Marketing
Prekinut ću ovu dvotjednu pauzu malim osvrtom na komentare...
Svi ste rekli kako i je...sve što ste rekli je onako kako bi i sama rekla, ali....ono što je meni najviše značilo je to sam dobila riječi podrške i razumijevanje. Svi to volimo; kad zacvilimo, a nas se pošlata po ramenu umjesto da dobijemo 'kaj pa tebi fali' ili 'tebi je fakat dosadno u životu' ili 'začepi!'.
U biti, svi mo mi slični. Sve nas muče slične stvari. Zapeo mi je za oko Fizikalčev komentar, kaže da je tuga potrebna kako bi nadolazeća radost bila veća. Meni se čini da ljudi koji osjećaju vlastiti život i emocije općenito manje grintaju i ne žale se. Ne iskaljuju se na drugima. Zvuči kontradiktorno, ali zapravo nije. Bit svjestan i slijedit osjećaje, nije lako, lakše je zavaravat se i iskaljivat na drugima kad im nešto ne paše. Itd..
Pročitala sam jednom kako je Hegel bio rekao na temu 'dijalektike suprotnosti'.....ne sjećam se točno citata....otprilike, da suprotnosti u međudjelovanju proizvode nešto....promjene, rezultate. Koliko god mislili da je najlakše ići za ciljem grlom u jagode to na sat imajuć zakopanu glavu u pijesak, i koliko god je to možda i najbrži način da se stigne do cilja, često puta se desi da zapravo zaboravimo kamo zapravo idemo, i zašto uopće idemo tamo...... Dolazim do zaključka da nije ni bitno kamo idemo.....nego da je bitno kako idemo po tom putu....
Što se tiče te dijalektike tj. sraza (sinteze)suprotnosti, mislim eto da svjesnost o životu i svim njegovim prirodnim fazama i mijenama....upravo donosi ravnotežu u život. Ima da se naša unutrašnja sila sama pobrine da se ostvari ta ravnoteža...kako bi se nešto 'iskemijalo', kako bi se ostvario napredak.......
Volim slušati svog unutarnjeg filozofa, volim slijedit unutarnju sjenku, ali me muči- zašto uvijek moram racionalizirati, zašto se stalno propitujem, zašto stalno razmišljam... Zašto ne vjerujem unutarnjem osjećaju i smirim se....? Pustim......
Često se zapitam da li svjesnost (o životu, te prisutnost i budnost u istom) povlači sa sobom neku...lošu karmu hm...kao ravnotežu ili...nešto.
'pa, jbmmmater, kaj to meni fali, čime oni zaslužuju pare, nemasnu kožu i toplu rupu/štangu kad im se prohtije...?'
Pa ipak, ja nebi mijenjala svoju svjesnost ni pamet za ništa na svijetu. Jer mi ono omogućuje toliko toga...među ostalim,i da osjećam život.
E upravo pomislila kako bi na blogu dobro došlo da se možemo 'bockat' ko na fejsu, al možda je bolje ovako. Ili bi se svi počeli bockati ili svi ignorirali....:))
E da, pisala am pred neki post kako idem na koncert u Ciboni...bila sam s frendom, svirala je Lollobrigida, Kinoklub, neki engleski bend, zatim Let3, Laibach i TBF. Svi su bili super, al me Laibach naprosto duševio odličnom svirkom.....:) Nebi nikad rađe išla na cajke ili nešto slično.... Volim uživati u glazbi, volim dobru mjuzu i znam je prepoznati....velim Laibach mi se jako dopao, baš sam se ono udubila.. Nismo mi navikli ovdje na dobar zvuk....ipak nije isto kad dođe neko izvana, i kad Jole dopelja svoj bend. Makar je meni Jole simpić,i fakat nemam niš protiv njega, ne slušam ga. 
E da, Mrle iz Let3 je zablistao u crvenom šljokastom trikou iz(a) kojeg mu je virilo dupe...a imao je i dekolte u stilu J.Lo...:) TbF, dobri i simpa ko inače.
Eto, to je za danas to.... sad ću si skuhat čaj. Zeleni, onaj pravi, koji izaziva nesanicu....:) A kaj ću, navukla sam se! :)
Pozdravljam, vidimo se! 
Post je objavljen 12.12.2010. u 14:21 sati.