? Pa to je samo kalendarska podjela. Nema veze s ničim. Kaj bi ljudi da nema nove godine? Pregorjeli bi. Zaboravili bi........napraviti sve one stvari koje rade ...'za kraj godine'.

Ne mogu vjerovat, ali ovaj put, koliko god mi bilo teško, odjebavam za svagda nagle pokušaje da se izmijenim. Odbijam bilo kakve sprint odluke i poteze (osim one nužne,i one jackpot poteze, no nemojmo sad brkat to) , koliko god mi pružale dobar osjećaj..dok razmišljam o njima...
Odlučujem olabaviti čvrstu omču, koju sam si sama stavila, koja je trebala služit disciplini, a poslužila je samo tome da iscrpi vitalnu energiju iz mene. Tijekom procesa biločega, odluke treba pažljivo preispitivati, ne zaletavati se. Jer i najbolja odluka i naša najbolja namjera može dovesti do otuđivanja od nas samih, pa i do poražavajućih posljedica, ako se izgubi prvotna namjera namjera i smisao i ako se učenje na toj istoj stvari ne nastavi. Ko zna o čemu pričam, probao je. Iskusio je to kad te vlastita dobra namjera (ili želja, potreba) zajebe više nego donese koristi. Najgore je kad se skroz navučemo na radikalne promjene, preko noći. Tad postoji šansa da ćemo se vrlo brzo prešaltati natrag u staro stanje, ako ne i u još gore stanje. Jer smo dopustili da presušimo.
Kako kaže ona jedna poslovica- 'Najčešće se ne radi o tome da želimo pogrešne stvari, nego to što do njih dolazimo na krivi način.'

Promjene su sastavni dio života, i ako pratimo što se zbiva, i radimo na tome ravnomjerno, moći čemo nanjušiti kad je povoljan trenutak da promjena prijeđe u sljedeću fazu. Ili kad pređe u početnu izvršnu....:)) Ako šprintamo tj.skačemo u dalj.....past ćemo na guzicu... Kad smo spremni, onda smo spremni. A kada smo spremni, kada se dogodi, znači da smo se na to pripremali već neko vrijeme, dijelom na svjesnoj razini, dijelom ne.

Mislila sam ovim postom sve najbolje, osjećam se i bolje kad mogu s blogerima podijeliti koje svoje iskustvo, osjećam se tada....moćnopozitivno!

Hvala dragim blogerima na čestitkama za Božić, šaljem svima sve najbolje želje za novu godinu..da si svi ostvarimo stvari koje su nam važne i da nam planovi i želje u skladu s božjim zakonima čim prije prijeđu u početnu izvršnu fazu. :)

utorak, 21.12.2010.

Sretan Božić svima!

Još malo pa će Božić, ali ja se ne osjećam ko da je tako. Imam neki osjećaj da je ipak tako bolje, da u glavi nemam poštimanu agendu kad moram osjećati radost, kad moram iz nekog zadanog razloga pojačano ispuštati endorfin. Zapravo to ne vidimo, ali grozno je kad ovisiš o nekom događaju. Naravno da je čovjeku na prvi pogled vrlo teško to primijetiti, da koliko smo u svakodnevnom očaju i potpuno predani nečemu što ne volimo, da jedva čekamo nekakav tračak svjetla,nešto prema čemu ćemo pojuriti, zgladnjeli, iscrpljeli i nemoćni, spremni da uživamo, napokon,....i tada se desi što se već dešava...novogodišnja noć je najvažnija noć u godini, troše se najveće svote novca , s lakoćom ispraznimo novčanik u ime blagdana, ispucamo zadnji novčić u ''muzičku kutiju''..
Svi naravno volimo darove. Ali ja čak i ne pričam ovdje o novcu, već o osjećaju blaženstva koji dolazi ....e sigurno ne zbog obiteljskog ugođaja..crkvenog...the thing..nečeg. Veselimo se trpanju golemih količina kalorične hrane u sebe, što ćemo konačno olabaviti kočnice i osjećat se poput malog zaigranog djeteta, kako se nismo osjećali još od....ma, kao Prust, pojest ćemo toliko puta ponovo čajni kolačić dok nam ne vrati osjećaj od...neznam kad...je li to realno? Nemam ništa protiv Božića, ne muči me Božić, dapače veselim se par slobodnih dana i nadam se snijegu.

