TANGO TIŠINE
slika: digital art
Moja svijeća već polako dogorijeva u životnom plamenu kao Božjem znamenu i znam, jednog dana ću doći do kraja puta, zatvoriti oči i sva sjećanja će se skupiti u jedan grumen boli, otploviti u Nezaborav i vratit će se čista kao suza do ponovnog susreta.
Znam, taj tren će se sve moje sjene skupiti negdje u uvelom lišću neke jeseni i zaplesati tango tišine, dok moja svjetlost života ne umine.
Plamen moje životne svijeće polako gori, a gorim i ja na ovom lijepom planetu u Svjetlosti Njegovoj zablistana od radosti što sam bila tamo gdje nikada nisam i što sam se probudila tada kad nikada nisam.
Ptice još uvijek lete oko nemirne duše, zaustavljajući misli sve dalje, jer to je ona Svjetlost koju sam u životu htjela, to je ono jedinstvo duha i tijela, to je sigurna sudbonosnost trena kad sam ja tek samo svoja sjena.
napisano: 1.2.2016. u 21:45h iz 10. zbirke poezije "OČI PUNE ZVIJEZDA", a pjesma je objavljena u nekoliko pjesničkih zbornika
http://www.digitalne-knjige.com/varga10.php
http://zajednoprotivplagijata.blog.hr/
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN broj: 978-953-354-014-6
@Copyright Jadranka Varga - Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
napiši nešto, ako želiš: (30) * ispiši * #
