Htjela bih malo pisati o ljudskom mozgu i korištenju istog. Nisam znanstvenik, nisam stručnjak ali zato mogu pisati o onome što primjećujem kod sebe o odnosu na druge. Moj zaključak se djelomično bazira na onoj poznatoj tezi o korištenju lijeve i desne polutke mozga, i dobrim dijelom iz vlastitog opažanja.
Ne volim inače pravit neke kategorije, odjeljivat stvari, samo bih se ovdje htjela usredotočiti na ono što je kod većine žena izraženo, a što mnoge žene ostavlja u konfuziji. Možda neke i odbacuju ta neka moćna svojstva uime 'praktičnosti', odgoja, ili nečeg trećeg.
Da se nekim slučajem ovaj post potrefio za Dan žena, onda bi to bila posveta ženskom mozgu. Pogledajte žene oko sebe, svih dobnih kategorija, raznih zanimanja...koliko brzo napreduju u emocionalnom razvoju, bez obzira na uvjete 'učenja'.
Kako otkrivaju tajne života poput kakve šamanice, i zbore o njima čuvstveno a mudro. To je zbog toga šato što prate svoje osjećaje, uče iz njih, povezuju, čitaju prošlost i budućnost, sve odjednom. Cure su eksperti za povezivanje, dečki za uočit detalje.
Ako imaš oboje, ako možeš vidjet šumu i drveće a da se ne izgubiš, imaš sve što ti treba i što će ti ikad trebati.
Ženske su tu nekako prirodno u prednosti, ovako kako stvari stoje danas. Žene se fokusiraju na ono što dugo proučavaju. A one ne proučavaju jednu stvar. One proučavaju sto stvari, ili jednu stvar u cijelom spektru, sa svih strana. Uče pomoću 6 osjetila, osjećaju i nikad ne prestaju s učenjem.
Muškarci lakše određuju ciljeve, i rjeđe ih propituju, koncentriraju se na zadane ciljeve.
Sinteza muškog i ženskog pogleda na svijet, je idealno svojstvo, to je vještina balansiranja.
Ne može se uspjeti bez čvrste odlučnosti, svega onoga što nosi testosteron, ali da se nebi 'zabili u stup pri velikoj brzini', emocije moraju imati ravnopravnu ulogu.
Kontrol freakovi imaju veliki grč nasred prsa. Dobar dio dečkiju (*-i osoba koje funkcioniraju 'muški') je u grču jer moraju biti čvrste stijene, moraju osiguravat teren. Dečki kažu da oni samo paze da nešto ne pođe po zlu. To je ziheraški način razmišljanja, koji često rezultira velikim restrikcijama u emotivnom dijelu života (i mozga).
Ah...a možda tako mora biti. Muški šumom, žene drumom. No zbog toga i jesmo tu, da bi učili jedni od drugih,kroz vlastite razlike.
Ili bi već možda bilo i vrijeme da i muškarci počnu cijeniti emocije, počevši od vlastitih?
Post je objavljen 14.03.2012. u 17:17 sati.