Kaj se hrane tiče ja sam jedna od rijetkih koja tijekom cijele godine žderem ravnomjerno. Božić i određene prilike bi me tjerale na razmišljanje....hm, zašto? Nekako bi se lakše dalo samo umrtviti i podati vremenu i okolnostima, možda ako ništa drugo osjetim ponešto od kolektivne radosti koja se tako osjeća u zraku ovih dana...

Ma sve ja to volim, mrzim kad i mene vabe izlozi, kad i ja volim lampice, i jelene, i ...i mene privlači svjetlo, jebiga! I sama se osjećam sigurnije čim u kući ima više čokolade, više svega. (a jebiga, kad se ne oslanjam na crkvu)
Kak god bilo, mora se priznat da Božić ima ono nešto što nema Uskrs, neznam kaj je to, jeli snijeg, ili možda se meni čini....

Došla mi večeras majka u posjetu, tu u zg, tradicionalno prije Božića,pa ćemo nadam se obavit mali i kratki šoping...obić Dolac i par dućkasa. I dok stara čori, ja piskaram jer ne smijem palit svjetlo. Donijela je crni kruh koji je standardno predobar,(za potpun doživljaj ne rezati, nego trgati prstima) i još neke stvari, i bočicu domaćeg maslinovog, koje nam je nekidan poslao ujo iz Dalmacije. Sigurno se namučio budući da živi na samoj Neretvi, a znamo kako je njima sad kaj po vodi moraju brat mandarine...... I tako...vjerojatno neću pisat do Božića pa da sada poželim svima sretan Božić....i Novu godinu, i cijelu godinu. Sve ono kaj bi i sebi poželjela....puno zdravlja, sreće i blagodati svih vrsta. Zdravu i funkcionalnu jetru prije svega, puno dobrog sexa , bolje živce , i više love, da preciziram. :)))

nedjelja, 12.12.2010.

Prekinut ću ovu dvotjednu pauzu malim osvrtom na komentare...
Svi ste rekli kako i je...sve što ste rekli je onako kako bi i sama rekla, ali....ono što je meni najviše značilo je to sam dobila riječi podrške i razumijevanje. Svi to volimo; kad zacvilimo, a nas se pošlata po ramenu umjesto da dobijemo 'kaj pa tebi fali' ili 'tebi je fakat dosadno u životu' ili 'začepi!'.
U biti, svi mo mi slični. Sve nas muče slične stvari. Zapeo mi je za oko Fizikalčev komentar, kaže da je tuga potrebna kako bi nadolazeća radost bila veća. Meni se čini da ljudi koji osjećaju vlastiti život i emocije općenito manje grintaju i ne žale se. Ne iskaljuju se na drugima. Zvuči kontradiktorno, ali zapravo nije. Bit svjestan i slijedit osjećaje, nije lako, lakše je zavaravat se i iskaljivat na drugima kad im nešto ne paše. Itd..
Pročitala sam jednom kako je Hegel bio rekao na temu 'dijalektike suprotnosti'.....ne sjećam se točno citata....otprilike, da suprotnosti u međudjelovanju proizvode nešto....promjene, rezultate. Koliko god mislili da je najlakše ići za ciljem grlom u jagode to na sat imajuć zakopanu glavu u pijesak, i koliko god je to možda i najbrži način da se stigne do cilja, često puta se desi da zapravo zaboravimo kamo zapravo idemo, i zašto uopće idemo tamo...... Dolazim do zaključka da nije ni bitno kamo idemo.....nego da je bitno kako idemo po tom putu....
Što se tiče te dijalektike tj. sraza (sinteze)suprotnosti, mislim eto da svjesnost o životu i svim njegovim prirodnim fazama i mijenama....upravo donosi ravnotežu u život. Ima da se naša unutrašnja sila sama pobrine da se ostvari ta ravnoteža...kako bi se nešto 'iskemijalo', kako bi se ostvario napredak.......
Volim slušati svog unutarnjeg filozofa, volim slijedit unutarnju sjenku, ali me muči- zašto uvijek moram racionalizirati, zašto se stalno propitujem, zašto stalno razmišljam... Zašto ne vjerujem unutarnjem osjećaju i smirim se....? Pustim......

