Onaj trenutak kad shvatiš (i usvojiš) nešto bitno, i onda ti padne na pamet-'kako sam prije uopće mogao da živim na prijašnji način'- je poprilično zastrašujuć.
Nešto me uvijek vraća ovamo na blog, a nemam pojma što je to. Možda to što sam ovdje (u ovom obliku) po prvi put doživjela vlastitu fluidnost, neprekinutu i jaku. Priznat ću ovdje da mi često nedostaje ta spontanost. Nije nam uvijek dozvoljeno živjeti svoju punu fluidnost. Previše toga u životu tjera nas na pripravnost, centriranost, životi su nam suviše unaprijed iskonstruirani.
Teško je živjeti po rigidnim pravilima.
Tko god porazmisli dublje o svemu, u banani je. Nije lako vidjeti toliko toga, i istovremeno se držati se za bolju alternativu. Lako je ostati svoj kad znaš tko si..zato treba otkriti -tko si ti uistinu..jer nam to ne mogu reći drugi ljudi.
Vrlo je glupo tražiti od drugih povratnu informaciju. Ljudi su skloni gledati pakiranje i formu,i to onda može biti zbunjujuće, dok ne shvatiš da je to tako.
Npr.mene netko vidi, tko me nije dugo vremena, i primijeti da sam omršavjela 5 kilograma, i pomisli kako sam smršavila sigurno jer se je*em sve u 16, za razliku od prošli put kad me je taj netko vidio. Što može biti istina, ali uopće ne mora! Isto tako, frizura mi bude koma i onda taj neki plićak od osobe pomisli kak sam sigurno propala, a ako me ne poznaje osobno mogo bi pomisliti kako sam recimo, glupa. Ima smisla, kaj ne?
Post je objavljen 12.03.2012. u 19:40 sati.