tužne stvari su isto iskustvo i na to bi se trebalo tako gledati mada u tom trenutku kada nam se desi nešto što nam stvara nelagodu nemamo baš strpljenja i razumjevanja za vrijeme koje mora proći ispod mostova i ublažiti nam rane. Ali svakako treba raditi na tome i kako ti kažeš ni ja svoju pamet ne bi dao ni za sve american kartice bez limita :)
12.12.2010. (21:45)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dolazim do zaključka da nije ni bitno kamo idemo.....nego da je bitno kako idemo po tom putu....
čitajući tekst, kad sam došao na rečenicu kako se često desi da zaboravimo kuda to uopće putujemo, odmah sam pomislio: a tko kaže da uopće negdje putujemo. A onda sam, u tvojoj sljedećoj rečenici, pročitao nešto slično. Rekao bih, a to je samo stvar interpretacije, da zaista ne putujemo nigdje. I ona rečenica koju se često može čuti: "putevi su različiti a odredište jedno", i ona mi sada već djeluje prazno i blesavo. Jer zaista imam osjećaj da ne putujemo nigdje. I da smo već tamo gdje trebamo biti. A ako ne putujemo, što onda radimo? Pa, nešto čeprkamo, koprcamo se, umišljamo si puteve, izvodimo pizdarije u osnovi. A "put" je više otkrivanje sebe sebi, nego put. pozdrav vesper
13.12.2010. (07:04)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mislim da smo svi, svako na svoj način, vrsni Hegeli i ini veliki filozofi. Taj naš, najdraži u nama, uvijek nas vodi baš onim putem i stazama koje možemo i znamo podnijeti ( iako se i sam ponekad pitam...do kada?) ali, složio bih se da je tuga potrebna,...nekako mi ona liči na unutarnje sagorijevanje..ali, izgleda da su naše peći preslabe i nikako da problemi sagore....bez ostatka. no, kao i većina, znamo se nositi - malo suza, malo smijeha, možda malo i ironije ali ne na ničiju štetu i idemo, polako, u novi dan uz glazbu, koja oplemenjuje, uljepšava, vedri .. želim ti lijep dan ;)
13.12.2010. (07:07)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Svi mi slijedimo neke svoje sjenke ..i dobro je da je tako .. katkad pronađemo srodnu sjenku i tad nam se sjenke preklope ...tad je lakše .. idem i ja po svoju šalicu ...ali ja ću žuti:))
13.12.2010. (16:10)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@fizikalac. Imaš ti pjesničkog dara. I unutarnjeg filozofa imaš. Imaš, imaš... @neverin. U tom trenutku nije ugodno, da, ali treba raditi na tome. Ne da bude ugodno....nego da se razvije strpljenje i razumijevanje za vrijeme koje je potrebno, kako ti kažeš. @izvorniživot. ma sigurna sam da negdje putujemo, ali valja se nekako usput fokusirat i na sadašnjost, uživat u sadašnjosti, živjet najviše što možemo, jer tko zna koliko dugo ćemo.jel tako? @smotani. ma vjerojatno i jesmo preslabi...nemremo cijeli svijet nositi na svojim plećima i isplakat svu bol...al nek bar jetra radi kako treba!! ;)) pozdrav.. @Vitae....sviđa mi se pomisao o srodnoj sjenki... @tajanad. Vraćam pozdrav i osmijeh, nadam se da si primila.....:)))))
22.12.2010. (01:16)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Neverin
tužne stvari su isto iskustvo i na to bi se trebalo tako gledati mada u tom trenutku kada nam se desi nešto što nam stvara nelagodu nemamo baš strpljenja i razumjevanja za vrijeme koje mora proći ispod mostova i ublažiti nam rane. Ali svakako treba raditi na tome i kako ti kažeš ni ja svoju pamet ne bi dao ni za sve american kartice bez limita :)
12.12.2010. (21:45) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
izvorni život
Dolazim do zaključka da nije ni bitno kamo idemo.....nego da je bitno kako idemo po tom putu....
čitajući tekst, kad sam došao na rečenicu kako se često desi da zaboravimo kuda to uopće putujemo, odmah sam pomislio: a tko kaže da uopće negdje putujemo. A onda sam, u tvojoj sljedećoj rečenici, pročitao nešto slično. Rekao bih, a to je samo stvar interpretacije, da zaista ne putujemo nigdje. I ona rečenica koju se često može čuti: "putevi su različiti a odredište jedno", i ona mi sada već djeluje prazno i blesavo. Jer zaista imam osjećaj da ne putujemo nigdje. I da smo već tamo gdje trebamo biti. A ako ne putujemo, što onda radimo? Pa, nešto čeprkamo, koprcamo se, umišljamo si puteve, izvodimo pizdarije u osnovi. A "put" je više otkrivanje sebe sebi, nego put. pozdrav vesper
13.12.2010. (07:04) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
smotani
mislim da smo svi, svako na svoj način, vrsni Hegeli i ini veliki filozofi. Taj naš, najdraži u nama, uvijek nas vodi baš onim putem i stazama koje možemo i znamo podnijeti ( iako se i sam ponekad pitam...do kada?) ali, složio bih se da je tuga potrebna,...nekako mi ona liči na unutarnje sagorijevanje..ali, izgleda da su naše peći preslabe i nikako da problemi sagore....bez ostatka. no, kao i većina, znamo se nositi - malo suza, malo smijeha, možda malo i ironije ali ne na ničiju štetu i idemo, polako, u novi dan
uz glazbu, koja oplemenjuje, uljepšava, vedri .. želim ti lijep dan ;)
13.12.2010. (07:07) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Vitae...
Svi mi slijedimo neke svoje sjenke ..i dobro je da je tako .. katkad pronađemo srodnu sjenku i tad nam se sjenke preklope ...tad je lakše ..
idem i ja po svoju šalicu ...ali ja ću žuti:))
13.12.2010. (16:10) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
tajanad
ostavljam ti veliki pozdrav i osmijeh :))))
13.12.2010. (16:49) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Vesper
@fizikalac. Imaš ti pjesničkog dara. I unutarnjeg filozofa imaš. Imaš, imaš...
@neverin. U tom trenutku nije ugodno, da, ali treba raditi na tome. Ne da bude ugodno....nego da se razvije strpljenje i razumijevanje za vrijeme koje je potrebno, kako ti kažeš.
@izvorniživot. ma sigurna sam da negdje putujemo, ali valja se nekako usput fokusirat i na sadašnjost, uživat u sadašnjosti, živjet najviše što možemo, jer tko zna koliko dugo ćemo.jel tako?
@smotani. ma vjerojatno i jesmo preslabi...nemremo cijeli svijet nositi na svojim plećima i isplakat svu bol...al nek bar jetra radi kako treba!! ;)) pozdrav..
@Vitae....sviđa mi se pomisao o srodnoj sjenki...
@tajanad. Vraćam pozdrav i osmijeh, nadam se da si primila.....:)))))
22.12.2010. (01:16) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
slaven178
zvuči ko super-božić :)
30.12.2010. (16:19) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...