TUGA
tiho je otišla u Nebo u ranu zoru 31.1.1993.
Proganja me tuga,
ona me svija
i niti jedna druga
tako ne ubija
baš kao ona,
ta moja vječna spona.
Proganja me bol
ovih teških dana
i kao rana na sol
odnosi me u ponore dna
gdje me opet čeka tuga,
samo ona i nijedna druga.
Proganja me sjećanje
na njene lijepe oči
otišla je i nije dala obećanje,
da će mi ikad više doći.
Mama, ti si moja tuga
koja me u životu prati,
samo tuga i nijedna druga
može na tren da mi te vrati.
napisano: 28.01.2022. u 12:20h iz 21. zbirke poezije "SVJETLO MOG ŽIVOTA"
http://www.digitalne-knjige.com/varga21.php
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN broj: 978-953-354-205-8
@Copyright Jadranka Varga Sva autorska prava pridržana. Nijedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
napiši nešto, ako želiš: (11) * ispiši * #