Često se zapitam da li svjesnost (o životu, te prisutnost i budnost u istom) povlači sa sobom neku...lošu karmu hm...kao ravnotežu ili...nešto. 'pa, jbmmmater, kaj to meni fali, čime oni zaslužuju pare, nemasnu kožu i toplu rupu/štangu kad im se prohtije...?'
Pa ipak, ja nebi mijenjala svoju svjesnost ni pamet za ništa na svijetu. Jer mi ono omogućuje toliko toga...među ostalim,i da osjećam život.

E upravo pomislila kako bi na blogu dobro došlo da se možemo 'bockat' ko na fejsu, al možda je bolje ovako. Ili bi se svi počeli bockati ili svi ignorirali....:))

E da, pisala am pred neki post kako idem na koncert u Ciboni...bila sam s frendom, svirala je Lollobrigida, Kinoklub, neki engleski bend, zatim Let3, Laibach i TBF. Svi su bili super, al me Laibach naprosto duševio odličnom svirkom.....:) Nebi nikad rađe išla na cajke ili nešto slično.... Volim uživati u glazbi, volim dobru mjuzu i znam je prepoznati....velim Laibach mi se jako dopao, baš sam se ono udubila.. Nismo mi navikli ovdje na dobar zvuk....ipak nije isto kad dođe neko izvana, i kad Jole dopelja svoj bend. Makar je meni Jole simpić,i fakat nemam niš protiv njega, ne slušam ga.
E da, Mrle iz Let3 je zablistao u crvenom šljokastom trikou iz(a) kojeg mu je virilo dupe...a imao je i dekolte u stilu J.Lo...:) TbF, dobri i simpa ko inače.
Eto, to je za danas to.... sad ću si skuhat čaj. Zeleni, onaj pravi, koji izaziva nesanicu....:) A kaj ću, navukla sam se! :)


Pozdravljam, vidimo se!

petak, 03.12.2010.

Kako je ovaj svijet tužan....trudimo se ne vidjet kako je tužan, tako su nas učili. Ali zapravo tek kad postaneš svjestan činjenice da je život tužan, možeš otkriti radost u njemu. Čudno... Zar doista svijet nije tužan? Ponašamo se cijelo vrijeme kao da ne zaslužujemo ljubav takvi kakvi jesmo, osjećaj krivnje nam je u kostima. Jadan je onaj koji to tek otkrije, a jak je koji to prebrodi, koji uspije otkrit zašto se to događa; kako se zove to prokleto sjeme u ljudskoj biti... Ja sam trenutno jako tužna, ali se smijem raznim dogodovštinama , blesavim i smiješnim stvarima koje mi se dese svakih 15-20 minuta. Toliko je razloga za smijeh, a toliko za plač...

<	prosinac, 2010					>
P	U	S	Č	P	S	N
		1	2	3	4	5
6	7	8	9	10	11	12
13	14	15	16	17	18	19
20	21	22	23	24	25	26
27	28	29	30	31

Prosinac 2013 (2)
Veljača 2013 (1)
Siječanj 2013 (1)
Prosinac 2012 (4)
Studeni 2012 (2)
Listopad 2012 (5)
Rujan 2012 (4)
Kolovoz 2012 (2)
Srpanj 2012 (10)
Lipanj 2012 (1)
Svibanj 2012 (4)
Travanj 2012 (4)
Ožujak 2012 (10)
Veljača 2012 (1)
Siječanj 2012 (1)
Prosinac 2011 (1)
Studeni 2011 (2)
Listopad 2011 (3)
Rujan 2011 (3)
Kolovoz 2011 (2)
Srpanj 2011 (9)
Lipanj 2011 (7)
Svibanj 2011 (4)
Travanj 2011 (6)
Ožujak 2011 (4)
Veljača 2011 (4)
Siječanj 2011 (6)
Prosinac 2010 (4)
Studeni 2010 (6)
Listopad 2010 (4)
Rujan 2010 (4)
Kolovoz 2010 (6)
Srpanj 2010 (10)
Lipanj 2010 (15)
Svibanj 2010 (13)
Travanj 2010 (5)
Ožujak 2010 (10)