Eto, bila sam u Gorskom kotaru na izletu, u brdima, ponad općine Brod Moravice. 80km udaljeno od Zagreba, 3 sata vožnje vlakom (ako se dobro sjećam).
Slike su pomalo 'pijane'...to ti je kad zaboraviš obrisati staklo...
Al se nadam da je, ako ništa drugo, dalo kakav umjetnički štih.:)))
Ovdje je praktički sve kaj sam vidjela bilo potencijalna umjetnička fotka. Ovdje se stvarno ima što za slikat. Ne možeš puno fulat.
Vrijeme nas je poslužilo izvrsno, bilo je toplo, ali opet ne previše. Rekla bih, taman.
Uploaded with ImageShack.us
Predivna osunčana šuma.
Uploaded with ImageShack.us
Cvijet u kamenu.
Uploaded with ImageShack.us
Goleme stijene u šumi, šteta što ne postoji način da koju otfuram doma za kamenjar.
Uploaded with ImageShack.us
Uploaded with ImageShack.us
Plava šumarica, ima ih ondje stvarno puno, meni je taj cvijet totalno egzotičan, kod nas rastu samo bijele šumarice.
Ima divljih šafrana, i još dosta drugih vrsta koje sam vidjela prvi put.
Uploaded with ImageShack.us
Klupica za sjest si, odmorit se, popit si, pojest si, i još štošta.
Sjedeć na klupi u ponoru u šumi iza sebe sam čula neobičan zvuk, mješavinu psećeg laveža i kričanja, zvučalo je pomalo stravično. Kad ono frend veli da se to glasa srndać, i da ga je izgleda nešto uznemirilo.
Uploaded with ImageShack.us
Tko se boji sljepića još? :)
Uploaded with ImageShack.us
Pogled u dolinu s prve strane...
Uploaded with ImageShack.us
Nekakav spomenik, zaboravila sam što je frend rekao, čemu..ali je fora. E, da. Navodno da se na njemu palila vatra za signalizaciju kad je bila opasnost od Turaka, al nitko nije sto posto siguran da je tako.
Uploaded with ImageShack.us
Nešto nalik na klet, ili je jednostavno restaurirana napuštena seoska kuća..u svakom slučaju, zgodno.
Uploaded with ImageShack.us
Predivno rozo cvijeće za kamenjar, otporno na sve vremenske nepogode, i toliko gusto i žilavo da bi bez problema ublažilo pad, da se recimo dogodi neka nesreća pa padneš s visine. Haha.
Uploaded with ImageShack.us
Uploaded with ImageShack.us
Da mi je buldožer pa da odnesem barem tonu toga doma za kamenjar...al sam se morala zadovoljit s pelcerom, dva. :))
Uploaded with ImageShack.us
Ovo je crkvica svetog Andrije, na nekih 700 i nešto m nadmorske visine, na samom vrhu brda, s kojeg se prostire pogled na željezničkom prugom proparano mjesto Brod Moravice.
Pogled je impresivan, sa sviju strana.
Ide legenda za ovu crkvicu, da je 1600.i neke selom harala neka bolest stoke, i u zavjet toga, da se prekine kletva, ili nevolja, što god da je bilo u igri, ljudi su sagradili crkvu, i bolest je ubrzo i nestala. Tako pričaju mještani.
Evo pogleda , sa nekih 100tinjak metara niže, na mjesto.
Uploaded with ImageShack.us
Ako sam dobro shvatila, ova dio brda na kojem sam bila pripada općini Gornji Kuti, a brdo se zove Parag.
Negdje na polovici rute prema uzbrdo, usred šume i uz Lovački dom nalazi se fino uređen prostor za druženje, klupe, stolovi, teren za boćanje, ima mjesto i za živu svirku, tako su zajedničkim snagama uredili mještani.
Zato,
Uploaded with ImageShack.us
Zbunio me jedino miris borovine. Jer po onome što vidiš oko sebe kužiš da nisi na moru, al osjetilo njuha je prepozna sjećanja na more i borove šume uz more.
Vratit ću se ubrzo vamo, to je sigurno, ovo što sam vidjela bio je tek mali komadić, a ja bi htjela čim više toga vidjeti.
Al napunila sam baterije,to je važno.
Preporučila bi svakom da ode u Gorski kotar u brda, prostor je stvarno ogroman, uglavnom nema prolaznika, (pogotovo u brdima) začas se stopiš s prirodom.
Eto, to bi bilo to.
Pozdravljam i kisam sve po spisku!
Kako objaviti slike na blogu..?
nisu baš zadanih dimenzija (200 x 150 piksela), veće su......
help.
Shvatila sam danas koliko je moj život postao loš i ne znam što ću sa tim. Ne znam što ću sutra.
Nisam ista, definitivno nisam ista. Dogodilo se ono čega sam se stalno potajno bojala; shvatila sam koji sam ja hodajući freek, ko uostalom i 99posto kugle zemaljske. Optužujem, manipuliram, iz razonode. Nije važno u kojoj količini, bitno je da to činim, i imam tendenciju ka tome,koliko god ja sebe uvjeravala u suprotno...
Oslobađajuće iskustvo je bio taj neobičan doživljaj potaknut opčinjenošću japanskom kulturom i motivima, no opet s druge strane ne znam što ću sutra. Kako ću sutra, nakon onog što sam sanjala, ići u svijet, lakša za važnu iluziju..?
Iluzija daje vremena da prezimljujemo dugo vremena bez sunca... čuva ego od divljanja u pogrešnom trenutku.
I što kad se osvijestimo, skinemo sunčane naočale i shvatimo da je ozračenje jednostavno preveliko. Ne znam imam li oči za ovaj svijet , da ga moje oči otrpe, mogu li ići u svijet bez tih naočala....?
