Ne mogu odoljeti a da ne napišem post i o novoj godini. Tj.novogodišnjim odlukama, listama i sličnim sranjima. Jer znam da nas to muči sve, pa tako sam i ja podlegla 'šprint-maniji', (itone prvi put), i nadam se velikim skokovima u dalj i šprintovima...medalja je moja, do kraja iduće.
Znam, teško se oduprijeti lijepom osjećaju da se pomičeš s mrtve točke, dok promišljaš što sve treba napraviti u narednoj godini...počevši od ponoći 31.12. Pa ajmo šprint, svi na dijetu, uklonit toksine i lipide iz krvi, po mogućnosti i otrovan humor i nataknut everlasting smile na lice, koji već djeluje sugestivno samo po sebi. E tad bum svoj gospodar. Svoga tela gospodar, (sjetila sam se upravo jedne epizode Seinfelda) i onda mora da i ostalo sjedne na svoje mjesto. Poradit trebam na magnetičnosti, smanjit elektricitet i poboljšat svoju točku privlačenja svega. Pa se možda i zaručim ove godine, nađem pravog za sebe. Vidjet ću što mi novoga nosi nova godina, što će se nudit. Al ako ne izvršim stvari kako je zadano, u kurcu sam. Ostaje mi ova tmurna svakodnevica s pokojim sunčanim danom i blagim šećernim delirium tremensom s vremena na vrijeme, i konstanta u životu.
Ravna crta. Tragedija protiv kakve se vrijedi boriti!
U biti, ne mislim ja niš posebno na tu temu,čak i mislim da je sve to u redu, imat neke odluke....provodit ih. Ali mislim da bi trebalo polako donosit odluke, pustit da odluke fakat sazriju u vrijeme kad je za to pogodno. Tak uvijek i na kraju bude, odluka nikad ne sjedne i ne bude provedena prije nego smo spremni na to (tak da badava mi pokušali ugurati sve odjednom za novu godinu).
Uostalom, kaj to znači, nova godina? Pa to je samo kalendarska podjela. Nema veze s ničim. Kaj bi ljudi da nema nove godine? Pregorjeli bi. Zaboravili bi........napraviti sve one stvari koje rade ...'za kraj godine'.
Ne mogu vjerovat, ali ovaj put, koliko god mi bilo teško, odjebavam za svagda nagle pokušaje da se izmijenim. Odbijam bilo kakve sprint odluke i poteze (osim one nužne,i one jackpot poteze, no nemojmo sad brkat to) , koliko god mi pružale dobar osjećaj..dok razmišljam o njima...
Odlučujem olabaviti čvrstu omču, koju sam si sama stavila, koja je trebala služit disciplini, a poslužila je samo tome da iscrpi vitalnu energiju iz mene. Tijekom procesa biločega, odluke treba pažljivo preispitivati, ne zaletavati se. Jer i najbolja odluka i naša najbolja namjera može dovesti do otuđivanja od nas samih, pa i do poražavajućih posljedica, ako se izgubi prvotna namjera namjera i smisao i ako se učenje na toj istoj stvari ne nastavi. Ko zna o čemu pričam, probao je. Iskusio je to kad te vlastita dobra namjera (ili želja, potreba) zajebe više nego donese koristi. Najgore je kad se skroz navučemo na radikalne promjene, preko noći. Tad postoji šansa da ćemo se vrlo brzo prešaltati natrag u staro stanje, ako ne i u još gore stanje. Jer smo dopustili da presušimo.
Kako kaže ona jedna poslovica- 'Najčešće se ne radi o tome da želimo pogrešne stvari, nego to što do njih dolazimo na krivi način.'
Promjene su sastavni dio života, i ako pratimo što se zbiva, i radimo na tome ravnomjerno, moći čemo nanjušiti kad je povoljan trenutak da promjena prijeđe u sljedeću fazu. Ili kad pređe u početnu izvršnu....:)) Ako šprintamo tj.skačemo u dalj.....past ćemo na guzicu... Kad smo spremni, onda smo spremni. A kada smo spremni, kada se dogodi, znači da smo se na to pripremali već neko vrijeme, dijelom na svjesnoj razini, dijelom ne.
Mislila sam ovim postom sve najbolje, osjećam se i bolje kad mogu s blogerima podijeliti koje svoje iskustvo, osjećam se tada....moćnopozitivno!
Hvala dragim blogerima na čestitkama za Božić, šaljem svima sve najbolje želje za novu godinu..da si svi ostvarimo stvari koje su nam važne i da nam planovi i želje u skladu s božjim zakonima čim prije prijeđu u početnu izvršnu fazu. :)
Post je objavljen 31.12.2010. u 01:25 sati.