TA MOJA ČUDNA POEZIJA
slika: digital art
Ta moja čudna poezija ne čita se po zadimljenim kafićima ili negdje na cesti. Ta poezija se čita u posebnim momentima kad se svjetlost kao krila ptice savije oko duše pa se ovim stihovima liječi gubitak srca koje u boli grca i bez sažaljenja nad sobom susreće se, čitatelju, sa tobom.
Ta moja čudna poezija se čita u nekim posebnim dvoranama gdje se čovjek vraća po još i gdje mu je podsjetnik možda tek jedan napisani stih, tako jak i tako tih.
Ta moja poezija ne lebdi između konobara koji nosi naručena pića niti se čita u galami ljudi, ona se čita u tišini sobe koja samo tišinu probudi.
Ta moja čudna poezija se možda čita na promocijama, ali i tamo nema onog iskričavog momenta kad se ureže u srce i više nikad ne odlazi iz njega, jer ta čudna poezija je i došla iz srca i one duše koja već godinama takvu poeziju piše.
napisano: 08.04.2022. u 09:25h iz 21. iz moje 20. zbirke poezije
"ZAŠTO BIJELI LJILJANI SANJAJU?"
http://www.digitalne-knjige.com/varga20.php
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN 978-953-359-538-7
@Copyright Jadranka Varga - Sva autorska prava pridržana. Nijedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
napiši nešto, ako želiš: (8) * ispiši * #