Mogu li?
Zivot se rasut
k'o rastrgane perle
ludo kotrlja
tko zna kuda srlja
Zelim da potrcim
i pokupim zrna
al' cesto sam sama
i plasljiva k'o srna
Bez glavu jurec'
k'o izgubljeno dijete
sigurnost da zagrli
tko zna kuda hrli
Zelim poput perla
nanizati dane
al' kako kad sam sama
i drhtim kao lane
Cujem da me zove
tvoj glas iz daljine
suma straha nestaje
ja sam kraljica divljine
U zagrljaj tvog oka
kotrljaju se perle
tu bezbrizno snivam
tu bezbrizno snivam
j.lisac
Ovo što sam pisala neki dan ne znači da sam pred živčanim slomom, ili nešto...kako bi se moglo pomisliti. Jednostavno izražavam svoje stvarne osjećaje jer mi je to prirodno i koliko god se činilo kontraproduktivno pisati te stvari (kakti zapisano nas obilježi, bolje je ne pisati, ne reći; no može li se emocije negirati, koliko je to na koncu produktivno..?), meni se pokazalo korisnim.
Ušla sam u svoj vlastiti jad i osjetila ga, ah pa to je moj život, pomislih. 'Moj problem je to i to...e, da...ovo je lijepo upravo zbog ovoga...'
Ubrzo nakon toga sam smogla snage da učinim nešto što mi se činilo kao da ima smisla, poslušala sam (konačno).
Moje emocije su moja istina i misao je ne može transformirati, može jedino- namjera...
Emocije su jedra; one navode vjetar da radi za njih, a ne kontra njih. Dovode do nečega konkretnog...uvijek.
Emocije govore gdje je nered, kako ga počistiti, preorati i posijeti najbolje sjeme koje možemo.
Čini mi se da dolazim do dijela gdje se počinjem preučestalo koristiti metaforama.
Ali kad metafora zaista može super opisati neke stvari.
Emocije nas i spontanost dovode do stvari koje ne želimo probati u svjesnom umu. Poslije zahvalimo tamo nekome,Bogu ili višoj sili što nas je ipak 'otpuhala u tom smjeru' (radilo se tu o slučajnoj situaciji ili općenito) jer voljno nebi nikad otišli tamo i tamo i naletili na ovo i ono i nebi spoznali nikad one malo mračnije zakutke,skrivene perspektive nečega važnoga. I teško da bi spoznali pravu prirodu nekih ljudi i nečega, teško bi uklonili privide.
Kontrolirajući um nastoji preko mjere uljepšati i bolesno iskriviti naše zaključke.
Sunčano je ovdje.
Proljeće me ne oduševljava. Općenito me moj život nije dosad oduševljavao previše puta. Izgleda da proteklo 2x proljeće nije ostavilo serotoninske tragove u mom staničnom pamćenju, il čemu već, what the hell. Ili se ne sjećam. Ili se izgubilo..gdje, ne znam.
Cijeli dosadašnji život, sva moja proljeća, ljeta, jeseni i zime su prolazila samo u nastojanju da ugodim ljudima oko sebe.
Jebena istina. Nisam navikla sebi ugađati bez osjećaja krivnje.
Možda je prvi korak priznati si tako nešto.
Došla sam do toga da mi se i od prekrasnog mirisa trešnjinih cvjetova diže želudac. Jer je svaki nevini užitak bio naprasno prekinut zbog nečijeg sranja i zbog nečijih prekomjernih potreba, nečijeg sipanja govana.
Duša mi je, umjesto žeravico, zatrpana govnima i pepelom. Tudjim, uglavnom.
Ali ipak, nada umire posljednja.
< | travanj, 2011 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | ||||
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
Postoji taj neki dio mene koji bi do vječnosti filozofirao. Ne znaju svi za taj moj dio, ponekad izađe na svjetlo dana kao kakav biser. Ponekad čak i napravim nešto pametno... Ne volim taj svoj dio svijesti uvijek, ponekad me opterećuje, i uopće nije sexy, ali bez njega ne mogu.
Ovdje iznosim ponešto od svega.
U horoskopu sam strijelac, kao i u podznaku.
''I misao koja je zarobljena, kopni i tuguje.
Sputana misao, baš kao i zarobljena voda,
u toj sputanosti svojoj, ne dokazuju čari slobode.
Nesputane, teku voda i misao.
Misao ka vječnosti, a voda ka drugom agregatnom stanju.
U kretnji je čar slobode.
(blade777)
''Dobro se vidi samo srcem. Bitno je očima nevidljivo''
A.de Saint Exupery,Mali princ
''Koliko voliš sebe toliko popravljaš svijet oko sebe''
ksenija
''Anyone who is not on your same evolutionary and spiritual frequency will distance himself from you, while those who are on the same frequency as you will come closer to you. You will see how amazing it is to discover that everyone who needs to be by your side will ultimately appear in your life in the most spontaneous and divine manner. That's how powerful the mind is! "
Ricky Martin
''Prirodna osjetljivost za ono što je dobro i za ono što je loše najbolji je navigator za sve naše postupke i odluke. Prirodno klijanje vlastite senzitivnosti - ako se smijem tako izraziti - neusporedivo je učinkovitije od bilo kakvih autodestruktivnih i umjetnih pokušaja da "budem bolji". Stvari koje činimo ili ne činimo vrlo su često suptilni ispušni ventili čija zamjena drugim suptilnim ispušnim ventilima zapravo znači vrtnju ukrug; unutarnje povećanje osjetljivosti za određene pojave u nama i izvan nas jedino je pravo i trajno rješenje svih naših kriza svijesti.''